arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dević: Lice Srbije, tako različito od Srbije sto godina kasnije

Narodni muzej Valjeva čuva jednu od najboljih slika Srbije i Srba 1914-1918. Na njoj: brat drži u naručju svog rođenog brata, mrtvog brata, poginulog septembra 1916. na Kajmakčalanu. Ne znamo im imena, a kao da ih znamo, jer u njima prepoznajemo i naše čukundedove na koje čuvamo uspomene. Onaj što je mrtav, kao da je još uvek u jurišu, samo zaspao ili doslovno ostao na večitoj straži. A ovaj što je živ… na njegovom licu nema tuge i nema plača. Na njemu vidite jedan grč, koji opisuje ratnika s kojim se nije bilo dobro sresti u okršaju. Kako su se sreli – tako su i prošli, i Bugari i Švabe

Incident u Vrbniku 2019. – posledica zahteva za priključenja ostrva Krk Srbiji 1943.

Krajem februara 2019. došlo je do incidenta u gradiću Vrbnik (rodno mesto kardinala Bozanića) na ostrvu Krk: grupa hrvatskih policajaca sukobila se sa meštanima, preteći da će „Srbima zapaliti grad“. Možda je samo ponekom u Srbiji jasno o čemu se radi, jer na Krku danas praktički nema deklarisanih Srba. Malo je nas koji znamo pozadinu, predistorijat. Ja sam se prvi put suočio sa tim jednog letnjeg dana 1974. u crikveničkoj luci, kada je u jednoj polemici kapetan turističkog brodića Vinko Crnčić ljutito uzviknuo „A ča je trebalo onih 40 mladića pobit?“. Kasnije ga nasamo zamolih da mi kaže o čemu je reč. Objasnio mi je da su partizani u vreme

Potomci o precima: Radojka Ristivojević iz Smedereva

Srpska majka. I baka-nana. Radojka Ristivojević iz sela Kusadak, srez Jasenički, okrug Smederevski. U sutonu života. Sa buketom cveća u rukama. I osmehom na licu. Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom  ratu, tačno sto godina ranije. Pre rata imala je pet sinova. Prvo joj je, na Mačkovom kamenu, terajući Švabe, pao sin Miloš, 23 godine star. Pa Marko, sa 19 godina, u povlačenju preko Albanije, da mu se ni grob ne zna. Pa muž Života, otac dvojice heroja, na Krfu 1916. Otišao bio na nekakav izvor i natočio vode u čuturu, zamotao duvan koji je posle dugo vremena dobio kroz sledovanje, seo na jedan

svetozar-livada1.jpg

SVETOZAR LIVADA: Dabogda te predstavljao prof. dr Milorad Pupovac

Prihvaćamo nagonske vlastodršce bez provjere tko su i kakvi su ljudi, kakvo im je znanje, obrazovanje i moral. Dakle, ne stoji da nas ubiše prejake riječi nego konstanta proključalog mentaliteta skorojevića, kojeg samo povijest može izmijeniti …On je bio odlučujući glas za promjenu naziva Sabora u naziv „Hrvatski državni sabor“ iz doba NDH… Iako sam pojeo, kako se kaže, s ovim gospodinom „oku soli“ stvarajući srpske institucije, ne znam kako da se prema njemu postavim. Da l’ da ga sažaljevam, prezirem ili osuđujem. Čovjek nije ono što o sebi primišlja, nego ono što o njemu (ne)djela pokazuju. Zato mi se čini da je najbolje da faktima o njemu progovorim. Kao

Nikola Milovančev: Upućivanje 132 zemunska Jevreja u logor Jasenovac – Stara Gradiška juna 1942.

Dva sačuvana dokumenta vezana za genocid nad Jevrejima u Sremu (kojem je tada pripadao i Zemun) nalaze se u Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu, u fondu 252 – Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek. O postojanju jednog od ta dva dokumenta – o izveštaju Župske redarstvene oblasti NDH o Vukovaru od 19. maja 1942. o upućivanju u logor Zemun zadnjih 13 Jevreja iz kotara »Hrvatski« (Sremski) Karlovci obavestio sam javnost člankom »Falsifikati o logoru Jasenovac i istina o genocidu nad Jevrejima Srema 1942.godine«, objavljenim u »Politici« 11. februara 2019. Piše: Nikola Milovančev Taj dokument čuva se u istom fondu (252 Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek), pod brojem

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Čitao sam dnevnik Alojzija Stepinca

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada . Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali

Sveti Mučenici naši, praštajte nam!

77. godina od strašnog pokolja nad pravoslavnim Srbima u selima Motike, Šargovac, Drakulić, i rudniku Rakovac! Bez i jednog ispaljenog metka ustaše su tog 7. februara 1942. godine počinili Pokolj! Ubili su najmanje 2300 ljudi, a među poklanima i 551 dijete. Taj stravičan čin ljudski mozak ne može da zamisli u svojoj glavi. Nema tog filma strave i užasa, horora, koji bi mogao dočarati to zlodjelo. Piše: Sandra Blagić Ali, postoji u stvarnom životu pokvareni neljudski um kojem je bilo zadovoljstvo klati! Hranio se tim mučenjem , klanjem. Ubijao je sjekirama, noževima, toljagama uz odobrenje katoličke crkve koja se nije protivila Pokolju, i od koje su dobili oproštenje grijeha. U

Nemanja Dević

Ej, ljudi, sve je izmišljeno!

Komunističkih manipulacija i falsifikata ima toliko da se bukvalno svemu što su u vremenu socijalizma pisali mora prilaziti sa skepsom i nevericom… Ne znamo, tako, šta je za nas istraživače bolje: da su činjenice skrili od nas, ili da čitamo ono kako su ih oni tumačili. I to smo znali preispitujući glavne istorijske tokove – ali to je slučaj i sa bukvalno svakim detaljem mikroistorije naših gradova, sela, ulica, sa imenima ”narodnih heroja” koja su i danas utisnuta na naše škole i obrazovne institucije u kojima smo stekli prva znanja, sa fabrikama u kojima su naši roditelji započeli karijere i čijeg se poslovanja sa setom sećaju… Radeći na spiskovima žrtava

Sandra Blagić: Blago onom narodu koga znaju po žrtvama, a ne po zločinima!

Prije 77 godina, tačnije 7. februara 1942. godine dok su mještani sela Šargovac, Motike i Drakulić spavali, ustaše su krenule u odmazdu. Prvo su ušle u rudnik Rakovac i tamo pobile na najmonstruozniji način 65 rudara, koji su se zatekli na poslu. Ubijali su sve redom! Nisu marili za žene dijecu, starce, nemoćnu čeljad. Vođa krvoločnih zvijeri, željne krvi, bio je fratar Miroslav Filipović, poznatiji kao fra Satana. Tragovi vode i do osnovne škole “Đura Jakšić” u Šargovcu. Uz govor fra Satane: ” Ustaše ovo je u ime Boga, pokrštavam ove izrode, a vi slijedite moj put. Ja prvi primam sav grijeh na moju dušu, a vas ću ispovjedim i

Dević za IN4S: Srpstvo je karika koja spaja prošlost i budućnost Crne Gore

Mi kroz čitav 20. vijek nijesmo popisali svoje žrtve, ni za Prvi svjetski rat, ni za Drugi svjetski rat, čak ni za ratove 1990-ih godina – i ne znamo koliko nas je nestalo Nemanja Dević Istoričar Nemanja Dević kazao je da su uzaludni napori aktuelne crnogorske vlasti koja na sve načine pokušava da prekine kariku srpskog lanca koji u Crnoj Gori spaja prošlo i buduće. -Proći će i ova vremena. I sadašnji vlastodršci zvaće se jednom bivšima, i oni će biti nečiji djedovi, kao što su sada unuci. Vjerujem da će svojim unucima oni ostaviti mnogo toga u nasledstvo, ali je pitanje šta će im ostaviti u nasleđe. Istorija srpskog naroda

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (22): Pakleni plan Zagreba

U obimnom, naučnom radu “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011.”, koji analizira 130 poslednjih godina popisa stanovništva u Hrvatskoj, najpriznatiji živi srpski naučnik u Hrvatskoj, profesor Svetozar Livada je konkretnim primerima opravdao veoma sumoran naslov knjige. Svojevrstan je zaključak da su na demografski slom Srba u Hrvatskoj uticali Prvi i Drugi svetski rat, a da je “završni udarac” usledio posle 1991. godine. Progoni, klanja, kolonizacija – Dugoročni trend opadanja broja i udela Srba u Hrvatskoj evidentan je još od kraja Prvog svetskog rata. Od 1941. primetna je kontinuirana politika prema Srbima u Hrvatskoj: Pavelićevi progoni i, kasnija klanja, nastavili su se kolonizacijom i završili se Tuđmanovim progonima.

Prof. dr Svetozar Livada

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (18): Vukovar – podeljen grad

Vukovar je od vajkada slovio kao multietnički grad sa stanovništvom prošaranim različitim etničkim grupama gde su Hrvati i Srbi uglavnom činili većinu. Prema rezultatima popisa iz 1880. u Vukovaru je živelo 8.741 stanovnik, od kojih 6.422 Hrvata i 1.634 Srba. Sto godina kasnije, ovaj grad je brojao 33.649 ljudi, među kojima 12.760 Hrvata i 8.177 Srba. Taj popis iz 1981, poslednji je “regularan”, jer onaj održan 1991. mnogi dovode u pitanje zbog naraslog nacionalizma. Prema rezultatima popisa iz te godine od ukupno 44.639 stanovnika, u Vukovaru je živelo 21.065 Hrvata i 14.425 Srba. Narušeni dobri odnosi U istraživanju Svetozara Livade u knjizi “Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj –

Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao

Velebit, velelepna planina, koja razdvaja Liku od Jadranskog mora. Puna životinjskog i biljnog svijeta, prepuna jama, previše krvi, previše smrti. Smrti koja se desila 1941. godine u kojoj je za samo 132 dana ubijeno 40.000 Srba i Jevreja. Zar postoji životinja koja može ubiti malo dijete ili nemoćnog čovjeka, nemoćnu ženu, majku, baku? Da se iživljava, naslađuje mukama, vadi oči i iz utrobe nerođeno dijete, siluje, nabija na nož, pije krv tog napaćenog covjeka? Postoji! Postoji zvijer, zvijer koja se ne kaje za svoja nedjela. Odlazeći na Jadovno, da se poklonimo nevinim žrtvama i da im zapalimo svijeće, na graničnom prelazu nas dočekuje tortura. Pretresaju nas, provociraju, snimaju, vade nam

Nemanja Dević

Bez bratskih odnosa se ni sablja ne iskova ni pesma ne sačini

Ovakva država i društvo nikako nisu povoljna sredina za razvoj talentovanog i poštenog mladog čoveka. Situacija se dodatno pogoršava ako ste pride i nacionalno opredeljeni. Na konferencijama i koktelima postajete persona non grata, teže se dobijaju stipendije, a još teže ulazi u institucije. Kolege počinju da vas gledaju kao uvrnutog tipa, a od perspektivnog “lidera” u kojeg je cela čaršija gledala i u njega se uzdala postajete gubitnik neizvesne budućnosti koji jedva sastavlja kraj s krajem. Jednostavno – osuđeni ste ili da pravite prelom u svom mozgu i budete sve ono što niste, ili da se i dalje odupirete sistemu odbačeni od svih, usamljeni i pod čestom rafalnom paljbom sopstvenih

Prof. dr Svetozar Livada

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (9): Etničko čišćenje Dalmatinske zagore

Nekada poznata kao Banovina ili Banska Hrvatska, Banija je uvek imala uravnotežen nacionalni sastav stanovništva, u kome su dve nacionalne grupe, hrvatska i srpska, sve do 1991. bile gotovo podjednako zastupljene. Iako se pod nazivom Dalmatinska zagora, ovaj region Hrvatske pominje tek posle Drugog svetskog rata, faktički je deo Zagore koji obuhvata gotovo celokupno zaleđe dalmatinske obale, a to je oko 150 kilometara dug pojas uz more omeđen planinskim masivima Kozjaka, Mosora, Omiške Dinare, Biokova i Rilića. Teritorijalno, to su područja opština Knin, Drniš, Benkovac, Obrovac, Sinj, Vrlike, Imotskog i Vrgorca. Istražujući popise stanovništva u periodu od 111 godina, profesor Svetozar Livada ističe da se u tom periodu, odnosno do

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.