arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

“Dara iz Jasenovca” – obrazovni, a ne holivudski “Oskar”

Film “Dara iz Jasenovca” mogao bi da bude obrazovna prekretnica u srpskoj nacionalnoj svijesti, raspolućenoj nikad prežaljenim jugoslovenstvom, kao što je to bio i “Marš na Drinu”, snimljen usred poplave ideoloških partizanskih filmova, koji su slavili borbu “svih naših naroda”. Žika Mitrović, režiser jednog od najboljih srpskih filmova uopšte i daleko najboljeg srpskog i eks-jugoslovenskog ratnog filma, izveo je svojevremeno pravu umjetničku, ali i antiideološku diverziju. Snimajući ostvarenje o Cerskoj bici u doba ideoloških ratnih serijala, poput “Bitke na Neretvi”, “Bitke na Sutjesci” i “Velikog transporta”, Mitrović je progovorio o realnom žrtvovanju srpskih vojnika za odbranu sopstvene otadžbine, koju su napadali očevi onih koji su u partizanskoj verziji ideološkog ju-Holivuda

Quo Vadis Aida ili kuda ideš BiH

Kako će nam izgledati budućnost sa tumačenjem istorije čiji je cilj mobilizacija mase za buduće napade na RS? Kuda ideš BiH ako je ovo tvoj kandidat za Oskara? Bosanskohercegovački kandidat za Oskara, film Quo vadis Aida, pratio sam još otkad su počeli izlaziti kratki isječci iz filma, a najposlije i zvanični trejler. Već po tome se dalo zaključiti da će ovaj film samo dopuniti brojku na listi filmova koji obiluju dehumanizacijom srpskog naroda. Pa, da počnemo. Kako stoji na početku filma, on je rađen po „istinitim događajima, ali su neki dijelovi i likovi izmišljeni radi potpunijeg prikaza događaja“. Ništa novo, gotovo svaki film sa istorijskom tematikom to stavlja i time

Zločin u Mašićkoj Šagovini 29 godina bez kazne

Navršilo se 29 godina od ratnog zločina u Hrvatskoj, kada su hrvatske snage u napadu na srpsko selo Mašićka Šagovina u podnožju planine Psunj, udaljeno desetak kilometara od Nove Gradiške, ubile najmanje 55 ljudi, a za ovaj zločin još niko nije odgovarao iako su poznati nalogodavci i neposredni počinioci ubistva. U noći sa 18. na 19. decembar 1991. godine, 363 pripadnika 108. i 121. brigade ZNG-a /zenge/ i specijalaca iz grupe “Svileni” izvršili su pješadijski napad na srpsko selo Mašićka Šagovina, koje je branilo oko stotinjak branilaca, pripadnika Teritorijalne odbrane iz ovoga i susjednih srpskih sela i dobrovoljaca iz Srbije. U toku borbe za “prokletu utvrdu”, kako su Hrvati zbog

General Simović u svom stilu podseća na neprolazne vrednosti

Povodom Dana Kopnene vojske, 16. novembra 2020. godine, posle čitanja čestitki predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, ministra odbrane Nebojše Stefanovića i načelnika Generalštaba Vojske Srbije generala Milana Mojsilovića, u prisustvu epsikopa niškog i vojnog g. Arsenija i zamenice gradonačelnice Grada Niša Dušice Davidović, pripadnicima Komande Kopnene vojske se obratio komandant Kopnene vojske general-potpukovnik Milosav Simović. U videu je korišćena muzika sa Svečanih akademija povodom Dana Kopnene vojske u izvođenju Umetničkog ansambla Ministarstva odbrane „Stanisalv Binički”, Vojnog orkestra-Niš, Crkveno-pevačke družine „Branko”, Danice Krstić, zastavnika Nikole Mijovića sa pojačkom grupom „Rodoslov” kao i srpska duhovna muzika u izvođenju pravoslavnih monaha iz manastira Visoki Dečani. Izvor: SRPSKA ISTORIJA

Pomen za 56 Srba: U Gornjoj Jošanici kod Foče već 27 godina oplakuju svoje

Svakog Nikoljdana, od 1992. godine, meštani sela Gornja Jošanica kod Foče, već 27 godina, oplakuju svojih 56 meštana, mučki, na prepad, poklanih i ubijenih od strane „Zelenih beretki“ iz Goražda, kojima je komandovao Hadžo Efendić, posleratni ambasador BiH u Austriji. – Pred Sud pravde, za ovaj zločin, još niko nije procesuiran iako smo urednu dokumentaciju davno dostavili Tužilaštvu u Trebinju, a potom i Tužilaštvu BiH kaže za „Novosti“ Dušanka Višnjić, sada Lalović, koja je imala sreću da se uz nekoliko drugih meštana, spasi pred najezdom ustaša iz Goražda. Na Nikoljdan, krsnu slavu, većine Jošaničkih domaćinstava, zorom su u selo upale „zelene beretke“, bojovnici Alije Izetbegovića, koji su tada ubili i 21

Pismo podrške prof. dr Milošu Koviću

Ovaj proces predstavlja jasnu nameru da se iznova uvede delikt mišljenja i ograniči pravo na slobodno izražavanje stavova o stanju istorijske nauke u našem društvu. Suđenje istoričaru dr Milošu Koviću, vanrednom profesoru na odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, na osnovu tužbe četvoro profesora sa istog odeljenja, Nikole Samardžića, Dubravke Stojanović, Radoša Ljušića i Vlade Stankovića, očigledan je primer nastojanja da se stigmatizuje i krivično progoni njegovo pravo na slobodu govora i integritet naučne i javne delatnosti. Ovaj proces predstavlja jasnu nameru da se iznova uvede delikt mišljenja i ograniči pravo na slobodno izražavanje stavova o stanju istorijske nauke u našem društvu. Miloš Ković je u svom iskazu na

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (4): Niko nije popisivao mrtve

Profesor Svetozar Livada u svojoj poslednjoj studiji – knjizi “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011”, navodi da su Srbi iz Hrvatske značajno stradali u mnogobrojnim ratovima, međutim napominje da te žrtve do danas niko nije izbrojao, niti je to pitanje na temeljan, naučan način istraženo, ukoliko se izuzme nekoliko demografskih projekcija. U nedostatku tačnih podataka i profesor Livada, oslanjajući se na postojeće demografske podatke, nudi projekciju koliko je srpskog stanovništva iseljeno, najvećim delom prisilno, tokom proteklog građanskog rata u bivšoj zajedničkoj državi. Prosto upoređivanje popisa stanovništava daje stravične odgovore! Veritasova evidencija – Ako je prema popisima stanovništva 1991. godine u Hrvatskoj živelo 581.663 stanovnika srpske nacionalnosti, a

Sjećanje: Predrag Peđa Ristić

„Postoje narodi koji to preziru, pravci u umjetnosti koji to preziru, ali se ipak zna da prava kultura, ako hoćemo da idemo u vječnost kao umjetnici ili da vaskrsnemo, mora da pođe od Svete tajne“, govorio je veliki srpski arhitekta prof. dr Predrag Peđa Ristić koji je svom rodu ostavio veliko i svijetlo zavještanje u više od 150 hramova. Doajen srpske arhitekture prof. dr Predrag Peđa Ristić koji je pre godinu dana usnio u Gospodu u 88. godini, ostaće upamćen kao najveći neimar pravoslavnih hramova našeg vremena na prostorima gdje živi naš narod. Pored mnogih crkava prof. dr Ristić sebe je ugradio u bisere savremene crkvene arhitekture kod nas: Saborni

Hrvatska se gradila na račun Srbije

Šta su Srbi,Hrvati i Slovenci uložili tokom stvaranja zajedničke države. U Sloveniji i Hrvatskoj 1929. godine bilo pet puta više fabrika nego što su ih imali u Austrougarskoj Još od Trećeg kongresa Komunističke partije Jugoslavije 1926. u Beču počelo se sa nametanjem osećanja istorijske krivice srpskom narodu, navodno zbog njegovog privilegovanog ekonomskog položaja u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Poricani su, zatim, oslobodilačka istorija ovog prkosnog naroda i njegov doprinos u stvaranju zajedničke države Južnih Slovena. Ovakve tvrdnje, posle Drugog svetskog rata, kada je na scenu stupila Komunistička partija, postaju sastavni deo istoriografije. Sam čin stvaranja Jugoslavije nije osuđivan, ali je zato osuđivano vođstvo srpske države. Ujedinjenje Srba, Hrvata i

Stradanje naroda Prnjavorskog kraja (3) Zločin nad Srbima u selu Štrpci 7. februara 1942.

Dana 7. februara 1942. godine dogodio se pokolj Srba u selima oko Banja Luke, Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac.   Dana 7. februara 1942. godine dogodio se pokolj Srba u selima oko Banja Luke, Drakuliću, Šargovcu, Motikama i rudniku Rakovac gdje je prema do danas nepotpunim spiskovima pobijeno uglavnom hladnim oružjem preko 2.300 Srba, većinom staraca, žena i djece, jer su vojno sposobni muškarci uglavnom bili u zarobljeništvu. U ovom pokolju stradalo je 551 srpsko dijete starosti od kolijevke do 14 godina. Počinioce ovog pokolja predvodio je kapetan Josip Mišlov u pratnji petrićevačkog župnika, fratra Miroslava Filipovića. Izvršioci su bili ustaše iz Zagreba i Banje Luke, potpomognuti dijelom domaćeg

Kraljevina SHS

Prva decenija zajedničkog života: Kako su Srbi i Hrvati upoznali demokratiju

Život pod zajedničkim državnim krovom Srbi i Hrvati su otpočeli 1. decembra 1918. Kraj poslednje ratne godine nije bio samo značajna prekretnica za ta dva naroda već i za ceo svet. Završetak Prvog svetskog rata označio je kraj jednog istorijskog doba i početak novog vremena. Sa starim dobom nestala su tri velika carstva – nemačko, austrougarsko i rusko. Novo vreme iznedrilo je mlade nacionalne države među kojima je bila i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. U pitanju je bila velika nacionalna revolucija sprovedena u znaku „narodnog jedinstva”, proces suprotstavljen inerciji usitnjavanja i „balkanizacije” prostora okupljenog u granicama novonastale države. Jugoslovensko ujedinjenje izvedeno je sa zakašnjenjem. Povezani istovetnim južnoslovenskim etnicitetom Srbi

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (2): Kako je stvorena Krajina

Svetozar Livada u svojoj poslednjoj knjizi “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011”, navodi da prvi istorijografski zapisi o naseljavanju Srba u severnoj Dalmaciji (Dalmatinska zagora) datiraju još iz 14 veka, tokom vladavine plemena Šubići “kao najdugovečnijeg vlastodržaca od 12 hrvatskih plemena”. Kasnije, ova doseljavanja bivaju snažnija i brojnija, a masovnije naseljavanje srpskog stanovništva počelo je kada “Bosna šapatom pade” 1463. godine, a zatim i u 16. i 17. veku. Nakon što je Hrvatska zahvaljujući turskoj ekspanziji opustošena i rakomadana, sa gubicima koji se procenjuju na čak 400.000 stanovnika, bilo je potrebno nešto učiniti i zaštititi preostali deo teritorije od daljeg upada i pljački. Rešenje je pronađeno u

Stradanje naroda Prnjavorskog kraja (2) Masovni zločin nad ženama i djecom u selu Kremna 16. decembra 1941.

U noći 30. novembra 1941. godine, hrvatske ustaše i nekoliko komšija Mađara sa Vučijaka, ubili su iz zasjede ustanika Branka Petrovića, nedaleko od njegove kuće. Branko se tu noć vraćao iz ustaničke baze na Ljubiću. Odmah potom, hrvatske ustaše predvođeni Mađarom sa Vučijaka Pištom Erdekom, dolaze do kuća Brankove braće, Laze, Koste i Rajka Petrovića, te ih istjeruju iz kreveta, vežu žicom i uz udarce i zlostavljanja tjeraju prema mjestu gdje je Branko ubijen. Piše: Bojan Milijašević Brankov brat Kosta Petrović svjedoči: „Kada su nas dotjerali do mjesta gdje je ležao Branko mrtav, Pišta nas upita: Ko je ovaj? Naš brat Branko, rekosmo. Znamo da i oni to znaju. Onda

NAPADI NA SOKOLSTVO U BANOVINI HRVATSKOJ

Hrvatski separatisti organizovali su napade na članove Saveza Sokola tridesetih godina 20 veka u tadašnjoj Savskoj i Primorskoj banovini. U Osijeku je održan sastanak sokolskih radnika na selu u prostorijama župe Osijek. Prema izveštajima sokolskih radnika na selu istaknuto je da rad u većini jedinica na selu skoro zastao, a uzrok su bile nezdrave prilike na terenu. O tim nezdravim prilikama bilo je pisano u listu „Sokolski glasnik“ : „U nekim mestima sokolski radnici izloženi su i teškim pretnjama, a sokolski domovi su napadani i oštećivani. U drugim pak jedinicama osujećen je rad premeštajem sokolskih radenika.” (1) Sokolsko društvo Dubrovnik uputilo je 28. jula 1938. predstavku M. Stojadinoviću : „Da

Dokumentarni film “Dobrovoljno umro”

Dokumentarni film “Dobrovoljno umro” autora Branka Lazića u produkciji RTRS-a je priča o Radi Radivojcu koji je kao dijete preživio stradanja u ustaškom logoru Jasenovac. Jula 1942. godine po završetku ofanzive na Kozari, u ovoj logor zatočeno je 12.236 đece, otete od roditelja, bez ikakvih uslova za život. Samo nekolicina đece preživjela je strahote ovog pakla. Među njima bio je i i Rade Radivojac. Selekcija međunarodnog TV festivala Bar , Crna Gora, 2009 Specijalna projekcija, Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma 2010. Nacionalna selekcija INPUT Budimpešta 2010. Selekcija međunarodnog festivala dokumentarnog i kratkog igranog filma “PRVI KADAR” Istočno Sarajevo, BiH 2010. Nagrada žirija na festivalu dokumentarnog filma ”Bdenje duše”Sremski Karlovci,

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (1): Istorija duga sedam vekova

U obimnom istraživanju koje pokriva 130 godina i čak tri veka, prof. dr Svetozar Livada, najpoznatiji živi srpski naučnik u Hrvatskoj i jedan od najpriznatijih demografa u svetu, nedavno je objavio knjigu “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj 1880-2011″ (od višegeneracijskog i starosedelačkog, autohtonog i konstitutivnog, do manjinskog statusa)”, baziranu na istorijskim i statističkim podacima dobijenim iz popisa stanovništva u ovom periodu. Zbog niza pojedinosti oko perioda doseljavanja, a zatim prirodnih i onih migracija izazvanih ratovima, ovaj feljton će posebno biti interesantan čitaocima čiji su preci ili su oni sami rodom sa teritorije Hrvatske, a sada rasuti od Evrope, Kanade i SAD, pa sve do Australije. Prihvatajući molbu “Vesti”

Stradanje naroda Prnjavorskog kraja (1) Narodni heroj Miloš Vujaković i stradanje Srba u Štrpcima tokom Drugog svjetskog rata (spisak stradalih)

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, mjesta Prnjavorskog kotara su znatno manje postradala od drugih krajeva Nezavisne Države Hrvatske, gdje su zločini njemačkog okupatora i nove hrvatske države prerasli u totalni genocid. Međutim, ratne strahote, zločini i stradanja nisu zaobišli ni teritoriju Prnjavora. Piše: Bojan Milijašević Tokom Drugog svjetskog rata na ovom prostoru desilo se nekoliko strašnih masovnih zločina, od kojih su ostali upamćeni pokolji žena i djece u Kremni i Štrpcima, strijeljanja civila u znak odmazde, kao i zatvaranja i deportacije prnjavorskih Srba u hrvatske logore smrti, ali i nacističke logore Trećeg Rajha. Prnjavorčani su ostavili svoje živote po logorima Prnjavora, Dervente, Stare Gradiške, Jasenovca, Banjice pa sve do Narvika

Manastirec, zločin koji traje i danas

Na jugozapadu Makedonije propada zaboravljena i oskrnavljena kapela naših stradalih predaka. Teško je zaključiti gde su kosti ubijenih Srba. Nezapamćen masakr bugarskih hordi 1916. godine. Zarasla u šiblje iznad sela Manastirec, kraj Makedonskog Broda, Spomen-kapela sa kosturnicom gde počivaju ostaci žrtava bugarskih zločinačkih hordi koje su na Badnji dan 6. januara 1916. izmasakrirale 103 najuglednija meštanina Poreča, zaboravljena je i napuštena od svih. Ponajpre od otuđenih potomaka iz tog zabitog područja na jugozapadu Makedonije. Prepuštena zubu vremana i skrnavljenju neljudi, dogodine će dočekati “obeležavanje” veka od zločina. Stravičan pokolj uoči pravoslavnog Božića pre 99 godina, u narodu ovog područja poznat je kao najgrozomorniji “čin odmazde” bugarskih okupatora. A sve zarad

NENAD MILKIĆ O ROMANU “KOSTI”: Vrijeme je da se sazna kako su umirali Srbi u Sarajevu

Roman “Kosti” je omaž više od 8.000 ubijenih Srba i svima onima koji su prošli kroz 123 logora i privatna zatvora u Sarajevu Nenad Milkić je jedan od pisaca novije i mlađe srpske generacije. U svom najnovijem delu, romanu “Kosti”, koji je svetslost dana ugledao danas, 14. decembra, bavi se stradanjem Srba u Sarajevu, tokom devedesetih godina prošlog veka. Izrazito bolna tema o kojoj nije bilo previše razgovora u domaćoj javnosti, u protekle tri decenije. Koji je motiv za pisanje romana “Kosti”? – Stradanje sarajevskih Srba od ’92. do ’96. je nepravedno zapostavljeno u srpskom kolektivnom sećanju. Da li se to čini iz prostog nemara i nedostatka saosećajnosti, ili da

Episkop Atanastije (Jevtić): Velikomučenički Jasenovac posle Jasenovca (odlomak)

Prilozi Radovana Trivunčića o zatiranju tragova i Dušana Tomića o falsifikovanju broja žrtava Jasenovca. Ko je i zašto odlučio da se 1946-47. zatiru tragovi logora Jasenovac? Predlažem, da istraživači pokušaju pronaći odgovor na nejasnoće: 1. Zašto, gdje i tko je odlučio da se 1946. i tokom 1947. godine preduzmu mjere zatiranja traga bivšeg KCL „Jasenovac“? Spomenuo bih da je logorski zid bio u 70-80 odsto svoje dužine čitav. Da su zidine stražarnica, tj. osmatračnica bile samo djelomično urušene. Da je tzv. ciglanska peć Ringof, preuređena za krematorij, bila dostupna i prohodna za sve do 1950. godine. Da su zidine električne centrale, stolarije, lančare i pilane mogle biti vrlo uspješno konzervirane

Bokan: JOŠ UVEK NEPOKAJANI GREH LjUDI NAŠEG RODA

Čitam o nekom srpskom dečaku, Slavku Ivaniševiću iz hercegovačkog sela Bežđeđa, koga su partizani pod komandom nekog Koprivice, krajem 1943. godine, živog ispekli na ražnju, u dvorištu kuće Novice Radulovića. Kada je čula njegova jadna majka Gospava, da joj zlotvori peku sina (kao jagnje, golog, sa ukrštenim nogama i rukama, s glavom i vratom vezanim žicom za ražanj), poče da se udara u grudi, čupa kose i vrišti kao poludela.  Trčala je bezglavo do mesta gde je njen sin nemoćno jaukao i cvileo. Ušla je u dvorište Radulovića kuće i poče da moli da joj dete skinu s ražnja.  Utrčava u vatru, gazi je nogama i pokušava da sina spasi paklenih

Fotografija sa Knežice Foto: RTRS

Branko Tepić, dječak sa čuvene fotografije Žorža Skrigina, 74 godine poslije (VIDEO)

Jedna fotografija, nastala 1944. godine u Knežici kod Kozarske Dubice, zauvijek je postala simbol antifašističke borbe i herojstva naroda Kozare i Potkozarja. Riječ je o fotografiji majke Milice Tepić, koja djecu spasava fašističkog terora i zločina, bježeći i skrivajući se planinom Kozarom i njenim obroncima. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. Fotografiju je ovjekovječio ratni reporter Žorž Skrigin. Sedam decenija kasnije, pronašli smo tadašnjeg dvogodišnjeg dječaka Branka Tepića, kojeg je majka bježeći nosila na leđima, vodeći sestru Dragicu za ruku. Sudbina je htjela da mu ova fotografija na neki način odredi budućnost „vječitog izbjeglice“. Čuvena fotografija nastala je u

Livno

Zlotvori

Ako je suditi po sjećanjima preživjelih, po tome kako govore o svojim stradanjima, po kazivanjima o zločinima i zločincima, reklo bi se da Srbin — Dinarac ne umije da mrzi. U njegovim riječima nema žuči ni kada govori o najstarvičnijim zločinima. Nema grkih riječi i kletava ni za najveće zlotvore i sve se uglavnom svodi na prezir, na nepominjanje. Nasuprot tome, ne štedi riječi, tople i ljudske, kad valja istaći dobrotu, gest čovječnosti i žrtvovananja drugovjernika. Samo tako se, čini se, može i razumjeti njihovo vjerovanje da se zla ne mora bojati onaj ko zlo ne čini, skrušenost, pomirljivost i naivnost sa kojom su i Srbi u livanjskom kraju te

Nemanja Zivlak: Tužna poema

Zaboravi li Srbine? Ili te rane više ne bole? Ili su ti pamćenje izbrisali? Možda su sami sebi krivi, Što su se Srbima, Pravoslavnim, U zlo doba pisali i zvali? Još su svježe humke, A ljeta su prošla. Svako ima nekog ko je tamo strada, Zbog vjere i krsta sa čet’ri ocila Što se Srbin zvao, I što nije htio, Da prebjeg bude, Iz Hristovog pravednog, Stradalnoga stada. Teška je tuga, Kao kamen mlina, Kao bol oca za nejaka sina. Što dušmanske kame pogubiše nejač, Na pravdi Boga, Bez smrtnog’ grijeha, Ostaviše vječno nezaraslu ranu Na srcu naroda, srpskoga, moga. Sedamstotina hiljada! Ili milion i hiljada trista. Stradalna vojska, Svevišnjeg

Dani(j)el Simić: Ploču sa imenom mog oca, niko neće skinuti

Kada je general-pukovnik Novica Simić, slavom u svom narodu neovjenčan probijač koridora ka Srbiji i potonji načelnik Generalštaba Vojske Republike Srpske preminuo 2012. godine, pitao sam krišom i stidljivo jednog gradskog oca, da se Tuzlanska ulica preimenuje njemu u čast. „Sačuvao je Banju Luku i Bosansku Krajinu od sudbine Knina i njegove Krajine, čitav rat braneći koridor, da ga ne prekine Tuzlanski korpus i Hrvatska vojska preko Orašja“, obrazlagah tada simboliku tog poteza. Veza sa Srbijom je vojno opstala. Srpska je u miru postala država iz dva dijela, što se krije na zvaničnim kartama i vremenskoj prognozi u Dnevniku. Pomoć javnosti nijesam tražio, jer mi je bilo stidno. Vrijeme će

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala