arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Vatikan

Pod tuđim krstom: Vatikan krije zločin (12)

Jedini cilj pokrštavanja već krštenih jeste uništenje srpskog naroda u NDH. Na osnovu nekih pouzdanih podataka i činjenica može se utvrditi bar približan broj pokatoličenih Srba u NDH. Zato nam se čini da je realno prihvatiti mišljenje pisca knjige „Katolički teror danas“ Avra Manhata, poreklom Italijana. Prikazujući sadržaj te njegove knjige, L. M. Kostić („Hrvatska zverstva u Drugom svetskom ratu prema izjavama Pavelićevih saveznika“) iznosi mišljenje ovog pisca da je „trideset procenata pravoslavnih Srba u novoj Hrvatskoj bilo prekršteno u katolicizam i to u izvanredno kratkom vremenu…“ Mi se njegovom mišljenju pridružujemo i kao prilog tom mišljenju posebno ističemo da je u granicama NDH bilo najmanje tri miliona Srba, kako to tvrde dva kompetentna autora: Veliša Raičević

Preživjeli iz jame Bikuše neposredno poslije rata pokazuju kako su ih vodili na gubilište

Ni ljepota ih nije spasila

Poslije pokolja koji se u školi u Čelebiću zbio na Ognjenu Mariju, ljeta gospodnjeg 1941, mještani su razvukli crijep da pokrivaju i obnavljaju spaljene kuće, a kiše su vremenom izbrisale krvave tragove sa zidova i podova. Krov je poslije Drugog svjetskog rata obnovljen, zidovi omalterisani i prekrečeni i sve učinjeno da se strašne uspomene izbrišu i sakriju. Osnovci su tako decenijama preskakali prvu i najvažniju lekciju — da se zlo nikada ne smije zaboraviti, jer to je jedina garancija da se ono i ne ponovi. Nigdje nema nikakvog znaka, nijedne riječi zapisane na zidu, u učionicama, da se zna i pamti vo vjeki vjekova kako je bezum čovjekov jednom tu

pod-tudjim-krstom-tudjman-11.jpg

Pod tuđim krstom: Tajnu skriva Vatikan (11)

Samo Sveta stolica raspolaže podacima o prevođenju Srba u katolike. Srbe nisu Nemci i Italijani pokrštavali, nego ustaše Predsedništvo Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske donelo je 25. avgusta 1944. godine odluku o poništavanju prisilnog preveravanja sa pravoslavlja na katoličanstvo. U članu 1 se kaže: „Ustanovljuje se da je nasiljima okupatora i njihovih pomagača izazvano nedobrovoljno i iznuđeno prevođenje izvjesnog broja Srba u Hrvatskoj s pravoslavlja na katoličanstvo ili koju drugu veru“. Stavljamo naglasak na reči „nasiljima okupatora i njihovih pomagača“. Namerno se ne kaže ustašama ili ustaškim Hrvatima. Ne pominje se ni katolička crkva u Hrvatskoj, ni Stepinac ni njegovi potčinjeni. Iz takve formulacije ispada da su i Nemci i

Grotlo jame u Tušnici

Tušnica

U prvom izdanju ove knjige, zbog žurbe da se pojavi prije 11. avgusta 1991. godine, kada je u Livnu obavljena  sahrana posmrtnih ostataka  žrtava  ustaškog genocida, nijesu u potpunosti obuhvaćena i opisana sva gubilišta, sve jame i stratišta, niti do kraja istraženi  svi zločini. Tako sam, opet zahvaljujući Miću Radeti, u međuvremenu saznao da je i iz jame u Tušnici (mještani je zovu Jelovača,prim.B.S.), baš kao i iz jame Ravni dolac na Dinari, od oko pedeset ubačeih, spaseno njih četrnaestoro. Najstarija među njima je, izgleda, bila Stana Raco, žena Jove Raca, rodom od Pažina iz Potoka. Od Pažina iz Potoka je bila i njena snaha Jovanka, žena Staninog sina Mirka,

Srbi u glinskoj crkvi

Pod tuđim krstom: Pokolj na Svetog Iliju (10)

Primanje druge vere nije bila garancija da se sačuva život. Umesto pokrštavanja poklano 5.000 duša iz Vrgin Mosta O prisilnom katoličenju Srba govorili su i pisali Nemci, Italijani, ili kao očevici ili po saznanju, kako naročito ukazuje L. M. Kostić. Valter Hagen piše: „Pošto se po staroj tradiciji izjednačuje hrvatstvo i katolička vera… to počeše pravoslavne da teraju da pređu na katoliku veru. Ovo prinudno prekrštavanje beše upravo forma po kojoj se vršilo hrvatiziranje“. Dr Gestenmajer u izveštaju Ribentropovom ministarstvu od 14. septembra 1944. godine javlja: „Ustaše su primorale desetine hiljada Srba u Hrvatskoj da pređu u katoličku veru. Onim pravoslavcima koji su se tome protivili, masovno je prerezano grlo (ovo treba

slavko-maljkovic.jpg

Braća Maljkovići

Oni koji su se ljeta gospodnjeg 1941. godine iz bilo kojih razloga i pod bilo kakvim okolnostima zatekli daleko od Livna i Livanjskog polja, koji se nijesu našli u ovoj dolini krvi i suza, u ovom paklu mržnje i bezumlja, mnogo kasnije su shvatili kako ih je Bog imao na umu i kako im je sreća bila naklonjena. Radovan Maljković je, tako, kao vojni zarobljenik, dospio u Bavarsku, u lager Stalag 13 B. Ostavio u Livnu punu kuću, ostavio braću i sestre da čeznu i tuguju za njim. S proljeća 1942. godine, na adresu Radovanove sestre Darinke stiglo je pismo. Robijško, ali u njemu radosna vijest: Radovan živ, nije grob

Fratri u službi nacizma

Pod tuđim krstom: Planovi fratra Brkana (9)

Udovice bi se udale, naravno za katolika, jer Srba blizu nema. Mlade udovice udati za katolike da bi rađale Hrvate Tek posle izvršenog terora nad Srbima i ubijanja 2.300 muškaraca, žena i dece i klanja šezdesetoro školske dece u školi zajedno sa njihovim učiteljima februara-marta 1942. godine, Srbi iz Banja Luke i okolnih sela prešli su iz pravoslavlja u katoličanstvo. „Ovo prelaženje vršeno je isključivo popunjavnjem određenih formulara. Nikakvih kanonskih obreda nije bilo“ (po izjavi Stanislava Božića iz Banja Luke, 17. decembra 1943. godine). Viktor Novak kaže da za akciju katoličenja daje vanrednu ilustraciju akt župskog ureda Koraće koji je napisao fra Ivo Brkan 31. jul 1942. godine i uputio

Deca sa Kozare u ustaškim uniformama

Pod tuđim krstom: Hrvat samo – katolik! (8)

Sredstva informisanja katoličenja Srba i posećivanje delegacija prelaznika Paveliću, po svom značaju dižu u nebo: “Hrvatski narod” piše da je to “korak uma i srca” Ante Pavelić je svečano dočekao delegaciju prelaznika i održao prigodni govor: “Smatrajte velikom srećom za pokoljenje Vaše, za pokoljenje svih nas, da se u ovom dijelu Hrvatske domovine najprije i najoštrije počelo i provađa se ono što može biti najveća zasluga naše sretne i sretnije budućnosti. Vi znate… vašim koracima idu i druga braća, ide i ostali narod i kad se to dovrši naša zemlja, naša domovina bit će potpuno sigurna…”. Sredstva informisanja katoličenja Srba i posećivanje delegacija prelaznika Paveliću, po svom značaju dižu u nebo: “Hrvatski

Put bez povratka

Brzi krah Jugoslavije u aprilskom ratu 1941. godine i žalosno rasulo u jugoslovenskoj vojsci, prevarenoj i obezglavljenoj, čiji se jedan puk raspao i u okolini Livna, osokolio je Anta Pavelića i uvjerio ga da je kucnuo čas za njegov godinama pripremani i kovani plan. Ugledao je zgodu da na političku pozornicu porobljene i raskubene zemlje stupe njegovi bojovnici i zaumio da njegov san o moćnoj, nezavisnoj državi Hrvatskoj više nije san i fantazija jednog emigranta. Nije, naravno, smetnuo s uma da će mu u ostvarivanju tog sna, prije svih i iznad svih, glavna smetnja i prepreka biti Srbi, stari nepokornici i bundžije, da se njegova vizija čiste hrvatske države može

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 10. april 1941. Godišnjica proglašenja Nezavisne Države Hrvatske

Građani Zagreba su 10. aprila 1941. godine sa neskrivenim oduševljenjem pozdravili vojnike 10. njemačke oklopne divizije, koja je trijumfalno ušla u Zagreb. Dok je euforija na ulicama Zagreba trajala sa talasa radija čule su se reči penzionisanog pukovnika vojske kraljevine Jugoslavije Slavka Kvaternika, koji se kao zamenik odsutnog poglavnika Ante Pavelića i zapovednik celokupne oružane snage «slobodne hrvatske države» obratio hrvatskom narodu Vezane vijesti: Na današnji dan 10.aprila 1941. proglašena Nezavisna Država Hrvatska  

proglas-ndh.jpg

Pod tuđim krstom: Gresi Svete stolice (7)

NA zasedanju Sabora NDH 25. februara 1942. godine dr Mirko Puk govorio je o katoličenju Srba: “NDH podupire akciju prelaza grko-istočnjaka na katoličku veru, jer je taj prelaz samo povrat prijašnjoj djedovskoj vjeri” NA zasedanju Sabora NDH 25. februara 1942. godine ministar pravosuđa i bogoštovlja dr Mirko Puk govorio je o katoličenju Srba: “Nezavisna Država Hrvatska podupire akciju prelaza grko-istočnjaka na katoličku veru, jer je taj prelaz samo povrat prijašnjoj djedovskoj vjeri, jer je državi poznato da je samo promidžbom iz toga hrvatskoga elementa stvoreno naknadnom promidžbom srpstvo. Ovim prelazom u đedovsku vjeru vraća se jedinstvo hrvatskog naroda u svim onim krajevima, gdje je silom to jedinstvo oslabljeno, oni se vraćaju iskonskim svojim predcima i duhovnim

Zeljko_Vujadinovic.jpg

Prebilovačke žrtve opominju na besmisao ratova

Mještani Prebilovaca umoreni su u neizazvanom, ali planski izvedenom pohodu njihovih komšija iz susjednih sela… Srpski narod u Donjoj Hercegovini bio je nepripremljen na zlo koje je doživio od susjeda druge vjere… Žrtve iz Prebilovca i ostalih hercegovačkih naselja dobile su mučenički oreol, ali još nisu postale fenomen opšteg sjećanja i pokajanja… Priredila: Dubravka BLAGOJEVIĆ Prebilovci su jedan od simbola stradanja srpskog naroda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH), umoreni su u neizazvanom, ali planski izvedenom pohodu njihovih komšija iz susjednih sela, što je jedna od najstrašnijih karakteristika ovog zločina, izjavio je Srni istoričar Željko Vujadinović. Taj masakr, kaže Vujadinović, obilježile su vjerska netolerancija i ideal vjerski čiste (rimokatoličke) države. On

Stepinac sa ustašama i fašistima

Pod tuđim krstom: Biskup savetuje Srbe (6)

U selu Trpinja čeka na pokatoličenje 550 obitelji sa 2.200 osoba; u selu Bobota oko 570 kuća sa 2.920 osoba Alojzije Stepinac o katoličenju Srba šalje izveštaj Svetom ocu papi Piju XII trećeg decembra 1941. godine i izveštava da su nastupili najbolji dani za „preveravanje šizmatika (srpskopravoslavnih otpadnika) u vjeru i crkvu katoličku…“ Sada se još aktivnije pristupa prisilnom katoličenju Srba uz prećutnu saglasnost nadbiskupa Stepinca. Odbor trojice dobija o tome izveštaje sa svih strana: u đakovačkoj biskupiji – štampariji štampan je letak za Srbe „Prijateljski savet“, u kome je pisalo: „Stanovnici grko-istočne vjere, čujte ovaj prijateljski savjet: biskup đakovački primio je do sada u svetu katoličku crkvu na hiljade građana…

Ledinica_Leotar.jpg

Leže li na „ledinici“ u Podgljivlju zaboravljeni mučenici iz Pridvoračke jame?

Pišite vi šta hoćete, ali od toga neće biti ništa, kao što ni dosad ništa nije bilo! – rekao je novinaru „Moje Hercegovine“ jedan stari Trebinjac, koji ima vrijedna sjećanja. I dodao da je to ispričao meni lično jer sam ga pitala, ali da zabranjuje da navedem njegovo ime! Da neće da bude dio moje priče. Ko bi to zamjerio čovjeku sa sedamdesetogodišnjim lošim iskustvom povodom ove „stvari“? A radi se o posmrtnoj sudbini mučenika iz Pridvoračke jame. O informaciji da se na „ledinici“ preko puta kapele na ulazu u trebinjsko groblje, dijelu koji je izuzet od davanja lokacija za nove grobnice, a gdje je 06. oktobra 1941. sahranjeno 13

Livno

Ljudi bez mrlje

Ljeta 1990. godine, kad je u livanjskom kraju zamajac međunacionalnih netrpeljivosti i raskola počeo ponovo uzimati zalet i hvatati maha, kad su po zidovima i raskrsnicama počeli osvitati ustašoidni grafiti i zlokobne poruke, kad su počela skrnavljenja spomenika, naročito onih na mjestima gdje je četrdeset i devet godina ranije zemlja ogrezla u srpskoj krvi, u sarajevskom „Oslobođenju” je bljesnuo zapis livanjskog dopisnika Svetozara Ljuboja. Stari i prekaljeni novinar, čovjek koji je kao dječak u Livnu preživio sve strahote ustaških klanja i samo pukim slučajem, zahvaljujući dobrotvorima druge vjere, ostao živ, osjetio je da je trenutak za vapaj, za apel da se krvavi ratni noževi, kame i handžari vrate u korice

pod-tudjim-krstom-pokrstavanje5.jpg

Pod tuđim krstom: Puškom čistiti veru! (5)

Župnik Mate Mugoš: Dosta smo radili molitvom i krstom. Kako su pokršteni Budimci sa 2.300 duša Vlasti i katolički kler su grozničavo radili na prisilnom katoličenju Srba širom NDH: u Grubeškom Polju 26. aprila 1941. godine katolički sveštenik Petar Sivljanović, naplaćujući visoke takse, preveo je u katoličku veru oko stotinu Srba govoreći im: „Spašavam vašu dušu, ali ne garantujemo za vaše tijelo“. Kasnije su svi ovi Srbi pobijeni. Katolički sveštenik Dionizije, ustaški oficir, Pavelićev prijatelj, zadužen za sprovođenje genocida nad Srbima, kasniji dvorski kapelan Poglavnika u selu Staza, na silu doteranim Srbima je rekao: „U ovoj zemlji ne može da živi više niko osim Hrvata, jer ovo je zemlja Hrvatska, a tko se neće pokrstiti, mi

Mile Budak

Pod tuđim krstom: Zakon ministra Budaka (4)

Nezaobilazni Viktor Novak naglašava kao nespornu činjenicu, da je sav visoki i viši kler bio obuzet „fiks idejom da je Providnostodredila NDH jednu osobitu misiju odbrane zapadne civilizacije i rimokatoli cizma od pravoslavlja“ Nezaobilazni Viktor Novak („Magnum krimen“), Hrvat, na osnovu mnogih autentičnih dokumenata, činjenica i svojih ličnih saznanja kao očevidac mnogih događaja, naročito iz perioda vladavine tzv. Nezavisne Države Hrvatske, naglašava kao nespornu činjenicu, da je sav visoki i viši kler, a velikim delom i niži sloj hijerarhije Katoličke crkve u NDH bio obuzet „fiks idejom da je Providnost odredila NDH jednu osobitu misiju odbrane zapadne civilizacije i rimokatolicizma od pravoslavlja“ (i komunista). I Vatikan i vodeće ličnosti katoličke crkve u

Za sjećanje na šestoro najbližih, MILAN ROSIĆ je u Čelebiću podigao lijep spomenik (zanimljivo je da u minulim ratnim sukobima devedesetih godina niko nije dirao ovaj spomenik, a i na cijelom srpskom groblju u Čelebiću oštećena su, kažu, samo dva spomenika i to od granata koje su tu slučajno završile)

Muke Rada Kozomare

Dok su Milan Rosić i ostali koji su uspjeli da se izbave iz jame Bikuše, tog 30. jula 1941. godine u planini iščekivali vijesti iz Čelebića i nadali se da će neko od njihovih uspjeti da se probije kroz ustaški obruč, stigli su glasnici i kazali da u Čelebiću više nema žive srpske duše. „Toga dana pred veče i sutradan — sjećao se Milan Rosić — stiže nekoliko izbeglica na položaj iznad sela Vrbice. Pričaju da su bili skriveni po kućama i pojatama i da su toga dana, na Ognjenu Mariju, do podne ustaše, uz pomoć seljaka Hrvata, naših komšija, poklali sve srpske porodice, žene i decu, do poslednjeg. Kazuju

pod-tudjim-krstom-kalman-hrvati3.jpg

Pod tuđim krstom: Slovo vladike Teofana (3)

Tek 1781. priznao je pravoslavnu veru u Hrvatskoj car Josif II protiv volje hrvatskih „staleža“ Hrvati se klanjaju mađarskom kralju Kalmanu MAĐARSKI parlament je 1412. godine priznao pravoslavnu veru, a hrvatski sabor je još 1609. godine zaključio da se u Hrvatskoj priznaje samo rimokatolička vera. I tek 1781. priznao je pravoslavnu veru u Hrvatskoj car Josif II protiv volje hrvatskih „staleža“. Godine 1741. progurali su Hrvati na ugarskom saboru zakon kojim se pravoslavna vera zabranjuje na području Hrvatske, ali ga carica nije prihvatila, jer su joj Srbi bili potrebni za borbu sa Pruskom. Ostao je na snazi propis da se u Hrvatskoj i Slavoniji svi koji nisu katolici isključe od službe

pod-tudjim-krstom2.jpg

Pod tuđim krstom: Carska protiv kaluđera (2)

Da dalmatinski Srbi nisu tako uporno čuvali svoju pravoslavnu veru, danas sigurno ne bi bilo Srba u celoj Dalmaciji. Unijaćenje Srba nije prestajalo, ali su samo neznatni uspesi postignuti u selima Kričke, Boljaci i varošici Vrlici. I tu je otpor unijaćenju bio veliki, pa su Srbi ubili popa Petra Krčku zato što se sam pounijatio. Da dalmatinski Srbi nisu tako uporno čuvali svoju pravoslavnu veru, danas sigurno ne bi bilo Srba u celoj Dalmaciji. Oni nisu, kao Srbi u Žumberku i Križevcima, podlegli privilegijama i preimućstvima koje su im nuđenje: da ih vlasti materijalno pomaže, decu o državnom trošku školuju, da se zapošljavaju u javne službe i dr. Unijaćenje Srba sprovedeno

feljton-vatikan-crkva.jpg

Vatikan krsti krštene!

Kvirinal raspravlja šta da se uradi da bi se Srbi priveli Rimskoj crkvi. Narod preklinje vladiku Kraljevića da se nipošto ne proda Austriji Unijatska crkva u Kričkama Pravoslavni sveštenici bili su proganjani i zlostavljani, te su ih po nalogu biskupa, koji nisu prihvatili uniju, okovali u gvožđe i bacili u tamnice, gde je najveći broj njih izgubio život od gladi i tuge. To je rečenica iz knjige Johana Hajnriha Švikera “Istorija unijaćenja Srba u Hrvatskoj”, za koju Vasilije Đ. Krestić, kaže da bi se morala naći u kući svakog srpskog intelektualca. U njoj se otkriva prava istina o unijaćenju i katoličenju Srba u Hrvatskoj. Na drugom mestu Šviker je o divizijskom generalu

Jadovno – stravična posljedica puča od 27. marta 1941.

Latinica Odlomci tekstova preuzeti iz knjige: MIODRAG JANKOVIĆ – VELjKO LALIĆ KNEZ PAVLE – ISTINA O 27. MARTU   CARSTVO NEBESKO U DOBA nemačkog ultimatuma, Vinston Čerčil je pisao jugoslovenskom premijeru Dragiši Cvetkoviću upozoravajući ga da će ukoliko potpiše Trojni pakt „počiniti zločin Bugarske“ i spustiti se na ulogu „ortaka u pokušaju da se ubije Grčka“. Jugosloveni, Turci i Grci moraju zajedno da udare, vikao je Čerčil koji je svom ambasadoru u Beogradu Ronaldu Kembelu otvoreno poručivao „da gnjavi, muči i ujeda“ kneza Pavla i njegove ministre. Vrhunac je bio kada se britanski državni sekretar za Indiju Leopold Ejmeri preko Bi-Bi-Sija odjednom obratio Srbima; ne više Jugoslovenima. Pozivajući se na

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 28. mart 1942. Godišnjica stradanja Srba u Lici

Selo Debelo Brdo, Korenica. Ustaše 28. marta 1942. godine pobile i spalile srpske seljake koje su zatekle u selu. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.   Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: udruzenje@jadovno.com, telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska.   

Katolicki_svestenici_i_ustase.jpg

Opljačkanim zlatom spasili koljače Srba!

Zašto je sudbina blaga koje su ustaše opljačkale tokom rata još uvek tajna. Otetim dragocenostima finansirano prebacivanje zločinaca u Južnu Ameriku Katolički sveštenici i ustaše PRAVO i pravda nisu isto. Zato priča o zlatu koje je ustaški režim NDH opljačkao od Srba i Jevreja u Drugom svetskom ratu neće biti tema ni na predstojećem srpsko-hrvatskom procesu pred Međunarodnim sudom pravde. Američki sudovi odbili su tužbu svojih građana, Srba, Jevreja i Ukrajinaca, potomaka žrtava genocida u NDH. Oni su tužili Vatikansku banku (zvanični naziv je Institut za verske poslove) i franjevački monaški red zbog „pranja“ nacističkog blaga. Optužbe nisu opovrgnute, ali je posle intervencija Vatikana u Stejt deparmentu utvrđeno da banka

Masakr u selu Sijekovcu

Najsuroviji zločin na prostoru bivše SFRJ dogodio se u selu Sijekovac, kod Bosanskog Broda, 26. marta 1992. godine. Hrvatska vojska masakrirala je 250 Roma, od kojih 116 mališana. Najmlađem su bile dve, najstarijem 15 godina. Oni su u konvoju od četiri autobusa pokušali da odu u Italiju i postoje dokazi da su propušteni kroz srpske linije. Niko nije znao šta se s putnicima desilo sve do 2004. kada su ekshumirana 23 dečja tela u Sijekovcu. Svim žrtvama bili su izvađeni organi, a većina je bila obezglavljena! U naselju Sijekovac tog 26. marta 1992. godine pripadnici regularne vojske Republike Hrvatske zajedno sa paravojnim hrvatsko-muslimanskim jedinicama iz Hrvatske i BiH koje su

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala