arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Sadilovcu na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN SADILOVAC Srpsko selo Sadilovac imalo je 1941. godine 762 stanovnika. U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, 1941-1945. godine, izgubilo je život 460 njegovih žitelja, što iznosi čak 60% populacije ovog kordunaškog naselja. Od toga broja ustaše i domobrani ubili su ili poklali, spalili u kućama 419, dok ih je u borbi protiv fašizma palo 41. Među žrtvama bilo je 185 djece i to: 16 još u kolijevci, 81 dijete u dobi od 1 do 7 godina i 88 njih od 7 do 14 godina starosti. Samo u jednom danu,

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Glini na Baniji

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA BANIJA GLINA Jovan D. Obrenović, jerej, Veliki Šušnjar Ubijanje u masi bez suda i presude        10. aprila 1941. godine bio sam na pogrebu Stojana Bunčića iz Šušnjara. Vrlo ružno, blato i kiša sa snijegom. Teška muka na frontovima gonila me je da odem u Glinu (srez) da čujem za najnovije vijesti. U 6 sati popodne krenem iz Grabovca za Glinu. U vozu ratno raspoloženje iako je već dva sata prije toga izvršen prevrat i sramna izdaja. Nitko ništa nije znao osim slušača radija. U Glini se već na stanici

Vladimir Bursać: Sećanje na više od 100 muškaraca iz sela Grmuša, kod Bihaća, koji su u nedelju 27. i 29. jula 1941.g odvedeni i ubijeni na stratištu Garavice

Na Garavicama su ljudi dovedeni do vododerina. Tu su im skidali odjeću, i nage udarali maljem, u potiljak i slepoočnicu. Ljudi su padali, kanali su se punili mrtvim tijelima. Rano ujutru u nedelju 27.jula 1941.g  službena lica NDH ulaze u selo. U pitanju je bila grupa od oko 18 naoružanih ljudi predvođenih dvojicom novopostavljenih knezova sela (Kutlača Stevo i Miljuš Pajo). Ovi ljudi su rano ujutru zašli po selu i pozvali sve odrasle muškarce da dođu kod škole i donesu oružje i vojničke uniforme. Ljudima kažu ”da je od vlasti došlo naređenje da ljudi predaju oružje, ma kakvo ono bilo. Oružje treba da donesu kod crkve i škole, dobiće potvrdu da

O OVOME SE NE PIŠE! Nekažnjeni zločini bosanskih muslimana nad Srbima u Sremu

Te 1944. godine, Trinaesta SS Handžar divizija (sastavljena od bosanskih muslimana) učinila je u sremskom selu Bosut zverstva od kojih se ledila krv u žilama. Piše: Milan MilivojevićU posleratnim predanjima i sećanjima preživelih ostalo je zapamćeno da su ti vojnici, koji su na svojim glavama nosili fesove sa plavim kićankama i koje je Hitler smatrao svojom SS elitom, a Hrvati ih svojatali nazivajući ih cvećem, za koje je Hajnrih Himler želeo da ponesu vojničku tradiciju starih austrijskih pukova iz Bosne, redom pretresali seoske kuće, ubijali sve što im je došlo nadohvat ruku, muškarce žive palili u buradima, uhvaćene žene mrcvarili i silovali, potom im odsecali dojke i solili rane, trudnicama

U subotu 29. jula 2023. parastos za 463 ubijenih Srba iz Sadilovca

U Sadilovcu na Kordunu, u subotu 29. jula 2023. godine sa početkom u 10 časova, u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, na 81 godišnjicu stradanja, biće služena Sveta Liturgija i pomen za 463 srpske žrtve stravičnog pokolja u ovom mjestu, koje su pobijene i zapaljene u ovom hramu 31. jula 1942. godine. Selo Sadilovac nalazi se na rijeci Korani, na Kordunu, na samoj granici Korduna, Like i Bosne. Prema nekim podacima selo Sadilovac nastalo je 1790. godine dolaskom prvog pravoslavnog sveštenika Gaje Grgića, koji je sa sobom doveo i naselio srpski narod. Malo po njihovom dolasku napravljen je i pravoslavni hram posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, sagrađen 1826. godine. Parohiju Sadilovac čine: Sadilovac,

Sadilovac, Hram Rođenja Presvete Bogorodice | Sadilovac, Hram Rodjenja Presvete Bogorodice

Dani(j)el Simić: Borić Mare Novorođenče

Ono je ono. Ne znam muško ili žensko. Ali kako znam da je – srpsko? Zašto danas, kad se poneko sjeti okupirane Republike Srpske Krajine, biram da pišem baš o njemu? Zato što je to isto. Zato što ili nema, ili ne zna, a najčešće neće niko drugi. Drago naše Novorođenče, moram. Jer možda nijesi moje, ali jesi naše. Da nijesi naše, živjelo bi možda. Sjeme nastavilo. A i šta može biti nekom kao tebi, tek rođenom u prvoj polovini dvadesetog vijeka, bez majčine sise? Zaklaše ti bebi-formulu. Udaviše te u odsječenom pupku. Sramota me tebe. Sramota me, a ti vjeruj ako možeš. Jer možda nijesi moje, ali jesi naše.

Sveska grobara Ilovara najpotresniji dokument o umiranju djece u logoru Jastrebarsko (FOTO)

Direktor Spomen-područja Donja Gradina Tanja Tuleković izjavila je danas da je sveska grobara Franje Ilovara, koji je po naređenju časnih sestara danima sahranjivao mrtve mališane, jedan od najpotresnijih dokumenata o umiranju djece u Logoru Jastrebarsko. – Dječija tijela, kaže grobar, bila su spakovana u kištre i sanduke. Da bi ih što više stalo u jedan sanduk, silom su zatvarani poklopci. U jednoj kištri moglo je biti i po osmoro do 10 djece – navedeno je u svesci grobara Ilovara, koja se čuva u Muzeju na Mrakovici. Reagujući na pismo zagrebačkix nadbiskupa, koji negiraju da je u Jastrebarskom i Sisku bio logor za djecu u Drugom svjetskom ratu, Tulekovićeva je navela da

Kalendar genocida: 23. jul 1941. – Bosanski Petrovac

Ustaše su 23. jula 1941. godine po naređenju jednog zastavnika Poglavnikove tjelesne bojne nepoznatog imena, pokupili iz Bosanskog Petrovca oko 150 Srba pravoslavaca i zatvorili u zatvor. Među njima je bilo ljudi starosti 16 – 80 godina. Odmah nakon toga njima je saopšteno da idu na prisilan rad na otok Pag, te su kamionima transportovani van iz samog grada, gdje su strijeljani. Sutradan 24. jula 1941. godine dovoženi su kamionima uhapšeni Srbi iz sela oko Bosanskog Petrovca i prvo zatvarani u jednu drvenu baraku gdje su mučeni, a zatim po partijama vođeni na strijeljanje, odnosno klanje. Izvor: Grupa autora, Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu, Zbornik dokumenata,

Zlatomir Lazić: USTAŠKI REVIZIONIZAM CRKVE U HRVATSKOJ

Iskreno, mi Srbi smo u konstantnoj defanzivi, sa impulsivnom reakcijom, na mah, bez istrajnosti i kontinuiteta, sa jako oskudnim znanjem naših istoričara. Ne smem ni da pomislim šta bi bilo sa našom kulturom sećanja na stradanje dece u NDH da nije bilo Dragoja Lukića. A Lukić to nije pisao juče, već pre gotovo pola veka. I bio je jedno od te dece. I nije mrzeo Hrvate, naprotiv. Njemu za to nije bio potreban Tito, kao što je danas „srpskim medijima“ i profesionalnim analitičarima, koji ne silaze sa nacionalnih TV, potreban Vučić. Imao sam prilike da u jednom sećanju Jane Koh, koja je kao aktivista Crvenog križa iz Zagreba učestvovala u

kalendar-genocida.jpg

Kalendar Pokolja: 31. jul 1941 i 1942, dan kada su počinjeni mnogobrojni zločini nad Srbima

Sadilovac, Kordun – Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače i okolnih sela. Jedini greh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su Srbi Pravoslavci. U ovom stravičnom zločinu u toku Drugog svetskog rata nestalo je oko 70% stanovništva ovog kraja. Izvor: Knjiga: Mile Zatezalo: Krik pod zvonikom Sadilovačke crkve Ključ. U noći između 31. jula i 01. avgusta 1941. godine u osnovnoj školi u Ključu i u potoku kod šumske uprave ustaše su ubile 542 lica. Najviše ih je bilo iz Kopjenice. Izvor: Strahinja Kurdulija,

Mita Stojšić: Sećanja o okupiranom gradu

Sećam se leševa na Savi. Bili su osakaćeni, obezglavljeni, često žicom vezani za stabla. Bilo je važno preživeti Kada je 15. jula 1942. godine sa Šuljamačke glavice počela akcija za žito, u kojoj su partizani i meštani fruškogorskih sela popalili svoje oranice, već  uzavrela atmosfera na prostoru tadašnje „Hrvatske Mitrovice“ ulazila je u svoju kritičnu fazu. Ovoj akciji prethodio je cirkular koji je devetog jula 1942. izdao Okružni komitet KPJ, u kojem se između ostalog kaže: Okupator uz pomoć svojih slugu sprema se da opljačka letinu za svoju gladnu, iznurenu vojsku i pozadinu, a naš narod da ostavi da gladuje. Ovo se mora na svaki način sprečiti. Protiv ove pljačke

Mitar Radonjić: Istina o Jasenovcu je utvrđena i zna se

Vlada FNRJ odredila je delegaciju da bude pri Međunarodnom sudu u Nirnbergu, koji je radio od 20. novembra 1945. do 1. oktobra 1946. U presudi tog suda konstatovana likvidacija 700.000 žrtava u Logoru Jasenovac. Kod nas u Srbiji se zamagljuje istina o koncentracionim logorima u Hrvatskoj. Već krajem aprila i maja 1941. godine počeli su da nastaju logori u NDH. Zakonska legalizacija izvršena je 23. novembra 1941. godine, pod nazivom „Kampovi za interniranje i radove”. U početku ih je bilo 22, od kojih su do kraja rata ostala samo dva – u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Upravljanje kampovima bilo je zakonom povereno „Ustaškoj službi nadzora”. Prvi nadzornik kampa bio je

U Gornjem Jelovcu kod Prijedora obilježen Dan sjećanja na ubijenu djecu u NDH

U Gornjem Jelovcu kod Prijedora obilježen je Dan sjećanja na ubijenu i umorenu djecu od ustaša u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Kod spomenika u zaoseku Macure, gdje je sahranjeno 312 Srba s Kozare,koje su ustaše ubile u julu 1942. godine, među kojima je i 74-oro djece mlađe od 14 godina, služen je parastos i položeni vijenci i cvijeće. Poručeno je – njegovanje kultutr sjećanja na ustaški zločin gencid naša je obaveza, kako se takve strahote više nikada ne bi ponovile. – Ono što je najpotresnije su djeca. Na ovom mjestu je ubijeno 74-oro djece mlađe od 14 godina, što je najjbrutalnije i na najstrašnije načine, ne birajući sredstva. Dakle ubijali su

skipovljaci-za-web.jpg

Petar S. Topalović: Moj Skipovac 1941. – 1945.

Pripadnici 16. Muslimanske partizanske brigade, 17. avgusta 1945. godine na razne načine u selu Donji i Gornji Skipovac pobili su 42. osobe. To su bili čobani, orači na njivi, među njima bilo je 18 mladića od 17 do 18 godina starosti. English Piše: Petar Stevana Topalović SKIPOVAC – OPŠTI PODACI Skipovac je Trebavsko selo koji je 1937. godine administrativno – teritorijalno podjeljen na dva sela: Gornji i Donji Skipovac. Planina Trebava u užem smislu čini dvadesetak sela – od rijeke Spreče i Stanić-Rijeke do ispod Duge Njive, iznad Modriče (sa sjeveroistočne strane) i od Kostajnice do Modriče sa zapadne strane (dolina rijeke Bosne). Na Trebavi živi većinom pravoslavno stanovništvo. Trebava

TO JE NAMA LIKA

Eto, došla sam ti Liko, došla na moju dedovinu, na moja dva roda, dva prezimena, dve krsne slave – Svetog Nikolu i Svetog Đurđa, dva imanja, dva kućišta i dva praga u korovu. I niko mi se nije obradovao… Niko me nije ni poznao… Piše: Gordana Dostanić „Došla sam ti, Liko! Da li sam domaćin ili gost?…“ – govori Olivera svoju priču nad prijebojskom jamom Golubnjačom. Meni je posle dugo odzvanjao u ušima samo taj početak njene priče o Lici: „Došla sam ti, Liko…! Došla sam ti, Liko…!“ Onda sam u sebi te reči šapatom ponavljala i pitala se zašto ih ponavljam i zašto sam joj došla. Kako mnogo radosti,

03.08.2013. Ispred gradilišta obnavljanja Sabornog Hrama u Mostaru| 03.08.2013. Ispred gradilišta obnavljanja Sabornog Hrama u Mostaru

PREBILOVCI ZNAMEN: Potrebna pomoć za organizaciju hodočasničkog putovanja iz Srbije

Zbog izostanka, do sada redovnih donacija, od institucija u Republici Srbiji, molimo ljude dobre volje da nam pomognu. Udruženju „PREBILOVCI ZNAMEN“ (SRPSKO NACIONALNO DRUŠTVO PREBILOVCI) iz Beograda, potrebna je pomoć za organizaciju 18.-tog, redovnog godišnjeg pokloničkog putovanja Svetim Prebilovačkim i donjo-hercegovačkim mučenicima, o 82. godišnjici stradanja 5-7.avgusta ove godine. Putovalo bi se jednim autobusom iz Novog Sada i Beograda, koji bi uzeo putnike i usputnim mestima u Srbiji. Zbog izostanka, do sada redovnih donacija, od institucija u Republici Srbiji, molimo ljude dobre volje da nam pomognu uplatom na: udruženje „PREBILOVCI ZNAMEN“ Beograd, Grocka, Kosmajska 11, dinarski račun broj: 205-106373-02, svrha- donacija. Sve dodatne informacije mogu se dobiti na broj +381

Godišnjica: Iskonsko zlo – pokolj djece u Mašvini

“Ko je osmislio mrtvo kolo u Mašvini, na planini kordunskog brda (iznad Rakovice, Slunj), kada su 18. jula 1942. godine ustaše poklale u zbjegovima i vlastitim kućama više od 420 srpskih civila, pa zaklanih 10 djevojčica i 10 dječaka, od 5 do 7 godina, skinule gole, djevojčice položili na leđa u krug, spojili im ruke, a raširili nogice i na njih položili gole zaklane dječake” pita se bolno i gotovo nevjerujući dr. Đuro Zatezalo u svojoj knjizi “Radio sam svoj seljački i kovački posao” . Svjedočanstva o ovom događaju pokazuju da je Pokolj, genocid nad Srbima počinjen od strane NDH bio manifestacija iskonskog zla, teško razumljivog i nikada do kraja

Gordana_Dostanic.jpg

Za pomen žrtvama ili Ognjena Marija 1941. godine

Prolaze decenije i polako odnose svedoke i dokumenta. Neke jame i stratišta su ostala neotvorena, a žrtve bez sveće i opela. Piše: Gordana Dostanić U leto 1941. godine u kraškim jamama Dinare, Golije, Staretine, Tušnice, Kamešnice, u čelebićkoj školi, livadi Trnovac, šumi Koprivnici, Kupreškim vratima, Borovoj glavi, Zanesovićima, Kožvarici i drugim bezimenim stratištima život je nasilno i na najstrašnije načine oduzet Srbima sa područja Livna zbog njihove nacionalnosti i pravoslavne vere. Više od 1600 žena, dece, staraca, muškaraca nestalo je u par julskih dana, uoči i na dan Svete Velikomučenice Marine – Ognjene Marije. Otrgnuti od svojih dnevnih poslova, isterani iz svojih domova izdisali su pod nožem krvnika koji nije

Promovisana knjiga „Logorski dani 1941–1945 Albanija, Italija, Nemačka“ Ilije Žutića

Ilija Žutić: „Pišem najviše i jedino i radi moje djece, koja sa mnogo pažnje slušaju moje pripovijedanje, i nikada im nije dosta“. U beogradskom Klubu Tesla predstavljena je knjiga Logorski dani 1941–1945 Albanija, Italija, Nemačka Ilije Žutića. O knjizi su govorili dr Andrej Vujnović, dr Momčilo Subotić, prof. Mile Rajčević i dr Nikola Žutić. Na samom početku voditelj programa Danko Perić čestitao je svima Vidovdan, najduži dan u godini, a srpskom narodu najtužniji dan. Dr Andrej Vujnović kaže da knjiga objedinjuje štivo oca i sina Žutića, Ilije i Nikole, i sadrži karakteristike njihovih profesionalnih opredjeljenja. – Na jednoj strani Nikolin ton ozbiljnog istraživača, na drugoj Ilijin lagani duhoviti stil usmenog vrsnog pripovjedača. Pomenuo bih i to da je za lijep

Glina će imati Srpski kulturni centar, obnavlja se kuća Letića

Glina će imati Srpski kulturni centar. U ovom gradiću u Hrvatskoj uveliko se obnavlja kuća srpske porodice Letić, koja će biti otvorena na proleće sledeće godine i postaće mesto okupljanja ne samo naših sunarodnika iz ovog mesta već i sa cele Banije. FOTO: Srpsko narodno vijeće Piše: J. Matijević Smeštena je u centru Gline, u blizine nekadašnje Crkve Presvete Bogorodice, u kojoj su ustaše avgusta 1941. počinile jedan od najmonstruoznijih pokolja Srba tokom Drgog svetskog rata. Osim što su u njemu sačuvani neki originalni delovi i elementi stare zgrade, budući Srpski kulturni centar u Glini, biće višenamenski prostor gde će se odvijati obrazovni, kulturni, društveni i sportski programi Srba sa

krvavi-sid.jpg

Krvavo šidsko leto 1942. godine – podsetnik

Široko rasprostranjen nacizam/fašizam dostigao je svoj vrhunac u ustaškoj tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Ratne prilike u kojima nelogično postaje logično, potčinile su veru političkim ciljevima (ili obrnuto). Šid kao multietnička sredina sa većinskim srpskim pravoslavnim stanovništvom može se uzeti kao svojevrsni primer ratnog užasa Drugog svetskog rata. Sa jedne strane, Šid je dao velik broj žrtava (u odnosu na svoju populaciju), dok je sa druge strane pretrpeo relativno mala materijalna razaranja. Patnje protivnika nacističkog i ustaškog režima, prvenstveno Srba, Jevreja i Cigana, bile su na zenitu 1942. godine. Te godine, jedna za drugom, bile su organizovane velike racije – tokom juna meseca pohapšeni su Cigani, tokom jula meseca Jevreji a

Djeca_sa_Kozare.jpg

Kalendar genocida: 11. jul 1942. Godišnjica dolaska u Zagreb prvog transporta djece sa Kozare

Prvi transport srpske djece sa Kozare stigao je u Zagreb 11. jula 1942. godine. Stradanje i najstrašnije smrti nisu bile zaustavljene … Djeca sa Kozare Prvi transport srpske djece sa Kozare stigao je u Zagreb 11. jula 1942. godine. Stradanje i najstrašnije smrti nisu bile zaustavljene … KNjIGA: „PUTEVIMA SMRTI KOZARSKE DJECE“ – TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLjU MIROGOJ Video Kultura sjećanja i pamćenja – Jasmina Tutunović Trifunov ISTINA I POMIRENJE Niti je Dijana Šindler, niti je Stanić Lustig – Jadovno 1941. Jastrebarsko – Jadovno 1941.

Kalendar genocida: 12-22. jul 1941. godine. Stradanje Srba sa livanjskog područja

U šumi Koprivnica (Kupres-Bugojno) na mestu Kožvarica 15. jula 1941. godine pobijeno je 11 Srba iz Livna, pretežno trgovaca i imućnijih domaćina, a potom, desetak dana kasnije, na mestu Mala vrata, ubijeno je još 49 Srba iz Livna, pretežno članova porodica pobijenih na Kožvarici i Zanesovićima. Neki izvori ukazuju da je u šumi Koprivnici, na više mesta, pobijeno 79 Srba iz Livna, ali za njih 19 nisu utvrđena imena. Dvadesetak dana nakon ubistva dr Mitrovića, dr Zubića i sudije Margetića, tačnije 12. jula 1941, na put bez povratka su povedeni drugi Srbi iz grada: trgovci, bankari, službenici, gostioničari… Posle nekoliko dana provedenih u zatvoru, najverovatnije 15. jula, pobijeni su u

NIKOLIĆ: U KOSTURNICI NISU KOSTI ANTIFAŠISTA, VEĆ SRPSKIH CIVILA

Miloš Nikolić, čijeg su djeda Jovu ubile ustaše drugog dana Trojica 1943. godine u Srebrenici zajedno sa još 250 srpskih civila, rekao je Srni da su komunističke vlasti prikrivale istinu o ovom zločinu, iako je svima bilo poznato da su snage NDH monstruozno pobile srpske civile na njihovim ognjištima. Nikolić podsjeća da se ustaški zločin u Srebrenici dogodio 14. juna 1943. godine, a u obližnjem selu Zalazje zločin je počinjen dan kasnije, 15. juna. On navodi da mu je o tim zločinima pričala komšinica Milena Jovanović koja je skrivena gledala šta ustaše rade. “U Srebrenici su ustaše 14. juna 1943. godine, prema njihovim dokumentima, ubile više od 155 srpskih civila.

Milenko_Jahura_001.jpg

Milenko Jahura: Prvi zločini ustaša u Klepcima

Izjava na saslušanju 1944, godine, Majić Ljube iz Drinovaca, srez Ljubuški, koji je svakog ljeta dolazio kod Dumilije, kao sin njegove sestre: Moj ujak dum Ilija Tomas bio je zakleti ustaša od 1932, godine, i uvijek je nastojao da i mene odgoji ustaški… Noću 22.juna 1941, godine u deset sati došli su u Klepca ustaše u 8 auta, i to iz Ljubuškog, Čapljine i Stoca. Mene su našli kod groblja gdje sam čekao ujaka don Iliju Tomasa, koga nisam našao kod kuće. Dvojica ustaša su me odmah uhvatili i odveli Franji Vegi, koji me je pitao da li znam koje su pravoslavne kuće u Klepcima. Ja sam im kazao da

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala