arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Holokaust, zločin urezan u gene

Najnovija naučna studija otkrila je da se trauma žrtava Holokausta epigenetskim naleđem prenela na naredne generacije Piše: Sanja Zrnić Holokaust, najstrašniji zločin protiv čovečnosti savremenog doba, ostavio je večni ožiljak u istoriji jevrejskog naroda. Žrtve koncentracionih logora koje su preživele Drugi svetski rat usmeno su prenosile svedočenja o traumama urezanim duboko u pamćenje, ali prema novom naučnom istraživanju – one su urezane i u gene. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 8 . oktobra 2015. godine. Rejčel Jehuda, jedna od vodećih naučnica u oblasti posttraumatskog stresa, sa svojim timom iz njujorške bolnice Maunt Sajnai sprovela je istraživanje na trideset dvoje Jevreja koji su u koncentracionim

Biljeg Jasenovca i hrvatska „blokada“

Ustaški logor Jasenovac je istorijski najcrnja tačka političkih odnosa Hrvata i Srba.  Njegovo vreme jeste prošlo, ali mu je važnost i danas tolika da, samim spomenom, utiče na odnose Hrvatske i Srbije. Znak da je sve manje saglasja dve strane o tome šta je zapravo bio taj logor, posebno iskrsne u prilikama zvaničnog sećanja kakvo je ovo na 70-togodišnjicu njegovog „oslobođenja“ (proboja zatočenika). Senima mučenika u tom logoru zločina poklanjaju se odvojeno delegacije Srba, Hrvata, Jevreja, Roma, Bošnjaka… Republika Hrvatska je preambulom („Izvorišnim odredbama“) Ustava (1990) negirala državnu suverenost „Nezavisne Države Hrvatske (1941.)“. Izbačena je tzv. NDH iz „slijeda ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima“, ali se oko Jasenovca

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 30. avgust 1941. Stradanje Srba u Potkozarju

Dana 30.8.1941. godine kostajničke ustaše su počinile strašni zločin u selu Čitluk, u opštini Kozarska Dubica.  Posebno je stradala familija Jandrić. U selu Čitluku živjela je velika porodica Jandrića. Tog jutra kada su ustaše upale u kuću Mikana Jandrića, njegov najmlađi sin stajao je u stalku. A onda, kao da se nebo sručilo na majku – zlikovac je sjekirom odsjekao djetetu obje ruke. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.  

Vladimir Umeljić – kako su Srbi postali Hrvati?

Kako je teklo „iščezavanje“ Srba zapadno od Drine u Kraljevini SHS, potom u Kraljevini Jugoslaviji, kao i u Titovoj komunističkoj državi, u zemljama od kojih nijedna nije bila otvoreno papofilna, naprotiv. Srbofobija je osnov hrvatskog identiteta. To vidimo svaki put kad se Hrvatska pokazuje u svom pravom svetlu: od dočeka fudbalera posle Mundijala 2018. preko neoustaškog orgijanja u Kninu povodom „Oluje“ sve do zabrane festivala ojkanja u Petrinji. Činjenica je da je ova mržnja često plod konvertitskog sindroma: mnogobrojni današnji Hrvati su potomci pokatoličenih Srba. To je bio povod da razgovaramo s našim uglednim genocidologom dr Vladimirom Umeljićem, čija nova knjiga razmatra upravo ovu bitnu istorijsku temu. „Balkanski gambit Vatikana“,

Akademik Vasilije Krestić: Hrvatsko svojatanje Nikole Tesle

Da bi dokazali da je Tesla bio Hrvat, a ne Srbin srpske pravoslavne vere, hrvatski člankopisci bezočno falsifikuju istorijske činjenice, pozivaju se na hrvatsko državno pravo i na iz njega proističuće zaključke  U najnovijim raspravama održanim u Hrvatskom saboru povodom vandalskog rušenja spomenika Nikoli Tesli, koje se dogodilo 1992. godine, i namere da se on izvuče iz skladišta Likovne akademije, obnovi i ponovno postavi, nije moglo da bude zaobiđeno ni pitanje nacionalne pripadnosti tog velikog naučnika. To pitanje posebno je zatalasalo hrvatsku i srpsku javnost povodom obeležavanja 150-godišnjice rođenja Nikole Tesle. Tada su o tome objavljeni mnogi tekstovi s netačnim a ponekad i zlonamernim tumačenjima pa i falsifikatima. Netačnosti su

Ustaški zločin nad srpskim narodom u Prebilovcima u Hercegovini (treći deo)

Otvaranje jama, sahrana ustaških žrtava i gradnja Spomen hrama u Prebilovcima, posvećenog novomučenicima, pored starih i novih ustaša, smetalo je i drugima, u zemlji i inostranstvu, čiji je glavni politički cilj bio razbijanje Jugoslavije po avnojevskim šavovima, na srpsku štetu i nesreću. Ovi događaji otkrivali su, dotle sakrivenu ili zamagljenu istinu o užasnom stradanju Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, čiju su obnovu mnogi tada spremali. Kosti iz jama su upozoravale da bi takvi planovi bili, ne samo nepravedni nego i opasni. Takođe, tek razvijenom kultu Međugorja, odjednom je zapretila sramota. Ispalo je da se mnoštvo hodočasnika iz celog sveta klanjalo selu čiji su meštani, u jami pored sela, zatrli sve

Ustaški zločin nad srpskim narodom u Prebilovcima u Hercegovini (drugi deo)

Dubravsko selo Opličići koje se nalaze pored puta Čapljina-Stolac, bilo je meta ustaške akcije u isto vreme kad i Prebilovci. U ovom selu ubijeno je oko 160 Srba, uglavnom muškaraca starijih od 15 godina, ali je među žrtvama bilo i žena i dece. Posle mučkog prepada od strane komšija muslimana i Hrvata, opličićki Srbi su prvo zatvoreni u zgradu Duvanske stanice na Domanovićima. Posle ponižavanja i premlaćivanja, vezani žicom po dvojica, kamionima su sprovedeni do jame u obližnjem Bivoljem brdu, u koju je već bio bačen veliki broj Srba o Vidovdanu i posle njega. Kako se jama nalazi stotinak metara od puta za Mostar, bacanje je vršeno noću, u manjim grupama. Zločinci-jamari bili su komšije,

Prebilovci -dva puta ubijeni i zaboravljeni

Ustaški zločin nad srpskim narodom u selu Prebilovci u Hercegovini je bez primera i jedan je od najgorih i najsramnijih događaja u ljudskoj istoriji. Da pripadaju nekom drugom narodu, Prebilovci bi bili poznati i poštovani u celom svetu i zaštićeni u svakom pogledu, poput Aušvica, Hirošime, sela Lidica u Češkoj… Ovako, pošto su srpski, zaboravljeni su i zapostavljeni od svih, nažalost i od samih Srba. Većini žrtava nacizma i fašizma iz Drugog svetskog rata obezbeđeno je poštovanje i zaštita. Postoje posebni muzeji posvećeni njima gde im svetski državnici i druge značajne ličnosti ukazuju poštovanje. Na međunarodnom nivou postoje posebni dani posvećeni ovim žrtvama, o njima govore mnoge publikacije i filmovi, a oni koji

Kalendar genocida: 06. avgust. Godišnjica stradanja Srba sa Korduna i Like

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu: Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30. jula

lika-ustanak.jpg

Dr Drago Njegovan: Srpski ustanak u Drvaru i Srbu 27. jula 1941. godine protiv genocida Nezavisne Države Hrvatske

Uvod Dvadesetsedmojulski ustanak u Drvaru 1941. godine, povodom čije smo se sedamdeste godišnjice okupili na ovom naučnom skupu, možemo posmatrati u tri geo-politička konteksta: 1) evropskom, 2) jugoslovenskom i 3) kontekstu proglašenja Nezavisne Države Hrvatske i njenog genocidnog postupanja prema Srbima.[1] Nebi trebalo da ima spora o tome da su ovi konteksti povezani. U sklopu evropskog konteksta, ustanak u Drvaru se može posmatrati kao jedan u nizu regionalnih pokreta otpora protiv sila Osovine, specijalno motivisan novom situacijom na evropskom ratištu, proisteklom iz napada nacističke Nemačke na Sovjetski Savez, koji se shvata pre svega kao nemačko-ruski rat. U sklopu jugoslovenskog konteksta, ustanak u Drvaru se posmatra kao jedan u nizu ustanaka

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: Krvavi juli u Petrinji, Glini, Topuskom…

Ustaše su u Banskom Grabovcu kod Petrinje 24, 25. i 26. jula 1941. godine masakrirale 1.200 Srba. Poklane Srbe ustaše su zatrpale zajedno sa pobijenim psima, navode u Udruženju “Jadovno”. U pravoslavnoj crkvu u Topuskom u julu 1941. godine mučeno je i ubijeno nekoliko muškaraca, žena i djece, među kojima su bili Milutin Kordić i njegov maloljetni sin. Nikola Kordić, koji je tada imao 78 godina, nije mogao hodati, pa su ga ustaše dovezle zaprežnim kolima u crkvu i ubile. Ubijen je Dušan Zlokas /14/, a žene i djevojke su silovane. U selu Dragotina kod Gline u julu 1941. ustaše su poklale sedam žena i jedno dijete i zapalile ih.

Ilija_Zegarac.jpg

Ovdje (ne) počiva Ilija Žegarac

Slabašna pobuna presuđenih u Kordunaškom procesu, jedva da je činjenica političke prošlosti Srba i Hrvata, međutim argumenti koje su koristili u izražavanju svojeg nezadovoljstva, krupan su trag intelektualne historije prečanskih Srba. Piše: Željko Kresojević Gotovo svako ljeto Slobodan Žegarac dođe u Vojnić, svoje rodno mjesto. Obično prespava kod Bukava u komšiluku, svrati obavezno kod mog oca, njegovog druga. Sjete se djetinjstva, nestašluka, mladosti… Te njegove rane godine jedino je lijepo što ga veže za varošicu i kraj u kojem je rođen. Korača lagano ulicom koja vodi prema vojničkom “križu”. Bože, kakvog li apsurda. Ulica danas nosi ime Andrije Hebranga !? Zaustavi se na “križu”, pozdravi se, podivani sa malobrojnim poznatima.

pravoslavlje_logo.gif

Prilog objavljen 1991. godine: Sveti posao potomaka

Dostojna sahrana ustaških žrtava nakon pola veka 1991. godina, broj 573, strana 5> „Ko u jamu nije silazio i u njojzi primio naforu, obgrlio seni svoje dece celivao brata bez udova i poznao majku po osmehu, taj se nije iz niščih digao ni pojmio našu liturgiju“… Milan Komnenić (Jalovnica) Protekle jeseni, pred pedesetu gorišnjicu od stradanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, srpski narod je počeo da sa hercegovačkih jama skida betonske oklope, koje je početkom šezdesetih godina postavila titovska vlast, u nameri da prikrije hrvatske zločine. Tako su se posle pet decenija stekli uslovi za hrišćansku i civilizovanu sahranu žrtava koje stradaše u neopisivim mukama samo zato što su bili pravoslavni

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 07. jul 1941. Godišnjica stradanja Srba iz Like

Pravoslavno groblje u selu Janjčići, Plaški. Krajem maja i 7. jula 1941. godine ustaše ubile 82 Srba i jednu ženu Srpkinju, Savu Janjčić. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD Prosvjeta, Zagreb 2005.  Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: udruzenje@jadovno.com, telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska.   

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 15. jun. Godišnjica stradanja Srba ’42, ’44 i ’92

Na današnji dan Srbi su stradali u četiri navrata. Ukupan broj poginulih je 65. Gornje Primišlje, Slunj. Kuća Dane Čačića, ustaše poklale i spalile 2. juna 1942. godine 13 žena Srpkinja s njihovom djecom. Duliba, Perušić. U kući Munjas Petra ustaše poklale i spalile 15. juna 1944. godine 21 Srbina: 15 muških i 6 ženskih. Na lokalitetu Buna je 15. juna 1992. godine poginulo 18 srpskih boraca i civila. Tog 15. juna 1992. godine počeo je egzodus srpskog naroda u Mostaru i okolini. Za tri dana te 1992. godine na Buni nestalo 28 Srba, od tog broja još šest vojnika i tri civila vode se kao nestali. Istog dana kada je stradalo

FOTO: 11. maj 2019. – Služen parastos stradalim Srbima u logoru Zemun 1942- 1944.

U organizaciji Udruženja “Jadovno 1941” iz Banjaluke i Udruženja Kozarčana u Beogradu 11. maja 2019. na groblju u Zemunu kod spomenika nad masovnom grobnicom oranizovano je molitveno sabranje i komemorativni skup u sjećanje na Srbe  Kozare, Potkozarja, Banije i Korduna ubijene u koncentracionom logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. POGLEDAJTE GALERIJU FOTOGRAFIJA FOTO: Nikola Zajc Vezane vijesti: U logoru Zemun najviše je ubijeno Srba Linta: Neophodno da skupština usvoji deklaraciju o genocidu NDH Molitveni skup Srbima Kozare i Potkozarja ubijenim u logoru Zemun Održan prvi parastos posvećen stradalim Srbima Kozare i Potkozarja u logoru Zemun 1942- 1944 Gledali su Beograd preko svoje smrti – ZEMUNSKI LOGOR ZA SRBE Sandra

ognjena_marija_livanjska.jpg

Šušanovići

Pošto se Cvijo Pajčin odmetnuo u planinu početkom maja 1941. godine i zaratio protivu ustaške vlasti, ustaše su nerado zalazile u Sajković i druga srpska sela. I kad bi krenuli, bile su to pojačane jedinice, uglavnom motorizovane i do zuba naoružane. Znali su dobro kako su zadužili ovog ponosnog i tvrdoglavog Dinarca, da on preskupo drži glavu i da je neće dati bez zamjene i krvi do koljena. To što on jedan ne zarezuje ustašku vlast i nije ih toliko brinulo koliko činjenica da je on iz dana u dan izrastao među srpskim življem — i ne samo među srpskim — u legendu i simbol nepokora i slobodarstva. O ovom

prebilovci-kosti.jpg

Ilija Šakota, zaboravljeni je srpski heroj

Iz jame Bivolje brdo, u decembru 1990. godine, izvađene su kosti velikog broja nevino postradalih Srba, koji su u nju živi gurnuti u toku ljeta 1941. Uz kosti su pronađeni i djelovi odjeće i obuće kao i lični predmeti mučenika, ali i zarđali ostaci jedne puške sa municijom. Puška je pripadala ustaši- jamaru Mehi Deliću. Meho je sa drugim ustašama, u Vidovdanskoj noći, pod svjetlom baterija i kamionskih farova, u ponor jame dubok 40 metara, gurao svoje srpske komšije. Na redu su bili Srbi iz sela Kozica kod Stoca, njih oko 120, na prevaru i časnu komšijsku reč pohvatani, zatvoreni i mučeni u Duvanskoj stanici u Domanovićima. Nisu svi očajavali. U toku

podmilacje.jpg

Gligorići ubijeni od ustaša

Djeda Ljupka (41 godina) su ustaše odvele od kuće sredinom ljeta 1941. godine. Kuća u kojoj je njegova žena uz pomoć najstarije kćerke Dragice (zaručene za popa Vujića) vodila kafanu, se nalazila u mjestu Jezeru, pored pravoslavne crkve posvećene Cvetom Velikomučeniku Caru Lazaru. U kući je pored Ljupkove čeljadi živjela i njegova stara majka Mara. Nakon odvođenja, Ljupko je prvo bio zatvoren u židovskom hramu (templu) u Jajcu. Odatle je premješten u pravoslavnu crkvu u Jajcu gdje je sa preko 160 Srba bio zatvoren oko 20 dana. U sudskom spisu nalazimo podatke da je Ljupko „umro” 18.09.1941.g. u Podmilačju. Kao mjesto njegove pogibije Podmilačje je navedeno i u izjavi partizanskog

nekadasnji-spomenik.jpg

Pucali su im u potiljak

Nikada se sa sigurnošću neće saznati koliko je žrtava palo u Prologu, bez sumnje najkrvavijem stratištu u livanjskom kraju na kojemu su ustaše tog krvavog ljeta 1941. godine, kako se to po uobičajenom šablonu govori, umorile na razne načine oko pet stotina ljudi, isključivo zrelih muškaraca — uglavnom glava porodica. I nisu samo iz Livna i sela sa ruba Livanjskog polja već i iz drugih krajeva. Postoje, recimo, pouzdani podaci da su dovođeni i ubijani i Srbi iz nekih dalmatinskih sela kao i iz drugih, Livnu susjednih opština. Onako kako su Livanjcima govorili da ih vode u Srbiju pa ih potajno odvodili i klali u šumi Koprivnici između Kupresa i

lobaja-jednog-od-nesrecnika.jpg

Nijesmo željeli osvetu

U pomami nacionalističkih strasti i vjerske zatucanosti, u ludilu mržnje prema svemu što je srpsko, u bezumnom bijesu koji su ustaše ispoljavale nad nedužnim srpskim narodom, bilo je sigurno teško čak i najtrezvenijim i najrazumnijim Hrvatima oduprijeti se i suprotstaviti, stati u odbranu dojučerašnjih komšija i prijatelja. Ako bi se sudilo po onoj Njegoševoj „strah životu kalja obraz često”, onda bi se zaista i moglo donekle shvatiti i uvažiti opravdanje da se časni Hrvati iz straha nijesu u većem broju suprotstavili zločinima svojih sunarodnika i otvorenije stali u odbranu Srba. Takvo opredjeljenje, međutim, pada u vodu pred činjenicom da je to izostalo čak i onda kada su čudovišnoj Pavelićevoj državi

sokoli-jasenovacki.jpg

SOKOLI U JASENOVCU

Milutin Krnjajić rođen je 1877. u Jasenovcu. Stupio je u austrijsku vojsku i posle završenog gimnastičkog kursa u Bečkom Novom Mestu 1902. proizveden za vojnog učitelja borenja, gimnastike, igara i sportova. Krnjajić je napustio austrijsku vojsku i koncem 1905. prešao u Beograd. Postavljen je 1906. za nastavnika gimnastike u I beogradskoj gimnaziji. Bio je član „Ispitne komisije za polaganje učiteljskih ispita iz igara i sportova”. Sem u gimnaziji radio je u Beogradskom Dušanu Silnom kao predsednik i učitelj Boračkog odseka. Od Dušana Silnog na Velikom javnom času u Beogradu 14 maja 1906. odlikovan je Diplomom i Zlatnom medaljom I reda. Otvorio je 1909. Privatnu školu za borenje, gimnastiku i igre. Poginuo je u

jasenovac-da-li-pamtimo.jpg

Jasenovac – Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome (2)

Arčibald Rajs je poručivao Srbima da ne smeju zaboraviti zločine koji su im se dogodili, naglašavajući: “Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome”. Da li bi starateljstvo uljudilo Hrvate? Kada se popisu jasenovačkih žrtava doda Živanovićev podatak da je u Jasenovcu stradalo i oko 110.000 dece do četrnaest godina, te da je “Hrvatska bila i ostala jedina država na svetu, koja je imala logore za istrebljenje male dece i jedino su u Hrvatskoj, žrtve prethodno stravično mučene, pa tek onda ubijane”, postaje jasnije zbog čega je, kako piše beogradska Politika(29. avgust 2012), američki predsednik Frenklin Delano Ruzvelt (1882-1945), imajući na umu baš takvu “uljudbu” ustaške Nezavisne Države Hrvatske, predlagao

Ustaški logori smrti – mjesta nezapamćenog pogroma

Autori: B.O. i M.S. PAŠKI PAKAO Slana je kamena pustinja na Pagu. Zemlje ni za šaku. Ljeti tamo sunce užasno prži, a nigdje ni stabla ni grma. Tek poneka travka. Nitko tamo nije nikada stanovao, niti bi poželio. Na žalost, tisuće zatočenika tamošnjeg ustaškog logora – prvog na području tzv. Nezavisne države Hrvatske – nisu imale izbora… Proglašenje tzv. Nezavisne države Hrvatske – 10. travnja 1941. godine – uz pomoć i blagoslov okupatorskih sila, označilo je početak nenarodne vlasti koja se već od prvih dana iskazala u našoj povijesti dotad nezapamćenim terorom nad nedužnim ljudima. Bitni faktori u ostvarivanju koncepcije ustaške države bile su razrađene metode rasne politike. Cilj je

jasenovac-da-li-pamtimo.jpg

Jasenovac – Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome (1)

Arčibald Rajs je poručivao Srbima da ne smeju zaboraviti zločine koji su im se dogodili, naglašavajući: “Mislimo uvek na to i govorimo uvek o tome”. Tek što je moj tekstić Jasenovac – najčuvenija hrvatska “pobeda” u 20. veku objavljen na sajtu Srbel, kao lični stav, više mojih prijatelja blago mi je zamerilo zbog toga što sam o hrvatskim zločinima u Jasenovcu od avgusta 1941. do kraja aprila 1945. godine pisaopremalo, skoro stidljivo, šturo,nedovoljno, a jedno nepoznato lice telefonom me je pitalo da li je pozivanje na svega trojicu autora dovoljna potvrda za sve ono što se priča o jasenovačkim žrtvama. Sledeći redovi, ne samo zbog toga što se neće baviti “tehnologijom” hrvatskih zločina, ne

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala