arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Milenko Jahura: Prebilovci danas, 30 godina kasnije

Vidim da se niko ne sjeća da se 4. avgusta ove godine navršava i 30 godina od svještanja temelja prvog Hrama u Prebilovcima, kripte i mermerne grobnice i polaganja srpskih mučeničkih kostiju iz 12 jama i tri velika stratišta u nju. Snage vojske Republike Hvatske, HVO i HOS, sastavljene od Hrvata i muslimana, u junu 1992. godine oskrnavile su i uništile još nedovršen Hram i izvršile nebivali zločin nad kostima djece, žena, djevojaka i odraslih Srba, ubijenih od predaka zločinaca kojima je Hram pao (ili predat) u ruke. Kosti i Hram su podvrgnue trjumfalnom iživljavanju, razvlačenju i uništavanju postavljenim plastičnim ekslozivom i aktiviranjem postavljenih velikh avionskih bombi i protivtenkovskih mina.

Obilježavanje 80 godina od stradanja Prebilovačkih mučenika počinje u srijedu (VIDEO)

Prebilovci i Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska ove godine obilježavaju 80 godina od stradanja Prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika. Obilježavanje ovog praznika počinje u srijedu, a završava se u petak 6. avgusta, kada će biti služna Sveta arhijerejska liturgija u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima. Obilježavanje praznika Prebilovačkih mučenika počinje predavanjem rektora Cetinjske bogoslovije Gojka Perovića u amfiteatru Hrama Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima kod Čapljine. – Dan nakon toga imamo promociju knjige o stradanju Srba čapljinskog kraja u Prvom svjetskom ratu, a nakon toga gostovanje trojice istoričara – naveo je Marko Gojačić, paroh čapljinski. Centralna proslava praznika Prebilovačkih mučenika je u petak, kada će Svetu arhijerejsku liturgiju i pomen za oko 4.000 postradalih

Najava: Parastos žrtvama tzv. operacije Oluja u Beogradu 05. avgusta

Povodom 26. godišnjice, najvećeg progona i stradanja Srba u Hrvatskoj, u operaciji hrvatskevojske tzv. “Oluja“, udruženje porodica nestalih i poginulih „Suza“ organizuje Parastos poginulima koji će biti služen na Dan sjećanja, u četvrtak, 5. avgusta u 11 časova, u Crkvi Svetog Marka u Beogradu. Dragana Đukić, predsednica udruženja “SUZA”

Koga „Lidl“ sponzoriše: Hrvatski „speleolozi“ prikrivaju stravične zločine NDH i fašističke Njemačke

“Speleolozi” vade smeće, ali vade i ljudske kosti, pa ih jednako tretirajući kao otpad, spaljuju, doduše po evropskim standardima. Na taj način kroz primenu prikrivačke krilatice: nema tela, nema dela, pokušavaju da prikriju zločine svojih predaka iz vremena drugog svetskog rata Piše: Goran Petronijević, član Pravnog tima IN4S Turbulentna vremena borbe neoliberalnog globalizma za potpunu kontrolu sveta. Nacionalne kompanije koje su uspele da izađu na svetsko tržište i zavladaju delom „kolača“, postaju liderima u oblastima svoje delatnosti. Postaju globalni igrači u bespoštednoj borbi globalizma i suverenizma. Pored svog globalnog značaja, one često postaju veoma značajnim faktorom u sopstvenim zemljama i regionima uticaja njihovih zemalja. Ništa novo, sve već ko zna

Matija_Beckovic.jpg

NE ZNA SE ŠTA JE NEČOVJEČNIJE – ISTRAGA ŽIVIH ILI MRTVIH

Akademik Matija Bećković kaže da se “kost ne može do kraja uništiti niti spepeliti, i da je iz prebilovačke razorene kosturnice nikao Hram Hristovog vaskrsenja”… Srpski književnik i akademik Matija Bećković smatra da je bitno održati sjećanje u srpskoj kolektivnoj svijesti na ustaški zločin nad Srbima u Prebilovcima u Drugom svjetskom ratu, ali i na zločin nad njihovim kostima u ratu devedesetih. Bećković ističe da je “teško znati šta je bilo nečovečnije – istraga živih ili mrtvih”. “Bitno je održati sećanje na Prebilovce zato što smo doživeli ovo što smo doživeli. Što ih se nismo sećali i što smo ih zaboravljali, što nismo imali nijedno srpsko stratište na kojima su

Na Ognjenu Mariju, 30. jula 2021, navršilo se 80 godina od ustaškog zločina na Kordunu, na brdu Bliznica u jami Špejarka

Da li će Ratku Ćujiću iz Sombora biti omogućeno da poređenjem svog DNK sa onim dobijenim iz uzoraka kostiju sa dna jame Špejarka provjeri da li i jedna kost pripada njegovom djedu Lazi ili njegovoj braći Radetu ili Milanu? Nedavno je na adresu udruženja Jadovno 1941. u Banjoj Luci, stiglo pismo Ratka Ćujića iz Sombora. Poštovani, Ove godine na Ognjenu Mariju se navršava 80 godina od ustaškog zločina na Kordunu na brdu Bliznica kod mesta Krivaje, opština Rakovica kada je od ustaškog noža stradalo oko 150 Srba muškaraca iz obližnjih srpskih sela među njima i moj deda, očev otac LAZO ĆUJIĆ sa ĆUJIĆ BRDA sa svoja dva mlađa brata Radom

Liturgija i parastos u Sadilovcu

Dana, 31. jula tekuće godine Gospodnje, kada molitveno proslavljamo Svete mučenike Emilijana i Jakinta u mjestu Sadilovac na Kordunu, služena je sveta Liturgija i parastos za nevino postradale srpske žrtve ustaškog terora koji se dogodio 31. jula 1942. godine  u Sadilovcu. Tom prilikom ustaše su ubile i spalile u crkvi u Sadilovcu 463 srpska seljaka iz Sadilovca, Bugara, Čerkezovca, Rujnice, Nove Kršlje, Lipovače, Bogovolje, Kordunskog Ljeskovca, Smoljanca i Vaganca. Među poklanim u crkvi bilo je 149. dece mlađe od 13 godina. Liturgijom je načalstvovao paroh korenički protonamjesnik Nikola Malobabić kome je sasluživao prezviter Saša Kremić, paroh plaščanski. Izvor: SVEŠTENA EPISKOPIJA GORNjOKARLOVAČKA Vezane vijesti: STRATIŠTA NDH – SADILOVAC Dana 31.07.1942. godine

Gubin: Pomen ubijenim Srbima

U srpskim selima Gubin i Čaprazlije u Livanjskom polju služen je parastos za četrdesetak Srba koje su ustaše mučki ubile tokom ljeta 1941. godine, među kojima je bio i pravoslavni sveštenik Risto Ćatić. U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Gubinu služena je Sveta liturgija, a potom i parastos na grobu sveštenika Riste Ćatića iz sela Sajkovića. Parastos mučenički stradalim Srbima iz Čaprazlija služen je na mjestu srušenog spomenika stradalima na groblju Barjaku. Paroh livanjski Predrag Crepulja rekao je da je dužnost sadašnjih generacija da junačko djelo svojih predaka pamte, uvažavaju i cijene. – Kao što je Hristos stradao i pokazao svoje Vaskrsenje, tako će i svi koji su za Hrista stradali

Ranko D. Radelić: PRO MEMORIA CONTRA PRO PATRIA

Popis stradalih Nesrba u genocidu 1941.-1945. u naseljima istočne Bilogore 1941.-1945. godine. Izvod iz uvoda knjige objavljene početkom jula 2021. U Beogradu. U Zavičajnom udruženju „Bilogora“ Beograd još 2014. je započeo rad na projektu „Žrtve Bilogore HH vijeka“, koji je imao za cilj da se na jednom mjestu sakupe i kasnije publikuju svi dostupni podaci i istraži ono što je još moguće, poslije skoro čitavog vijeka od događaja, o žrtvama istočne Bilogore, prije svega srpskim, ali i svima ostalim koje su bile žrtve represije, a posebno ustaške strahovlade u NDH 1941.-1945. godine. Naivnima će ovo istraživanje izgledati kao anahrono, ponovno iščitavanje poglavlja jedne apsolvirane i naizgled davno zatvorene knjige. Posao

ljuban_jednak.jpg

Ljuban Jednak: Govorilo mi je nešto da ću ostat živ

Dokumentarni film je priča o čovjeku koji je 1941. godine jedini preživio pokolj u glinskoj crkvi Presvete Bogorodice. Zločin koji se dogodio u Glini nije bio najbrojniji po žrtvama Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane Nezavisne Države Hrvatske, ali je bio jedan od najstrašnijih po svom karakteru. Ljuban Jednak je pored gnusnog zločina u Glini preživio 1995. godine i “Oluju”, da bi mu se duša dve godine kasnije pridružila dušama velikomučenika koji nisu preživjeli pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi.

Budućnost Srpske

“Srpska svakako teži Srbiji, ali ona trenutno ne može opstati osim kao ekstenzija Srbije. Neophodno je vratiti Srpsku u srpski obrazovni, finansijski, bezbjedonosni, društveni sistem. Iako i Srbija ima svoje poteškoće i ogromne probleme, Srpskoj je integracija sa Srbijom u svemu u čemu je to trenutno moguće – imperativ opstanka” Piše: O. Darko Đogo Republike Srpska u kojoj danas živimo nije ista ona koju je stvarao moj otac. Ona se razlikuje po svojim simbolima: ti simboli, opet, nisu nikakve krpe i zakrpe, već vjekovni, arhetipski obrisi Srpstva koje se branilo i – čini se, u nekom fizičkom smislu – odbranilo. Te iste simbole je današnja garnitura političara u Republici Srpskoj

MOM DEDI NIKOLI

Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznaješ li me, zemljo? Došla sam ti, Liko, da l’ sam domaćin ili gost – ti kaži.. Na tvojoj zemlji su živeli i u tvojoj zemlji su sahranjivani svi moji preci vekovima… nisu te ostavili, a ja stigoh posle četiri decenije – ko sam, znaš li… na ognjištu moga dede pitam se prepoznaje li me zemlja i duše mojih najbližih… kome nepravdu da kažem, sa kim bol i radost da podelim… nema odgovora na hladnom jutru, kome da zavapim?  Božija je volja, prihvatam je, ranjena sam, ali sam zahvalna što sam odavde ponikla…  Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznajes li me, zemljo?

Sjećanje na pokolj u Velici: Mrtvu sestru Milijanu poljubio sam u kosu

Svjedočanstvo Radojka Đuričanina o masakru ispod Čakora 28. jula 1944. godine. Zvjerski masakr koji su 28. jula 1944. godine u selima Velika i Gornja Ržanica počinile njemačke divizije „Princ Eugen“ i SS „Skenderbeg“, kao i postupanje fašista prema pravoslavnom stanovništvu u Plavu i okolini, imao je, prema savremenom shvatanju, sve osobine genocida – ocijenio je u razgovoru za Pobjedu penzionisani sudija Ustavnog suda Crne Gore Radojko Đuričanin (86). Naš sagovornik je u vrijeme tog zločina – u kome je ubijeno više od 400 žena, đece i starih osoba – imao devet godina. Sjećanje na stravične događaje objedinio je u publikacijama i knjigama, a, povodom godišnjice zločina, za naš list svjedoči

Vladimir Bursać: Pokolj nad Srbima je izvršio državni aparat NDH, institucije te države, službena lica civilnih organa vlasti, tužilaštva, sudskih organa, policijskih i vojnih jedinica

Sećanje na 16 muškarca iz sela Doljana (Bosanskih Doljana), kod Bihaća, koji su u subotu 26. jula 1941.g odvedeni iz svoga sela i ubijeni sutradan na stratištu Garavice kod Bihaća. Ovo se desilo jedan dan nakon odvođenja muškaraca iz Kliševića.  U subotu 26.jula 1941.g članovi ustaškog roja iz sela Ćukovi (Ante iz Žegara, Hilmić, Vojić, Miralem Kulenović zvani Šunjić) su u zaseoku Luke, sela Bosanski Doljani sakupili 18 muškaraca. U pitanju je bilo 16 žitelja sela, jedan čovek koji je sa ličke strane došao da samelje žito u mlinovima na Uni i Pavle Pava Mašanović, koji je radio na Unskoj pruzi. Rekli su im da odu do Železničarske kuće na

Svijece_001.jpg

Vladimir Bursać: Pokolj je bio plan. To ne smemo nikada zaboraviti!

Sećanje na 31 muškarca iz sela Klišević, kod Bihaća, koji su 25. jula 1941.g odvedeni iz svoga sela i ubijeni sutradan na obližnjim barama i jarkovima u okolini Ripča. Narod ovoga kraja je taj dan prozvao ”crni petak”. Tokom jula 1941.g počele su pljačke srpskih sela i odvođenje ljudi. U Kliševiću je pre 25.jula prvi ubijen Nikola Jove Babić. Na kućnom pragu ga je ubio jedan od članova ustaškog roja iz sela Ćukovi. Posle tog ubistva, muškarci su se sklonili u šume Ljutoča i šikare oko zaselaka. Drugi ubijeni je  Gojko Babić koji je lišen života u Jazmaku, niže kuće prema Uni, u četvrtak 24.jula 1941.g Novi načelnik opštine u

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Banskom Grabovcu na Baniji

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA BANIJA BANSKI GRABOVAC Budimir Popović i Branko Tadić, Tremušnjak Jabukovac, Petrinja Svaki od dovedenih morao je stati na rub jame, gdje su ga ubijali batovima a neke su postrojavale ustaše u stroj i ubijali iz mitraljeza „U rano jutro 24. jula 1941. godine došli su u selo Banski Grabovac oružnici NDH iz oružničke škole u Zagrebu, ustaše iz Gline i Petrinje, te oružnici iz okolnih oružničkih stanica. Njih oko 500. Odmah su se razišli po susjednim srpskim selima: Vlahović, Luščani, Drenovac i Bačuga. Hvatali su Srbe i odvodili ih

Ustaše sprovode zarobljene Srpkinje

Kalendar genocida: 24 – 27. jul 1941. – U Banskom Grabovcu pobijeno 1.200 Srba

Posle stravičnog zločina u Pravoslavnoj crkvi u Glini, a među brojnim zločinima hrvatskih ustaških fašista počinjenim širom Banije, zločin u Grabovcu, od 24. do 27. jula 1941. godine, svakako je najstrašniji. Tada je u tom selu ubijeno oko 1.200 seljana, muškaraca, i manji broj žena koje su pohapšenim i odvedenim muževima donele hranu. Banski Grabovac je pitomo selo, smešteno u gotovo samom centru Banije. Nakad je bilo opštinsko mesto. A opštinsko je bilo i pre Drugog svetskog rata. Na samom početku ustanka srpskog naroda na Baniji, napadnuta je železnička stanica u Banskom Grabovcu. Pruga od Capraga, „predgrađa“ Siska, preko Petrinje do Gline i dalje preko Topuskog do Karlovca bila je

RUŠILI MU SPOMENIK, SAD GA SLAVE: Licemeran odnos Hrvatske prema najvećem srpskom naučniku Nikoli Tesli

Nikola Tesla je po nacionalnosti bio Srbin, njegova je veličina neupitna u globalnim razmerima i možemo biti samo ponosni na njega. Rodio se u Smiljanu na području Hrvatske, živeo uglavnom u SAD, a građani su ti koji su sugerisali da na jednoj kovanici evra bude njegov lik. Piše: Jurica Kerbler – stalni dopisnik Novosti iz Zagreba Ovo je izjavio hrvatski premijer Andrej Plenković nakon reakcija iz Srbije i Narodne banke Srbije o planu da Teslin lik bude na hrvatskim evrokovanicama. – Nikome Teslu ne uzimamo, a moj stav da sam na čelu Narodne banke Srbije bio bi da čestitamo – tvrdi Plenković. Potpredsednik Vlade Hrvatske i predstavnik srpske manjine Boris

Osvećenje zvona u Gradini Koreničkoj

U Gradini Koreničkoj, dana 22. jula 2021. godine, sabrao se verni narod Like, grada Korenice i okolnih mesta, kod hrama Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila, kako bi prisustvovali osvećenju zvona, koje je osvetio Njegovo Preosveštenstvo Episkop gornjokarlovački G. Gerasim. Preosvećenom Episkopu Gerasimu su sasluživali: arhimandrit Mihailo (Vukčević), arhimandrit Naum (Milković), protoprezviter – stavrofor Mićo Kostić, protoprezviter Mile Ristić, protonamjesnik Predrag Sušić, prezviter Dragan Mihajlović i protođakon Nebojša Anđić. Hram Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila je tokom Drugog svetskog rata mnogo postradao, i trenutno se nalazi u fazi obnove, trudom, ljubavlju i nesebičnoj pomoći  g. Branka Drakulića koji je poreklom iz Gradine Koreničke, a danas živi u Beogradu, zvona ovoga hrama

Pokolj Srba livanjskog područja 28. jula – 3. avgusta 1941.

Pokolj u šumi Koprivnici bio je krvavi uvod u masovne pokolje koji će se dogoditi do kraja jula 1941. godine na dvadeset gubilišta u okolini Livna, koja su do sada utvrđena. Ustaše su uporno tvrdile da Srbe proteruju u Srbiju, a egzekucije su vršile najčešće noću, sve do masovnih pokolja koje su izvršili 29. i 30. jula. Kada je, nažalost kasno, Srbima postalo jasno da je počelo njihovo istrebljenje, više nije bilo mogućnosti za ozbiljniji i organizovani otpor jer su već bili razoružani, a oni koji bi otpor mogli organizovati bili su pobijeni. Dana 28. jula ustaše su poklale Srbe koji su se lečili u livanjskoj bolnici. Istog dana u

MILOŠ KOVIĆ: Ništa nije gotovo! Pred nama je odgovor na pitanje hoćemo li kao narod živeti ili mreti? (VIDEO)

Svako naše, srpsko stradanje, to sada vidimo, imalo je smisla. Sve kroz šta smo prolazili bio je jedan put koji je bio tačno predviđen za nas, krst ni teži ni lakše nego što smo mogli da ponesemo. Ta stradanja od 1941. do 1945. od 1912. do 1918. godine, u vekovima pre toga, govorim o ratovima i velikim stradanjima, to smo mi, to je nama pripadalo. Ovo u ekskluzivnom intervjuu za video produkciju „Iskre“ kaže istoričar Miloš Ković. -Ono što smo doživeli u Krajini, Sarajevu, Kosovu i Metohiji, u mnogome je strašnije od onog što smo preživeli u Drugom svetskom ratu. Ali, ništa nije gotovo. Istoriju treba razumeti, ali, treba živeti

Pokloničko putovanje u Prebilovce iz Srpske i Srbije

Polazak iz Srbije i Srpske dan uoči praznika Svetih Prebilovačkih i Donjohercegovačkih mučenika. Putovanje se organizuje povodom 80. godišnjice stradanja oko 4000 Srba sa područja Donje Hercegovine i doline Neretve u Pokolju, genocidu nad Srbima počinjenom od strane NDH , od kojih žrtava je preko 800 iz Prebilovaca a od njih su 600 žene i deca stradali 6. avgusta 1941. Navršava se i 31 godina od otvaranja 13 jama i 3 velika stratišta, 28 godina od sahrane žrtava, 29 godina od genocidnog i rušilačkog izgona 45.000 Srba sa ovog područja i uništenja Hrama i moštiju žrtava, 6 godina od kanonizacije Sv. Prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika i sveštanja novoizgrađenog Hrama i

Đurđica Dragaš: Može li se preživeti Divoselo?

Nedavno, 25. juna, navršilo se 30 godina od proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Zvanični kraj SFRJ bio je ujedno i početak krvave decenije koja je odnela hiljade života i zauvek promenila sudbine onih koji su je preživeli. Među stotinama hiljada raseljenih i izbeglih našla se i moja porodica.. Nisam slutila, dok sam tog juna ’91 proslavljala 17. rođendan, da će to biti poslednji put da u svom stanu gasim svećice na torti, da mi poklone donose drugarice iz škole i da se radujem, onako iskreno, kako to mogu samo devojke od 17 godina… Trideset godina kasnije, malo zbog “ozbiljnih” 47 leta, a mnogo više zbog svega što se izdešavalo u

Darko Ristov Đogo: Ako Tara nije granica za “srpske krivice”

Kalendari i rezolucije. Kišno jutro, a treba poći onim slomivratom između Foče i Plužina. Pa onda u Pivu. Pivski su sveti Mučenici. Služi Mitropolit Joanikije. Čekamo ga, a kiša ne prestaje. Kako dolazi, okreće se: “Oče Darko, ti ćeš besjediti na jevanđelju!” Šta čovjek da kaže kad zanijemi? Šta je ostalo i šta ima da se iskaže na mjestu na kome je smisao svijeta prestao da postoji, onakav bar kakvim ga je civilizacija gradila vijekovima, da bi se u prekidu smislenosti čovjeka koji je postao zvijer rodilo jedino što je veće od čovječanskog smisla – bogočovječanski Svesmisao Žrtve, onaj konačni pogled Jagnjeta u kome je spas. Jaroslav Pelikan će napisati

Ković razobličio Kurtija: Ako ćemo o genocidima na Kosovu, bilo je to ovako!

Ako bismo hteli da budemo cinični, primećuje Ković, trebalo bi da kažemo da je istorija albanskog naseljavanja na Kosovo i Metohiju počela genocidom nad Srbima i ostalim hrišćanima a da se, kako vidimo, tako i završava. Aljbin Kurti je zamenio teze jer je trebalo da govori o genocidu Albanaca nad Srbima kroz istoriju, a ne o srpskom genocidu nad Albancima, kaže istoričar Miloš Ković nakon poslednje runde dijaloga u Briselu gde je Priština od Srbije zahtevala da prizna genocid nad Albancima u tri perioda, 1878, 1912, i 1999. godine. Ako bismo hteli da budemo cinični, primećuje Ković, trebalo bi da kažemo da je istorija albanskog naseljavanja na Kosovo i Metohiju

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala