arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Ustaške zvijeri umorile 52 đaka

U znak sjećanja i vječni pomen nevino umorenoj srpskoj djeci u Narodnoj školi u Šargovcu, kod Banje Luke, 7. februara 1942. godine, navodimo dostupne osnovne podatke o 52 zaklana učenika – pravoslavca, prema školskom “Imeniku”.   Glamočanin Đurđa Radojka, rođena 1. 3. 1931. upisana 30. 6. 1938. Kuruzović Dušana Simeun, rođen 1931. upisan 30. 6. 1938. Kuruzović Jove Jovan, rođen 24. 2. 1932. upisan 30. 6. 1938. Kuruzović Petra Jelena, 2. 6. 1931. upisana 20. 6. 1938. Stijaković Đurđa Dušan, rođen 15. 2. 1930, upisan 20. 6. 1938. Stanković Milana Dušan, rođen 21. 12. 1930. upisan 20. 6. 1938. Stijaković Stole Jovanka, rođena 31. 12. 1929. upisana 20. 6. 1938.

Spomen_ploca_u_skoli_Djura-Jaksic_1.jpg

Pokolj u Šargovcu: 77 godina čekaju da ih pomenemo!

Ima tome već sedam godina, mada se čini da je bilo juče. Vjerujem, da će gotovo svi oni koji su toga dana prisustvovali recitalu u OŠ “Đura Jakšić” u Šargovcu, pamtiti taj dan dok žive. Učenici su recitovali, govorili stihove u spomen na 52 njihova vršnjaka koji su tu u školi pogubljeni prije sedamdeset godina. Kada su niz stepenice, u hol škole, pred okupljene počeli silaziti učenici, njih pedeset i dvoje, svaki sa voštanicom u ruci, niko nije ostao ravnodušan. A onda su potekli stihovi.. Oprostite nam ćutanje Ja, učenik VII razreda vas molim, mi, učenici ove škole vas molimo…u ime naših djedova, u ime naših očeva, u ime našeg

rtrs-slika-crna.jpg

RTRS – dokumentarni film „NINA“

  Svjedočanstvo o pokolju u Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac. Istinska svjedočenja o stradanju Srba u banjalučkim selima Drakulić, Šargovac, Motike i rudniku Rakovac 7. februara 1942. godine kada su ustaše su iz poglavnikovog takozvanog “Tjelesnog zdruga”, uz pomoć banjalučkih ustaša i komšija, pobile Srbe bez ijednog ispaljenog metka, sjekirama, noževima krampovima i “srbomlatom”. Među žrtvama je bilo i 551 dijete. Autor emisije Mira Lolić Močević    

Kako su potrošene zlatne rezerve Kraljevine Jugoslavije

“Novosti“ otkrivaju kako je potrošena 84.574 kilograma zlatnih rezervi Kraljevine Jugoslavije. Američki saveznici naplatili oduzetu imovinu svojih državljana, ali i svu “pomoć” partizanima i četnicima PREMA raspoloživim podacima, uoči Drugog svetskog rata Kraljevina Jugoslavija je posedovala 84.574 kilograma čistog zlata. Uviđajući opasnost po zemlju, knez Pavle je odobrio da veći deo zlatnih rezervi bude prebačen u Englesku u maju 1939. godine. Transport je izvršio razarač “Beograd” i tako je u Englesku banku stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3.379 zlatnih poluga. U ovoj banci Narodna banka Kraljevine Jugoslavije je već imala 225 zlatnih poluga, pa je ukupna rezerva u Velikoj Britaniji uvećana na 44.886,61 kilogram čistog zlata. Nakon početka

josip_simunic.jpg

Kada ćemo da shvatimo da nam Hrvati ne žele ništa dobro i da je Džo Šimunić tipičan predstavnik svog naroda?

Sećam se da je to bilo 1985. godine. Bilo je leto i spremali smo se za odlazak na more. Tada još nisam imao osam godina i bio sam srećan upravo onoliko koliko svaki svršeni đak prvak može da se raduje odlasku na more. Za mene su takva putovanja tada bila prava avantura, a ujedno i prilika da upoznam našu zemlju, koja se tada zvala Jugoslavija. Letovali smo na Hvaru i tamo sam se prvi put upoznao sa suštinom ”hrvatskog pitanja”. Jednog dana dok smo tamo boravili lokalna radnica u prodavnici rekla je mojoj majci da ćemo jednog dana kod njih dolaziti na letovanje sa pasošima. ”Ako i kada do toga dođe, ja ti više

Arcibald_Rajs_2.jpg

Šta je zapravo zaostavština i amanet humaniste i vizionara Arčibalda Rajsa Srbima, Evropi i svetu?

Arčibald Rajs je bio švajcarski kriminolog nemačkog porekla, koji se pored ostalog istakao i radom na istraživanju neprijateljskih zločina nad srpskim civilnim stanovništvom u vreme Prvog svetskog rata. Rođen je 8. jula 1875. godine u južnonemačkoj pokrajini Baden. Posle završenog osnovnog i gimnazijskog školovanja u Nemačkoj, otišao je na studije u Švajcarsku, u romanski kanton Vu (francuski Vaud, nemački Waadt, retroromanski Vad). Zvanje doktora prirodnih nauka (hemije) stekao je već u svojoj 22. godini, i postao prvo asistent za fotografiju a potom i docent za tu oblast, na univerzitetu u Lozani. Za redovnog profesora kriminalistike imenovan je 1906. godine. Kao profesor, bavio se uspešno naučnim radom i stekao svetski ugled

zaboravljeni-pravednici-kordun.jpg

Zaboravljeni pravednici sa Korduna

Na osnovu sjećanja naših predaka, ispričaćemo priču koja govori o našim porodicama u ono teško vrijeme rata i stradanja. Priču koja je na žalost, ostala samo pod našim krovovima. Maglovita i nepotpuna. Ovo je samo pokušaj da se “složi” priča..  Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 07. marta 2016. godine. Naslućivalo se već da će doći do kapitulacije Italije, što će u mnogome promjeniti tok rata. U to vrijeme, potpuno uništen Kordun, uz sve svoje muke, bori se i sa glađu. Ono od naroda što nije stradalo od ustaških kama, bačeno u jame bezdanke, odvedeno u logore, nemilosrdno kosi epidemija tifusa. Zahvatio je ovaj kraj, kao vjerni

Sv.jpg

Danas je Savindan

Srpska pravoslavna crkva (SPC) slavi Dan Svetog Save (Savindan) kojim se obeležava uspomena na srpskog prosvetitelja i prvog srpskog arhiepiskopa iz 13. veka. Sveti Sava Praznik Svetog Save jedan je od najvećih hramovnih i porodičnih praznika, svetkuju ga mnoge zanatlije, a proglašen je i za školsku slavu. Sveti Sava (po rođenju Rastko Nemanjić) bio je raški plemić iz vladarske porodice Nemanjića, uticajni diplomata i prvi srpski prosvetitelj i arhiepiskop autokefalne srpske žičke arhiepiskopije, diplomata, zakonodavac, književnik i hodočasnik. Umro je 27. januara 1236. u Trnovu (Bugarska) i taj dan je crkva ustanovila kao praznik kojim se obeležava uspomena na njegov život i delo. Počekom 19. veka spevana je poznata Himna

Dugo je trajao taj moj put

Od Gračaca do Donjeg Lapca malo sam trčala, pa išla pješke. Sedmog avgusta 1995, za svega nekoliko stotina metara izbjegla sam bombardiranje kolone na Petrovačkoj cesti. Vidjela sam avione, čula zapomaganja. Bosnu sam prešla skoro pješke…, priča Aleksandra Mandić, koja je kao 15-godišnjakinja, sama kao prst, izbjegla iz Gračaca. Iz svog stana u Gračacu Aleksandra Mandić na brzinu je uzela školske svjedodžbe i izvod iz knjige rođenih, zaključala vrata i ključ ostavila ispod otirača. Bilo je to 4. avgusta 1995. godine. Mislila je da će se skloniti negdje na par dana, ali nije se vratila punih 16 godina. Tek je ove godine provela tri tjedna u svom rodnom Gračacu. Sreli

kupres3.jpg

Svedočenje o ustaškom divljaštvu: Na Kupresu kosili Srbe po livadama

Žikica Đorđević, prognan sa Kupresa pre dve decenije, kazuje o stradanju porodice Spremo, čijih je 126 članova ubijeno. Spaljeno 82 ljudi u jednom danu. Kupres – Kao vreo talas vetra pred kugom, tako su se i teške mučne glasine o stradanju kupreških Srba i naše porodice Spremo, širile čitavom Kupreškom visoravni. Ali narod nije verovao u pogrom. Ko da odustane od svoje kuće. Zemlje. Livade nekošene. Konja. Stada. A reč „kama“ šapatom se prenosila među zabrinutim porodicama. Žikica Žika Đorđević, potomak Sprema, beleži svedočenje preživelih predaka i govori za „Novosti”: „Zlo je 1941. stiglo kao poplava, tako naglo da ljudi nisu uspeli da se sklone. Da pobegnu od pošasti, od

more-pag.jpg

Ustaški logor na Pagu (4): I MORE – GROBNICA

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14. maja 1975. do 4. juna 1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. U prethodna tri nastavka opisan je ustaški logor „Slana“ u kojem je poubijano za svega tri mjeseca ustaške vladavine otokom 1941. godine 10-15 tisuća logoraša, žena, djece i muškaraca. Mjesto umiranja zvano „Slana“ otkrili su vojnici

LjUBA LALIĆ-KONjIKUŠIĆ: mene su prvu izvukli iz jame…

Ljuba

Prošlo više od četrdeset godina otkad je Ljuba Konjikušić, po rodu Lalić, krenula ispod Dinare i stanila se u Banatskom Despotovcu, a još joj vojvođanska ravnica tijesna i sjeta joj počine na vedro čelo čim se spomene rodni kraj. Ne vežu je za njega vedre uspomene i radosti mladalačke no tuga beskrajna i golema tragedija i neizmjerne patnje koje je pretrpjela, ali svjedno — glas joj lako zadrhti čim se spomene Livno i rodni Rujani. I upravo to što je kao sedamnaestogodišnja djevojka preživjela ljeta 1941. neizbrisivo se urezalo u sjećanje i o tome govori kao da se zbilo juče. Nije u potpunosti sačuvala čak ni govor rodnoga kraja, onaj

pag2.jpg

Ustaški logor na Pagu (3) ŽIVI ZAKOPANI

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida nad Srbima i Jevrejima otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. U dosadašnjnim smo nastavcima opisali mjesto umiranja – logor „Slana“ na Pagu. Ustaše su u tom logoru za samo tri mjeseca svoje vladavine otokom poubijali 10.000 do 15.000 ljudi. Nad tim zvjerstvima zgrozili su se i

img_0031.jpg

Ustaški logor na Pagu (2) IZVJEŠTAJ PORUČNIKA SANTA

Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. Za svega tri mjeseca ustaške vladavine na Pagu 1941. godine u logoru „Slana“ poubijano je 10 do 15 tisuća ljudi. Talijani koji su nakon razgraničenja s Pavelićevom NDH okupirali Pag otkrili su nakon odlaska ustaša masovne grobnice nevinih ljudi. O

dragan-krosnjar.jpg

Selo masovnih grobnica

Nema samo Kordun svoju Čemernicu. Istih toponima ima i u Srbiji, Bosni i još poneki u Hrvatskoj. Ali, samo je kordunaška Čemernica odživela svoje ime, u čemeru i jadu. Nekada veliko selo, koje svojim krajevima gotovo spaja Vrginmost i Topusko, opustelo je, zaboravljeno i od Boga i od države. O stradanju Čemerničana najrečitije govore masovne grobnice u selu, one obeležene iz Drugog svetskog rata i iz ovog poslednjeg, iz “Oluje”, zarasle u korov i još neobeležene i bezimene, čekaju ekshumaciju i identifikaciju ubijenih. Zato o Čemernici danas više govore mrtvi nego živi. Uoči svetskog rata bilo je u njoj oko 270 domaćinstava i 1.600 stanovnika, a danas 10 puta manje.

papuk-spomenik.jpg

Sjećanje na najveći pokolj Srba u Slavoniji

Bilježimo godišnjicu još jednog velikog zločina nad Srbima. Na dan Sv. Vasilija Velikog, 13. i 14. januara 1942. godine ustaše su zlostavljale i pobile oko 350 mještana  slavonskih sela Jorgića, Zubića, Dobrića, Kometnika i Sekulinaca. Riječ je o pokolju nedužnih civila srpske nacionalnosti počinjenom kao odmazda za partizanske akcije na Papuku. Fotografija sa obilježavanja 70-te godišnjice zločina 14. januara 2012. godine Naime, dva dana ranije u borbi između partizanske čete i ustaških jedinica poginula su petorica ustaša, a dvojica su ranjena, od kojih je jedan naknadno umro. Partizani su se povukli prema Papuku, a ustaše su se vratili u Voćin i sačekale pojačanje iz Osijeka, Belišća i Virovitice. Tristotinjak ustaša i domobrana

Prebilovci_1.jpg

Krvavi kamen hercegovački: Krvavi Božići

Treći talas u spovođenju ustaškog genocida u Hercegovini iniciran je uputstvom Glavnog ustaškog stana od 20 jula 1941 godine. Ustaše su se posebno potvrdile da od Srba očiste Ljubuški, zavičaj svog ministra unutrašnjih poslova Andrije Artukovića. Tada su na stratištima Humac, Hrašćani, Crnopod, Cerno, Ljubuški, Grabovo selo, Crljevići, Zvečelva drin i drugim, ubijeno 754 ljudi. U Ljubuškom je rat preživjelo samo 9 lica srpske nacionalnosti: 2 muškarca, 4 žene i 3 djece. Jedna od najstrašnijih tragedija pogodila je Prebilovce, najhomogenije srpsko selo u okolini Čapljine, u kojem su od 1 008 žitelja 994 bili Srbi. Samo 6 avgusta od 7:30 do 13:30 časova u 120 metara duboku jamu Golubinka hrvatske

streljanje-franc.jpg

Kako je skončao Franc …

„Nije život, samo, poljem proći!“… nečija je davna bolna preispitivačka misao… Još kao dete, suočio sam se sa zlom odraslih!… Sećanje: od Stoca, na Bregavi… do Sokobanje, na Moravici… a, u međuvremenu, do starosti u Beogradu, na Sava-Dunavu…   Svakog leta… svakog leta se setim… Kad dođe taj dan, srce mi se stegne, tuga, vrati… Nedavno je prošao još jedan 2. avgust, 2013, Sveti Ilija… a na taj dan, pre mnogo godina, „trebalo“ je da „odemo s ovog sveta“!… Mama je dugo, do smrti, u fioci kreveta, u mojoj staroj košulji (kao košuljica!) čuvala, crno-na-belo, poziv, na narandžastom kartonu, ustaške komande iz Stoca: da se 2. 7. – u određen

1.000 GODINA EPARHIJE RAŠKO-PRIZRENSKE: Duhovni bedem srpskog naroda

VEČERNjIM bogosluženjem u Crkvi Bogorodice Ljeviške u Prizrenu, predavanjem na temu „Hiljadu godina Prizrenske eparhije“, liturgijom u Sabornom hramu Svetog velikomučenika Georgija koju je episkop raško-prizrenski Teodosije služio sa arhijerejima Srpske pravoslavne crkve, tokom protekla dva dana Eparhija raško-prizrenska proslavila je hiljadugodišnji jubilej, od prvog pisanog spomena eparhije. Ova eparhija se u pisanom zapisu prvi put spominje u hrisovulji vizantijskog cara Vasilija Drugog, 1019. godine, kada je ušla u sastav Ohridske arhiepiskopije, dok je krajem 18. veka, spojena sa Raškom u Eparhiju raško-prizrensku. – Prizrenska eparhija se u periodu od 1019. do 1219. nalazila pod jurisdikcijom Ohridske arhiepiskopije. Car Vasilije II je odmah po osvajanju Ohrida izdao tri povelje ohridskom

DANAŠNjIM SRBIMA ZA NAUK: Ovako je Voja Tankosić pregovarao sa Arbanasima

Većini je malo poznato da pregovori sa Albancima traju već dugo godina, a početak tih pregovora datira još iz davne 1911. godine. Naš glavni pregovarač je čovek sa priložene fotografije – Vojsilav Tankosić. On je u tradicionalnoj srpskoj nošnji iz Stare Srbije otišao na pregovore. U pregovorima je odneo nedvosmislenu pobedu, pa se zatim u njoj ponosno slikao ispred kuće albanskog vojskovođe sa kojim je pregovarao. Zašto sa puškom i opasanom bombom i kako je znao da je iz ovih „pregovora“ sigurno odneo pobedu, saznaćete u sledećih nekoliko rečenica. Pre sukoba sa Turskom i početka konačnog oslobođenja srpske teritorije od dugogodišnje okupacije pomenute države, Srbiji je veoma bilo bitno da

Na Cetinju prije 130 godina rođen Aleksandar Karađorđević

Krstio ga je izaslanik ruskog imperatora Nikolaja Drugog Aleksandroviča koji mu je bio kum. Aleksandar Prvi Karađorđević je bio regent prestolonaslednik Kraljevine Srbije, regent prestolonaslednik i kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kao i kralj Jugoslavije. Poznat je i kao Viteški kralj Aleksandar Prvi Ujedinitelj. Rođen je 16. decembra 1888. godine u Cetinju, a ubijen je 9. oktobra 1934. godine u Marselju prilikom zvanične posjete Francuskoj. Porodica i detinjstvo Aleksandrovi roditelji su kralj Petar Prvi Karađorđević i kneginja Ljubica – Zorka. Imao je dvije sestre i dva brata: Jelenu koja je bila udata za kneza Ivana Konstantinoviča, bliskog rođaka carske porodice Romanov, Milenu koja je umrla sa nepune dvije godine, Đorđa

Slider_Kastel_Sucurac.jpg

USKRS MRŽNjE U HRVATSKOJ (II. DIO): “Ni u moru mire, ni u Srbinu vire”

Razvojem tehnologije, dominantan medij za prijenos govora mržnje postao je internet. Ovaj medij pruža mogućnost anonimnosti, što mnoge učesnike rasprava na društvenim mrežama, forumima i čitateljskim komentarima portala hrabri na korištenje govora mržnje koji u kratkom vremenu doseže velik broj korisnika. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. Budući da većina portala i drugih internetskih platformi nema adekvatne osobe koja bi se bavile moderiranjem rasprava, a i oni koji ju imaju ne mogu zbog prevelike količine komentara sve pravovremeno nadzirati, pa se uvredljivi komentari u najvećem broju slučajeva ne brišu. Otežavajuća je okolnost što internet za većinu zakonodavstava, pa tako

Slider_ubi_Srbina.jpg

USKRS HRVATSKE MRŽNjE (I DIO): “Kolji Srbe” u Karlovcu, “Srbe na vrbe” u Nuštru, “Za dom i poglavnika” u Zagrebu

Pod naslovom “Nasilje i nesnošljivost prema Srbima”, Srpsko narodno vijeće popisalo je niz slučajeva nasilja, nesnošljivosti i govora mržnje koji su se kroz 2014. godinu događali u Hrvatskoj. U uvodu ovog šokantnog materijala, iz Srpskog narodnog vijeća ističu kako je primjetno da su se necivilizacijske pojave od 2012. godine proširile cijelom Hrvatskom. Slider ubi Srbina Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. Tom trendu “značajno je pridonio društveno-politički kontekst koji se od dolaska koalicije predvođene SDP-om na vlasti, a potom i nakon pridruživanja Hrvatske EU, sve više radikalizira i poprima revizionističko-desničarska obilježja”. Ovaj izvještaj, koji upozorava na novu fašizaciju hrvatskog

Ratko Dmitrović

Ustaše će vam oprostiti što su vas ubijale

„Hrvatski helsinški odbor“, preko svog predsednika Ivana Zvonimira Čička, pokreće inicijativu u Saboru Hrvatske da se zakonski sankcioniše iznošenje „lažnih podataka“ o tome da je u koncentracionom logoru Jasenovac ubijeno preko pola miliona Srba Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 13. aprila 2016. godine. Jedan od prvih poslova koje je Franjo Tuđman obavio u svojoj novostvorenoj državi, sada već daleke 1990. godine, odnosio se na „rušenje velikosrpskog mita o stradanju Srba u logoru Jasenovac“. Objašnjavajući da su Srbi kao narod skloni mitomaniji, preuveličavanju svega i svačega, uključujući svoje žrtve i svoje junaštvo, Tuđman je izneo podatak da je u logoru Jasenovac ubijeno između

Tudjman_1997.jpg

Ustašluk je ipak prošao

Hvaleći navodno izrazito antiustaško opredjeljenje Franje Tuđmana kako bi valjda na taj način omekšao hrvatski desni ekstremizam, što je sasvim u suprotnosti s vremenom u kojem je prvi hrvatski predsjednik vladao, Slavko Goldštajn, inače mudar i razuman čovjek, doživio je izgleda nekakav svoj unutrašnji lom – u tim njegovim taktičkim vibracijama moglo bi se pronaći i ponešto od one vrste iluzije koju bismo mogli nazvati jalovim nadanjem u čudo, a čuda se ljudima obično pričinjaju kad im sve lađe potonu… Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. „Slavko, dok sam ja tu, ustašluk neće proći“, citirao je nedavno u intervjuu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala