arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Pravdu na čistac

Država je dozvolila teroristima da mi u ratu sruše vikendicu. Ostatak kuće ruši mi hrvatsko pravosuđe i završava posao koji nije uspio teroristima, kaže Gojko Čizmić kojem je 1992. bila minirana vikendica u Vrsima kraj Zadra. Piše: Paulina Arbutina Sve pravne bitke za vikendicu miniranu u Vrsima kraj Zadra davnog 4. jula 1992. godine, Gojko Čizmić je izgubio. U višedecenijskoj pravnoj zavrzlami, odvijala su se tri sudska procesa koje je poveo protiv Republike Hrvatske i to: za obnovu minirane kuće na koju mu nije priznato pravo jer 1991. nije bio prijavljen u Vrsima, za naknadu štete nastale uslijed terorističkog akta te zbog nejednakosti pred sudom. No sva tri slučaja, kako

Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. (VIDEO)

U produkciji Udruženja građana Jadovno 1941 iz Banje Luke, izašao je dokumentarni film povodom obilježavanja 80 godina od otvaranja logora smrti Jadovno – Gospić – Pag, gdje je umoreno preko 40.000 ljudi, uglavnom Srba. Više podataka o logoru Jadovno i obilježavanju osam decenija od zločina Nezavisne Države Hrvatske i njenih saveznika, o kojem je pisano na Frontal.RS, možete saznati iz filma. Izvor: FRONTAL Vezane vijesti: Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. – Jama Badanj – GALERIJA Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. – Šaranova jama – GALERIJA Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. – Smiljan – GALERIJA Dani(j)el Simić: Prekriženi krst Dušan Bastašić: Čemu dobrom je poslužio

Članak u Džerusalem postu žrtve Jasenovca svodi na čak 4.500, a domaći revizionisti samo osam do deset puta

Zaista skandalozni članak u “Džeruzalem postu” možda i nije toliko veliko iznenađenje.Postoji deo naučne i političke zajednice kod Jevreja, kako u Izraelu tako i u rasejanju, kome smeta ili u najmanju ruku ne prija da se o Jasenovcu govori kao o stratištu iz pakla, u kome je na jedinstveno svirep način počinjen Pokolj. Piše: Vladan Vukosavljević Pokolj, genocid, prevashodno nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i to samo kao deo ukupnog genocida u toj zločinačkoj hrvatskoj pseudodržavi. Smeta im i da se pominje ukupan broj od oko milion žrtava na čitavoj teritoriji NDH. A smeta im pre svega zato što ne žele da se bukvalno bilo šta, po svireposti ili

Tucic_jama.jpg

To ljudi ljudima ne rade!

Nikola Kostur iz Civljana u Severnoj Dalmaciji rodio se po drugi put kad je u junu 1941. ispuzao iz jame Tučić kod Gračaca, gde su ga s petoricom rođaka bacile ustaše. Za sobom je ostavio stotine leševa Srba iz susednih sela koje su u jami ubijale dojučerašnje komšije i kumovi od 10. aprila 1941, kad je proglašena Nezavisna Država Hrvatska. Počeli su da kruže glasovi da ustaše hvataju po Bosni, Lici i Kordunu Srbe, ubijaju ih, muče ili žive bacaju u jame. Hrvati su demantovali ove vesti. Uostalom, priče koje su kružile bile su tako strašne da su izgledale neverovatne. Hrvati koji su kumovali sa Srbima odranije i bili u

Poljski sud: Istoričari holokausta ne moraju da se izvine

Poljski apelacioni sud presudio je danas da dva istoričara optužena da su u knjizi o holokaustu ukaljala ugled poljskih seljaka, ne moraju da se izvine, čime je odbačena ranija presuda nižeg suda u Varšavi. U februaru je sud u Varšavi doneo presudu da se Barbara Engelking i Jan Grabovski, autori knjige „Sledi noć: sudbina Jevreja u odabranim okruzima okupirane Poljske”, moraju  izviniti zbog tvrdnji da je seljanin Edvard Malinovski predao Jevreje nacističkim Nemcima, piše Rojters. Neki akademici su tada ocenili da bi ova presuda mogla da ugrozi dalja istraživanja o ulozi Poljske u Drugom svetskom ratu. „Presuda doneta danas je ogromna stvar, ne samo za mene i moje kolege, već

Ranko Radelić: SUMMA CUM LAUDE za samovoljnu i virtuelnu refleksiju stvarnosti

Ono što Aleksandru Korbu služi kao labavi alibi za poricanje genocida, za nas je ustvari dragocjena dijagnoza, upozorenje, pa i svojevrsni motivacioni faktor za stvaranje sveobuhvatne nacionalne strategije. Podrazumijeva se, ako bude političke volje i dovoljno uspravnih za takav poduhvat. Tekst SUMMA CUM LAUDE je izvod, poglavlje od 273.-291. stranice iz knjige „Fragmenti“ /Radelić, Ranko, FRAGMENTI – Izbor tekstova i izlaganja 2011. – 2020.,1. izdanje, Biblioteka Zadužbina, knjiga 10, Zavičajno udruženje ”Bilogora”, Beograd, 2020.(7528), 400 str./ koja se bavi etnologijom, kulturom i istorijom istočne Bilogore, sa akcentom na stradanju Bilogoraca u 20. vijeku. Knjigu u pdf formatu možete preuzeti na ovom linku. Sa malo vještine u baratanju internet pretraživačima može

Dragoslav Bokan: MORAMO DA PRIZNAMO ZLOČINE…

Da, mi, Srbi, moramo konačno i zauvek DA PRIZNAMO ZLOČINE POČINjENE NAD NAMA, kako u Drugom svetskom ratu, tako i pre i posle toga – od hrvatsko-ustaške, šiptarsko-arnautske, muslimansko-bošnjačke, bugarske, nemačke, mađarske, italijanske, partizansko-komunističke ruke. Dakle, možemo da prihvatimo deo matrice drugosrbijanskih izroda, njima nasuprot – da zaista trebamo i moramo da ”priznamo zločine” o kojima sramno malo znamo i kao da nas i nešto nije previše briga. Da priznamo sebi sve te bezbrojne i jezive zločine (razmera GENOCIDA) počinjene nad nevinim srpskim civilima, a u paklenom cilju našeg isterivanja, preveravanja, obezboženja, rasrbljavanja i totalnog uništenja sa aktuelne i one istorijske mape. Tek ako sebi dopustimo da spoznamo ŠTA nam

Osuda relativizacije žrtava Jasenovca u Džeruzalem postu

Ministarstvo spoljnih poslova Srbije danas je najoštrije osudilo objavljivanje teksta u uglednom izraelskom listu Džeruzalem post, pod naslovom “Ovo sramotno ismijavanje Holokausta mora prestati”, u kojem se tvrdi da u logoru Nezavisne Države Hrvatske – Jasenovcu nije pobijeno više od 4.500 žrtava. Iz Ministarstva ističu da se ovaj tekst autora Davida Goldmana, objavljen 14. avgusta, izdvaja po svojoj besprizornosti u moru tekstova nastalih na talasu istorijskog revizionizma i “apologetike fašističke ideologije zla”. Napominjući da tekst obiluje netačnim i zlonamjerno plasiranim podacima, iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije ističu da su zatečeni ovim besramnim pokušajem revizije istorije i relativizacije najvećeg i najmonstruoznijeg zločina na ovim prostorima. – Na stranama uglednog lista, autor

Darinka Ivanišević: DOK PAMTIMO I POSTOJAĆEMO

Prikaz knjige: Rade R. Lalović, Pamtim da bih postojao,  CKI Foča, 2021. Rade R. Lalović je autor koji je radom na kulturi sjećanja i pamćenja doprinio podizanju svijesti o značaju onoga što je dugo svjesno ili nesvjesno potiskivano, a on ovaj put nudi čitaocu knjigu koja, između ostalog,  ukazuje na značaj njegovanja kulture sjećanja i pamćenja. Knjiga Pamtim da bih postojao autora Rada R. Lalovića posvećena je proučavanju problema pamćenja istorije, njegovanju kulture sjećanja i pamćenja i značaju kulture sjećanja i pamćenja. Upečatljivim naslovom knjige Pamtim da bih postojao ukazano je na dva aspekta: pamćenje – kao uslov individualnog i nacionalnog postojanja i zaborav – ono što ne smijemo dozvoliti

Dvije ruže za dvije crtice

Praćeni jutranjom maglom kasnog ljeta, vozimo se prema Jastrebarskom. Nailazimo na tablu koja nam želi dobrodošlicu na područje ove opštine. Nedugo zatim pojavljuje se šarena, razigrana tabla sa natpisom: Jastrebarsko – grad prijatelj djece. Zbog djece smo danas u Jastrebarskom. Želio sam već dugo da obiđem moje, koji kao djeca tu vječno ostaše. Da Danici i Milošu položim po ružu, zapalim svijeću, kao i svoj djeci što stradaše. Do tada sam u Jaski bio jednom, i to 1972. godine, na moje inzistiranje. Otac kao preživjelo logoraško dijete nije me htio voditi. Valjda me je želio svega toga poštedjeti. Gradić je u blizini Zagreba. Još je jutarnje miran. Trudi se da

Dušan Babac: Antropološka i druga mudrovanja „feldvebela“ Krleže

Pismo Austrijskom feldvebelu Miroslavu Krleži, iz 1954. godine, čeka već 58 godina da bude objavljeno, kao i divna slika pisca koji je bio kraljev oficir, jedno vreme i na službi u Kraljevoj gardi u Dvorcu na Dedinju. Piščev unuk, Dušan Babac, ga je „Pečatu“ dostavio, s napomenom: „Ovih dana je moj otac sređivao dokumentaciju svoga oca, naišao je na ovo pismo upućeno Krleži. Pismo nikada nije objavljeno, što je i razumljivo, s obzirom na vreme kada je nastalo“. Priredio Pavle M. Babac Gospodine Krleža,U četvrtom broju „Republike“, časopisa za književnost i umetnost, za mesec april 1954. godine, štampali ste Vaše zapise iz 1916, 1919, 1920, 1921. i 1933. godine. U

RAT PROTIV ZABORAVA PROFESORKE SMILjE AVRAMOV

Kada je 2. oktobra 2018, u 101. godini, prestalo da kuca već uveliko oslabljeno srce legendarne profesorke međunarodnog prava Smilje Avramov, Srbija je ostala bez jednog od najumnijih, najobrazovanijih i najčasnijih predstavnika istinske nacionalne elite. Iako je svojim javnim delovanjem i napisanim knjigama višestruko zadužila našu zemlju, mora se primetiti da je oproštaj od Smilje Avramov bio, baš kao i njena slabo posećena sahrana, prilično skroman, a deo javnosti takođe je neprijatno iznenadilo saznanje da cenjena profesorka nikada nije postala član Srpska akademije nauka i umetnosti. Na njen stoti rođendan, pre malo više od pola godine, njene kolege sa Pravnog fakulteta odale su joj počast na svečanoj večeri i proslavi

Veliki heroj: Spomenko Gostić

Na današnji dan je rođen Spomenko Gostić – dečak na večnoj straži (VIDEO)

Na današnji dan 15. avgusta 1978. godine, rođen je najmlađi odlikovani borac Vojske Republike Srpske u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Rođen je 15. avgusta 1978. u Doboju. Osnovnu školu pohađao je u Maglaju, ali je zbog izbijanja ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini nije završio. Godine 1992, početkom rata, živeo je sa majkom Milenom u selu Jovići nadomak Maglaja. Selo je bilo okruženo naseljima sa većinskim muslimanskim stanovništvom, pa se ubrzo našlo na prvoj liniji fronta. Na početku rata, tačnije u mesecu aprilu umrla mu je majka, pa je ostao da živi sa bakom koja je septembra 1992. godine poginula u granatiranju sela od strane tzv. Armije BiH. “Dok moja noga ne

Klepci_Stari_most.jpg

GODIŠNjICA POKOLjA PREBILOVČANA U MORINOM OTOKU

Na lokalitetu Morin otok, blizu starog mosta na Bregavi, u noći 14/15 avgusta 1941, zaklano je preko 50 Prebilovčana. Oni su se na poziv i obećanje o amnestiji predali ustašama, utučeni saznanjem da su im porodice stradale u Šurmanačkoj jami. Bili su to uglavnom odrasli ljudi, sa svojim sinovima i unucima. Tako se tu, pored mosta na Bregavi iz XI veka, ugasilo više prebilovačkih ognjišta. Posle mučenja u seoskoj školi, pešačili su vezani 2,5 kilometra, da bi im tu, glave odsekao Ciganin Ibro Mehić, kovač iz Tasovčića. Glave su zakopane u jednu, a tela u drugu rupu. Mehić, koji je zbog ovog zločina odležao nekoliko godina u Zenici, posle je

Spomen_ploca_na_crkvi_u_Velikoj_Kladusi.jpg

MASOVNI POKOLj SRBA IZ SLUNjA I VELIKE KLADUŠE

Na današnji dan 1941. godine dovršeno je ubijanje oko 7.000 Srba u ranije iskopanim rovovima na Mehinom stanju i u pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuši, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno 1941”. Ustaše su na stratištu Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara, od 30. jula do 14. avgusta 1941. godine ubili 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece, Samo iz sela Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Mehino stanje je zemljište na granici Slunjskog i Kladuškog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslovenska vojska iskopala protivtenkovske

PODSJEĆANjE: Na ostrvu Pagu postavljen krst na mjestu masovne grobnice iz 1941. godine (VIDEO/AUDIO)

Na mjestu masovne grobnice na ostrvu Pag, postavljen  je Krst časni koji bi trebalo da svjedoči o strašnom zločinu počinjenom prije 77 godina. Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić rekao je da je krst prevezen jutros iz Karlobaga preko Podvelebitskog kanala, te mučeničkom Paškom stazom dugom oko četiri kilometra donesen do mjesta osveštanja. Spomen-krst osveštao je paroh smiljanski Dragan Mihajlović, koji je služio i parastos. U noći 14. na 15. avgusta, uoči katoličkog praznika Velike Gospe 1941. godine, ustaše su u logorima Slana na ostrvu Pagu i Jadovno na Velebitu izvršile masovnu likvidaciju preostalih logoraša. Na Pagu je pobijena najmanje 791 žrtva, a na Velebitu oko 1.500. – Zgrožene monstruoznošću

Tužna godišnjica: U Goraždevcu ubijeni Pantelija i Ivan

Navršava se godišnjica zločina u Goraždevcu, kada su šiptarski teroristi iz automatskog oružja pucali na srpsku decu dok su se kupala na Bistrici. Tom prilikom ubili su Ivana Jovovića (19) i Panteliju Dakića (12). U tom nerasvetljenom zločinu, jednom od četiri najveća počinjena nad Srbima od dolaska međunarodne misije na Kosovo, teško su ranjeni Đorđe Ugrenović (20), Bogdan Bukumirić (14), Marko Bogićević (12) i Dragana Srbljak (13). Euleks je usled navodnog nedostatka dokaza obustavio istragu. Za ovaj zločin niko nije odgovarao. Izvor: Do Hristove Pobjede-Ilija Vujović Vezane vijesti: VIDEO – RTS RTS: Zločin u Goraždevcu 17 godina bez kazne – RTS ZLOČINCI još uvek na slobodi: Navršava se 17 godina

Jadovno: Zaboravljeni genocid

I mada je Jadovno svojevrsna uvertira za Jasenovac, koncentracioni logor gde će već pasti stotine hiljada žrtava, svejedno on ostaje zaboravljena epizoda genocida u 20. veku. Ono što je učinjeno u Jadovnu do danas nije dobilo ni stoti deo pažnje i osude koju su dobili neosporni zločini u Aušvicu i Treblinci.   Ruski  Četrdeset hiljada leševa za 132 dana: Jevreji, Romi, Srbi (oni u većini). Sada su ovde živopisna letovališta, a 1941. godine na obali Jadranskog mora nalazio se kompleks koncentracionih logora Gospić-Jadovno-Pag koji je napravilo ustaško rukovodstvo Nezavisne Države Hrvetske, saveznika i satelita nacističke Nemačke. Kompleks je postojao svega pola godine, zatim su ga zatvorili italijanski fašisti, koje su

Užasi nad jamama

Za samo tri časa ustaše su u Šurmanačku jamu bacile od 500 do 600 žena, djece i staraca iz sela Prebilovaca, dok je tokom rata u nju bačeno više od 3.000 Srba… Priredio: Ognjen BEGOVIĆ U bestijalnim masovnim ubistvima Srba u Prebilovcu posebno su se istakli ustaše – Marko Rodin, Čutura Ivan, izvjesni Šarić iz Višića, a preživjeli su naročito isticali sramnu ulogu Murata Šoše iz Bivoljeg Brda i njegovih sinova. Ustaše su 4. avgusta tražile Prebilovčane, većinom muškarce, koji su se spašavali bjekstvom u brda. One koje su uspjeli da uhvate ubijali su na licu mjesta. Narednog dana ustaše su iz ostalih zaselaka prikupili sve stanovnike, mahom žene, djecu

Đurđica Dragaš: Dosta je bilo!

Mnogo se ovih dana piše, govori i raspravlja o srpsko-hrvatskim odnosima. Od 1995. uvek je tako u avgustu! Otvore se stare rane, probude strahovi, mržnja, izgovore teške reči, a onda se strasti smire…do sledeće prilike. Ove godine je ipak malo drugačije. Predstavnici Srba u Hrvatskoj prvi put su prisustvovali proslavi godišnjice Oluje u Kninu. Hrvatski predsednik je na pomenu Srbima ubijenim u selu Grubori recitovao pesmu Alekse Šantića “Ostajte ovde”. Da li se nešto zaista menja? Ima li budućnosti za srpsku manjinu u Hrvatskoj? Ove godine, više nego ikad, razmišljam o tome… Pitam se ko je u pravu – oni koji su se, uprkos svemu, vratili u zavičaj ili mi

Savo Štrbac: Hrvatski fenomen promene srpskih imena

Nedavno su skoro svi mediji u regionu prenijeli vijest da je Branimir Glavaš, optuženik za ratne zločine, na Fejsbuku napisao da je pobio premalo ljudi. Iako je uz „premalo“  stavio smajlić, mediji konstatuju da je kontekst diskusije daleko  od šaljivog. Naime, na Glavaševom otvorenom zidu, ispod statusa u kojem je najavio tužbu protiv Zorana Šprajca zato što ga je 5. jula u emisiji RTL Direkt nazvao ratnim zločincem, razvila se diskusija puna mržnje prema tom televizijskom uredniku, u kojoj se raspravljalo  o njegovom porijeklu, spominjalo se njegovo bivše, „srpsko“ prezime, predlagalo da ga se progna, pa i likvidira, a dosta od toga je Glavaš i lajkao. A kad ga je

prebilovci-lidice3.jpg

Lidice i Prebilovci

Lidice su teško postradale posle ubistva Hitlerovog protektora Češke Rajnharda Hajdriha. U sprovođenju plana genocida nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Prebilovci su teško postradali u avgustu 1941. Uporedni prikaz dešavanja vezanih za ova sela, od Drugog svetskog rata do danas, govori mnogo o donosu društava prema prošlosti. LIDICE Lidice – selo u srednjoj Češkoj, 20 km zapadno od Praga i 8 km od rudarsko- metalurškog centra Kladna, do 10. juna 1942. imalo je 503 stanovnika, u 167 porodica i 106 kuća. Lidice su teško postradale posle  ubistva Hitlerovog protektora  Češke Rajnharda Hajdriha.  Atentat je izvršen 27.  maja 1942, a Hajdrih je umro od zadobijenih rana 4. juna iste

Konzulat Republike Srbije: Zaboravljeni pogrom nad srpskim narodom u Hrvatskoj

Za nekoliko dana neravnopravne borbe slomljen je otpor Srpske vojske Krajine jer je protiv krajiških Srba (oko 230.000 žitelja sa oko 30.000 vojnika), angažovano oko 200.000 vojnika, od kojih je direktno u operaciji učestvovalo 138.500 pripadnika Hrvatske vojske, MUP-a i Hrvatskog veća odbrane. Narod zapadne Krajine, njih više od 220.000, u kolonama na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima, izložen čestim napadima hrvatskih snaga kreće u povlačenje na istok, u pravcu Republike Srpske (BiH) i Srbije. Područje zahvaćeno hrvatskom ofanzivom napustilo je gotovo cjelokupno srpsko stanovništvo, navode u Konzulatu Republike Srbije. Postavlja se pitanje, zašto ovako veliko stradanje jednog pravoslavnog naroda ostaje nemo pred svedocima istorije? Zašto danas poslije masovnog egzodusa

Da li su i Srbi civilne žrtve domovinskog rata

Civilne žrtve poslednjeg rata u Hrvatskoj, koje nisu nosile nijednu uniformu, pušku ili amblem – roditelji ubijene dece, deca ubijenih roditelja, porodice nestalih i stradalih… konačno bi trebalo da budu jasno prepoznati pred hrvatskim zakonodavstvom i s tim u skladu obeštećeni. Specijalno za „Politiku” Olivera Radović Hrvatski sabor je, naime, sredinom prošlog meseca doneo tzv. Zakon o civilnim žrtvama domovinskog rata. Osnovni cilj je da se ispravi nepravda prema ovim ljudima. Posle više od 25 godina od završetka rata, ovim zakonom, koji se odnosi isključivo na civilne žrtve, trebalo bi da se sveobuhvatno regulišu njihova prava, a iz nadležnog ministarstva su najavili da očekuju još oko 2.500 novih korisnika prava.

Đurđica Dragaš: Otet mi je zavičaj, zar se to zaboravlja

Kada čujem reč “oluja”, pred očima mi se ponovo ukazuje svitanje 5. agusta, kada sam se opraštala sa zavičajem. Imala sam 21 godinu i bila student u Beogradu. Tokom raspusta sam se vraćala kući u Korenicu, gde je moja porodica morala da pobegne 1991. iz Gospića. Napad je počeo 4. avgusta rano ujutro. Bilo je i ranije granatiranja, ali ovo je bilo drugačije. Nije prestajalo satima. Na Radio Zagrebu, koji smo jedino mogli da uhvatimo, slušali smo Tuđmanov govor u kome nas poziva “da ostanemo, da ne pružamo otpor, da će doći hrvatska vojska i da oni koji nisu ništa zgrešili nemaju čega da se plaše”. To nas je upravo

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala