arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

“Kosti” udaraju do kosti

Odavno me neki umetnički sadržaj nije toliko prodrmao i “dotakao” kao serija “Kosti”, koja je nedavno emitovana na RTS-u. Nisam jedina, svakako, pošto su “Kosti” ostavile ravnodušnim samo one koji ih nisu gledali. Piše: Đurđica Dragaš Verujem, međutim, da su brojne reakcije i pohvale dovoljan razlog da je, “odloženo”, na RTS Planeti, pogledaju i oni koji su skeptični prema domaćim serijama i kako kažu, iz principa ih izbegavaju. Ja spadam u onu drugu grupu. Meni je, od kad znam za sebe, termin od 20 časova rezervisan za njih pa priznajem da gledam čak i reprize. Ipak, uprkos mom strpljenju i zaista dobroj nameri da odgledam sve što se u tom

Mapa golootočkih zatvorenika: Pogledajte gdje ih je bilo najviše

Skoro da niko od nas nema člana porodice koji nije robovao na zloglasnom Golom otoku. Ovaj koncentracioni logor, na kome su zvjerski mučeni i ubijani protivnici komunističkog režima, formiran je 1949. godine, i trajao sve do 1988. godine. Prema zvaničnim podacima na Golom otoku bilo je zatvoreno 16.101 osoba, od toga njih 413 je izgubilo život, a strahuje se da je ovaj broj još i veći. Spekuliše se da je od 3.000 do 15.000 ljudi tu skončalo pod batinama, od iznurenosti, difterije ili se prosto ubilo skokom u ambis. Zatvor se sastojao od četiri logora: Prvi muški (Mala žica), Drugi muški (Velika žica), Petrova rupa (Kota 101) i kasnije Ženski logor.

Teška sudbina Srba iz Petrinje

Srbi na području Petrinje žive vekovima, a od 1784. godine imaju pravoslavnu parohiju. Međutim, doživeli su pogrom od ustaša, kako u Drugom svjetskom ratu, tako i 90-tih godina, kada su im porušene i sve crkve. U Petrinjskom srezu, samo u Banskom Grabovcu, krajem jula 1941. godine ubijeno je oko 2.000 Srba iz istog mesta i oko 1.700 Srba iz drugih krajeva. U isto vreme, u obližnjem Marin-Brijegu, ubijeno je još oko 2.400 Srba. Na Petrinjskom pravoslavnom groblju, na sam dan Božića, 7. januara 1942. godine streljano je 45 Srba iz sela Joševice i Dejanovića, među kojima su bile i dve žene, izvedene na strijeljanje iz bolnice. Ustaše su ih sve

Promocija knjige "Krst na križu"

Pusta zemlja Banija..

Srba danas gotovo da i nema na prostoru između Dvora na Uni, Gline, Petrinje i Dubice. Sunja osuđena na tiho umiranje, kao i Kostajnica. Preostale Srbe ubija samoća. Pitomina rađa, grane se savijaju, ali sve propada Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 27. januar  2016. godine. Krovoi su celi, ponegde i novi, ali ispod njih nema života. Vrata zaključana, na podrumskom ulazu katanac, na gredama paučina. Laste su otišle sa ljudima i ne vraćaju se, jer ljudi se nisu vratili. Laste se gnezde tamo gde se čuje ljudski glas. Isto je sa vodom; oslabili potoci, mnogi izvori usahli, Sunja plića od gležnja. Ako nema ko da je troši, voda

Da se uspravimo!

Godine 1988. u listu ”Naš glas” objavljivane su neispričane priče – sećanja savremenika na godine Prvog svetskog rata u Šumadiji i Pomoravlju. Milutin Mladenović, koji je 1915, u godini golgote srpskog naroda, imao svega 10 godina, sećao se susreta sa okupatorskim vojnikom. Nemci su tih dana probili odbranu na Dunavu, zauzeli Smederevo i ušli i u njegovo selo. ”Majka i ja smo pobegli u Azanju. Kad smo se vraćali susreli smo nemačku vojsku koja je išla prema Palanci. Jedan je vojnik odsekao parče hleba, namazao nečim i pružio mi. Pažljivo sam gledao Nemca. Bio sam gladan. Kad je okrenuo glavu, bacio sam hleb. Nisam hteo da jedem zbog ponosa”. Kakav

Gde je završilo krvavo blago Srba ubijenih u genocidu u NDH

Prema izveštajima američke obaveštajne agencije, u toku 1947. godine, blago koje su ustaše nakon genocida opljačkale od Srba i Jevreja u NDH su katolički fratri položili u Kartner Landes und hipoteken bank iz Klagenfurta. Autor: Rade Jerinić Ova banka, koja je postojala od 1897. godine, bila je finansijska institucija s kojom su dugo vremena sarađivali. Zašto je ova banka zanimljiva za nas? Iz ove banke će 1992. godine nastati Hipo Alpe-Adrija banka u Austriji, koja će se potom proširiti i na tržište Balkana. Naravno, prvu podružnicu otvoriće u Hrvatskoj 1994. godine. Bežeći iz Zagreba, krajem aprila 1945. godine, Ante Pavelić je sa sobom poneo ogromnu količinu zlata. Izveštaji tajnih službi

Doboj: Obeležavanje 105 godina od prvog transporta Srba u austrijski logor

Kroz koncentracioni logor u Doboju prošla je ukupno 45.791 osoba, od kojih 33.696 Srba sa područja BiH, a umrlo je oko 12.000 Srba. U Doboju će danas u organizaciji Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, biti obilježeno 105 godina od internacije Srba u dobojski logor. Austrougarske vlasti 27. decembra 1915. godine osnovale su koncentracioni logor u Doboju koji je zatvoren 5. jula 1917. godine. Kroz ovaj logor prošla je ukupno 45.791 osoba, od kojih 33.696 Srba sa područja BiH, a umrlo je oko 12.000 Srba. Srpski narod mora da bude okrenut budućnosti, ali da nikada ne smije da zaboravi svoju prošlost, stradanje i svoje žrtve, kao i

Vladimir Bursać: Povodom knjige V. Đ. Mišine „Memorandumi Sinoda SPC 1941–1942“

Mrtvi nažalost ne mogu da govore u svoje ime. Mi, njihovi potomci, rođaci i sunarodnici to moramo da činimo za njih. Pitanje je samo da li to umemo, možemo i želimo. Šta možemo saznati iz nove knjige direktora Muzeja žrtava genocida, Veljka Đurića Mišine, “Memorandumi Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve 1941-1942. godine vojno-upravnim komandantima Srbije“? Da su se u prvoj godini rata, 1941. godine, nakon okupacije i podele Jugoslavije, dešavali stravični zločini nad pravoslavnim srpskim življem, u užasu nečega što se zvalo Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Da su se dešavala ubijanja, mučenja, zatvaranja, odvođenja u koncentracione logore, nasilno pokatoličavanje, rušenja pravoslavnih crkava, pljačkanja i ucene, islamizacija i unijaćenje. Da

Demokratski front inicirao rezoluciju o genocidu u Velici

Poslanici Demokratskog fronta, koji je deo vladajuće koalicije u Crnoj Gori, podneli su Skupštini predlog o usvajanju Rezolucije o genocidu u Velici. Inicijativu je potpisalo 16 poslanika ovog političkog saveza, a u obrazloženju se navodi da se donošenje rezolucije traži da ne bi izbledela sećanja na sve nevino postradale i žrtve surovih oružanih sukoba, koji su se dogodili tokom i nakon Drugog svetskog rata na tlu Crne Gore u kojima su svi narodi podneli teška stradanja, prenosi Tanjug pisanje podgoričkih medija. „Skupština Crne Gore ovom rezolucijom naglašava potrebu da se ispitaju svi ratni zločini, genocidi, etnička čišćenja tokom Drugog svetskog rata i obezbedi satisfakcija žrtvama i njihovim porodicama na svim

Vladimir Bursać: Sudbina Stanka Opačića – Ćanice je bila veličanstvena i u isto vreme tragična, strašna i tužna

Organizator ustanka na Kordunu, najuspešniji komandant partizanskih odreda, čovek koji je otvorio Prvo zasedanje AVNOJ-a u Bihaću novembra 1942.g. Čovek koji je sudio drugima i odlučivao ko će živeti a ko neće. Čovek koji je trebao da postane Narodni heroj Jugoslavije, a završio je na suprotnom kraju života. Kao zatvorenik na Golom Otoku, kojem su oduzeta građanska prava i kojeg su izbegavali njegovi partijski drugovi. Njegova sudbina je jasno pokazala zablude srpskog viđenja jugoslovenstva kao nečega većeg i značajnijeg od srpstva, u ime čega je vredelo odreći se delova svog nacionalnog bića. Hrvatsko i slovenačko viđenje su jugoslovenstvo shvatali samo kao privremeno rešenja do konačne federalizacije i nastanka njihovih država.

Nikola Dabić: Raspeće Đorđa Martinovića (1985)

Te 1985. godine, Đorđe Martinović, Srbin sa Kosova i Metohije, presretnut je od strane nekoliko Šiptara, savladan. te nabijen na kolac na čijem vrhu je bila staklena flaša, nataknuta kroz grlić. Flaša se zaustavila tik ispod rebra gdje je i pukla. Đorđe je uspio nekako da dopuže do puta i nađe pomoć sa kojom je prebačen i Prištinsku bolnicu. Pošto je ovaj skandal probio obruče regiona i završio čak i u Njujork Tajmsu, jugoslovenska vlast je činila sve kako bi se sve to zataškalo, da bi na kraju službeno zaključili da se radi o samopovrijeđivanju jer bi istina naravno ugrozila „bratstvo i jedinstvo“ i prikazala Šiptare kao ne daj Bože

Radoslav Grujić – spasilac srpske dece i baštine 1946.

Srpski narod Grujiću duguje zahvalnost zbog toga što je spašena i vraćena baština iz manastira i crkava koju je opljačkala NDH Nepravedno optužen i zaboravljen akademik, profesor Beogradskog univerziteta protojerej i osnivač muzeja SPC, čovek koji je pronašao zemne ostatke cara Dušana, zaslužan za spašavanje više hiljada srpske dece i najdragocenijih relikvija fruškogorskih manastira tokom drugog svetskog rata. Radoslavu Grujiću sa razlogom je posvećena jedna od emisija u serijalu „Zaboravljeni umovi Srbije“. Prilikom svečanog otvaranja Muzeja Srpske pravoslavne crkve, posle završene rekonstrukcije u maju 2013. godine na priređenoj izložbi nije pomenuto ime osnivača i prvog upravnika muzeja Radoslava Grujića, iako je deo neprocenjivih eksponata spašen od uništenja upravo zahvaljujući njemu. U

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 27. decembar 1915. Godišnjica formiranja logora za Srbe u Doboju

27. decembra 1915. godine stigla je prva grupa Srba u austrougarski logor u Doboju. Dovezli su ih u otvorenim željezničkim teretnim vagonima. Prva grupa brojala je oko 600 starijih muškaraca, žena i djece iz opština Gornjeg Podrinja i tadašnjeg Sarajevsko-romanijskog sreza. Logor je formiran na prostoru sadašnje Željezničke stanice u Doboju, a zarobljeni srpski civili bili su smješteni u drvenim barakama u kojima su prethodno uginuli konji austrougarske vojske od zarazne bolesti “sakagije”. Kroz logor je prošlo u periodu od osnivanja 27. decembra 1915. godine do 05. jula 1917. godine ukupno 45 971 lice od čega je bilo 17 000 žena i djece, dok je 12 000 logoraša stradalo od

Miloš Ković: Godina iskušenja i pobeda

Srpska crkva ima mnogo načina da zaustavi klizanje u provaliju. I ona će, dakle, u vremenu koje je pred nama biti na velikom ispitu. Društva i države ubrzano se prilagođavaju i preobražavaju. Razmere privrednih poremećaja tek ćemo sagledati. Povratak selu i zatvaranje u krug porodice i najbližih ponavlja se, kao refleks, ali i razuman izbor, u gotovo svakoj pojavi sličnog tipa u proteklih nekoliko vekova. Jagma za vikendicama i seoskim nekretninama, što dalje od zagušenih gradova, kao da potvrđuje odavno, u sferi duha, uočenu pojavu osporavanja urbane, modernističke, prosvetiteljske kulture, rođene u zapadnoj Evropi 18. veka. Podozrenje se širi Sasvim u postmodernističkom ključu, svetom se širi podozrenje, pa i uverenje

Ko se zaista borio protiv fašizma u Hrvatskoj

Srpski narod je od prvog dana rata bio nosilac antifašističke borbe i na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Označeni od predstavnika ustaške vlasti kao elemenat koji ugrožava životne interese hrvatskog naroda Srbi su već maja 1941. počeli da pružaju spontani otpor ustaškom genocidu. Otpor je bio prožet svešću o gubitku države, a sa njom i svake sigurnosti. Tokom letnjih meseci 1941. otpor je prerastao u organizovani antifašistički ustanak srpskog naroda u Hrvatskoj i na ostalim teritorijama određenim granicama fašističke NDH. Unutar ustaničkog pokreta došlo je do podele na pristalice komunističke ideologije (zagovaraju revolucionarnu smenu vlasti) i zagovornike nacionalne ideje i održanja starog poretka (četnički pokret). Orjentišući srpske ustanike ka politici saradnje

Darko Adamov: Partizanska propaganda u „Kletovom“ udžbeniku istorije za osmi razred

Iako je tržište udžbenika u Srbiji teško više desetina miliona evra, očito da izdavačima novac nije dovoljan plen… Novi udžbenik istorije za 8.razred osnovne škole izdavačke kuće Klet vraća nas u stara komunistička vremena interpretacije događaja iz Drugog svetskog rata. Objašnjavajući događaje oko bitke na Neretvi, autor udžbenika kaže: Nemci su dejstvovali zajedno sa svojim saveznicima i saradnicima Italijanima, snagama NDH i četnicima. ( str.116) Efektno preoblikovana priča – četnici „dejstvuju zajedno“ sa ustašama i nacistima… a šta je sa partizanima? Znamo da oni upravo tada vode pregovore o primirju sa Nemcima i ističu da su im glavni neprijatelji ne Nemci već četnici. Izvor: Snimak ekrana Autor elegantno zaobilazi ovu

Znameniti Srbi proterani iz naziva sarajevskih ulica

Odlukom bošnjačkih političara srpski antifašisti, znameniti pisci i umetnici više nemaju svoje ulice, trgove i škole. Nakon što je iz Sarajeva proterala oko 150.000 Srba, posleratna bošnjačka politika  učinila je sve kako bi  izbrisala i vekovne  tragove postojanja srpskog naroda u tom gradu.  Deo tog osmišljenog  projekta  bila je, između ostalog, i promena  naziva ulica, trgova i nekih institucija koje su decenijama nosile  imena srpskih antifašista, znamenitih pisaca, umetnika , stvaralaca… U gradu na Miljacki, prema nekim informacijama, do danas je preimenovano  oko 135 takvih  ulica. Zahvaljujući bošnjačkim, kako sebe nazivaju, „pobornicima multietničnosti i ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda u BiH”,  u Sarajevu  svoju ulicu nema više ni Vojislav Kecmanović

LjUBA

Da li je ovaj sunčani dan naš kraj? Ova svjetlost i plavo nebo nad nama da li će zauvek sjati nad našim počivalištem? Beskraj i kraj, konačnost i vječnost, smrt i besmrtnost, sve je slilo u jednu tačku i stalo u ovaj trenutak. Da li se čovak zato rodi, zato muči, zato poguri pod teretom svake nevolje – zato da u jednom ljetnjem danu sagleda kraj svega – kraj muke i kraj ljepote? Muka za mrvu kruva i ljepotu rađanja, ljepota u oku i osmijehu i onda kraj sa pitanjem kuda sve odlazi. Kraj u srijedu! Možda je tako pisano. Ja sam mislila da nijesam ni na sredini života, a

Miloš Gvozdenović: Hrvatski „mit“ o Vukovaru 1991.

Borbe za Vukovar nisu bile nikakvo „čudo hrvatskog otpora“. Pre bi se moglo reći da je bilo čudo što je jedna vojska u potpunom rasulu poput JNA uspela da taj grad oslobodi. Borbe u Vukovaru (Foto: OSCE) Stav hrvatske javnosti o borbama u Vukovaru nije se menjao od 1991. do danas. Pokušali su da od Vukovara naprave osnivački mit svoje nove nacije, ali im to i pored velike propagande nije pošlo za rukom. Vukovar 1991. je tema o kojoj se ne raspravlja u javnosti, to je dogma nove hrvatske države. Osnova za lažni mit Zvanična dogma o Vukovaru glasi: hrabri branitelji Vukovara, koji je bio strateško mesto, svojim herojskim podvigom

Užase na videlo: Krici jasenovačkih žrtava čuće se uskoro u celoj Americi i celom svetu /video/

Najvažnije je da se priča o tom zlu ispriča konačno i da se ti krici jasenovačkih žrtava koji su 75 godina gušeni čuju što dalje. To je jedina svrha i jedino bitno, kaže za Sputnjik reditelj Predrag Gaga Antonijević povodom ulaska u distribuciju širom SAD njegovog filma „Dara iz Jasenovca“, koji je i srpski kandidat za Oskara. Piše Dejana Vuković Od 5. februara kada film „Dara iz Jasenovca“ uđe u američku distribuciju, ova teška i potresna priča o dugo prećutkivanom jasenovačkom užasu obići će svet.   Iz distributerske kuće „Studio 101“, koja je zaključila ugovor o američkim pravima za film, napominju da su privilegovani što je na njima odgovornost da američku publiku upoznaju sa

Zakašnjela pravda

Republika Hrvatska proglašena je odgovornom za fizičke i psihičke boli te straha koji je pokojni Đorđe Gunjević pretrpio kao žrtva ratnog zločina u zloglasnom logoru Pakračka Poljana. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, odnosno njegove Stalne službe u Pakracu, Republika Hrvatska jučer je proglašena odgovornom za neimovinsku štetu koju je Đorđe Gunjević pretrpio kao žrtva ratnog zločina u Pakračkoj Poljani. Piše: Tamara Opačić Gunjević, koji je preminuo u junu prošle godine, u ratu je vršio dužnost pomoćnika povjerenika Vlade RH za Pakrac, a šira javnost za njega je doznala nakon uspješne evakuacije preko 300 bolesnika i liječnika iz tamošnjeg Medicinskog centra krajem septembra 1991. No već 11. oktobra 1991. Gunjević

Priča o nadljudskom junaštvu: Porazili su 5 puta jačeg protivnika i spasli Srbiju…

Ovo je priča o “Leskovačkom manevru” podvigu o kojem nismo učili u školama a koji je toliko važan za opstanak Srbije. Svi sada, manje-više, znaju za trojnu invaziju koju su oktobra 1915. na Srbiju izvršile Nemačka, Austrougarska i Bugarska. I za povlačenje naših predaka, najpre kroz centralne delove države, a onda i kroz čuvenu Albansku golgotu. Do spasavanja ono malo ljudi što se spasilo – ne bi ni došlo da nije bilo jednog manevra, potpuno neočekivanog za neprijatelje. Dok su Nemci i Austrougari sa severa prodirali kroz Srbiju, ali se trudili i da kroz Crnu Goru preseku odstupanje srpske vojske (što je u znatnoj meri nešto kasnije sprečila Mojkovačka bitka

Milenko_Jahura_001.jpg

Pokolj srpske djece i žena u selima kod Stoca u decembru 1943. godine

Selo Bitunja gornja, nalazi se 6 km istočno od Stoca. Selo je teško postradalo 22. decembra 1943, od hrvatskih i muslimanskih ustaša u njemačkim uniformama.  Zločinci su 22. decembra 1943. upali u Bitunju i prikupili svo srpsko stanovništvo, koje su zatekli u selu. Njih 17, isključivo djece i žena zatvorili su u jednu od srpskih kuća i zapucali u njih. Potom su kuću zapalili. Od metaka i vatre stradalo je njih 16, a preživjela je petogodišnja djevojčica Nada Perišić. Istog dana jedna žena od Perišića je izvršila samoubistvo davljenjem u čatrnji da ne bi pala zločincima u ruke. Iz ovog sela, znaju se imena 18 žrtava genocida NDH. Sve su

STANKO OPAČIĆ — ĆANICA: JA SAM PASTORČE KOMUNIZMA

Stanko Opačić – Ćanica, organizator je ustanka na Kordunu, komandant bataljona, član Predsedništva ZAVNOH-a, član Predsedništva AVNOJ-a, Glavnog štaba Hrvatske. Stanko Opačić – Ćanica otvorio je Prvo zasedanje AVNOJ-s, prvi progovorio o ustaškim zločinima na Kordunu, Baniji i Lici. Bio je ministar u vladi Hrvatske i član CK Jugoslavije. Godine 1950. optužen je i uhapšen zajedno sa Radom Žigićem i Duškom Brkićem kao IB-ovac. Pod istragom i kaznom na Golom Otoku proveo je ukupno tri godine i dva meseca. Stanko Opačić — Ćanica, živi na Kordunu u Tušiloviću, u kući koja podseća na krajišku karaulu. Nekada se na Kordunu moglo videti na stotine ovakvih kuća. Međutim danas je ova jedina,

PRAVDA STIGLA NAKON SMRTI: Nastavnik Mile Novaković iz Darde dobio otkaz jer je Srbin

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio je u korist pokojnog Mile Novakovića, srednjoškolskog profesora iz Darde koji je sad već daleke 1999. dobio otkaz jer je predavao na srpskom umesto na standardnom hrvatskom jeziku. Sud je utvrdio da Novakoviću nije pružena mogućnost edukacije i da su inspekcijskim nadzorom bili obuhvaćeni isključivo nastavnici srpske nacionalnosti. Hrvatska je sada Novakovićevoj porodici dužna da isplati 5.000 evra odštete i 850 evra naknade za sudske troškove. Sud je u petak presudio u predmetu “Mile Novaković vs. Hrvatska” i zaključio da je prekršen članak 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima koja se odnosi na pravo na poštovanje privatnog života. Pokojni Novaković se pre

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala