arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

STRADANjE PORODICE IZ ŠIDA: Draganovog pradedu streljali sa Savom Šumanovićem

Draganu Petroviću iz Šida u antifašističkoj borbi stradalo petoro predaka. Na Veliku Gospojinu 1942. ustaše su odvele i mučki ubile 200 Šiđana Velika Gospojina, 28. avgusta ratne 1942. godine, u istoriji sremske varošice Šid ispisana je najcrnjim slovima. U koloni od dvesta ljudi, ugledni domaćini, radnici, učitelji, advokati… ujutru u šest sati, odvedeni su put Sremske Mitrovice. I niko od njih više se nije vratio. Mučeni su i streljani dan-dva kasnije i sahranjeni u zajedničkoj grobnici. Među njima je bio i ugledni proizvođač hmelja Sima Raketić, tada četrdesetdevetogodišnjak, a njegov praunuk Dragan Petrović i danas se trudi da sačuva od zaborava njegovo stradanje i stradanje još četvoro članova familije tokom

Podsećanje na stratišta zla u hrvatskom ustaškom logoru Jasenovac

(Odlomci iz knjige „U mučilištu-paklu JASENOVAC“ Đorđa Miliše, vlastito fototipsko izdanje, Zagreb, 1945, reprint: NIP Politika, Beograd, 1991.) Uslijed stalnog pridolaska, u paklu Jasenovcu sakupio se golemi broj zatočenika. O podne, svi zatočenici pred kazanima čekali su poredani po dvoje u dugim nizovima („repovima“). Ođednom dojurio do pred same kazane automobil i iz njega izašao Ljubo Miloš. Dozvao glavnog kuhara i upitao, koliko ima zatočenika. Odgovorivši da će odmah izviditi i javiti mu broj, Miloš jedva spomene: „Nije potrebno, vas je“… nastavi svom šoferu, da mu iz auta preda njegovu „šmajsericu“, s kojom prostrelja nekoliko stotina zatočenika. Svi ostali razbježani zatočenici morali su se vratiti i preko mrtvih drugova primati

Pomen na 13 zaklanih vojnika JNA u Hrvatskoj

Svirepo ubistvo 13 zarobljenih pripadnika JNA na Koranskom mostu dokumentovao je u svojoj knjizi “Logorište i Koranski most, da se ne zaboravi”, pukovnik Boro Ercegovac kojeg je na pisanje pokrenula presuda hrvatskog suda od četiri godine zatvora koljaču Mihailu Hrastovu. Ercegovac je naveo da je knjiga ustvari spomenik onima koji su ubijeni kao zarobljenici 21. septembra 1991. godine, ali i junacima proboja iz kasarne “Logorište” u Karlovcu. Kao ratnog komandanta, kako je istakao, susret sa porodicama nedužnih žrtava obavezivao ga je na jedan ovakav spomen. “Shvatio sam da je to moja ljudska i moralna obaveza, jedna vrsta podnošenja raporta mojim poginulim i preživelim saborcima. Mojim junacima kojima sam komandovao. Ovo

Studenti istorije u posjeti srpskim stratištima u Hercegovini

Grupa od 70 studenata i pet profesora, uglavnom sa Departmana za istoriju Filozofskog fakulteta iz Niša, ali i sa drugih studijskih programa posjetila je danas jamu Ržani Do i spomen kosturnicu u selu Veličani, gdje su došli u okviru stručne ekskurzije – zajedničkog programa filozofskih fakulteta iz Istočnog Sarajeva i Niša. Dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović, jedan od inicijatora i domaćin studentske posjete istorijskim mjestima stradanja Srba na ovim prostorima, izrazio je zadovoljstvo što su studenti iz Niša sa svojim profesorima imali priliku da vide srpska stratišta u Hercegovini. On je naveo da je sa kolegama sa Filozofskog fakulteta u Nišu došao na ideju o ovoj

Nikola Milovančev: SLUČAJ LISTA DžERUZALEM POST

Besramna manipulacija i tendenciozno skrivanje činjenica Povodom agresivnih i dobro organizovanih pokušaja da se umanji broj žrtava u logoru Jasenovac, ekskluzivno objavljujemo javnosti malo poznate činjenice – izveštaje stručnjaka koji su radili na rasvetljavanju istine o stradalima u ovom zloglasnom logoru, ali i na drugim područjima NDH. Minulih godina svedoci smo intenziviranja besramnih pokušaja da se umanji broj žrtava Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, posebno žrtava u logoru Jasenovac, kao najvećem stratištu na području nekadašnje jugoslovenske države. U avgustu ove godine su oglašavanja tim povodom prevršila svaku meru.Nije na nama da se bavimo pitanjem da li uopšte postoji autor, ili ko je inspirator, članka koji je objavljen a zatim povučen

Genocid nad “nepoćudnima” u NDH: Kriminološki profil ustaških zločinaca

Stava sam da je ovaj tekst najbolje započeti izjavom Gideona Grajfa koji kaže: “Po broju žrtava, brutalnosti i stepenu izazivanja patnje Jasenovac zauzima prvo mjesto od svih logora u Drugom svjetskom ratu”. Piše: Vladimir Vučković, magistar kriminologije Na našim prostorima vladali su mnogi osvajači, ali niko nije počinio veća zvjerstva i svirepost od ustaškog režima u NDH. Teško je opisati razmjere zločina koji su počinjeni na teritoriji NDH u periodu od 1941-1945 godine, jer je u svakom gradu na području te zločinačke tvorevine postojao neki zatvor, logor ili gubilište u kojima su svakodnevno ubijani nedužnih ljudi. Njemačka vojska je 10. aprila 1941. godine svečano dočekana u Zagrebu, nakon čega je

Nikola N. Živković: O nekim Jevrejima i njihovom pogledu na stradanje Srba (i Rusa)

Srbi se ubrajaju u narode koji su poslednjih nekoliko vekova mnogo stradali. Marek Edelman, kao Jevrejin, izgleda želi da njegov narod i ovde zauzima istaknuto, prvo mesto. Nikola N. Živković (Foto: Sonja Rakočević) NAPOMENA: Ovaj prilog je prvi put objavljen 12. 3. 2021. Ponedeljak, 2. avgust 1993. Najzad sam oko ponoći našao vremena da pregledam štampu. Među retkim nemačkim važnijim novinama, gde može da se nađe pokušaj objektivnog izveštavanja o građanskom ratu u Jugoslaviji, nalazi se „Frankfurter rundšau”. U članku od 31. jula 1993. stoji izjava Mareka Edelmana: „Od Aušvica ka Sarajevu ili: O kukavičluku Zapada… Činjenica jeste da je reč o bivšim komunistima koji sprovode ove metode u ime

Cijela istina o Garavicama još nije izašla na vidjelo

Istina o ubistvima u Garavicama nadomak Bihaća, jednom od najvećih srpskih stratišta iz vremena Nezavisne države Hrvatske (NDH), decenijama je zataškavana, a o krvavoj sudbini više od 12.000 ubijenih Srba i nestanku čak i cijelih porodica, ponekad se šaputalo daleko od očiju javnosti. Danas, pred 80. godišnjicu od pokolja, slike su jasnije, a riječi glasnije. Tim riječima sagovornici “Glasa Srpske” su pokušali da objasne zbog čega se o stravičnim zločinima ustaša nad Srbima 1941. godinama nije pričalo i zbog čega je važno da srpski narod ispravlja takve i slične greške iz prošlosti.   Obilježavanje godišnjica stradanja u Garavicama u posljednje vrijeme je u organizaciji Odbora Vlade Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih

Institut Arčibald Rajs: Rastuća plima podilaženja falsifikatorskim hrvatskim tezama u srpskim krugovima

Ovo je zadnji trenutak da se spreči sunovrat istorijske svesti u srpskom narodu, a pre svega među mlađim pokolenjima. Kontroverza oko broja jasenovačkih žrtava ponovo je oživela među Srbima, izgleda zaslugom nepostojeće osobe sakrivene iza lažnog profila navodnog Australijanca jevrejskog porekla „Davida Goldmana,“ čiju je apologiju logora smrti Jasenovac pre kratkog vremena objavio nekada ugledni izraelski dnevnik „Džeruzalem Post.“ Farsična tvrdnja o broju žrtava Jasenovca, koja se u tekstu što je u Izraelu objavljen pripisuje fantomu „Davidu Goldmanu,“ kreće se između 2.500 i 4.500. Ta procena se taman uklapa u izjavu jednoga od komandanata tog logora smrti, Dinka Šakića, datu pred hapšenje u Argentini, da zatvorenike (a po Šakiću, „svi

“BROJKE I SLOVA“: JOŠ JEDNA IGRA „NAŠIH“ REVIZIONISTA

Ljudi sa malo svesti i savesti, koji ne pristaju na igru „brojki i slova“, bivaju proglašeni za mitomane i svađalice, koji neće ne samo da oproste, nego ni da zaborave. Infantilna NVO igra „Mir, mir, mir, niko nije kriv“ je jedini način da dođe do „pomirenja i suživota“. Žrtve su žrtve, a život teče dalje, zar ne? Zar nije najplavlje more u „lijepoj njihovoj“? Piše: VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ GOLDŠTAJN NA TRIBINI U BEOGRADU Godine 2019, u Beogradu je predstavljena knjiga dr Iva Goldštajna o Jasenovcu. Knjiga je, na tribini, dobila zaslužene pohvale ( ima tu šta da se pohvali, naravno ), a onda je Goldštajn počeo da priča priču kako svaka

Ko se borio u Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine?

Sa današnje istorijske distance je čudna dugogodišnja naivnost Srba na svoj položaj i stradanje u Hrvatskoj. Rijetko je koji evropski narod toliko stradao od drugog naroda (svojih komšija) a da je to istovremeno nepoznato u pravoj mjeri svjetskoj javnosti, pa čak i potomcima žrtava. Piše: Đorđe Pražić Uvod Srbi u Hrvatskoj su svoj doprinos antifašističkoj borbi i ogromne sopstvene civilne žrtve ugrađivali u „temelje bratstva i jedinstva“, da bi nakon sedamdeset godina sve to bilo zaboravljeno i hrvatskim istorijskim falsifikatima drugačije interpretirano. Srbi antifašisti su postali „fašisti“ a potomci fašista su postali „antifašisti“. Jedan od razloga je i srpska zabluda prema hrvatskim komunistima i partizanima, koji su glavni uzročnici zabluda.

Đurđica Dragaš: Može li himna probuditi usnuli patriotizam ?!

Uprkos koroni i mračnim prognozama o njenom, ko zna kojem talasu, deca su ovog prvog septembra krenula normalno u školu. Nema skraćenih časova, a tzv. onlajn nastava ostaje samo mogućnost u krajnjoj nuždi. Ipak, nešto ove godine nije “normalno”, tačnije, desilo se prvi put… Nastava je u svim školama u Srbiji počela intoniranjem himne Bože pravde. I, kao što sam i očekivala i kao što kod nas obično biva, to je izazvalo burne reakcije. Naravno, opet smo se podelili u dva suprotstavljena tabora! Jedni su oduševljeni i pitaju se zašto to odavno nije praksa, a drugi se, blago rečeno, sprdaju s “naletom patriotizma” i zameraju što se deci “nameću” takve

Žarko Vidović, SMRT NIJE NAŠA BRIGA

Istorija je odgovor čovekov na izazov vremena koje nas osuđuju na smrt, svakog od nas, i događajima koji se smenjuju kroz vreme. Međutim, bez obzira na to, čovek je iznad svega toga i čuva kontinuitet. U Srba se to zove zavet. TO NIJE MOJA BRIGA Mi smo pre rata u Kraljevini Jugoslaviji bili vaspitavani, u veronauci naročito, da ne vodimo računa o smrti jer to nije naša briga. To se ne tiče nas, o tome rešava druga sila o kojoj mi pojma nemamo, prema tome uzalud trošmo energiju i vreme na brigu. Ja sam taj savet ne prihvatio, nego sam ga se držao čak i u logoru koncentracionom i to

Titova kulturna politika i u srbskim manastirima?

Porodica vjerom nije htjela da prevrne pa je radije pristala da tužna srca napusti svoju Otadžbinu (Arhimandrit Nićifor Dučić) Ove reči arhimandrita Nićifora Dučića odnose se na znamenitu srbsku porodicu Miloradović iz Hercegovine, koja je obnovila manastir Žitomislić, a potom se, ne želeći da izda svetu veru Pravoslavnu, preselila u Rusiju gde su mnogi njeni predstavnici ostavili dubok trag i u ruskoj istoriji. Kao što vidimo, ne samo klirici SPC, nego i mnogi pripadnici verujućeg srbskog pravoslavnog plemstva, bili su stražari na braniku vere. Na žalost, danas u Žitomisliću i oko njega, kao da duvaju neki drugi vetrovi, kao da je nestalo duha Miloradovića, ne samo među svetovnim ljudima, nego

Medicinska škola u Nišu promenila naziv u ,,Dr Miodrag Lazić“

Ime škole je važan deo njenog identiteta, ali definiše i identitet sredine, regiona i zajednice kojoj pripada, kao i budućnosti kakvu gradi. Otuda i inicijativa da škola ponese ime doktora Miodraga Lazića, primarijusa, hirurga, ratnog hirurga, direktora Urgentnog centra u Nišu, ali pre svega velikog čoveka, koji je živeo Hipokratovu zakletvu i ljudski život čuvao kao svetinju. Kolektiv Medicinske škole je na sednici Nastavničkog veća, održanoj 22. 6. 2020. godine, jednoglasno prihvatio inicijativu direktora škole Miroslava Savića da škola ponese ime ovog velikog čoveka. Savet roditelja, takođe jednoglasno, i Učenički parlament svojim odlukama podržali su inicijativu. Od Eparhije niške dobijen je blagoslov Njegovog preosveštenstva vladike niškog Arsenija. Važno je takođe

Grubori: Godišnjica masakra posle „Oluje“

Najstarija žrtva imala je 90 godina, a prosek godina žrtava je oko 70. Žrtve su, ili ubijene hicem u glavu ili su žive spaljene. Velikodušnost pobednika u ratu u Hrvatskoj vidi se upravo na primeru Grubora, gde su „pobednici“ izvršili ratni zločin, pobivši sve koje su u tom selu zatekli 25. avgusta 1995. i popalili skoro sve kuće. Četvrt veka kasnije, Grubori su još zarasli u korov i ne može im se ni prići. Na ovaj način Savo Štrbac, direktor Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas“ ocenjuje današnji dolazak hrvatskih zvaničnika, među kojima i predsednika Zorana Milanovića i ministra branitelja Tome Medveda, na komemoraciju u selo Grubore, nadomak Knina, u kome su hrvatski

ĆIRILICA SVUDA – OD FAKULTETA DO RAČUNA I POTVRDA: Šta piše u nacrtu zakona koji je Vučić predao Dodiku?

Glavne odredbe ovog zakona, čiji je nacrt predsednik Srbije Aleksandar Vučić juče u Beogradu uručio srpskom članu Predsedništva BiH Miloradu Dodiku, imaju za ključni cilj da se neguje, očuva i promoviše ćiriličko pismo kao uporište našeg nacionalnog identiteta. Beograd i Banjaluka postigli su dogovor o još jednom važnom koraku ka zaštiti srpskog nacionalnog identiteta i jačanju zajedništva: skupštine Srbije i Republike Srpske trebalo bi 15. septembra, na Dan nacionalnog jedinstva, slobode i zastave, da usvoje usaglašeni Zakon o zaštiti srpskog jezika u javnom životu i zaštiti i očuvanju ćiriličkog pisma. Glavne odredbe ovog zakona, čiji je nacrt predsednik Srbije Aleksandar Vučić juče u Beogradu uručio srpskom članu Predsedništva BiH Miloradu

RISTIĆEVA “ODBRANA” ISTINE O JASENOVCU: Činjenice su potpuno jasne, licitacija brojem žrtava mora da prestane

Dok jedni tvrde da je kampanja navodne odbrane “istine o Jasenovcu”, koju ovih dana vode Dejan Ristić, čelnik beogradskog Muzeja žrtava genocida, i hrvatski povijesničar Ivo Goldštajn neka vrsta skrivenog revizionizma (kao, “Džeruzalem post” širi laži, a mi, Ristić i Goldštajn, znamo istinu – u Jasenovcu nije bilo više od stotinak hiljada žrtava), a drugi se čude kako je istoričar Ristić, koji se nikad nije bavio ni NDH, ni genocidom, postavljen na tako važno direktorsko mesto, nama ostaje da napustimo teren nagađanja, pa da, kao i uvek, koristimo činjenice. A one su jasne. Bar kad je Jasenovac u pitanju. Hrvatski protektori, Nemci, to su dobro znali. Šef Upravnog štaba glavnokomandujućeg

Indicije: Jesu li srpski i hrvatski umanjivači broja žrtava Jasenovca naručili tekst u Džeruzalem postu?

Dejan Ristić iz Muzeja žrtava genocida juče je u tabloidnom tonu najavio da David Goldman iz Džeruzalem posta ne postoji, već da se radi o ženi. Danas, preko istog medija, Ivo Goldštajn se pokušava Srbima predstaviti kao neko objektivan i na njihovoj strani iznošenjem “indicija da se radi o krugu povezanom sa Blankom Matković”. Dobijanjem šlagvorta tekstom iz izraelskih novina o 4.500 žrtava Jasenovca, Muzej žrtava genocida (nad neimenovanim narodom) iz Beograda pokušao je sebe predstaviti kao zaštitnike srpskih interesa. Novine iznose njihovu “odbranu”, umjesto da javnost bude zgrožena kako su upravo oni revizionisti koji taj broj smanjuju nekoliko puta. Sa 700.000 na 90.000! I to je bio osnovni cilj

Tanja Tuleković se ispisala iz Ćulibrkovaca, Goran Latinović ne smije da se oglasi

Nakon sramotnog pisanja Džerusalem posta koji je utvrdio skandalozno netačnih 4.500 žrtava Jasenovca, Muzej žrtava genocida (nad neimenovanim naroodm) iz Beograda ih je smanjio za samo osam do devet puta (na 90.000 i to sveukupnih žrtava, što znači da su srpske još manje), te dobio podršku Jad Vašema iz Izraela. Tanja Tuleković, direktorica JU Spomen područja Donja Gradina, iznošenjem podatka o 700.000 žrtava sistema ustaških logora smrti Jasenovac, ispisala se iz ove grupacije. Direktor katedre za istoriju Univerziteta u Banjoj Luci, Goran Latinović, takođe pripada grupi revizionista koje neformalno predvodi vladika pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk, te ovih dana naglašeno ćuti, bez obzira štoje prije bio brz da reaguje i brani svoj

Tanjug i RTS se rugaju genocidu nad Srbima: U Jasenovcu je ubijeno “48.217 Srba, plus 10-20 odsto”

Izraelski list “Džeruzalem post” izrazio je duboko žaljenje zbog objavljivanja teksta autora Davida Goldmana u kojem se, između ostalog, navodi da je broj žrtava u ustaškom logoru Jasenovac bio između 2.500 i 4.500 i da Srbija nema dokaze da ih je bilo više, uz poruku da se ne sme dozvoliti revizija istorije. Redakcija Džeruzalem posta je objavila da u tekstu “Ovo sramotno ismevanje Holokausta mora odmah da prestane”pisac David Goldman ismeva i omalovažava hrvatskog istoričara Ivu Goldštajna, koji je na to odmah odgovorio u tekstu pod nazivom “Kolaž laži” objavljenom na portalu Džeruzalem posta. “Zbog budućih generacija, kao i radi sećanja na šest miliona Jevreja ubijenih u Holokaustu, ne smemo dozvoliti

Upokojila se Božana ‘Boja’ Radeta rođ. Lalić, poslednja od preživelih iz jame Ravni Dolac

Koristimo priliku da obavestimo sve članove i prijatelje Udruženja Ognjena Marija Livanjska da se upokojila u Gospodu Božana ‘Boja’ Radeta. Sahrana će se obaviti na pravoslavnom groblju u Guberu, u sredu 25. avgusta u 13 časova. Božana ‘Boja’ Radeta, rođena Lalić, bila je rodom je iz Donjih Rujana kod Livna. Njeno mirno detinjstvo, u dvanaestoj godini, prekinula je, kao i kod mnogih drugih, brutalnost Drugog svetskog rata. Na Ognjenu Mariju, 30. jula 1941. godine, ustaše iz Rujana i okoline odveli su Boju, njenu majku, sestre i brata – ukupno 218 srpskih žena, dece i staraca iz ovog sela i žive ih bacili u jamu Ravni Dolac na Dinari. Boja je

Dušan Bastašić: Jadovno je preteča Jasenovca

U vreme 80-te godišnjice zatvaranja ozloglašenih logora smrti Jadovno, Gospić i Pag. Potomci žrtava do danas nisu dostojno sahranili svoje najmilije. Tog 21. avgusta 1941. svega oko 2.000 preživelih stiglo u Jasenovac. Povodom obeležavanja godišnjice zatvaranja logora smrti Jadovno, Gospić i Pag, predsednik Udruženja Jadovno-Gospić-Pag Dušan Bastašić kaže da je Jadovno bilo preteča ozloglašenog Jasenovca. On je dodao da potomke žrtava raduje da se konačno počelo ukazivati na dan kad je zatvoren kompleks ovog logora i kad je svega oko 2.000 preživelih stiglo 21. avgusta 1941. preko Jastrebarskog u Jasenovac. Bastašić podseća da su na železničku stanicu Jasenovac stigli u 07.00, gde su ih ličke ustaše predale ustašama iz sastava

Đorđe Pražić: Hrvatski san

„Ovo sam sanja cili život!”, uzviknuo je pre nekoliko godina za govornicom na proslavi „Oluje” u Kninu jedan penzionisani hrvatski pukovnik. Ovaj predratni radnik u nekoj dalmatinskoj firmi nakon jurišanja na kasarne JNA i Srbe u Krajini dočepao se visokog čina i nije skrivao svoje zadovoljstvo što u Kninu, kao i u celoj Hrvatskoj, gotovo da nema Srba. Hrvatska bez Srba je hrvatski san dvadesetog veka. Nakon genocida u Drugom svetskom ratu, posleratnih terorističkih dejstava, političko-ekonomskih pritisaka i etničkog čišćenja s elementima genocida 1995. godine, Hrvatska je snagom oružja rešila srpsko pitanje. Franjo Tuđman je na Brionima naredio Hrvatskoj vojsci da izvrši takav udar da Srbi nestanu. Pritom nije pominjao

Parastos u Kaluđerici pobijenim Srbima capraških sela na Baniji u Hrvatskoj

U nedelju 22. avgusta 2021. godine,sa početkom u 10. časova u crkvi „sv Joakima i Ane“ u Kaluđerici, udruženja „Zavičaj“ i „Koordinacija“ su organizovali, po deseti put, parastos pobijenim Srbima capraških sela na Baniji u Hrvatskoj. Pomen je organizovan  povodom jednog od najtežih zločina nad Srbima na području opštine Sisak u ratu devedesetih koji se desio 23. 08. 1991,  kada su hrvatske jedinice u ranim jutarnjim časovima u transporterima sa oznakama „JNA“ protutnjale kroz sedam capraških srpskih sela i nasumice pucajući na lokalno stanovništvo ubile 20 civila, a više desetina ranili. U svet je otišla vest da su to učinile jedinice JNA. U njihovom krvavom pohodu zaustavili su ih meštani

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala