arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. – Šaranova jama – GALERIJA

U organizaciji Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banje Luke i Beograda, obilježen je Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021, i 80 godina od Pokolja i likvidacije ne manje od 38.000 Srba u kompleksu hrvatskih logora smrti Gospić – Jadovno – Pag. Mada je prošlo 80 godina od Pokolja, našim dolaskom nad jame svjedočimo da pamtimo i da nismo zaboravili. Pogledajte fotografije snimljene 19. juna 2021. godine. Šaranova jama Priredila redakcija Jadovno 1941. Autor fotografija: Nikola Zajc Pogledajte: Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. – Smiljan – GALERIJA Dani(j)el Simić: Prekriženi krst Đurđica Dragaš: Pesma nezaboravljenih! Dušan Bastašić: Mada je prošlo 80 godina od Pokolja, našim dolaskom nad jame svjedočimo

Medak: Neka zvona zvone do Velebita VIDEO

Medak – Tu podno gorostasnog Velebita, skrasio se Medak. Primiro se u svom miru i tišini. Tišina je ovdje, moj ti brate sve glasnija, kaže onako kroz sjetu, naš domaćin, Mirko Zagorac. Ipak igra mu oko, jer mu je, kaže, drago što nas ponovo vidi. Dodaje kako se puno toga, od zadnjeg susreta, ovdje ipak, promijenilo nije. „Pa eto, živi se i dalje ponajviše od tih mirovina ili penzija. To su sve ovdje ljudi u godinama. Eto kad sam ja jedan od mlađih. A imam 74 godine. E onda možete zamisliti kako se ovdje živi. A i malo nas je. Počitelj, Medak, Papuča i Kruškovac broje tek četrdesetak stanovnika. Toliko

Sećanje na ustaški pokolj nad Srbima u selima kod Prijedora 1942. godine

Osvrt na knjigu Ustaški pokolj nad Srbima u selima Veliko i Malo Palančište i Gornji Jelovac kod Prijedora 1942. godine. Dugo smo čekali i najzad i dočekali knjigu koja je ovih dana izašla iz štampe u Republici Srpskoj, a koja progovara o jednom od najtežih zločina učinjenih na ovim prostorima ikada, a to je pokolj nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u dva sela Palančište (Veliko i Malo) i Jelovac kod Prijedora. Knjiga, koju sada imamo priliku čitati, djelo je najpozvanije osobe za bavljenje tako mučnim, ali prijeko potrebnim temama, istoričarke Marine Ljubičić Bogunović, kustosa Memorijalnog muzeja Nacionalnog parka Kozara. Skoro osamdeset godina čekala je ova tema svoga autora da

Nemački sveštenik o Srbima: Mi smo ih mučili, a oni su mazili našu decu!

Fridrih Grizendorf bio je dvorski sveštenik. Nakon Drugog svetskog rata kada je Nemačka izgubila, Fridrih je održao propoved u selu Everburgu kraj Osnabrika u kome se tada nalazilo na hiljade srpskih zarobljenika. Evo šta je tom prilikom rekao! “Naša otadžbina je izgubila rat. Pobedili su Englezi, Amerikanci, Rusi. Možda su imali bolji materijal, više vojske, bolje vojskovođe. No, to je u stvari izrazito materijalna pobeda. Tu pobedu su odneli oni. Međutim, ima ovde među nama jedan narod koji je od svih pobednika izvojevao jednu mnogo lepšu, drugu pobedu. Pobedu duše, pobedu srca, pobedu mira i hrišćanske ljubavi. Taj narod su Srbi. Mi smo ih ranije samo površno poznavali. Ali smo

Obesili bi ih za noge i tukli, na mučenju bi im i nacisti pozavideli

Ubili su stotine Srba, pa odneli tela: Ispovest logoraša koji su prošli torturu Huseina Mujanovića. Jovičić: Za jedno veče sam izbrojao 123 grobna mesta, posle su ih prekopali. Upravnik logora za Srbe u Hrasnici 1992. godine, Husein Mujanović zvani Huso, dobio je premalu kaznu zatvora za mučenje Srba i silovanje Srpkinja u objektima poput OŠ “Aleksa Šantić”, zgradama, podrumima, garažama koji su zajedno činili sistem logora. Mala je to satisfakcija za stotine logoraša koji su prošli ovaj kazamat smrti kod Sarajeva. To, za “Novosti”, kažu logoraši iz Hrasnice, a povodom presude od deset godina zatvora, koja je Mujanoviću izrečena u Beogradu. Ovaj slučaj je i zategao odnose između Beograda i

RAZBIJEN MIT O SREBRENICI: Srpski odgovor na jezivu kampanju genocidaša

Informativno-politički portali „Sve o Srpskoj“ i „Fakti“ uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji u beogradskom Pres centru UNS-a organizovao tematsku tribinu pod naslovom „Dekonstrukcija mitova o sarajevskom suživotu i genocidu u Srebrenici“. Na samom početku, u ime organizatora i Predstavništva Republike Srpske u Srbiji, skup je pozdravio šef Predstavništva Mlađen Cicović, a moderator tribine je bio urednik portala „Sve o Srpskoj“ i „Fakti“ Đuro Bilbija. Radomir Pavlović: Muslimani sistematski proterivali i ubijali Srbe iz srpskih sela oko Srebrenice Potpredsednik Skupštine opštine Srebrenica Radomir Pavlović na početku svog izlaganja istakao je da je čovek koji je rođen u Kravici u kojoj su muslimanske snage, čiji je komandant bio ratni zločinac Naser

Nikola Milovančev: Šibenik u crvenom deliriju – septembar 1943.

Veliki broj žrtava nastradalih od pobjedničke strane (preko 350.000 usmrćenih) je svakako jedan od važnih razloga zašto temeljit popis žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji nikada nije bio izvršen u 45 godina, od 1945. do 1990. Predgovor priređivača Iz nekoliko komentara čitalaca na jedan članak prof. dr. Vladislava Sotirovića, koji je objavljen na portalu Jadovno 1941, shvatio sam da mladi čitaoci, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj, malo znaju o zločinima počinjenim u ime Komunističke partije Jugoslavije i njenog vođe Josipa Broza u periodu od 1941. do 1945. Zato je posebna zadaća moja i svih nas, čiji su očevi i djedovi učestvovali u partizanskom pokretu zbog borbe protiv okupatora a

Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021. – Smiljan – GALERIJA

U organizaciji Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banje Luke i Beograda, obilježen je Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2021, i 80 godina od Pokolja i likvidacije ne manje od 38.000 Srba u kompleksu hrvatskih logora smrti Gospić – Jadovno – Pag. Mada je prošlo 80 godina od Pokolja, našim dolaskom nad jame svjedočimo da pamtimo i da nismo zaboravili. Pogledajte fotografije snimljene 19. juna 2021. godine. SMILjAN Priredila redakcija Jadovno 1941.

Milunka Savić

Buđenje

Došla mi u san Milunka Savić. Ne znam ni kako ni zašto. Bio je običan dan, mislio sam nestaće u običnoj noći. Ni slutio nisam da će noć osvetliti dan.                  Stoji tako Milunka naslonjena na pušku sa isukanim bajonetom, a prsa joj se ne vide, i nema ih, samo blješte dve Legije časti i Karađorđeve zvezde s mačevima, Sveti Majkl britanski i Sveti Đorđe pobedonosac ruski , pa Ratni krst sa zlatnom palmom –orden koji  ni jedna žena, ni pre ni posle nje, nije nosila. Gvozdena Milunka iz „Gvozdenog“ drugog pešadijskog puka „Knjaz Mihajlo“. Kraj nje još jedna žena i ona sva u odlikovanjima.                    „Ne prepoznaješ je, a 

Identitet Srba u Hrvatskoj: Između izumiranja, asimilacije i slabašne nade

Historijski, kulturni i nacionalni identitet Srba bio je vjekovima opterećen činjenicom da je taj narod živio raspolućen u barem dvije carevine, otomanskoj i habsburškoj, također i unutar mletačke republike, između kojih su stajale dvije države, Srbija i Crna Gora, koje su svoju nezavisnost, neprestano pod raznoraznim vanjskim pritiscima, stekle relativno kasno, u drugoj polovini 19. vijeka. Ono što je u toj kompleksnoj historijskoj situaciji bitno jest da je srpski nacionalni identitet bio formiran u različitim kulturama i tradicijama, koje su ga s jedne strane bez sumnje obogatile ali s druge, izostala je, kao kod drugih naroda, trajna politička i kulturna akcija, koja bi djelovala povezujuće na razne ogranke razbacanih i

“Srbi Banije u koncentracionom logoru Mauthauzen” Miloša Bajića

Podsjećamo da se pojavila za istoriju srpskog naroda Banije izuzetno vrijedna knjiga: „Srbi Banije u koncentracionom logoru Mauthauzen“, autora Miloša Bajića, pjesnika i među prognanim Srbima u Srbiji istaknutog kulturnog poslenika. Srpski narod, do građanskog rata u Hrvatskoj devedesetih godina većinski narod Banije, dugo je muku mučio sa sređivanjem popisa svojih stradalnika – boraca ili žrtava ratova u 20. vijeku. Tek u drugoj njegovoj polovini istraženo je i ubilježeno mnogo toga što je trebalo da se radi i ranije uradi. I to što je urađeno, urađeno je zahvaljujući prije svega entuzijazmu pojedinaca. Ali, da ne idemo sad u tu dugu, tešku i komplikovanu priču. Knjiga Miloša Bajića, čiji je izdavač

Dragan Markovina: Zločin na Lisačkim Rudinama je od početka tretiran kao stvar o kojoj se ne razgovara

U antiratnoj drami “Okupacija u 26 slika” Lordana Zafranovića kultna je scena iz autobusa, u mjestu Lisačke Rudine poviše Stona, u kojoj na okrutan način od strane ustaša bivaju ubijeni građani srpske nacionalnosti. UBOJICE SU BILE NAORUŽANE NOŽEVIMA, MALjEVIMA… Kako piše povjesničar Franko Mirošević u knjizi “Dubrovački kotar u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”, radilo se tu o “vrhuncu svireposti jer su ustaše uglednim građanima srpske nacionalnosti zabijali čavle u glavu”. Napisao je on i da je ovaj događaj pospješio odluku talijanske vojske o reokupaciji Druge zone, odnosno procjeni da ne žele stanovništvo prepustiti na nemilost domaćih izdajnika. UBIJEN OTAC IZETA HAJDARHODžIĆA U svakom slučaju ubijeni su: željeznički strojovođa Jovo Pravica, posjednik

Prof. dr Svetozar Livada

ZLOČIN I ŠUTNjA

Budući da sam sva ratna bezumlja, masakre, razaranja, tribalne odmazde i dr. detaljnije opisao u svoje četiri knjige,* gdje sam empirijski spoznao, kao ruralni sociolog i istraživač, da na području Vojno-redarstvene akcije „Oluja“ nisam našao srpskog sela gdje netko nije ubijen ili nestao, ti su me zločini toliko sablaznili da sam jedva sačuvao čovjeka u sebi. Jer sveopća sotonizacija Srba dovela je do njihove potpune negacije kao ljudi. Zbog toga sam odlučio da to ilustriram jednim MEGAZLOČINOM, koji je u našoj javnosti potpuno prešućen, rekao bih ignoriran, iako je objavljen u jednom našem uglednom glasilu, nažalost danas ugašenom. Taj zločin nadmašuje sve do sada masovne zločine građanske strane rata u

Mile Bjelajac: Pravo na otpor i pobunu

Danas, kada su nedavne ideološke podele u svetu zamaglile veličinu i suštinski značaj pobede (1945) nad jednim projektom dominacije svetom i kada se relativizuje značaj pobede nad tim istim projektom 1918. godine, ima li mesta da se zapitamo da li je narod kome pripadamo birao i onda i tada pravu stranu istorije? Da se pitamo da li je posle pobeda u ta dva rata pružao ruku pomirenja pobeđenima bez masovnog revanša i osvete? Da li treba da se u ime nečega odričemo prava na sećanje da je nekada postojala tradicija borbe za oslobođenje, protiv volje silnika koji bi da porobe, da razdrobe, da unište i potru jedan narod i pretope

Genocidni mozaik trajao više od sto godina: Broj žrtava veći od 10.000

Bivši internat misije Sv. Eugena u kanadskoj Britanskoj Kolumbiji danima obilaze kolone gnevnih građana ostavljajući u dvorištu igračke, obuću, poruke, sveće… Novi talas nacionalne žalosti, gnevnih napada na crkve i društvenih rasprava o kanadskoj kolonijalnoj prošlosti podstaknut otkrićem nova 182 posmrtna ostatka domorodačke dece na ovoj lokaciji, u neoznačenim grobovima. Ovo je treći bivši internat za domorodačku decu kojim je upravljala Katolička crkva i čije okruženje krije strašne tajne koje čak ni ne postoje u horor filmovima ove razmere. Stambena škola Svetog Eugena otvorena je 1912. a zatvorena tek 1970. i smatra se da skoro dve stotine pronađenih malih kostura pripadaju deci iz plemena Ktunak, piše Slobodna Dalmacija. Deca Prvih

Kosovski novomučenik otac Hariton

Tog 15. juna 1999. godine, nešto pre 11 sati, otac Hariton je ispred episkopskog dvora u Prizrenu primio svoje poslednje poslušanje. Trebalo je otići u grad, po hranu. Rekavši „Neka je blagosloveno“, krenuo je automobilom, bez straha. U samom gradu bio je zaustavljen od trojice terorista i legitimisan. Odmah po legitimisanju, teroristi crnih uniformi i još crnjih duša odveli su ga njegovim autom u nepoznatom pravcu. Ovo se dešavalo naočigled nemačkih vojnika u sastavu NATO „mirovnjaka“. Ceo događaj video je i jedan nemački novinar, fotografisao i istog dana obavestio episkopiju. Počeo je golgotski put novog Hristovog mučenika. Na njegova pleća stavljen je poslednji i najteži krst – mučeništvo za Hrista.

Logor Plav: ZABORAVLjENI ALBANSKI LOGOR ZA SRPSKE CIVILE, ŽENE, DJECU I STARCE

4. jula 1941. u Plavu, na sjeveroistoku Crne Gore albanski balisti i vulentari pod nadzorom italijanskih okupacionih vlasti osnovali koncentracioni logor. U ovaj kazamat smrti su dovođeni pravoslavni Srbi iz okoline Plava, procenjuje se preko 500 civila, od kojih najvećim dijelom žene i djeca. U samom logoru je umoreno preko 30 mališana mlađi od 10 godina. Logor Plav je bio jedini logor na teritoriji okupirane Crne Gore u Drugom svjetskom ratu za žene i djecu. U njemu su albanski balisti utamničili isključivo civile, a najvećim dijelom bili su to žene, djeca i starčad. Sam logor je osnovan početkom jula mjeseca 1941. godine i to u privatnoj višespratnoj kući porodice Vukote Džudovića. Kasnije

Masovna grobnica Mehino stanje

Sigurno je da Ovaj zločin nije dovoljno istražen i sećanje na njega je gotovo izbrisano. Tačan broj žrtava nikad nije utvrđen, ekshumacija nikada nije obavljena i žrtve nisu dostojno sahranjene. Jedanaest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata na njivi Mehino Stanje postavljeno je spomen-obilježje na kojem je zapisano: »NA OVOM MJESTU AUGUSTA 1941. GODINE KRVOŽEDNE […]

Epopeja stradanja, muke i patnje, ali i ponosa srpskog naroda

Kozara je epopeja stradanja, muke i patnje svih onih koji su položili svoje živote za slobodu, kao i cjelokupnog srpskog naroda, ali i ponos budućih pokoljenja. Ofanziva ustaša i njemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je 10. juna 1942. godine, što je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada. Tog 10. juna otpočeo je koncentričin napad na partizane iz svih okolnih garnizona. Fašističke snage počele su opkoljavanje šireg područja Podkozarja i krenule u sistematsko ubijanje i uništavanje srpskog naroda i njihove imovine. Hrvatski i njemački fašisti pljačkali su sela, pobili znatan dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila

Mastilović: Srpska – jedini garant opstanka Srba zapadno od Drine

Institucionalni okvir Republike Srpske štiti i garantuje opstanak srpskog naroda zapadno od Drine, nakon što je Drugi svjetski rat ostavio demografsku katastrofu po Srbe u BiH, ocijenio je istoričar Draga Mastilović. Mastilović je na predavanju u Tesliću o srpskom nacionalnom pitanju u BiH u 20. vijeku istakao da srpsko nacionalno pitanje i istorijski procesi 20. vijeka, pogotovo za Srbe zapadno od rijeke Drine, dubinske korijene vuku od 19. vijeka. – Odnosno od 1844. godine kada je rimokatolički ideolog Ćezar Balbo označio Drinu kao granicu dva svijeta, a kao najvažnije pitanje za tadašnju Evropu ocijenio da se pravoslavlju i Rusiji mora spriječiti prodor na topla mora, i to jačanjem Pruske u

Srebrenica: Usvojena deklaracija o stradanju srpskog naroda

Srebrenička Skupština opštine danas je usvojila Rezoluciju o stradanju srpskog naroda u Srebrenici u 20. veku i osudila sve zločine počinjene nad Srbima, kao i pripadnicima svih naroda na prostoru bivše Jugoslavije u tom periodu. Za ovu odluku glasali su srpski odbornici jer su bošnjački napustili sjednicu nakon duge rasprave. Inicijativu za donošenje Rezolucije podneo je potpredsednik Skupštine opštine Radomir Pavlović iz SNSD-a, koji je rekao da ovaj dokument treba da pokaže obim srpskog stradanja i osudi zločine počinjene nad Srbima u 20. veku. – Na ovaj način želimo da pokažemo da je neopravdano proglašavati srpski narod genocidnim nakon ovolikih žrtava i njegove odbrambene, slobodarske i večite borbe na strani

Dani(j)el Simić: Prekriženi krst

Na Jadovnu svikao na svašta. Ali nijesam da krst koji sam donio, vraćamo nazad sa jame. U savremenom srpskom jeziku prekrižiti, ne znači isto što i prekrstiti. To mi je ove 2021. godine palo teže, nego što prošle nijesmo ni išli. Ne marim za žegu, umor, nepravdu i nipodaštavanje. A ne i zadržimo se dugo. Samo smo u dva navrata boravili duže od 24 časa u Neovisnoj Republici Hrvatskoj. Sigurno ću pisati tek kasnije, kao i obično. Mogu ja i odmah, ali znam da nakon 24.06. koji smo ustanovili kao Dan sjećanja na sistem logora smrti Nezavisne Države Hrvatske Jadovno-Gospić-Pag, preteču Jasenovca, niko sem mrežne strane Jadovno.srb neće pominjati do

Odlazak poslednjeg preživelog učesnika proboja iz logora Jasenovac

Prilikom bega iz logora skrivao se tri dana, a imao je svega 48 kilograma Bazil Zukolo, poslednji preživeli učesnik proboja zatočenika ustaškog logora smrti u Jasenovcu, preminuo je u 99. godini, saopštio je juče Muzej žrtava genocida. U saopštenju se podseća na biografiju Zukola, koji je rođen u Novskoj 1922, a zajedno s bratom, kao italijanski državljani i simpatizeri narodnooslobodilačkog pokreta, uspeo je da izbegne pozive za mobilizaciju u jedinice hrvatskog domobranstva. Kada je 1943. godine srednji brat Tomislav mobilisan u italijansku vojsku, Bazil i on odlučili su da se priključe partizanskom pokretu. Iste godine najstariji brat Stjepan i Bazil uhapšeni su u kratkom vremenskom razmaku i vezani žicom prebačeni

Đurđica Dragaš: Usudio se Srbin da na Gazimestanu digne tri prsta!

Mi smo dobri samo kad ćutimo i kad se sklanjamo, kad se izvinjavamo i priznajemo sve što nam “stavljaju na teret”. “Gledaju nam kroz prste” samo kad igramo po njihovim pravilima. Nije Risto Jovanović, Srbin iz Podgorice, kako sam sebe predstavi pred sudom u Prištini, slutio da će se njegov put na Gazimestan završiti u kazamatu “nazovi države” Kosovo. Ali eto… učinio je Risto “neoprostivo”! Sugerisao je policajcima da, na Vidovdan, ne pretresaju monahinju koja je krenula na Gazimestan. Bilo je to dovoljno da na njega, kao na ozloglašenog teroristu, skoče specijalci. Njih deset na jednog Rista!!! Bahato, bezobzirno, nadmeno.. stavili su mu lisice na ruke i počela je još

Ković

Miloš Ković: Vidovdanska beseda na Filozofskom fakultetu

Vidovdan je, bez sumnje, najznačajniji datum u srpskoj istoriji, bremenit značenjima i skrivenim smislom. To nije samo sećanje na jedan veliki istorijski događaj. Kosovska bitka je, zaista, označila pravu smenu epoha, prelazak iz doba veličine i slave u vreme vazalstva i robovanja. Srbija, Bosna i Zeta opstale su, istina, još ceo vek, bogat raznovrsnim dostignućima. Bio je to, ipak, život u senci kosovskog poraza, u osluškivanju topota turskih konja i iščekivanju konačnog sloma. Istoričari će marljivo beležiti kosovske i pokosovske događaje. Primetiće da je poraz Srba u Maričkoj bici bio možda još veći i odsudniji. Rekonstruisaće tok Kosovske bitke i ispitivati dvosmislene vesti o tome ko je, ustvari, u njoj

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala