arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Potresno svjedočenje Mane Bobića o zločinu u Mlakvi (Lika) 6. avgusta 1941. godine (VIDEO)

Dana 6. avgusta 1941. godine oružane snage NDH (ustaše i naoružani civili iz Kosinja, Perušića i Pazarišta), odveli su od svojih kuća više stotina srpskih civila u zaseok Kosu i tu ih ubili spaljivanjem u kući, štaglju i pecani Jove Glumičića. Tada je ubijeno 286 stanovnika Mlakve, od koji je 122 bilo djece do 15 godina starosti. PRIREDIO: Đorđe Pražić Iz ustaškog vatrenog pakla spasilo se troje mlađih osoba: Nevenka Glumičić, Mane Bobić i Mane Mileusnić. Poslije Drugog svjetskog rata Mane Bobić je živio u Engleskoj, gdje se i oženio. Prvi i poslednji put posjetio je svoju rodnu Mlakvu 18. avgusta 1988. godine, kada je kod Branka Cvijanovića i Stevana

ABOLIRALI USTAŠE I UZIMALI SRPSKE ZEMLjE: Sukobi između Srba i Hrvata u rukovodstvu Hrvatske obeležili su prve poratne godine

Da Srbe ne čeka svetla budućnost u SR Hrvatskoj postalo je jasno već po oslobođenju, sa pristupanjem rešavanja ustavnog položaja Srba u Hrvatskoj. Autori: Momčilo Diklić/Rade Dragović Rukovodstvo ove Republike, brojnim vidljivim i nevidljivim nitima povezano sa Titom, nizom poteza pokazalo je jasnu težnju da Srbe u Hrvatskoj minorizuje, a njihov politički uticaj svede na simboličnu meru. Međunacionalnih konflikata nije nedostajalo ni u partizanskom pokretu tokom rata, da bi posle 1945. bili sve vidljiviji. Većina poteza novih vlasti bila je na štetu srpskog naroda, što nije prolazilo bez sukoba sa Srbima u partijskom i armijskom vrhu Hrvatske. Gotovo šokantno je bilo za srpske ministre iz Hrvatske kada se na proslavi

Jelena Kovačević: Mrak iz sokolskog doma

Pokolj Srba u Jajcu i Jezeru Sokolski dom napunila je tama.Mrak se po njemu vije i tišina dubokapropada sve dublje i dublje u otvorena ždrela.Zver se diže, zver prilazi bliže.Ista ona zver iz Glamoča i Livnakoja je kidala grla i noževe ljubila,krv sa njih uz rakiju pila. Pada noćas kiša i ulica je puna blata.Ljudi jure, poludeli, i viču imena raznaoca, muža, brata.Na ulici ništa sem mraka.Nema uhvaćenih, nema hvatača. U sokolskom domu iste noći tišina se udarcima kida,udara zver u glavu sve dok uhvaćenom lobanja nije prslai pod se uleže pod težinom telaod vrata do prozora, napred i nazadza mošnje zver je uhvatila čoveka i zubima kida. Idućeg dana

svetozar-livada1.jpg

LIVADA: Stepinac je bio poklonik ustaške ideologije i najdragoceniji stub Pavelićevog ustaškog režima

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada. Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali u istom loncu i juha bi se razdvojila“ ili

Najkrvoločnije ustaše, ovi ljudi počinili su takva zverstva da su ih i nacisti hapsili zbog ratnih zločina

Ove godine navršilo se 77 godine otkako je u Zagrebu zbog zločina u Jasenovcu obešen Miroslav Filipović, neslavno znan i kao “fra Sotona”, jedan od ustaških zločinaca iz Drugog svetskog rata, najozloglašenijih po brutalnosti i sadizmu. Rođen u Jajcu 1915. godine, a 1938. zaredio se i ušao u franjevački red u samostanu Petrićevcu u Banja Luci, dobivši redovničko ime Tomislav. Nije poznato kako se taj čovek već do 26. godine života radikalizovao, ali se zna da je već u prvim danima NDH njegov nadređeni u samostanu tražio od njega da se prestane da se petlja sa ustašama. On to nije poslušao i čim je u januaru 1942. diplomirao teologiju u

Glumica Ljiljana Čekić za “Glas” o monodrami “K’o kamen”: Sliku njenu nisam imala…

Svaki dobronamjeran razgovor o prošlosti je dobar i oslobađajući. Nemoguće je razumjeti sadašnjost, ako ne poznajemo prošlost, a o budućnosti je onda besmisleno i razgovarati. Tek kada počistimo živote i izliječimo rane možemo krenuti dalje. Zatrpavanjem i negiranjem traume ostajemo u vrtlogu, u viru koji vuče na dno. Piše: Jana Kezić Ovim riječima priču za “Glas Srpske” započela je glumica Ljiljana Čekić, govoreći o dokumentarnoj drami “K`o kamen – Velenka Brstinova i kćer joj Dragana” Dragane Mandrapa, čija premijera je  održana sinoć u Narodnom pozorištu Republike Srpske. Objasnila je da su u predstavi ispričane dvije životne priče, od čega je jedna majke Velenke, koja je danas u devetoj deceniji života, a druga

ODBRANOM STEPINCA PONOVO UBIJAJU SRBE: Srpski naučnici kritikuju pokušaje hrvatskih istoričara da umanje krivicu nadbiskupa

Gresi Alojzija Stepinca su takvi i toliki da se on ne može rehabilitovati, jer bi to bio novi zločin prema onima čiji su životi ugašeni na najsvirepiji način u genocidnoj NDH svesrdno podržavanoj od Rimokatolička crkve i nadbiskupa Stepinca. Autori: Lj. B – V. C. S. – 13. 10. 2023. u 20:00 Ovako akademik Ljubodrag Dimić komentariše navode hrvatskog istoričara Hrvoja Klasića koji je u intervjuu za naš list rekao da ne postoje dokazi da je zagrebački nadbiskup odgovoran za ratne zločine, jer ih nije ni činio ni podstrekivao, već da ima samo moralnu odgovornost, jer se nije dovoljno glasno protivio. Takođe, Klasić je rekao da je Stepinac posle prvobitne

Episkop slavonski Jovan: Jedna generacija pretvorila pretpostavljeni broj žrtava Jasenovca u sekularnu dogmu

Kada sam došao u Izrael 2003, Jad Vašem je od pretpostavljenih šest miliona žrtava Holokausta imao tri miliona, milion i po imena se proveravao, a za nekih milion i po žrtava se smatralo da se nikada neće identifikovati Najprije je u Bosni i Hercegovini izvučena izjava vladike Jovana (Ćulibrka) iz 2019. na zatvorenom skupu istoričara o revizionizmu u naučnom i javnom prostoru Srbije i Republike Srpske. Zatim je stigao poziv Srpskoj pravoslavnoj crkvi sa pedesetak potpisa da se vladika smijeni sa „svih dužnosti vezanih za Jasenovac i stradanje Srba u NDH – pre svega sa mesta predsednika Odbora za Jasenovac i ostala stratišta SAS SPC“. Tu nije bio kraj: Sinod

Olivera Šekularac: Da l’ da jaučem ili da mučim, muk samo poneko čuje, prepozna…

O Pokrovu kad bi u crkvu zavičajnu trebalo poći tragovima predaka, najpre tiho, suzno zamolim Gospoda i sve naše pretke mučenike da nama, koji smo ostaci naših preživelih loza, da utehu i snagu da ostanemo pod Bogorodičinim plaštom. Mi koji znamo šta znači slava u Vrepcu pod nebom, pod onim istim nebom pod kojim su se vekovima rađali oni čiju krv nosimo… Od njihove duše je i to nebo, kosti u zemlji, koren na nebu. Ako išta pamtim i znam, a pola života sam na sreću uz Baku provela, znam da je moj deda Nikola redovno crkvi hodio. Njega ubiše tuđi u njegovoj ’45-oj, crkvu srušiše oni koji za Boga

ZA POKROV I TROJICE

Umesto nas stotinu danas sam ovde samo ja, kao neki izabrani predstavnik nas malobrojnih i čitave vojske nerođenih i onih brojnih što silom postaše bivši pre redovnog božijeg poziva. Piše: Cvijeta Radić       Kasna, sunčana, jesen i jedan divan dan u njoj. Polje široko, šareno, stisnuto između Dinare i Golije, protegnuto u dužinu kao da teži da dohvati beskraj i sobom prespoji sever i jug. Sve boje sa slikareve palete utisnute su u grane drveća. Dinara kao da plamti pod crvenilom koje razbijaju jezičci žutih listova. Izviruje samo golišavi Troglav da sve nadvisi svojim golim, kamenim stasom. Moja dva sela su sa dve strane polja. Jedno, kao ptica krilom, obgrlila

vladimir_umeljic.jpg

VLADIMIR UMELjIĆ: O ISTORIJSKOJ ISTINI I „DIMNIM BOMBAMA“ ČELNIKA BEOGRADSKOG MUZEJA ŽRTAVA GENOCIDA

Intervju o Jasenovcu, koji su (ne samo) najveće srpske novine odbile da objave (oktobar 2023.) Razgovor sa istoričarom, pravoslavnim filozofom i književnikom Vladimirom Umeljićem o njegovom novom naučnom delu u izdanju izdavačke kuće „Prometej“, Novi Sad, čija promocija se očekuje na predstojećem Sajmu knjiga u Beogradu (nedelja, 22.10.2023. u 15.00). Pitanje: Vi se decenijama bavite i doktorirali ste na temu multidisciplinarnog istraživanja fenomena genocida. Uskoro će biti predstavljeno Vaše novo naučno delo u dva toma, prvi je naučno-istorijski na temu Srbocida, genocida nad Srbima u hrvatskoj državi 1941-1945: „Kada mrtva usta progovore (O Srbocidu hrvatske države 1941-1945.)“ a drugi se bavi teoretskim, jezičko-filozofskim razmatranjem pitanja istine: „Istina u svetu relativizma

DOKUMENT IZ 1941. GODINE: Katolički sveštenici u selu Kusonje sve Srbe zatvorili u pravoslavnu crkvu i zapalili je

U progonu i ubijanju Srba posle rasparčavanja Jugoslavije (1941. godine – nap. I. B.) znatnu ulogu igrao je, pored ustaša, i velik broj katoličkih sveštenika. U mnogim krajevima oni su bili i glavni inspiratori svih nedela i progona… Njihovo delovanje je još pre rata bilo takvo da su u mnogim krajevima spremali psihološki teren za sva buduća nedela. Mnogi župnik je, bilo po svojoj volji bilo po uputstvu svojih pretpostavljenih, širio mržnju na državu i sve što je pravoslavno… Mržnja, koja je tako sejana, urodila je bogatim plodom posle raskomadavanja Jugoslavije… Sve je to gledano i odobravano od katoličkog Episkopata… Po sebi se razume da su u prvom redu stradali

Stanko Opačić Ćanica: Dijete vađeno iz majčine utrobe ne može biti ničiji pristalica, pa ni NOP-a, ali je i ono bilo zaklano od ustaša (1989)

Danas se sluša nadbiskup Franjo Kuharić koji kaže da je u Jasenovcu pobijeno 40.000 ljudi, i to većinom Hrvata. Sve je išlo u pravcu da se zločini genocida prikriju Stanko Opačić Ćanica organizator je ustanka na Kordunu, komandant bataljona, član Predsedništva ZAVNOH-a, član Predsedništva AVNOJ-a, Glavnog štaba Hrvatske. Otvorio je Prvo zasedanje AVNOJ-a, prvi progovorio o ustaškim zločinima na Kordunu, Baniji i Lici. Bio je ministar u vladi Hrvatske i član CK Jugoslavije. Godine 1950. optužen je i uhapšen zajedno sa Radom Žigićem i Duškom Brkićem kao IB-ovac. Pod istragom i kaznom na Golom Otoku proveo je ukupno tri godine i dva meseca. Stanko Opačić Ćanica živi na Kordunu u

Vladimir Umeljić

Vladimir Umeljić: SEJANjE RAZDORA IZMEĐU JEVREJA I SRBA, DVA NARODA-ŽRTVE ZLOČINA GENOCIDA

Aleksandar Korb tvrdi da se u hrvatskoj državi 1941-1945. nije dogodio genocid nad Srbima i, istovremeno, ciljano seje razdor između Jevreja i Srba, pokušavajući da od čuvara sećanja na Holokaust pribavi jednu vrstu „pravovernog legitimiteta“, takoreći „carte blanche“ (blanko ovlašćenje), „free hand“ (slobodna ruka) smislu alibija za svoju srbofobiju. Pri tome on, međutim, pravi jednu kardinalnu grešku upravo u odnosu na jevrejske žrtve Holokausta. Nemački istoričar Aleksandar Korb je poznat kao jedan od najprominentnijih i najbeskrupuloznijih poricatelja Srbocida hrvatske države 1941-1945. On otvoreno zastupa krajnje revizionistički stav, da se „u hrvatskoj državi 1941-1945. nije dogodio genocid nad Srbima“, da je ta tvrdnja „samo jedna (veliko)srpska nacionalističko-komunistička konstrukcija, gajenje ciničnog kulta

dara_banovic.jpg

Dara Banović

Dara Banović, iz sela Veliko Palančište, opština Prijedor, Republika Srpska, je živi svjedok pokolja koji su izvršile ustaše nad stanovništvom sela Palančišta i Gornji Jelovac, 22. i 23. oktobra 1942. godine. U pokolju je ubijeno 650 ljudi, mahom žena i djece, a Dara je svojim očima vidjela masakr nad oko 300 žrtava. Dara Banović sa 29 ožiljaka od uboda nožem preživjela je ovaj ustaški pokolj, ali njena djeca, četvorogodišnja Radoslavka i dvogodišnji Boško — nisu. Ona je jedan od svjedoka koji je najvjerodostojnije ispričao odvijanje pokolja. Njen lik na malim ekranima vidjeli su milioni gledalaca širom bivše SFRJ, prilikom otkrivanjaspomenika na Mrakovici, 1972. godine. Dara je tom prilikom uručila predsjedniku Josipu Brozu Titu,

O zločinima nad Srbima iz sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok na Baniji

Do danas, decenijama nakon Drugog svjetskog rata, nije definitivno utvrđen spisak imena svih žrtava ustaškog genocida na području opštine Crkveni Bok. Opština Crkveni Bok se sastoji od sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok. Ova sela se nalaze na desnoj obali rijeke Save, 40 km daleko od Siska, 50 km uzvodno prema Jasenovcu. Stanovništvo je 100% srpsko-pravoslavno. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine, u ova tri sela bilo je ukupno 2725 stanovnika. U selu su bile crkve Sv. Preobraženja Gospodnjeg, sagrađena 1880 i crkva Sv. Ane, završena 1930 godine. Nekoliko dana nakon formiranja Nezavisne Države Hrvatske, ustaše preuzimaju vlast u opštini Crkveni Bok, hapse viđenije Srbe, tuku ih, maltretiraju i

SUZE SA NEBA

Kod svakog pominjanja Stoca i Vidova polja, sa suzama  izađu  pred oči slike sa vidovdanskih pomena, sedamdesetih godina u Stocu, na kojima je sveštenik, okružen staricama u crnini, dugo čitao spisak žrtava, ustvari sva srpska imena iz Hercegovine: „Jovu, Simu, Dušana, Mihu, Šćepu, Lazara, Danila, Gojka, Ristu,  Milana, Iliju, Todora, Mitra, Savu,..   Na  vrelom podnevu, iz  ko zna  kako  pristiglog oblaka, prolilo se  nekoliko  kapi,  na  šta  mi  se  otelo iz  usta:„Evo kiše!“   Jedna  od  tih  izmučenih  majki,  koje su  svašta  preživele  ali  nikada  nisu  bile  u  očaju,  bolno me opomenula: „Sine, nije kiša  već suze  s’neba!  Na današnji  dan  uvijek  ka’ne neka.“   Ovo sam naučio za ceo život! U

Oslobođeni Jasenovac

Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjeti. Bili su posljednji dani aprila, lijepi dani, nebo vedro, sunce grije. Godina je 1945. A rijeka… to je rijeka Una niz koju idemo. Autor: Ćamil Sijarić Ono nekoliko gradića i naselja niz ovu rijeku oslobođeno je od ustaša i Nijemaca: Bosanski Novi, Dvor na Uni, Kostajnica i Dubica. Sa lijeve strane puta niz koji idemo brda su, a tamo iza brda topovi su – čuju se nekako kao ispod zemlje. Znamo da je put pred nama miniran, ali nikako ne možeš znati na kojem su mjestu postavljene mine, pa ideš onako na svoju sreću… Ispred podne – a

Sama smrt, čin umiranja – to mi nije bilo jasno, o tome nisam imao nikakve predodžbe

Navršilo se sedam godina od upokojenja Milana Bastašića, mog oca, nekadašnjeg jedanaestogodišnjeg dječaka, jasenovačkog logoraša. ENGLISH VERSION Tim povodom, prenosim dio njegovog svjedočenja, objavljenog 2010. godine u knjizi “Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991.” čiji je autor. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, marvenim vagonom iz rodnog Grubišnog Polja, prevezen je u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli dječak jasenovački logoraš sa Bilogore. Idem u smrt, toga sam svjestan, ali taj put u smrt nema završnog „čina”. A, u stvari, on, taj „čin” – to je smrt. Ujutro ustajemo, hladno, sve je vlažno,

Ljuba i Milja Karan, Crkveni Bok ratne 1942. god.

Svedočenje o stradanju Ljube Karan iz sela Strmen

Prema svedočenju, Ljuba je u blizini sela Puska silovana, mučena i na kraju nabijena na kolac. Majka Milja je također ubijena. Ljuba (Mile) Karan je rođena 1928. godine u selu Crkveni Bok, srez Kostajnica, kao jedino dete oca Mile, zemljoradnika i majke Milje, rođene Dokman, domaćice. Detinjstvo je provela u rodnom selu, gde je pohađala osnovnu školu i postepeno stasavala u pravu ljepoticu. Početkom rata i stvaranjem NDH započinju stradanja njene porodice. Otac Mile je zarobljen kao pripadnik Kraljeve vojske, interniran u Nemačku, gde je u zarobljeništvu boravio do kraja rata. U tako teškim vremenima, majka i ćerka ostaju same. Prvo su naterane na prekrštavanje iz pravoslavne u katoličku veru

DA LI JE VATIKAN ZNAO ZA ZVERSTVA NDH I STEPINCA? Važna dokumenta o Papi Piju XII ugledaće uskoro svetlost dana

U auli Univerziteta Gregorijana u Rimu biće od 9. do 11. oktobra održan skup za koji mnogi tvrde da je istorijski i trebao bi dati odgovor o ponašanje “ratnog pape” Pije XII . Jurica Kerbler – Od stalnog dopisnika Novosti ZAGREB Naučnici će uskoro u Rimu izneti nova otkrića vezana za aktivnosti pape Pije XII, koja su sada dostupna javnosti od kako je papa Franja otvorio Vatikanski arhiv za period Drugog svetskog rata. Na konferenciji ”Novi dokumenti iz pontifikata Pije XII i njihovo značenje za jevrejsko-hrišćanske odnose“ biće istoričari i teolozi, hrišćani i Jevreji, a govoriće se o 16 miliona dokumenata koje Vatikanski arhiv čuva, a odnose se na pontifikat Pije

Đurđica Dragaš: Zauvek

Ne mogu nam razdvojiti duše neukaljane, slomiti ruke polomljene, izvaditi oči bezdane. Kad vam dođem jednog dana,rašćemo zajedno,samovaćemo zajednovekovaćemo zajedno. Rađaćemo se u prolećei umirati u jesen.Spavaćemo pod belinom snega ioticati bistrim potocima. Grejaće nas sunce i paliti vatra,pohoditi zveri.Kopaće zemlju nad našim kostima. Gaziće nas čizme,rušiće kamen sa uzglavlja našeg.Počupaće cvet što izraste iz dečjih očiju,mekanih i plavih. Iseći će breze,zamutiti vodu,ubijaće nas ubijene. Gledaćemo ih,nebolni i nasmejani. I pitaćemo….šta je njihova tama prema svetlosti našoj,šta je njihovo sada naspram našeg zauvek. Džaba im pogan, kama i oganj.Uzalud mržnja… Ne mogu nam razdvojiti duše neukaljane,slomiti ruke polomljene,izvaditi oči bezdane.Ljubavi našoj ne mogu ništa! Od istog autora: Đurđica Dragaš – Kolumnisti

Ambasadorka Srbije u Zagrebu uz tompus o Jasenovcu

Jelena Milić na svom Instagram nalogu objavila niz fotografija sa prijema za mitropolita Ruske pravoslavne crkve Ilariona koji je služio liturgiju za Svete novomučenike jasenovačke u Jasenovcu. Ambasadorka Srbije u Hrvatskoj Jelena Milić našla se na meti javnosti, nakon što je na svom Instagram nalogu objavila niz fotografija sa prijema za mitropolita Ruske pravoslavne crkve Ilariona koji je služio liturgiju za Svete novomučenike jasenovačke u Jasenovcu. Slika koja je privukla najviše negativnih komentara je ona na kojoj je ambasadorka Milić sa tompusom. Izvor: Tviter „Imala sam čast da nedavno organizujem prijem za RPC mitropolita budimpeštansko–mađarskog Ilariona, koji je u RH boravio povodom služenja zajedničke liturgije za Svete novomučenike jasenovačke u

Lokomotiva koja je simbol Zagreba krije strašnu tajnu: Vozila Srbe u logor smrti Danica (VIDEO)

Čelnici države imali su početkom devedesetih godina prošlog veka drugačije planove za “Crnu Katicu” Svako ko je makar jednom u životu vozom došao do Zagreba, morao je da na železničkoj stanici ugleda “Crnu Katicu”, jedan od simbola grada. Turisti bi pohrlili da se slikaju kraj ove stare lokomotive ni ne sluteći da ona u sebi krije užasnu tajnu – da je u vreme Nezavisne Države Hrvatske prevozila logoraše u ustaški logor Danica kod Koprivnice! Studenti Fakulteta Političkih nauka u Zagrebu odlučili su da ne samo svetu, već i mnogim sunarodnicima otkriju tajnu za koju je malo ko u ovo vreme znao. Zlata Cetina Terzić, Nika Mokos i Ivan Gundić snimili su kratki dokumentarac u “Crnoj Katici” koji su pravili 4

Ko je bio Dinko Šakić: Vatreni ustaša, komadant genocidnog logora smrti Jasenovac

Nakon rata, Šakić zajedno sa suprugom pacovskim kanalima bježi u Argentinu a 1947. godine u Rosariju je otvorio malu fabriku tekstila. Imao je  troje djece, kojima je kršteni kum bio Ante Pavelić. U Zagrebu, 4. oktobra 1999. godine, komandant ustaškog logora u Jasenovcu u Drugom svetskom ratu Dinko Šakić osuđen je na 20 godina zatvora Rođen je u okolini Imotskog. Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine zateklo je njega i njegovog oca Matu, vatrenog ustašu, u Bosanskom Brodu. Kao takav, Mato je odmah imenovan za predsjednika opštine Bosanski Brod. Na toj dužnosti se istakao zločinima. Dinko se oženio Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića, kojem je nadležnost bila organizacija

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala