arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Ustaški zločini u Dubičkim krečanama

Nijedna civilizacija nikad nije dozvolila takvu bedu niti je ijedno doba iznedrilo takvu generaciju moralno posrnulih, otkad je sveta. Jovo Bijuković iz „kaurske” Dubice imao je pre rata četiri peći za dobijanje kreča. U „kaurskim” brdima (Banija) bilo je dovoljno sirovine (krečnjak, drvo). Peći su bile smeštene tri kilometara iznad Dubice, prema Kostajnici, blizu reke Une. Jedan od najvećih zločinaca koga je iznedrila hrvatska nacija za vreme NDH (1941–1945), Vjekoslav Luburić, zvani Maks, osnovao je u Jasenovcu logor za likvidiranje Srba, Jevreja i Roma, da bi nešto kasnije formirao istureno odeljenje na krečanama u Dubici. Radnici za izradu kreča slati su iz Jasenovca i Stare Gradiške. Kreč je služio za

Obeležavanje 80 godina od stradanja u crkvi u Ležimiru: Naučna konferencija u Sremskoj Mitrovici

Ove godine, 27. novembra navršava se 80 godina od kako su ustaške i nacističke trupe u ležimirskom Hramu Svetog Velikomučenika Georgija ubile 100 meštana ovog sela, od čega 22 deteta, uzrasta od dve do 18 godina života. Ovaj zločin, po svojoj suštini jedan od najtežih koje su okupatori i njihove sluge u Sremu počinili nad srpskim narodom, došao je kao odmazda nakon sukoba koje su Nemci vodili sa partizanskim jedinicama u reonu Grgurevaca. Tim povodom, u nedelju 26. novembra, u Ležimiru biće služena Sveta Arhijerejska Liturgija i Parastos za ubijene Ležimirce i Grgurevčane koji su u Ležimir stigli tražeći spas od nemačko-hrvatske osvete, a nakon toga biće upriličeno otkrivanje i

Dr Đuro Zatezalo: HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941. 6. maj – Đurđevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan nečuvenog  zločina – genocida nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića.

Dr Đuro Zatezalo: JAME, BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje JAME, BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA SRPSKOG NARODA NA PODRUČJU KORDUNA, BANIJE, GORSKOG KOTARA I LIKE – 1945. GODINE JAME, BEZDANKE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA Jama, bezdan, jemurka ili zvekara poznate su riječi za prirodne jame u zemlji i jame – provalije na kamenitom terenu. Jama je vertikalna pukotina ili kosi kanal različite dubine i širine. U njima prevladavaju okomite ili stepenasto položene strane različitih dimenzija, kako na samom ulazu tako i u njenoj dubini. Veličina otvora može biti samo tolika da se može mjeriti s dužinom od samo jednog

PUT NAS DOVEO: Slobodan Trifković iz Doboja kao četvorogodišnjak preživio Jasenovac

Malobrojni preživjeli sjećaju se pakla na zemlji. Okolnosti gdje se ljudski život nije cijenio, nego je jednostavno bio bezvrijedan. Slobodan Trifković iz Doboja nosio je samo broj kao zatočenik Jasenovca. Svoje djetinjstvo proveo je u zloglasnom logoru. Još očekuje vrisak djece, koje ustaše odvajaju od majki. Slike koje ne blijede. Niti mogu, ikada. Majka koja bježi sa mlađim bratom. Otac Pejo i on i vagonu za Jasenovac. Djeca koja plaču. Vagoni. Vagoni smrti. Glad. Žeđ. Umor. Iscrpljenost. I na kraju, smrt. Ovo je potresni dio jedne životne istorije, kratka istina čovjeka koji pune dvije godine nije nosio zvučno ime, nije nosio ime čovjeka, jer to nije bio, ali ne svojom

Luka Kecman: Samo u Donjoj Gradini je zakopano 366.000 žrtava

Ko god je bio u Donjoj Gradini i ko god je prošetao tim prostranstvom smrti u kojem vlada jeziva tišina, lako će shvatiti o čemu se radi. Donju Gradinu pohodim svake godine, a o njoj sam najviše saznao iz dugih razgovora sa bivšim direktorom Simom Brdarom, koji je bio anđeo čuvar tog najveće grada u RS, kao i literature na koju me je on upućivao. Teško sam to prihvatao. Danima čitao jednu stranicu… jer dalje se nije moglo. Ali, ostavimo moje emocije sada po strani. Priča se o broju žrtava, a brojke su neumoljive. Donja Gradina ima 9 grobnih polja i 125 masovnih grobnica koje su se same otkrile. Sve

Dete iz logora

Svedočenje Gojka Šašića koji je svoje prve korake napravio u ustaškom logoru u Slavonskoj Požegi. Piše: Olivera Radović Gledajući Gojka Šašića na pozornici, slušajući njegove replike iz tekstova Duška Radovića, dok uveseljava publiku, mnogi su sigurno videli šarmantnog vremešnog gospodina koji svoje penzionerske dane provodi radeći nešto što je možda čitavog života priželjkivao. Mnogo puta je nasmejao ili razgalio publiku igrajući u amaterskim predstavama, nastupajući na različitim skupovima. A on je, uz svu ljubav i posvećenost teatru i pisanoj reči, tamo zapravo – lečio dušu. Dušu veliku kao kuća, ali ranjenu još od prvih dana koje pamti. I koje ne pamti, ali su ga svejedno formirali kao osobu. Gojko je

Veteran: Ustašu smo bacili u jamu!

O početku ustaškog terora i srpskog ustanka na području Popovog polja u Hercegovini, svjedočio nam je Mirko Sirovina, Veteran. RUSKI Piše: Dušan Bastašić “U septembru 2014. godine u organizaciji Fonda jedinstva pravoslavnih naroda učestvovao sam na konferenciji u Kišinjevu u Moldaviji. Prvi dan konferencije, pred sam početak, svi učesnici su ustali i tiho među sobom govorili: ”Veteran… veteran…” Okrenuo sam se i vidio jednog vitalnog starca koji je ušao i sjeo pored mene. Bio je to Mirko Sirovina. Hercegovac… Ustanik 1941. godine, a onda partizan. Čovek koji je neposredno posle rata poslat u Sovjetski savez na dodatnu obuku. Zatim je 1948. u vreme Informbiroa odlučio da ostane tamo. Na konferenciji

Tezak_fizicki_rad_brzo_je_lomio_i_najsnaznije_zatocenike.jpg

Platno za prikrivanje ustaških zločina

Čim zatočenici spaze dolazak ustaša, Satler odmah vadi plahte i za pet minuta prekriveni su i bolesnici i mrtvaci. Crni prah pravi se karboniziranjem životinjskih kostiju, isto onako kao što naši „ugljenari” pale ugljen u šumi. Drveni ugljen nije bio zapravo lošiji od ovoga od kostiju. Taj ugljen pravi neki Židov, emigrant iz Austrije, koji je tamo nekad bio vlasnik farmaceutske industrije. Čovjek se zaposlio, hvata se i za paučinu da spasi život, da postane „koristan”. Ako pratiš razvitak bolesti tih ljudi, onda vidiš i njihovu psihologiju. Sutradan dolaze u ambulantu ti isti, a i novi, s proljevima. Njihov se izgled naglo pogoršao. Lijek nije pomogao. Naglo mršave, kolobar se

KURDULIJIN “LET” NAD SRPSKIM JAMAMA: Sondama pretražio celo područje NDH , tražeći skrivene grobnice

Strahinja Kurdulija, rodom iz sela Korita kraj Gacka, u junu 1941. imao je pet godina. Njegova najuža familija i on su iz jedne od nekoliko porodica iz ovog kraja kojoj loza nije ugašena u zloglasnoj Korinćanskoj jami. Piše: Dragan Vujičić Taj ustaški zločin na granici Hercegovine i Crne Gore bio je prvi veliki pokolj Srba u BiH, a jama kod Gacka je prva masovna srpska grobnica u tom kraju. Pred bezdanom je likvidirano i u njega bačeno 167 Srba od 16 do 60 godina. Naknadno, još njih 50, dovedenih sa raznih strana. Strahinja je danas u ozbiljnim godinama. Ne odvaja se od 36 stranica rukom pisanog materijala o srpskim stradanjima

Miloš Kordić: Kad dječak Milan M. posmatra kako mu od ustaškog noža nestaje porodica

Jednog jutra, 1942. godine, dječak Milan M. ostao je bez porodice. Osim starijeg brata. Tada odraslijeg dječaka, koji se priključio partizanima i otišao da ratuje po rebrima kozarskih šumskih vijenaca. A onda i dalje – možda sa doktorom Mladenom Stojanovićem, Josipom Mažarom Šošom, Petrom Mećavom… Naratovao se Milanov brat. I preživio bratu Milanu. Kao što je bratu, partizanu, preživio mlađi brat Milan. Danas, sa ove vremenske daljine u odnosu na vrijeme prije građanskog rata u Hrvatskoj, mogu slobodno reći da mi je Milan M. bio prijatelj. A da sudim o tome da li sam to isto bio i ja njemu – ne mogu. A nemam koga ni da pitam. Milan

Mara Protić: I sada osjećam toplinu krvi mog Stojadina na licu

Često me u snu doziva da ga branim i da mu dođem, jecajući i brišući suze svjedoči baka Mara Protić. Divljačke ustaške horde i koljači početkom Drugog svjetskog rata nisu mimoišle ni baraćka sela. U jednom danu u selu Podgorja je ubijeno i spaljeno skoro 200 civila. Svemu svjedoče spomenici žrtvama kao i svjedoci koji su preživjeli ovaj pokolj. Mara Protić (1919.) jedna od preživjelih opisala je taj 6. septembar 1941. -Ono što su tog dana učinile ustaše ne bi učinile ni najkrvoločnije zvijeri. Bili smo u zbjegu u Smrčevoj kosi iznad sela Podgorja. Mnogo svijeta sklonilo se pred najezdom ustaške nemani, starci, žene i đeca su tu bili jer

Saradnici nacista iz Bosne i Hercegovine

Grupa saradnika nacističke Njemačke i ustaških činovnika osuđena je pred Okružnim Sudom u Sarajevu 1947. godine po presudi br. K-529/47-11, koja je drugostepeno potvrđena pred Vrhovnim Sudom Bosne i Hercegovine presudom br. 1848/47. Centrala djelovanja ove grupe bila je Gazi – Husrefbegova Medresa u Sarajevu, a glavni zadaci bili su saradnja sa nacističkom Njemačkom i masovno regrutovanje muslimanskog stanovništva u ustaške formacije i redove nacističke Njemačke. Iako osuđeni kao direktni učesnici fašističkog pokreta, čije su posljedice izvršenje genocida nad srpskim narodom, danas ulice i institucije u Sarajevu i FBiH nose nazive po ovim zločincima, a nerijetko mediji iz FBiH njima posvećuju tekstove kao “herojima koji su spašavali Srbe od ustaša”.

Dragan Grgić: Prosuta krv oribanih ljudi curila je između dasaka i škropila dolje po ženama i djeci

Bilo je jezivo čuti kukanje i dernjavu ljudi kad ih privode ribežu i guraju unutra. Štala gostioničara Dane Gašljevića bila je dosta duga i široka i tu su se godinama sklanjali kočijaši sa kolima i konjima od nevremena. Ona je bila patosana daskama preko greda i tu je ranije gostioničar stavljao sijeno. Sada su tu smještali uhvaćene muškarce, dok su žene i djeca bili u prizemlju. U odjeljenju za muškarce, u potkrovlju, montirali su neki ribež sa oštrim noževima koji su okretala četiri zločinca i uhvaćene ljude žive gurali u tu spravu đe su ih ribali kao kupus. Prosuta krv oribanih ljudi curila je između dasaka i škropila dolje po

Jovan Mirić: Jasenovački leksikon

Sic – kavez od bodljikave žice uronjen u vodu i blato. Logoraš u sicu nije mogao ni da ustane ni da sedne, ni da legne ni da kleči, mogao je samo da čuči Ulaz u logor Jasenovac III (Izvor: Politika) U jasenovačkom sistemu logora zatočenici su davali svoje nazive pojedinim delovima logora, instalacijama, ljudima… I da nije drugih podataka, ovi nazivi jasno kazuju gde su ti ljudi bili. Neke nazive dale su i ustaše. Milko Rifer pominje još neke nazive u logoru Jasenovac 3 (Bulevar slobode, Bulevar pure, Most uzdisaja), ali se ti nazivi ne sreću čak ni kod drugih preživelih Hrvata. Verovatno je bilo još naziva koji su kružili

Titovo ćutanje o logoru smrti

U prvoj depeši upućenoj u Moskvu, aprila 1942, u kojoj je govorio o Jasenovcu, Tito ne pominje Srbe, već tvrdi da se u logoru nalazi „više od 10.000 najboljih sinova Hrvatske“. Titovi istoričari i novinari, karijeristi i zanesenjaci, koje činjenice nisu mnogo interesovale, decenijama su govorili da je on do kraja Drugog svetskog rata veoma malo znao ne samo šta se stvarno dešava u Jasenovcu, već i o masovnim pokoljima ustaša nad Srbima i o stvarnom karakteru nacističko-fašističke Nezavisne Države Hrvatske (NDH). To je samo po sebi nelogično, jer je Tito najveći deo Drugog svetskog rata, od kraja 1941. do kraja maja 1944, proveo na teritoriji NDH, a i od

Dušan Ilić: Od čega će zavisiti broj Srba stradalih u Jasenovcu?

Oni koji podržavaju eksperte pokušavaju da nas ubede da je „kralj srboklanja“ Petar Brzica za jednu noć uspeo da zakolje 1360 Srba, dok su njegove kolege za preostalih 1.336 dana Jasenovca zajedno ubile oko 44-50.000 Broj stradalih Srba u Jasenovcu zasigurno neće zavisiti od predanog popisivanja srpskih žrtava i sakupljanja podataka o njima, naročito posle više od 75 godina. Pa od čega će zavisiti, pitaće se čitalac? Krenimo redom. Prethodnih nedelja u srpskoj javnosti je ponovo aktuelizovano pitanje broja stradalih u najvećem i najmonstruoznijem koncentracionom logoru u Drugom svetskom ratu na tlu okupirane Jugoslavije – Jasenovcu. Povod je bila izjava vladike slavonskog Jovana, predsednika Upravnog odbora Muzeja žrtava genocida, koja

Pokolj u selima Palančište i Jelovac kroz dokumenta i svjedočenja preživjelih

Apstrakt: Sela Veliko i Malo Palančište i Gornji Jelovac, najmnogoljudnija sela prijedorske opštine, tokom Drugog svjetskog rata pretrpjela su ogromne gubitke. Na ovo je uticao položaj ovih sela, a zatim i naklonjenost stanovnika komunističkom pokretu. Smještena uz cestu Prijedor–Dubica, ispod same Kozare, sela su stradala tokom svake neprijateljske ofanzive. Sa druge strane, ovaj položaj i dobro poznavanje terena Kozare iznad sela, omogućili su stanovnicima da prežive veliku ofanzivu na Kozaru, ljeta 1942. godine. Najveće i najužasnije stradanje dogodilo se iste godine u oktobru, kada su pripadnici 2. sata 8. ustaške djelatne bojne izvršile strahovit masakr nad civilnim stanovništvom ovih sela. Veliki broj sačuvanih dokumenata o ovom događaju, kao i svjedočenja onih

PREMIJERNO PRIKAZAN DOKUMENTARNI FILM “GARAVICE”

Blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa bihaćko-petrovačkog g. Sergija a pod pokroviteljstvom Eparhije bihaćko-petrovačke u svečanoj sali banjalučkog Banskog Dvora premijerno je prikazan dokumentarni film “GARAVICE” autora g. Dragana Radovića. Film je produkt višegodišnjeg truda i rada autora i njegovih saradnika na polju istraživanja stratišta Garavice nadomak Bihaća gđe je mučeničku smrt ugledalo preko deset hiljada nevinih srpskih žrtava Bihaća i okoline gđe prilaže autentične snimke preživjelih svjedoka i raznih zapisnika iz arhiva. Premijeri filma prisustvovali su Episkopi bihaćko-petrovački g. Sergije, pakračko-slavonski g. Jovan i marčanski Sava uz Predsjednika Republike Srpske g. Milorada Dodika, gradonačelnika Banja Luke g. Draška Stanivukovića sveštenomonaštva, sveštenstva i predstavnika državnih institucija. Prije početka filma prisutnima su se

POZDRAVNA BESJEDA NjEGOVOG PREOSVEŠTENSTVA EPISKOPA BIHAĆKO-PETROVAČKOG G. SERGIJA NA PROMOCIJI FILMA “GARAVICE”

Sa ovog mjesta, u ovaj dan, poručujemo svima da Garavice NEĆEMO, NE MOŽEMO i NE SMIJEMO zaboraviti, već ćemo učiniti sve da vaskrsnemo sopstveno sjećanje i molitvenu uspomenu. Vaša Preosveštenstva, Gospodine Predsjedniče Republike Srpske, Gospodine Predsjedniče Narodne Skupštine, Poštovana gospodo, Braćo sveštenici, Draga braćo i sestre, Okupili smo se večeras ovdje, u banjalučkom Banskom dvoru, da bismo kroz dokumentarni film „Garavice“ oživjeli uspomenu na hiljade postradalih pravoslavnih Srba grada Bihaća i okoline, kojima je ustaška zločinačka ruka prekratila životni put, s jasnom i nedvosmislenom namjerom da većinski srpsko Pounje u potpunosti očisti od imena srpskog i vjere pravoslavne. Mjesec juli 1941. godine na području mučeničke Krajine najkrvaviji je mjesec naše

Premijera dokumentarnog filma “Garavice” u Banjaluci 23. oktobra (VIDEO)

U Banjaluci će u ponedjeljak, 23. oktobra, biti premijerno prikazan dokumentarni film “Garavice” režisera Dragana Radovića koji se argumentovano bavi Garavicama, kao jednim od najvećih stratišta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, ali i ostalim masovnim stratištima Srba u Bihaću, Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu. Radović je izjavio za Srnu da su “Garavice” bazirane na više od 3.000 dokumenata i svjedočenjima 27 preživjelih, od kojih 15 govori u filmu, kao i da su prikazana stratišta o kojim nema nijedne informacije niti teksta na internetu. Prema njegovim riječima, jedan od ciljeva filma bio je da pokaže da su uz Garavice na tom području postojala i ostala masovna srpska

ISTORIJSKI ROMAN “KORANA KO RANA”

Dragan Grgić, rođen 1917. godine u selu Marin Most kod Cazina, 1961. završio je pisanje romana na 500 strana. Bila je to prva knjiga o stradanju Srba i zločinima hrvatskih i muslimanskih ustaša na prostoru bihaćkog kraja i južnog Korduna. Tragični period rata obilježio je gubitak oca, majke i brata, kao i ranjavanje u borbama protiv ustaša. Nakon završetka romana, nosilac “Partizanske spomenice 1941” suočava se sa zabranama, krivičnom odgovornošću i pritiscima državnih vlasti. U tako neriješenim sukobima preminuo je od posljedica infarkta 1985. godine u petrovaradinskoj bolnici. Iza njega nije ostalo potomstvo. Ostao je samo jedan ispražnjen trofejni pištolj i posljednja nada da će doći bolje vrijeme kada će

dara_banovic.jpg

Ustaški pokolj u Velikom Palančištu oktobra 1942.god.

U prijepodnevnim časovima 20. oktobra 1942 godine , na dan svetih mučenika Sergija i Vakha (Srđevdan) , naišla je esesovska vojska na područje skoro cijelog sela Veliko Palančište , zatim većeg dijela sela Malo Palančište i dijela Jelovca koje graniči sa Velikim Palančištem i pokupila svo stanovništvo bez obzira na godine uzrasta i sakupila kod zaseoka Vučkovići u Velikom Palančištu. U popodnevnim časovima istog dana došla je jedna jedinica ustaša koja je preuzela sav sakupljeni narod os esesovaca koji su se zatim povukli na front. U predvečernjim časovima 20 oktobra , dakle, istog dana, ustašu su izvršile razdvajanje muškaraca preko 15. godina na jednu stranu , a žene i djecu

O ustaškim zločinima u NDH učiti iz provjerenih izvora

U Narodnom muzeju Toplice u Prokuplju postavljena je izložba Javne ustanove Spomen-područja Donja Gradina „Koncentracioni logor Jasenovac 1941“. Autori izložbe o prvoj godini postojanja logora Jasenovac su muzejski savjetnik Tanja Tuleković i viši kustos Dejan Motl. – S obzirom na sveprisutni istorijski revizionizam, izražena je potreba da se o ustaškom zločinu genocida počinjenom u NDH, svim istorijskim činjenicama koje su prethodile osnivanju NDH i Koncentracionog logora Jasenovac i posljedicama najstravičnijeg logora iz perioda Drugog svjetskog rata uči na izvoru ovih informacija iz Javne ustanove Spomen-područje Donja Gradina, čiji radovi i rezultati se prate i prepoznaju sa ove strane rijeke Drine – rekla je Tulekovićeva Srni. Ona je navela da će

Dr Milan Bulajić: Istina će nas osloboditi

Mada se dr Milan Bulajić upokojio prije četrnaest godina, otrežnjujuće je njegove riječi čuti i danas, kada ga Jovan Ćulibrk u kontekstu revizionizma pominje kao “nesrećnika”. Da li je Srbija spremna da se suoči sa utvrđivanjem istine i odgovornosti za genocid, počev od klero-ustaške Nezavisne Države Hrvatske do danas? Koji su razlozi da premijer Srbije i predsednik Vlade Srbije obmanjuju javnost tvrdnjom da je Srbija podnela kontratužbu protiv Hrvatske, kada to nikada nije učinila? Ima li pravo srpska javnost da zna zbog čega se skriva od javnosti činjenica da je predsednik Međunarodnog suda pravde, najvećeg sudskog organa UN, čiji je Statut sastavni deo Povelje UN, dva puta pred Vladu Srbije

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala