arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 10. avgust 1941. Zločini nad Srbima Rakovice, Blažuja, Smiljanskog polja i na Mehinom stanju

Sela Rakovica i Blažuj, pored Sarajeva. Ustaše ubile veći broj srpskih civila, uključujući žene i djecu, u selima Rakovica i Blažuj pokraj Sarajeva. Prema publikovanim podacima, u Rakovici je ubijeno 125, a u Blažuju 25 stanovnika. Grupa autora, Sarajevo u revoluciji, knjiga 2, Istorijski arhiv Sarajevo, Sarajevo 1977., str., 157-167 Izvor: Vikipedia.org – Hronologija ustaških zločina 1941. Pristupljeno 19. oktobra 2015. Mehino stanje,na granici slunjskog, vojnićkog i kladuškog kotara. Ustaše iz Kladuše i Osijeka na čelu sa zapovjednikom Baljkom su 10. avgusta 1941. godine iz sela Gejkovca, kotar Vojnić odveli Ranka Vuksana i njegove dve snahe sa osmoro djece. Svih 11 su najprije mučili, a onda na Mehinom stanju poubijali.

Zločin nad Srbima iz sela Krš bacanjem u jamu „Nezdravka“ u Donjem Kosinju (Lika)

 U znak sjećanja na 82-godišnjicu zločina nad žeteocima iz Krša  srpske nacionalnosti, koji su mučeni, klani i silovani  a nakon toga bačeni u jamu. Piše: Đorđe Pražić Jama „Nezdravka“nalazi se uz sami put koji vodi iz Vukelić Sela (Donji Kosinj), preko Majdana, Miletić vrha, Vrščića, pokraj Pištaline prema Brujinom vrhu. Ispod same Pištaline sa lijeve strane puta idući iz Vukelića, na oko deset metara udaljenosti od puta, tačna je pozicija jame „Nezdravka“. U nju je 10.08.1941. godine zaklano i bačeno 11 osoba srpske nacionalnosti iz Krša, koji su uhapšeni od strane ustaša na kosinjskom kamenom mostu u Kosinj- Mostu, kada su išli sa žetve. Naime, među preostalim srpskim narodom pročula

1941: Godina kada je Zlo ovladalo katoličkim medijima

“Najgore što nam se može dogoditi je podcjenjivanje i neprepoznavanje nacističke aveti, koja ima i svoje mutacione oblike, ali uvijek ima svoju nacionalsocijalističku, dakle rasističku bit”, bosanski franjevac Marko Oršolić, “Zlodusima nasuprot; religija i nacionalsocijalizam”. Postojalo je razdoblje u povijesti kada je, rečeno riječima kardinala Josipa Bozanića, “Zlo ovladalo medijima”, i to katoličkim. Radi se, dakako, o Drugom svjetskom ratu. U poplavi falsifikata, revizionističkih interpretacija, ostrašćenih kvazikontekstualizacija i, ako hoćete, “jalovih rasprava” o ovom problematičnom dijelu povijesti Crkve, kada je ljudskost bila na ispitu kao nikad prije, odlučili smo se baviti na način da prezentiramo svojevrsnu skraćenu verziju lista u fokusu. Radi se o mehaničkoj prezentaciji dijela rezultata višemjesečnog istraživanja katoličkog

Kalendar genocida: 08. avgust. Godišnjica stradanja Srba iz Like i Korduna

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30. jula

spomen područje Šušnjari – Sanski Most

Sofija Praća – Veljović, Genocid u Sanskom Mostu

Tačno 3. avgusta 1941. godine ustaše dolaze u kuću Zurunića i traže učiteljicu Dragu, jer je ona muslimanka prešla na pravoslavnu vjeru, da bi se mogla vjenčati sa Zurunić Pericom. Bosu je odvode do Mašinskog mosta, gdje su strijeljani Vidovići, maltretiraju je dok ona skače u Sanu, oni je vade, rasijecaju joj grudi i stavljaju na rane so i tako krvavu bacaju u rijeku, pucaju u nju, ubijaju je i u klečećem položaju je zakopavaju. To je činio ustaša Zukić Himzo zv. Čiko. Sanski Most (162 metra nadmorske visine, 44-45 stepeni geografske širine i 15-17 stepeni geografske dužine) leži u dolini rijeke Sane, u jugozapadnom dijelu Bosanske Krajine, između planina

Zločin u ličkom selu Komić 01. avgusta 1941. godine

Ustaški teror nad srpskim narodom na teritoriji udbinskog kotara dostigao je kulminaciju pred kraj jula i prvim danima avgusta 1941. godine, kada je poklana veća grupa nevinih ljudi iz sela Komić. U ovo selo smješteno na južnom rubu kotara, udbinske ustaše nisu uopšte dolazile, niti je neko od uspostavljanja ustaške vlasti bio uhapšen i odveden u zatvor. Ovom pokolju prethodio je govor Mile Budaka, Pavelićevog doglavnika, u njegovom rodom selu Sveti Rok, koji je huškajući ustaše na Srbe tom prilikom pored ostalog, rekao da nije dovoljno stablo posjeći, već da mu treba i korijen iščupati. Neposredno poslije ovoga uslijedio je pokolj Gnjatovića u selu Rasoja, pored Lovinca, zatim u Ploči,

Skrivanje istine ne ubija heroine – Milica Mika Pavlica

Avgusta meseca, kada je započela akcija “Oluja” , krenule su kolone izbeglica. Baka Miku ubiše na njenom ognjištu, baš kao i njenog Vasu. Piše: Srpska književnica Gordana Pavlović Selo Komić smešteno je u divnom predelu Like, udaljeno desetak kilometara od Udbine, a od Gospića 43 km. Nekada su ovo selo krasile dve pravoslavne svetinje: crkva Presvete Bogorodice, koja je  uništena  tokom Drugog svetskog rata i Hram Svetog oca Nikolaja, koji datira još iz 1778.godine, takođe spaljen  u Drugom svetskom ratu, a posle potpuno porušen. Komić obeležava Pokrov Presvete Bogorodice (14. oktobar) kao svoju slavu. Selo je bilo naseljeno pretežno srpskim življem i po popisu iz 1991. godine, imalo je 153

Zločin u ličkom selu Štikada 01. avgusta 1941. godine

Preživjeli su svjedočili da su Borku Sušu, nekršteno dijete ugušili u đubru, a Kosić Peru nabili na kolac. Ustaše su 01. avgusta 1941. godine upale u selo Štikada pored Gračaca, popljačkali hranu i predmete od vrijednosti, hapsili ljude lažući ih da idu za Gospić, a zatim na rad u Njemačku. Ubrzo su nesrećnicima sami otkrili šta ih čeka, tako što su usput na najbestijalniji način sakatili, klali i ubijali sve na koje su naišli. Grupu je predvodio poznati koljač Luka Ivezić iz Gudure. Rijetki preživjeli su svjedočili da su Borku Sušu, nekršteno dijete ugušili u đubru, a Kosić Peru nabili na kolac. Drugi dan su kupili sve redom pod krinkom

visocica-divoselo.jpg

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na Kruškovačama

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA KRUŠKOVAČE KRUŠKOVAČE Genocid nad srpskim civilnim stanovništvom sela Divosela, Čitluka i Ornica u Lici kod Gospića izvršile su ustaše 5. i 6. augusta 1941. godine. Nečuveni masakr nad izbjeglicama izvela je ustaška vojska Nezavisne Države Hrvatske, poglavara Ante Pavelića, u uvali Kruškovače, jačine jedne bojna, ličkog zdruga, pod komandom Ivana Devičića Pivca. Tog ljetnog dana 5. augusta u samo svanuće srpske izbjeglice iz svojih spaljenih sela kuća, našle su se iznenađene, opkoljene zvijerima u ljudskoj spodobi. Čula se ustaška vika, urlikanje, vriska: „Koljite! Ne pucajte!

nikola_krajnovic.jpg

Nikola – zauvijek beba

Nikola nije doživio i proslavio svoj drugi rođendan, ostao je beba, dječak, mališan, u Božjem naručju za cio život. Majka Jelena rodila je Nikolu negdje oko Nikoljdana 1939. godine u porodičnoj kući u Čitluku, selu kraj Divosela, kotar Gospić. Da li je ime dobio po ocu Nikoli ili po Svetom Nikoli, nije mi poznato. Majka mu je umrla desetak dana po porodu. Imao je dvije starije sestre – Nadu i Milevu. Nakon smrti Nikoline majke njegov otac se oženio – Smiljom. Nikola je kao najmlađe dijete i prvi rođeni muškarčić nakon dvoje ženske djece bio mezimac.   Idiličan seoski život porodice Krajnović i djetinjstvo malog Nikole brutalno je prekinula ustaška

Sveti_novomucenici_Prebilovacki.jpg

Tropar i kondak Svetim novomučenicima prebilovačkim

Tropari imaju svoj različiti napjev u svakom od glasova. Po svom sadržaju tropari mogu dobiti i neke karakteristične dodatke: Vaskršnji, Krstovdanski, Bogorodični, Tropar mučenika, Trojični… Sveti novomučenici prebilovački Tropar je kratka pjesma – strofa od nekoliko redova i ima veliku ulogu u crkvenom pjesništvu jer, iz tropara je sastavljena najvažnija vrsta crkvenog pjesništva – kanon. Ni druge vrste crkvenih pjesama nisu ništa drugo, nego tropari sa raznim osobinama i raznim imenima. Grčka riječ troparion ima svoj korijen u riječi tropea – ”trofej”, ”znak pobjede”, a u tom slučaju njegov smisao je da proslavi pobjedu hrišćanskog mučeništva nad neznaboštvom ili pobjedu Spasitelja nad smrću. Smatra se da je tropare uveo u

Prebilovci_stradanje_4.jpg

KAKO JE PREBILOVAČKA NEJAČ GURANA U ŠURMANAČKU JAMU, U KOJOJ JE SKONČALO 2000 SRBA

Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje… Od komisije su prisutni: Zapisničar:                                                                      Sekretar Zem.Kom. Nevenko Basta                                                                        Đuro Bosnić Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje Tikveša Ibro p.Alije 46.god. zemlj,. iz Šurmanaca srez Mostar. Zubac Danilo, p. Jerka, Hrvat, 26 godina, zemlj,, iz „  „ „ Opomenuti na dužnost kazivanja istine izjavljuju: 5. avgusta 1941. uveče stigao je na stanicu u Šurmancima poseban voz koji je imao 6 teretnih zatvorenih

Liturgija i parastos u Sadilovcu

Dana, 29. jula tekuće godine Gospodnje, u mjestu Sadilovac na Kordunu, u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, na 81 godišnjicu stradanja, služena je sveta Liturgija i pomen za nevino postradale srpske žrtve ustaškog terora koji se dogodio 31. jula 1942. godine  u Sadilovcu. Tom prilikom ustaše su ubile i spalile u crkvi u Sadilovcu 463 srpska seljaka iz Sadilovca, Bugara, Čerkezovca, Rujnice, Nove Kršlje, Lipovače, Bogovolje, Kordunskog Ljeskovca, Smoljanca i Vaganca. Među poklanim u crkvi bilo je 149. dece mlađe od 13 godina. Liturgijom je načalstvovao prezviter Saša Kremić, paroh plaščanski a sasluživali su paroh korenički protonamjesnik Nikola Malobabić . Selo Sadilovac nalazi se na rijeci Korani, na Kordunu, na samoj

Svjedočenje Divoseljanki koje su se uspjele žive izvući iz Jarčje jame

Probijajući se iz obruča u Kruškovačama, dio naroda se našao u okolnim šumama i šipražju, a najveći se uputio padinama Velebita i Visočice u namjeri da se probije do Počiteljske Dulibe. Prilikom pročešljavanja šume, ustašama je palo u ruke 48 muškaraca, žena i djece, koje su odveli na Alanak, dijelom pobili, poklali i polužive i žive bacili u Jarčju jamu. JARČJA JAMA je jedna od mnogih kraških pojava u srednjem Velebitu iznad sela Alanka. Kao prirodna rijetkost mogla bi biti interesantna iz turističkih i speleoloških razloga. Znajući za nju, loklani ustaše su predložili da se iskoristi kao masovna grobnica za narod pobunjenih sela. Jama je duboka, nastala je proticanjem nadzemnih

Bog me je spasio da svijetu pričam gdje sam bila i što sam vidjela

Milica Matić, rođena Počuča iz Divosela zapisala je potresnu, istinitu priču, kazivanje svoje majke Marije Počuča, Vujkanove koja je sa 75 svojih komšija Divoseljana bačena u Jarčju jamu na sjevernom dijelu Velebita 06.08.1941. godine u vrijeme pokolja srpskog naroda u Divoselu. Jarčja jama je jedna od brojnih kraških pojava iznad zaseoka Alanak  /Alanak  – toponim Olanak/ u zaseoku Veliki kraj – Divoselo. Jama je dosta duboka, a izdubile su je nadzemne i podzemne vode, kojima je ovaj kraj obilovao od riječnih bujica do otapanja snijega sa Velebita. Hrvatske ustaše /u službi politike NDH/, znale su za ovu jamu posredstvom Hrvata koji su živjeli na Alanku, a i sami su bili

Ubici svoje porodice osvetio se posle rata ali pravdu nije dobio

DUŠANOVA TRAGEDIJA JE POČELA KAD SU USTAŠE UŠLE U SELO “Moja nesreća je počela 3. aprila 1942. u Begovom Brdu, tamo gdje sam, kako mi je moja pokojna Bosiljka govorila, tresnuo glavom o zemlju. Stasao sam u sedamnaestu. Sjedili smo u svojoj drvenari. Sjećam se, mama je rekla: “Đeco, danas je Veliki petak. Idem zamijesiti pogaču i uštipke!” Mi odrasliji smo napravili kozaljke. Igramo se. Ćaća je neprekidno tvorizao i lupao vratima. Timario je krave. Ođednom britka pucnjava. Ustaše u selu. Nešto mi, u meni reče: Sakrij se, Dušane! Bacim se u živicu i gledam šta će biti. Moji su ostali u kući. Mama je okupila oko sebe četvero djece:

Na ognjištu Nikole Tesle

Bijaše Smiljan nekad jaka i velika parohija. Razlog je u tome što „sinovi ovog sela ne ljubiše svoje pravoslavne vjere i crkve“, kao što su dužni, nego se iznevjeriše đedovskom amanetu i učenju crkve Božije, odadoše se mješovitijem brakovima. PIŠE: Tomo Radusin, diplomirani ekonomista „Nekad davno, prije tog vremena obavezno se išlo na sajam za Petrovdan u Smiljan. Ali, vremena se promjeniše. Krene grupa iz Gospića za Smiljan, iako je udarila vrućina. Usput stigoše ih dva popa u kolima. Znači idu i oni tamo. Nekad ih je dolazilo i po desetak. Sretoše ih i zatvorenici, koji su vozili voz sijena za nekog domaćina, koji je to platio zatvoru. Put općinskom

Pomen na Garavicama za 12.000 nevino ubijenih Srba

U prisustvu potomaka, na Garavicama, kod Bihaća služen je parastos žrtvama ustaškog terora u Drugom svjetskim ratu. Kraj rijeke Klokot u ljeto 1941. godine ustaše su ubile oko 12.000 Srba i manji broj Židova Bihaćkog kraja, Like u Korduna koje su u većini slučajeva odvodili od kuća, navodno u radne logore, a završavali su na stratištu na Garavicama. Među njima bio je i veliki broj žena i djece. 1981. godine na tom mjestu izgrađen je spomen park čiji je autor bio vajar Bogdan Bogdanović koji je napravio i spomenik Kameni cvijet u Jasenovcu. Na mjestu masovnih pokolja i grobnica bio je postavljen spomenik sa obilježjem ali je ostećen, a potom

JASENOVAC MIT, ZATOČENICIMA PUŠTALI OPERE

Sramni navodi u Hrvatskoj – skandalozne teze finansiralo Ministarstvo branitelja. Jurica Kerbler – Od stalnog dopisnika Novosti iz Zagreba Najagresivniji negatori istorije, okupljeni u Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, izdali su nedavno novu knjigu izvesnog Josipa Pečarića o devet godina aktivnosti, sa glavnim ciljem da se “dokaže” da je najveće stratište iz epohe NDH – mit. Nije to prvo (ne)delo koje je objavilo ovo opskurno udruženje. Njihove “naučne” studije u kojima se tvrdi da je Jasenovac bio radni logor u kojem je vladala opuštena atmosfera, a da su komunisti posle rata na tom mestu izvršili brojne zločine finansirala je i hrvatska država, uprkos brojnim negativnim reakcijama. Društvo su u

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 01. avgust. Godišnjica stradanja Srba sa Korduna, Banije i Like

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu: Glina – Srpska pravoslavna crkva “Rođenja Bogorodice” – Glinski pokolj. 29. jula do 3. avgusta 1941. ustaše poklale 1564 Srbina. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih

Sadilovac, Hram Rođenja Presvete Bogorodice | Sadilovac, Hram Rodjenja Presvete Bogorodice

Dana 31.07.1942. godine hrvatske ustaše su u crkvi u Sadilovcu, pobili i zapalili 463 srpskih muškaraca, žena i djece

Danas se obilježava godišnjica Pokolja u Sadilovcu, Bugarima, Lipovači i okolnim selima. Jedini grijeh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su Srbi Pravoslavci. Selo Sadilovac nalazi se na rijeci Korani, na Kordunu, na samoj granici Korduna, Like i Bosne. Prema nekim podacima selo Sadilovac nastalo je 1790. god  ine dolaskom prvog pravoslavnog sveštenika Gaje Grgića, koji je sa sobom doveo i naselio srpski narod. Malo po njihovom dolasku napravljen je i pravoslavni hram posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, sagrađen 1826. godine. Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u ovoj crkvi pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače

Cvijeta Radić: JULI

Još jedan juli u Livanjskom polju okupan pamćenjem i ogrejan toplinom plamena sveće. Još jedan juli ogrejan Suncem i milovan plavim nebom Livanjskog polja. Još jedan juli sa toplim zrakom i pesmom zrikavaca. Ni jedan juli bez sećanja! Nije to sećanje na zrelo žito, ni travu u otkosu i plastu, ni šum zelenog lista kukuruza… Nije to sećanje na pesmu kosaca, na zvuk klepanja kose i devojački kikot pod hladom bukve dok prostire na beloj marami ručak… Nije to sećanje na ledenu vodu u bukari, ni na letnju noć kad spavaš na senu da ti telo otpočine pod hladom mesečine… To je ono teško, tužno sećanje ranjenog sina i unuka

UOČI OGNjENE MARIJE

To su ti dani kada su ih u koloni poveli, kada deci nisu dali ni kap vode, kada su žene unezvereno stezale decu, jedno u naručju drugo za ruku… To su ti dani kada su, nikome krivi, živi leteli na dno dubokih kraških jama. To su ti dani kada su Srbi nestajali, odlazili zajedno u večnost. Piše: Cvijeta Radić To su ti dani kada ti vrelina vazduha ulazi u grudi, a sunce siđe do samog temena. To su ti dani kada se raduješ zrelom žitu i zreloj travi i gledaš u nebo hoće li se umilostiviti zemlji toplom kapi kiše… Ne, ne. To su ti dani kada su oni stezali

NAJAVA: Promocija knjige „Narodna nošnja Srba Livanjskog polja“ u Livnu

Promocija knjige u Livnu, biće održana u nedelju 30. jula 2023. godine u 12 časova u prostorijama Gimnazije Livno, Kraljice Katarine 16. U izdanju Udruženja OML iz štampe je izašla knjiga Narodna nošnja Srba Livanjskog polja, koju je priredila Gordana Dostanić kao svojevrsnu kompilaciju ranije objavljenih radova i tekstova raznih autora. U knjizi je obrađeno formiranje narodne nošnje, nazivi i opis njenih pojedinačnih delova, način izrade, sličnosti i razlike sa nošnjom susednih područja, opis gradske i seoske nošnje Srba ikavaca i ijekavaca, ukrašavanje i nakit. Autorskim tekstom Jasna Vujičić je predstavila svoj lični pristup čuvanju tradicije izrade nošnje. Pored bogatih ilustracija knjiga sadrži i popis livanjske nošnje u zbirkama Etnografskog muzeja Beograd

Vladimir Bursać: KORAK KA ISTINI O GARAVICAMA

Ne treba dozvoliti  bilo kakve dalje zloupotrebe sa brojem žrtava i identitetom stradalih, jer ih je do sada bilo i previše. Ne dozvoliti upotrebu ovakvih stratišta za dnevno političke potrebe, potrebe izbornih kampanja i dalje zaoštravanje odnosa između dva entiteta Bosne i Hercegovine i između komšija različite nacionalnosti. Na tradicionalnom pomenu žrtvama Pokolja za vreme Nezavisne Države Hrvatske na Garavicama sam bio 2016.g. Tada sam upoznao članove Zavičajnog udruženja ”UNA” iz Banjaluke, koji su 2010.g u Banjaluci organizovali Prvi okrugli sto ”Garavice 1941.g”, izdali ”Zbornik saopštenja, svjedočenja i dokumenata o Garavicama”[1] na 300 strana na srpskom i engleskom jeziku, obnovili i od 2010.g svake godine organizovali ovo tužno i svečano

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala