arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Sandra Blagić: Zašto zaboravljamo kada znamo da je zaborav najveći grijeh?

Zašto nam prekopavate kosti? Zar vam nije dovoljno što ste nas od 1941 – 1945. i 1992 – 1995. po dva puta ubili? Zar vam je i to malo? Zar vas nije strah Boga? Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. avgusta. 2017. godine. A i ja se pitam svašta, nije vas bilo strah ni kada ste nas klali, i bacali u bezdane, zašto bi vas bilo strah da nam kosti opet dirate!? Šta radite sa našim kostima? Da li se to ne možete uvjeriti da ste nas toliko poklali, zatrpali, zabetonirali? Da ste nas, gurali, ubijali, maljevima, jer metak nije bio za

Sandra Blagić: Djeca su bila samo broj bez imena i prezimena

Bilo je to u jednoj zemlji, gdje je vladala smrt. I tada se zvijer sjetila da osnuje logor za djecu. Da, dobro ste pročitali, koncentracioni logor za djecu! Piše: Sandra Blagić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. avgusta 2017. godine. Prije 76 godina na današnji dan, 12. 07. 1942 godine, osnovan je logor u Jastrebarskom, po nalogu Ante Pavelića. Logor je bio pod upravom časnih sestara “milosrdnica” sv. Vinko Paulski. A djeca su bila samo broj bez imena i prezimena. Raznog uzrasta. Od kolijevke do četrnaest godina. Šta li su te male dječije ruke zgriješile? Da se sa njima postupa na najgori i

Prof. dr Svetozar Livada

Skrivajući me kao ranjenika, jedna starica me je životno zadužila

Devet mjeseci tražio sam izvjesnu Anđu, kroz sva naselja dijela Korduna i Banije. Gledao pljačku i dogorjevanje stambenih i privrednih objekata, ubijenu i uginulu stoku, spaljena žita i posječene voćnjake u cvatu i zaključio da je u nas govor mržnje razvio neslućenu strast osvete.  A kako i ne bi kad toliko poslije rata ili ako hoćete oktroiranog mira u medijima rat traje nerijetko do istrage “naše” ili “vaše”. Prije svega zbog toga što rat pripremaše mnogi, napose etno intelektualci, političari i novinari, a istinski mir samo rijetki. Većina šuti, što znači odobrava ili prašta “svoj” zločin, naprosto osvećujući se žrtvi. Ustoličena ideologija “krvi i tla”, “mi ne možemo napraviti zločin”,

Prof. dr Svetozar Livada

Sjećanje: „Doživotni sam pacijent genocida“

Kada se nađem u zavičaju blizu toponima, na stazicama djetinjstva, bivam preokupiran tim zločinom genocida i zaboravljam upravljati vozilom, jer mi se slike klanja i krvi navlače kao mrene na oči. Piše: Prof. dr Svetozar Livada Ako se pojam pacijent prevede kao onaj koji trpi i pati, tu poziciju trpljenja i patnji izdržao sam za stotine života, kao višegodišnji pacijent s 40 operacija na kostima, dvije na srcu i nekoliko kliničkih smrti. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 28. avgusta. 2015. godine. Genocid mi je ostavio veće patnje od toga. Bio sam superaktivno dijete – goropadan. Baka, koju sam obožavao, zvala me je

Nikola Milovančev: Da li postoje srpske žrtve logora Zemun?

  Dušan Komarčević, novinar Radija Slobodna Evropa, objavio je 28. septembra 2018. izjavu g. Efraima Zurofa i prilog pod nazivom „Frustriran sam zbog Starog Sajmišta“. Članak je vezan na donošenje zakona o uređenju muzeja na mestu nacističko-ustaškog logora Zemun (tzv. Sajmište), u kojem su zločinci od 1941. do 1944. ubili veliki broj nevinih ljudi – uglavnom Srba, Jevreja i Roma. Ja se ovde neću osvrtati na samu izjavu g. Zurofa i donošenje zakona, koje je u toku, već na novinarski komentar – smanjivanje broja žrtava nacističko-ustaških monstruma, i to žrtava iz reda srpskog naroda, kao i na prikrivanje činjenice da je to bio logor u kojem je vršen genocid nad

Nikola Milovančev: O broju žrtava u NDH – činjenično a ne emotivno

Na moj kritički osvrt o proceni broja stanovnika Jugoslavije koju je učinio Državni statistički ured DFJ maja 1945. i konstatacije o koliziji tih podataka sa popisom iz 1948. reagovao je čovek sa kojim sam 28 godina održavao prijateljske odnose, direktor Muzeja žrtava genocida dr Veljko Đurić. Čovek sa kojim sam mnogo puta delio isto mišljenje. I u vezi njegovog poslednjeg članka o nacističko-ustaškom logoru Zemun, objavljenom u Kulturnom dodatku Politike 6. oktobra o.g. mogu da poručim: dobro je da si taj članak objavio. U odgovoru meni Veljko Đurić je već u početku krenuo lično, ad personam, pa ću najpre na to odgovoriti. Na jedno tvrđenje koje je nedostojno („nalogodavci“) se

Prof. dr Svetozar Livada

Vesna Ivanović: Preludij za Livadu iz sna

Predmet knjige je velika simfonija života čovječanstva, glazba koja zvuči ispod površine povijesti, blagoslovljena zbiljska glazba ljudskog bitka čija je jedina želja i cilj, jedina tema i strast: biti čovjek, zbiljski i istinski čovjek i ljudski živjeti. Béla Hamvas Anthologia humana: pet tisućljeća mudrosti   Predmet knjige je čovjek Svetozar Livada. Predmet knjige je individuum koji cijeli svoj život ulaže golem trud da bude čovjek, da bude zbiljski i istinski čovjek i da živi ljudski. Predmet knjige je primjena prastare mudrosti danas: postati čovjekom. Predmet knjige je životna sposobnost ustrajanja koja nas ushićuje svojom moralnom plemenitošću. Novalis kaže da čovjek ne čini drugo nego se neprestano vraća kući, a Hamvas

Sa 14 godina u borbu za slobodu – Vojin T. Radaković i David Bursać, dva mlada junaka iz Like

Kada je, nakon stvaranja Nezavisne države Hrvatske aprila 1941, došlo do pokolja srpskog stanovništva Like, počele su da se organizuju i grupe otpora, koje su krajem jula započele ustanak na području Srba u Lici i obližnjeg Drvara u Bosni. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 4. februara  2018. godine. Među ljudima koji su učestvovali u ustanku od prvog dana bio je i Đoko P. Marić (1915-2010) iz sela Tiškovac, opština Srb, srez Donji Lapac. Đoko P. Marić je ostavio dragoceno svedočanstvo o Vojinu T. Radakoviću i Davidu Bursaću, dvojici mladih borca, koji su u borbu za slobodu krenuli sa 14 godina. Obojica su bili puškomitraljesci u jedinicama

Srpska priča

Poslednja knjiga na kojoj sam radio ujedno je i nešto najbolje na čemu sam do sada kao istoričar radio.  Reč je o memoarima majora Aleksandra Miloševića, koje sam priredio za štampu, napisao im predgovor i, nakon istraživanja, biografiju autora – ukupno na više od 200 stranica, pa je zato osećam i svojom. Major Aleksandar Milošević je bio izvanredna, ali gotovo anonimna ličnost srpske istorije: rođen je na Vidovdan 1910. u selu Saranovo u Šumadiji, u porodici ratnika i težaka; bio je jedan od najbolje rangiranih pitomaca Vojne akademije u Beogradu u svojoj klasi 1930-ih godina, nakon čega je, baš u predvečerje svetskog rata, 1939. dobio službu u Prizrenu; junački se

Nemanja Dević

Nemanja Dević: Vređanje uspomena na žrtve

Svako društvo i svaka nacija na svetu imaju svoje simbole, datume i ličnosti po kojima grade identitet u savremenom dobu. U istorijskoj svesti Srba, pored znamenja, epova i zadužbina iz srednjeg veka, sećanja na žrtve u dugim periodima robovanja i oslobodilačkoj borbi 19. veka, kada je obnovljena i državnost, posebno mesto zauzimaju i događaji iz savremene istorije. (Povodom teksta „Spomen, omen ili Golem“ Jovane Krstić, objavljenog u Kulturnom dodatku „Politike“ 22. septembra 2018.) Na prvom mestu, to su podvizi iz Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata i žrtve Drugog svetskog rata. Međutim, Srbi nikada nisu izračunali koliko ih je nestalo u proteklom veku. Žrtve nisu popisane ni za ratove 1912–1918,

Ratko Dmitrović

Dimnjaci i tamjan

U nedostatku nade, u strahu da im deca i unuci ne budu gladni, oni koji su nekada verovali da vera i Bog ništa ne znače, sada pale sveće i kandila Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 29. aprila  2016. godine. Mirisao je bagrem na rubu šumarka ispod kojeg se od ranog jutra vijao dim prvomajskog roštilja i čula se pesma. Kola, najviše “stojadina” i “tristaća”, bila su parkirana u travi narasloj do pola točkova. Dole je bio bunar, u njegovom drvenom koritu gajbe piva, kisela voda “knjaz miloš” i “kokta”. U daljini varoš, tamnocrveni crepovi kuća, jednolične četvorospratnice ravnih krovova, a još dalje, tamo gde se valja

Ratko_Dmitrovic.jpg

Olujne godine

Republiku Srpsku Krajinu istinski niko nije branio, a oni što su je vodili nisu bili dorasli ni do mesne zajednice. Ratko Dmitrović Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 31. jula  2015. godine. Molim da se ovo što ću spomenuti ne protumači kao samohvala, dokazivanje razumevanja stvari pre a ne posle bitke, pamet usklađena s vremenom. Ništa od toga. Ovo je samo jedno podsećanje iz prve ruke, u ove dane kad Hrvati slave a Srbi tuguju. O Krajini i “Oluji” je reč. Ako se ne varam, u martu, možda aprilu 1990. godine, svakako uoči prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, a održani su 30. maja, objavio sam u NIN-u

Svi antifašisti zaslužuju počast

U Srbiji će nastaviti da žive dva narativa, o Titu i generalu Mihailoviću. – Oslobodilačka borba je tradicija na koju možemo da budemo ponosni. Jedan skorašnji datum prošao je i ovoga puta potpuno nezapaženo – 31. avgust, kada je pre 77 godina Loznica oslobođena od nemačke okupacije. Bio je to prvi slobodni grad, neki kažu i u tadašnjoj Evropi, što je i u našoj javnosti manje-više nepoznat podatak. Zato sve više istoričara, naročito onih koji se bave istraživanjima Drugog svetskog rata na našim prostorima, smatra da bio ovaj datum mogao da se uvede kao novi Dan ustanka. Decenijama je sedmi juli važio kao Dan ustanka, ali je on ukinut 2001.

Jovan šumom a Ivica drumom ili: O činjenju, nečinjenju i zločinjenju

Prema sudu Jovana Ćulibrka, predsjednika UO Muzeja žrtava genocida, izložba „Jasenovac, pravo na nezaborav“ prikazana u sjedištu UN u Njujorku, bez određenih „korekcija“ ne može da se izloži u Izraelu. Piše: Dušan J. Bastašić Sredinom 2016. godine imao sam čast da budem pozvan u Ministarstvo spoljnih poslova Srbije povodom priprema za izložbu „Jasenovac, pravo na nezaborav“, državnog projekta kojim je Srbija trebala da svijetu objelodani istinu o Jasenovcu. Početkom decembra iste godine, koordinator projekta, ambasador Ljiljana Nikšić pokazala mi je u Muzeju diplomatije Ministarstva spoljnih poslova Srbije, ne krijući zadovoljstvo, prvih nekoliko tek završenih izložbenih panoa. Videći na jednom panou istaknut broj od 700.000 žrtava Jasenovca, pitao sam da li

Matija Bećković

Ako Kosovo nije naše, zašto od nas traže da im ga damo?

Ako je njihovo, zašto nam ga otimaju, a ako već mogu da ga otmu, zašto se toliko ustručavaju? Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 29. oktobar 2015.godine. Emigrantska kriza? Hoće li Srbija ući u Evropsku uniju? Kolika je odgovornost naših političara u odbrani Kosova? Postoji li alternativa? Zašto je problem danas otvoriti pitanje Kosova? Da li je Kosovo srpsko? Pogledajte intervju sa Akademikom Matijom Bećkovićem: Izvor: RTRS Vezane vijesti: Matija Bećković: Nezavisnost Kosova od nas zavisi MATIJA BEĆKOVIĆ Samo ti, dijete, radi svoj posao – najvažnija srpska reč SVE DOK JE SRPSKIH SVETINjA KOSOVO JE SRPSKA ZEMLjA KOSOVO I METOHIJA NIJE PREVAZIĐENA TEMA Zašto branim Kosovo?

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.