arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

13.08.1942. KUSONjE – NE ZABORAVIMO ŽRTVE GENOCIDA

Stradanja Srba Kusonjčana u Drugom svjetskom ratu vežu se za 13. 08. 1942. godine i to  je najtužniji dan u istoriji ovog mjesta u blizini Pakraca. Na taj dan je u selu od ustaške ruke ubijeno 473 Srba.   Bili su to uglavnom stanovnici sela Kusonja te okolnih sela Dragović i Čaklovac , te jedan dio srpskih izbjeglica ispod Kozare koji su tražili spas bježeći od ustaša koji su činili zvjerstva i po Potkozarju. Najveći dio Srba ubijen je na taj način što su natjerani u pravoslavnu crkvu Svetog Georgija koja je potom zatvorena, polivena benzinom, zatrpana slamom i spaljena. Oni koji nisu stali u crkvu su poklani te pobacani

Zoran Đuran: Kome su potrebna sećanja, a kome zaborav

Srbi iz Čelebića i okolnih sela morali su svoju decu slati u školu u istu kuću u kojoj su im zverski ubijane i silovane majke, sestre, ćerke… I da o tom ćute. Povodom javnih manifestacija građana s namerom da se izraze sećanje i osuda etničkog čišćenja Srba u operaciji „Oluja“ 1995, pojedine javne ličnosti ovih dana istupaju bez iskrenog solidarisanja prema stradalima i prognanima, s očitom namerom da pozovu Srbe da ponovo sve zaborave, u nekom novom „višem interesu“. Neverovatno su zlonamerni zaključci koje kritizeri izvode iz takvih manifestacija, kao što je bila neverovatna i groteska u SFRJ, koju smo kao narod očito nasledili – da nije dobro za nas

Saslušanje uhvaćenog ustaše

Među dokumentima Dinarske četničke divizije u Vojnom arhivu u Beogradu, nalazi se i zapisnik sa saslušanja ustaše Ante M. Gojčete, koji ima šest gusto kucanih stranica. U zaglavlju dokumenta piše: “Rađeno u Gorskom štabu Dinarske vojno-četničke divizije, u planini, dana 2. septembra 1942. godine. Obaveštajni odsek. Predmet: Istraga. Saslušanje uhvaćenog ustaše Gojčeta Milin Ante“. (79) Gojčeta, koji je uhvaćen dok je išao na odsustvo, je rođen 1923. godine u Čitluku. Pre rata je bio rudar, a u ovo doba nalazio se na službi u ustaškom Glavnom stanu u Zagrebu, u Preradovićevoj ulici br. 5. Na početku ispitivanja okrivljeni je izjavio da je u ustaše stupio po nagovoru poručnika Mate Vidovića,

Kalendar genocida: 08. avgust. Godišnjica stradanja Srba iz Like i Korduna

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30. jula

KALENDAR GENOCIDA NDH U HERCEGOVINI, 8. JUN: Užas Kapavičke jame i zločin u Izgorima

Hrvatske vlasti su početkom juna 1941, započele plansku lividaciju Srba u istočnoj Hercegovini kako bi se riješili buntovnog epskog srpskog elementa prema crnogorskoj granici i kako bi uvukli muslimane u zločine i time ih vezali za NDH, a suprotstavili ih Srbima i izložili ih tako srpskoj eventualnoj srpskoj odmazdi. Mora se reći da su se muslimani u velikoj većini prihvatili uloge koju im je za njih Zagreb odredio. Ljubinjski srez Od 3. do 8.juna ustaško vođstvo u Ljubinju na čelu sa Leom Togonalonm, koje je na raspolaganju imalo masu hrvatskih ustaša iz Popova polja i muslimana iz Ljubinja i okoline, uspjelo je u selima Kapavici, Pocrnju, Rankovcima, Vlahovićima i Ubosku

Prebilovci_stradanje_4.jpg

KAKO JE PREBILOVAČKA NEJAČ GURANA U ŠURMANAČKU JAMU, U KOJOJ JE SKONČALO 2000 SRBA

Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje… Od komisije su prisutni: Zapisničar:                                                                      Sekretar Zem.Kom. Nevenko Basta                                                                        Đuro Bosnić Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje Tikveša Ibro p.Alije 46.god. zemlj,. iz Šurmanaca srez Mostar. Zubac Danilo, p. Jerka, Hrvat, 26 godina, zemlj,, iz „  „ „ Opomenuti na dužnost kazivanja istine izjavljuju: 5. avgusta 1941. uveče stigao je na stanicu u Šurmancima poseban voz koji je imao 6 teretnih zatvorenih

Na Ognjenu Mariju, 30. jula 2021, navršilo se 80 godina od ustaškog zločina na Kordunu, na brdu Bliznica u jami Špejarka

Da li će Ratku Ćujiću iz Sombora biti omogućeno da poređenjem svog DNK sa onim dobijenim iz uzoraka kostiju sa dna jame Špejarka provjeri da li i jedna kost pripada njegovom djedu Lazi ili njegovoj braći Radetu ili Milanu? Nedavno je na adresu udruženja Jadovno 1941. u Banjoj Luci, stiglo pismo Ratka Ćujića iz Sombora. Poštovani, Ove godine na Ognjenu Mariju se navršava 80 godina od ustaškog zločina na Kordunu na brdu Bliznica kod mesta Krivaje, opština Rakovica kada je od ustaškog noža stradalo oko 150 Srba muškaraca iz obližnjih srpskih sela među njima i moj deda, očev otac LAZO ĆUJIĆ sa ĆUJIĆ BRDA sa svoja dva mlađa brata Radom

spomen područje Šušnjari – Sanski Most

Sofija Praća – Veljović, Genocid u Sanskom Mostu

Tačno 3. avgusta 1941. godine ustaše dolaze u kuću Zurunića i traže učiteljicu Dragu, jer je ona muslimanka prešla na pravoslavnu vjeru, da bi se mogla vjenčati sa Zurunić Pericom. Bosu je odvode do Mašinskog mosta, gdje su strijeljani Vidovići, maltretiraju je dok ona skače u Sanu, oni je vade, rasijecaju joj grudi i stavljaju na rane so i tako krvavu bacaju u rijeku, pucaju u nju, ubijaju je i u klečećem položaju je zakopavaju. To je činio ustaša Zukić Himzo zv. Čiko. Sanski Most (162 metra nadmorske visine, 44-45 stepeni geografske širine i 15-17 stepeni geografske dužine) leži u dolini rijeke Sane, u jugozapadnom dijelu Bosanske Krajine, između planina

Zločin u ličkom selu Komić 01. avgusta 1941. godine

Ustaški teror nad srpskim narodom na teritoriji udbinskog kotara dostigao je kulminaciju pred kraj jula i prvim danima avgusta 1941. godine, kada je poklana veća grupa nevinih ljudi iz sela Komić. U ovo selo smješteno na južnom rubu kotara, udbinske ustaše nisu uopšte dolazile, niti je neko od uspostavljanja ustaške vlasti bio uhapšen i odveden u zatvor. Ovom pokolju prethodio je govor Mile Budaka, Pavelićevog doglavnika, u njegovom rodom selu Sveti Rok, koji je huškajući ustaše na Srbe tom prilikom pored ostalog, rekao da nije dovoljno stablo posjeći, već da mu treba i korijen iščupati. Neposredno poslije ovoga uslijedio je pokolj Gnjatovića u selu Rasoja, pored Lovinca, zatim u Ploči,

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 01. avgust. Godišnjica stradanja Srba sa Korduna, Banije i Like

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu: Glina – Srpska pravoslavna crkva “Rođenja Bogorodice” – Glinski pokolj. 29. jula do 3. avgusta 1941. ustaše poklale 1564 Srbina. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih

Zločin u ličkom selu Štikada 01. avgusta 1941. godine

Preživjeli su svjedočili da su Borku Sušu, nekršteno dijete ugušili u đubru, a Kosić Peru nabili na kolac. Ustaše su 01. avgusta 1941. godine upale u selo Štikada pored Gračaca, popljačkali hranu i predmete od vrijednosti, hapsili ljude lažući ih da idu za Gospić, a zatim na rad u Njemačku. Ubrzo su nesrećnicima sami otkrili šta ih čeka, tako što su usput na najbestijalniji način sakatili, klali i ubijali sve na koje su naišli. Grupu je predvodio poznati koljač Luka Ivezić iz Gudure. Rijetki preživjeli su svjedočili da su Borku Sušu, nekršteno dijete ugušili u đubru, a Kosić Peru nabili na kolac. Drugi dan su kupili sve redom pod krinkom

klecka-jama.jpg

Klečka jama kod Ogulina – stratište žrtava ustaškog zločina genocida

Nad Klečku jamu teško je i doći, a još teže govoriti i pisati o svirepom ozakonjenom masovnom zločinu koga počiniše nad nevinim ljudima zvijeri u ljudskoj spodobi u vrijeme bezumlja postojanja satelitske Hitlerove tvorevine, NDH Ante Pavelića, 1941 – 1945. Mi živući ne smijemo nikad zaboraviti pakao ovakvog masovnog umorstva nevinih koji mučenički izdahnuše u najgroznijim mukama bilo u svojim kućama, stajama, sjenicama, na njivama, u kršćanskim svetinjama crkvama, školama, u šumama, na masovnim stratištima u bezdanim jamama, kao što je i ova ovdje pod Klekom – Klečka jama gdje su ustaše u vremenu od maja do kraja augusta 1941. godine, uglavnom hladnim oruđem usmrtile 452 čovjeka, samo zato što

PLAKALI SMO PJEVAJUĆI

U devedeset prvoj godini života, Milena (Aleksić) Kecman objavljuje dragocjenu knjigu od značaja za srpsku kulturnu baštinu. Milena je rođena 29. januara 1934. godine u selu Rakelići, kod Prijedora. Skoro cijeli svoj radni vijek provela je u prosvjeti — najprije kao učiteljica, a potom kao nastavnica ruskog jezika. Posvećena svome pozivu, i nakon odlaska u penziju ostala je vezana za obrazovanje, usmjeravajući svoj trud na očuvanje sjećanja i istorije rodnog kraja. Vođena željom da budućim generacijama ostavi vrijedno svjedočanstvo o prošlosti, počela je da sakuplja podatke o selu, oslanjajući se na vlastita sjećanja, kazivanja komšija i prijatelja, kao i dostupnu dokumentaciju. U svom radu obuhvatila je period Kraljevine Jugoslavije, a

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Sadilovcu na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN SADILOVAC Srpsko selo Sadilovac imalo je 1941. godine 762 stanovnika. U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, 1941-1945. godine, izgubilo je život 460 njegovih žitelja, što iznosi čak 60% populacije ovog kordunaškog naselja. Od toga broja ustaše i domobrani ubili su ili poklali, spalili u kućama 419, dok ih je u borbi protiv fašizma palo 41. Među žrtvama bilo je 185 djece i to: 16 još u kolijevci, 81 dijete u dobi od 1 do 7 godina i 88 njih od 7 do 14 godina starosti. Samo u jednom danu,

Gordana_Dostanic.jpg

Gordana Dostanić: Plansko uništenje srpskog naroda na području Livanjskog polja

Pogledajte izlaganje Gordane Dostanić, predsjednice UO udruženja Ognjena Marija livanjska, na tribini „Zašto negujemo kulturu zaborava?” Pozivajući se i na nesrpske izvore, GordanaDostanić je iznela niz statističkih podataka koji jasno ukazuju na plansko uništenje srpskog naroda na području Livanjskog polja. Navodeći stradanja Livanjskih Srba, osvrćući se na zloglasne Čelebiće, ona je istakla politički problem koji je sasekao širenje istine.  «Politički establišment tog vremena je zarad bratstva i jedinstva srpske žrtve naterao da ćute, jer bi se širenjem istine narušila ideologija zajedničke države. Tako je žrtva živela pored svojih dželata osuđena i na tišinu. Dočekali smo da druga strana plasira svoju priču i da nas vremenom natera da postanemo žrtva sopstvenog ćutanja. Zato smatram da je

Dan kada su me bacili u jamu

“Ne sećam se uopšte kako sam iz pećine dospela u jamu, niti ko me je tačno od komšija bacio u provaliju. Majka i sestra su mi pričale da su mislile kako sam mrtva pošto sam imala grdnu ranu na glavi. Kažu da mi se mozak video i da je krv šikljala na sve strane, a imala sam tada samo deset godina. Do danas mi je ostao ožiljak na desnoj slepoočnici, deo lobanje mi fali, a mozak mi štiti samo koža. Tek posle pet dana sam se, kažu, osvestila i počela da dozivam majku. Preko mene je bilo mrtvog naroda, jedva su me izvukli ispod njih …” Stravično sećanje kazuje nam

Cvijeta Radić: ZAŠTO O TOME?

Evo mi jula! O čemu ću ja, nego o njima u julu! O nama, ustvari. Pitaju me neki: zašto samo o tome? Grabi se uveliko kroz devetu deceniju od tada, a ja još jednako o tome. A o kome ću? O čemu, ako ne o onoj davnoj sredi što mi je ožiljak utisnula na biografiju. Nemam šta o ponedeljku pre te srede. Dan kao svaki drugi. Običan dan. Sigurno su, toga dana, oštrili srpove da zrelom žitu stabljiku preseku. U žuljevite ruke su kose uzimali da prvi otkos blagoslovom zakose. Stožine u zemlju pobodene čekale su da se oko njih seno u plastovima uzdigne. Dan, ko dan. Običan, težački. Žurili

Raspored bogosluženja: Proslavljanje Svetih novomučenika livanjskih

Sveti sveštenomučenici i novomučenici livanjski biće proslavljeni bogosluženjima u više pravoslavnih hramova na području FBiH, Republike Srpske, Srbije, ali i širom sveta, svuda gde danas žive potomci stradalnika. 27. jula Čikago, u crkvi Svetog Nikole, Sveta liturgija u 9.00 časova 29. jula Golinjevo, u crkvi u selu Golinjevo (Livno), Sveta liturgija u 9.30 časova Banja Luka,u crkvi Svetog Jovana Bogoslova, večernja služba u 18.00 časova Banstol, u crkvi Svete Marije Magdalene, akatist, u 18.00 časova 30. jula Livno, u Spomen kapeli Sv. Velikomučenice Marine, Sveta Arhijerejska liturgija – DOKEČ VLADIKE U 9.15, Sveta Arhijerejska liturgija u nastavku. Beograd, u crkvi Svetog Marka, Sveta liturgija u 8.00 časova Novi Sad, u Sabornoj crkvi,

PREBILOVCI: Predavanjem prof. Miloša Kovića započelo obilježavanje godišnjice stradanja

Istoričar Miloš Ković rekao je da genocid nad Srbima u Prebilovcima koji su ustaše počinile 1941. godine mora biti ugrađen u temelje srpskog identiteta da bi se čuvalo sjećanje na svete mučenike i da se to više nikad ne ponovi. Ković je sinoć u Kulturnom centru “Sveti kralj Milutin” u Prebilovcima održao predavanje u susret obilježavanju Svetih mučenika prebilovačkih i donjohercegovačkih i 10 godina od osveštanja Hrama Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima. Ković je rekao da Prebilovci nisu obično selo i da se može porediti samo sa srpskim getima na Kosovu i Metohiji. “Ovde osetite sve damare srpske istorije i srpskog predanja, tragedije i vaskrsenja, golgote i vaskrsenja. Ovde ne možete

Tucic_jama.jpg

To ljudi ljudima ne rade!

Nikola Kostur iz Civljana u Severnoj Dalmaciji rodio se po drugi put kad je u junu 1941. ispuzao iz jame Tučić kod Gračaca, gde su ga s petoricom rođaka bacile ustaše. Za sobom je ostavio stotine leševa Srba iz susednih sela koje su u jami ubijale dojučerašnje komšije i kumovi od 10. aprila 1941, kad je proglašena Nezavisna Država Hrvatska. Počeli su da kruže glasovi da ustaše hvataju po Bosni, Lici i Kordunu Srbe, ubijaju ih, muče ili žive bacaju u jame. Hrvati su demantovali ove vesti. Uostalom, priče koje su kružile bile su tako strašne da su izgledale neverovatne. Hrvati koji su kumovali sa Srbima odranije i bili u

Vladimir Bursać: Sećanje na više od 100 muškaraca iz sela Grmuša, kod Bihaća, koji su u nedelju 27. i 29. jula 1941.g odvedeni i ubijeni na stratištu Garavice

Na Garavicama su ljudi dovedeni do vododerina. Tu su im skidali odjeću, i nage udarali maljem, u potiljak i slepoočnicu. Ljudi su padali, kanali su se punili mrtvim tijelima. Rano ujutru u nedelju 27.jula 1941.g  službena lica NDH ulaze u selo. U pitanju je bila grupa od oko 18 naoružanih ljudi predvođenih dvojicom novopostavljenih knezova sela (Kutlača Stevo i Miljuš Pajo). Ovi ljudi su rano ujutru zašli po selu i pozvali sve odrasle muškarce da dođu kod škole i donesu oružje i vojničke uniforme. Ljudima kažu ”da je od vlasti došlo naređenje da ljudi predaju oružje, ma kakvo ono bilo. Oružje treba da donesu kod crkve i škole, dobiće potvrdu da

Ustaše sprovode zarobljene Srpkinje

Kalendar genocida: 24 – 27. jul 1941. – U Banskom Grabovcu pobijeno 1.200 Srba

Posle stravičnog zločina u Pravoslavnoj crkvi u Glini, a među brojnim zločinima hrvatskih ustaških fašista počinjenim širom Banije, zločin u Grabovcu, od 24. do 27. jula 1941. godine, svakako je najstrašniji. Tada je u tom selu ubijeno oko 1.200 seljana, muškaraca, i manji broj žena koje su pohapšenim i odvedenim muževima donele hranu. Banski Grabovac je pitomo selo, smešteno u gotovo samom centru Banije. Nakad je bilo opštinsko mesto. A opštinsko je bilo i pre Drugog svetskog rata. Na samom početku ustanka srpskog naroda na Baniji, napadnuta je železnička stanica u Banskom Grabovcu. Pruga od Capraga, „predgrađa“ Siska, preko Petrinje do Gline i dalje preko Topuskog do Karlovca bila je

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Banskom Grabovcu na Baniji

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA BANIJA BANSKI GRABOVAC Budimir Popović i Branko Tadić, Tremušnjak Jabukovac, Petrinja Svaki od dovedenih morao je stati na rub jame, gdje su ga ubijali batovima a neke su postrojavale ustaše u stroj i ubijali iz mitraljeza „U rano jutro 24. jula 1941. godine došli su u selo Banski Grabovac oružnici NDH iz oružničke škole u Zagrebu, ustaše iz Gline i Petrinje, te oružnici iz okolnih oružničkih stanica. Njih oko 500. Odmah su se razišli po susjednim srpskim selima: Vlahović, Luščani, Drenovac i Bačuga. Hvatali su Srbe i odvodili ih

UOČI OGNjENE MARIJE

To su ti dani kada su ih u koloni poveli, kada deci nisu dali ni kap vode, kada su žene unezvereno stezale decu, jedno u naručju drugo za ruku… To su ti dani kada su, nikome krivi, živi leteli na dno dubokih kraških jama. To su ti dani kada su Srbi nestajali, odlazili zajedno u večnost. Piše: Cvijeta Radić To su ti dani kada ti vrelina vazduha ulazi u grudi, a sunce siđe do samog temena. To su ti dani kada se raduješ zrelom žitu i zreloj travi i gledaš u nebo hoće li se umilostiviti zemlji toplom kapi kiše… Ne, ne. To su ti dani kada su oni stezali

Zlatomir Lazić: USTAŠKI REVIZIONIZAM CRKVE U HRVATSKOJ

Iskreno, mi Srbi smo u konstantnoj defanzivi, sa impulsivnom reakcijom, na mah, bez istrajnosti i kontinuiteta, sa jako oskudnim znanjem naših istoričara. Ne smem ni da pomislim šta bi bilo sa našom kulturom sećanja na stradanje dece u NDH da nije bilo Dragoja Lukića. A Lukić to nije pisao juče, već pre gotovo pola veka. I bio je jedno od te dece. I nije mrzeo Hrvate, naprotiv. Njemu za to nije bio potreban Tito, kao što je danas „srpskim medijima“ i profesionalnim analitičarima, koji ne silaze sa nacionalnih TV, potreban Vučić. Imao sam prilike da u jednom sećanju Jane Koh, koja je kao aktivista Crvenog križa iz Zagreba učestvovala u

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala