arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Skelani – smrt u begu ka Srbiji

Na današnji dan 1993. godine, počinjen je napad na selo Skelani koje se nalazi u srebreničkoj opštini i koje od Srbije razdvaja samo reka Drina. Toga dana u ovom podrinjskom selu ubijeno je 65 osoba. Bošnjački vojnici ubijali su tog 16. januara i žene i decu. Januar 1993. godine. Podrinje, istočna oblast Bosne i Hercegovine koja se prostire uz samu reku Drinu i granicu sa Srbijom. Armija Bosne i Hercegovine (ili kako se tada zvanično zvalo Združene snage teritorijalne odbrane subregije Sreberenica)  pod kontrolom je držala veću oblast srednjeg Podrinja. Došli su skoro do Zvornika, zauzeli su Bjelovac, na Božić 1993. godine palo je i selo Kravica.  Bratunac se još

Ponovljeni vandalizam na pravoslavnom groblju u Vukovaru

Na pravoslavnom groblju u Vukovaru nepoznati počinilac ili više njih uništio je nekoliko nadgrobnih spomenika. Piše: Maja Milanović Nekoliko građanki Vukovara koje redovno obilaze spomenike svojih predaka na starom pravoslavnom groblju u Vukovaru primetile su da je nekoliko nadgrobnih spomenika oskrnavljeno i porušeno. Predsednik Zajedničkog veća opština iz Vukovara Dejan Drakulić, vukovarski sveštenik Saša Kuzmanović i zamenik gradonačelnika Vukovara i predsednik gradske organizacije SDSS-a Srđan Kolar u ponedeljak, 9. januara, obišli su uz prisustvo policije navedeno groblje sa željom da počinilac što pre bude pronađen. – Danas smo ovde došli na pravoslavno groblje gde je po saznanjima naših sugrađanki tri ili četiri spomenika nasilno porušeno. Međutim, kada smo došli videli

GORAN LUČIĆ: SVIJEĆA ZA MILICU

Veče koristim da šetam Tašmajdanom. To mi je vrlo draga beogradska bašta, još se čvrsto vjeruje da su zapravo ovdje spaljene mošti Svetog Save. Ispod Tašmajdana su mreže podzemnih skloništa i tunela, ovdje su i njemačke trupe imale svoje zaklone tokom Drugog sv.rata. – Imate li upaljač? – izbaci me iz dubokog nutarnjeg lutanja momak sa sportskom torbom. Izgledao je kao da se vraća sa treninga. Kiša sipi a on pokisao na ulici djeluje malo čudno. – Ne pušim. – odgovaram hladno. Pun mi je princip ovakvih likova što duvan uživaju a vatru traže po ulici… Nosi frajeru ‘lulicu uz guzicu’, što bi se seoski dolje kod nas odbrusilo. Zaustavljam

KRVAVI BOŽIĆ 1993. godine …

Na dan najvećeg hrišćanskog praznika srpsko selo Kravica u opštini Bratunac zavijeno u crno. Spomen obilježje poginulim borcima i civilnim žrtvama odbrambeno otadžbinskog rata i srpskim žrtvama Drugog svjetskog rata regije Birač i Srednjeg Podrinja Republike Srpske. Od 1992. do 1995. godine 3267 srpskih žrtava – Od 1941. do 1945. godine 6469 srpskih žrtava. Tekst na spomeniku: “Mir vašim kostima Kraj drumova prašnih, Pokoj vašoj duši, Posle muka strašnih. Spavajte kraj druma Snom predačkih senki, Spavajte mladići Nevini vo vjeka”. ++++++++++++++ Piše: Slavko Jovičić Slavuj (1953 – 2022. ) 07. januara 2019. Na pravoslavni Božić, 7. janara 1993. godine, muslimanske snage iz Srebrenice priredile su krvavi pir ubivši 49 Srba

Još jednom ponižene Jošaničke žrtve

Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije Foča Srđan Stanković ocijenio je danas da je puštanje na slobodu bez bilo kakvih mjera zabrane za šestoricu osumnjičenih za svirepi zločin nad srpskim civilima u Jošanici na Nikoljdan 19. decembra 1992. godine, još jedno ponižavanje žrtava i uvreda za preživjele. Stanković je naglasio da u radu pravosudnih institucija BiH nema ništa novo i normalno, jer zbog zločina nad Srbima niko nije osuđen ili zadržan duže od pet dana. “To je jedan neviđen zločin da se djeca od dvije godine zakolju na kućnom pragu, da to 30 godina niko nije osudio, da se drži u ladicama, a zna se pojedinačno ko je djecu ubio. Više niko

NAJAVA: „Ako te se sjetim jednom samo“

Projekcija dokumentarnog film „Ako te se sjetim jednom samo“, djelo Mire Lolić Močević Blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog gospodina Porfirija, ukazana nam je velika čast da u prestonom gradu naše Srbije, u Hramu koji je svetinja i ponos svih Srba, predstavimo projekat u koji smo svi mi zadužbinari iz Republike Srpske zajedno utkali svoje srce – Zadužbinu za Kosovo i Metohiju. Dokumentarni film „Ako te se sjetim jednom samo“, djelo naše sestre u Hristu Mire Lolić Močević, kojoj dugujemo beskrajno hvala za njen trud, pokretna je slika života Srba na Kosovu i Metohiji danas. Slika pred kojom nijedan Srbin, gdje god da živi, neće ostati ravnodušan. Veliku zahvalnost za podršku

NAJAVA: „Ako te se sjetim jednom samo“

Projekcija dokumentarnog film „Ako te se sjetim jednom samo“, djelo Mire Lolić Močević Blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog gospodina Porfirija, ukazana nam je velika čast da u prestonom gradu naše Srbije, u Hramu koji je svetinja i ponos svih Srba, predstavimo projekat u koji smo svi mi zadužbinari iz Republike Srpske zajedno utkali svoje srce […]

Poziv na premijeru filma: “Čiko,ja sam živ, nemoj da me ubiješ”

Film je priča o Draganu Vasiću dečaku iz Sarajeva koji je jedini preživeli svedok užasnog zločina koji se desio početkom juna 1992 g. u naselju Ledići pored Sarajeva. Dragan Vasić tada star svega 11 god. života je uspeo da preživi pukom srećom i spašen je zahvaljujući vojniku Izi Veliću jer ga je odveo na Igman doktoru Mustafi Pintol. Odveo ga je kod svojih roditelja, a kasnije je razmenjen. Tako je Dragan Vasić postao jedini preživeli očevidac onoga što muslimanska propaganda decenijama pokušava da zataška. Autor filma je Gvozden Šarac a film je izašao u produkciji RTRS septembra 2021 godine. Film će se prikazati u skupštinskoj sali opštine Zvezdara 24.12.2022 god.

Pokolj na praznik, krvavi Nikoljdan

Na Nikoljdan, 19. decembra 1992. godine muslimanska vojska iz Goražda na kućnom pragu svirepo je ubila 56 mještana Gornje Jošanice kod Foče, među njima 16 Višnjića, a jedna od rijetkih preživjelih iz ove srpske familije Dušanka Višnjić, danas Lalović, priča da još pamti lica zločinaca, dovikivanje i pucnjavu dok su pokušavali da je uhvate. Dušanka, koja je tada imala nepunih 18 godina, dan uoči Nikoljdana došla je na selo kod babe i djeda da zajedno sa njima dočeka i proslavi krsnu slavu. Prisjeća se da je pomagala babi i tetki da pripreme slavsku trpezu, a kada je zapucalo u osvit zore nisu bili svjesni da je to napad. – Ne

Zna se ko su zločinci a kazne nema ni posle 30 godina

Navršila se 31 godina od zločina hrvatskih jedinica nad Srbima u Mašićkoj Šagovini, u Hrvatskoj, kada je likvidirano najmanje 55 Srba, a za ovaj zločin još niko nije odgovarao ni pred domaćim niti pred međunarodnim sudovima, saopšteno je iz Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas”. U saopštenju se napominje da su u noći između 18. i 19. decembra 1991. pripadnici 108. i 121. brigade „Zbora narodne garde” i specijalci iz grupe „Svileni”, ukupno 363 vojnika, izvršili pešadijski napad na srpsko selo Mašićka Šagovina kod Novske, na obroncima Psunja. Selo je branilo oko stotinak pripadnika Teritorijalne odbrane iz ovoga i susednih srpskih sela i dobrovoljaca iz Srbije. Hrvatske „zenge” su u toku dana, zahvaljujući

Živko Korać – Poslednji aktivni vojnik Republike Srpske Krajine

Pisana priča o jednom čoveku koji nije hteo da se povuče sa kolonom izbeglica 1995. u hrvatskoj agresorskoj operaciji ”Oluja”. Uzeo je oružije i odmetnuo se u šume gde je bio strah i trepet za hrvatske bojovnike punih 5 godina. Živko Korać je rođen 29. oktobra 1957. u Velikom Šušnjaru u srcu Banije u porodici velikih vernika, zbog pravoslavne svesti i velikog patriotizma nikad nije bio član komunističke partije, što mu je bila prepreka da dobije posao u velikim firmama. Odmah na početku ratnih sukoba Živko se odaziva pozivu i stupa u odbranu srpskih sela i gradova na Baniji. Takođe je bio jako poštovan zbog svoje blage naravi ali i

Srpska Ramonda: Godišnjica stradanja Srba u Bjelovcu, Sikiriću i Lozničkoj Rijeci

Navršilo se 30 godina od masakra nad Srbima u bratunačkim selima Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka. Muslimanski zločinci iz Srebrenice predvođeni Naserom Orićem ubili su 14. decembra 1992. godine u ova tri sela 68 mještana, a ukupno tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata njih 109. „Tog 14. decembra 1992. muslimanske snage tzv. Armije BiH iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića u ranim jutanjim časovima izvršile su napad na srpska sela Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka, koja se nalaze na lijevoj obali Drine jedno pored drugog. Stanovnike ovih sela je probudila rafalna paljba i povici sa okolnih brda: „Ćetnici, sve ćemo vas poklati! Predajte se! Hvataj žive!…“, a koji su se čuli pri napadu

POŽEŠKA KOTLINA: Sećanje na 42-oje žena i staraca koje su 1991. pobili Hrvati

Navršila se 31 godina od masovnog zločina nad 42-oje civila srpske nacionalnosti u Požeškoj kotlini. Do danas niko nije odgovarao za ovaj masakr. U tom etničkom čišćenju 23 sela potpuno su uništena, a, prema još nepotpunim podacima „Veritasa“, ubijena je 71 osoba srpske nacionalnosti, od kojih su 33 bile žene, a 42 je bilo starijih od 60 godina. Najstrašniji pokolj se dogodio se 10. decembra 1991. kada je hrvatska vojska masakrirala 42 civila – 25 žena i 17 staraca srpske nacionalnosti. Za ovaj masakr još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima. „Veritas“ podseća da su tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici civilne zaštite i

Noć kada su hrvatske snage ubile 18 civila

Posmrtni ostaci žrtava pobijenih 1991. u Paulin Dvoru kod Osijeka, u pokušaju prikrivanja zločina posle rata prebačeni na Velebit, gde su otkriveni 2002. godine. U noći između 11. i 12. decembra navršava se 31 godina od kada je više pripadnika 130. brigade Hrvatske vojske (HV) upalo u kuću Andrije Bukvića u selu Paulin Dvor kod Osijeka i u znak odmazde zbog smrti saborca likvidirali 18 civila, 17 Srba i jednog Mađara. Oni su u pomenutoj kući bili u nekoj vrsti kućnog pritvora. Prosečna starost likvidiranih bila j 64 godina, a među njima je bilo osam žena i četiri bračna para. Samo iz porodice Katić ubijeni su Dmitar (82), njegovi sinovi Milan

Nismo zaboravili: Stradanje porodice Zec u Zagrebu

Aleksandra Zec bila je kći zagrebačkog mesara Mihajla Zeca, i vjerojatno sasvim obična dvanaestogodišnjakinja, koja po ničem ne bi zaslužila da se o njoj piše, – da je nisu svirepo ubili. Uveče oko 23 časa, 7. decembra 1991. u njen dom u Poljaničkoj ulici 22. na zagrebačkoj Trešnjevci, banuli su Siniša Rimac, Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović (pripadnici Merčepove jedinice) sa namjerom da uhapse Mihajla Zeca, zbog njegovih navodnih veza sa pobunjenim krajinskim Srbima. On je nekako uspio je istrčati na ulicu, i pokušao pobjeći, ali ga je Siniša Rimac ustrijelio na udaljenosti od tridesetak metara.[1] Nakon tog su svezali 12 godišnju Aleksandru i njenu majku

Danas komemoracija povodom 31 godine od ubistva srpske porodice Zec

Antifašistička liga Hrvatske i Srpsko narodno vijeće /SNV/ organizovaće danas u Zagrebu komemoraciju povodom 31 godine od ubistva članova srpske porodice Zec, koje hrvatsko pravosuđe nikada nije procesuiralo. Komemoracija će biti održana u 18.00 časova kod Adolfovca na Sljemenu, lokalitetu gdje su u noći sa 7. na 8. decembra 1991. godine ubijene djevojčica Aleksandra i njena majka Marija Zec. U saopštenju se navodi da će na mjestu zločina, na kojem ni 31 godinu poslije ne postoji obilježje na ubistvo majke i kćerke Zec, govoriti gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, nakon čega će biti položene ruže u znak sjećanja na zagrebačku porodicu Zec. Prema podacima Informacionodokumentacionog centra “Veritas”, pripadnici specijalne jedinice MUP-a

Štrbac: Hrvatska porodicama ubijenih Srba naplaćuje ogromne sudske troškove

Predsjednik Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac rekao je Srni da porodice stradalih Srba u ratu u Hrvatskoj masovno gube sudske sporove za naknadu ratne štete, jer, prema presudama hrvatskih sudova, žrtve su “krive što su bile tamo u pogrešno vreme” na pogrešnom mestu”. Štrbac navodi da su slučajevi sestara Radmile i Mirjane Vuković i Milana Smolić, koje je u Hrvatskom saboru pomenuo zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke /SDSS/ Boris Milošević i nazvao sramotnom ovakvu praksu hrvatskih sudova, samo vrh ledenog brega. On kaže da Vukovići moraju da plate 8.000 evra za sudske troškove spora koji su pokrenuli zbog ubistva roditelja i sestre, dok je Smoliću preti oduzimanje kuće zbog troškova

General Bajić: Hrvatski sud je sredstvo za falsifikovanje istorije

POSLE ODLUKE DA SE U ZAGREBU SUDI PILOTIMA JNA U ODSUSTVU Bivši komandant Petog vazduhoplovnog korpusa, prvooptuženi za raketiranje Banskih dvora 7. oktobra 1991. godine, dostavio je dokaze iz hrvatskih arhiva o zločinima tamošnje vojske, zbog kojih, sve do pre dva dana, optužnica nije mogla da bude potvrđena U dejstvima protiv JNA u Hrvatskoj, po naređenju Franje Tuđmana, do 1. oktobra 1991. godine ubijeno je 178 vojnika i starešina. Od posledica ranjavanja umrlo je još 18, ranjeno je 709, a zarobljene su 3.042 osobe. Iz Hrvatske je izbeglo 3.583 člana porodica aktivnih vojnih lica zbog terora koji se prema njima sprovodio. Zauzeta su 94 vojna objekta. – Samo do tada

Đurđica Dragaš: Jugoslavije više nema i niko je ne želi… osim vas!!!

Probudite se! Zna se ko, po onoj narodnoj, uči na tuđim, a ko na svojim greškama. Ne bih da koristim teške reči odmah na početku, ali baš o toj poslovici sam razmišljala gledajući objave i čestitke koje su po društvenim mrežama, povodom “Dana Republike”, delili moji zemljaci, sapatnici, Krajišnici. Ono što su ranom zorom započeli osvedočeni i zadrti komunisti i jugonostalgičari, tokom dana i večeri (u skladu s vremenskim zonama u kojima se nalaze) nastavili su zemljaci rasuti po svetu, izbeglice, ljudi koje je na taj put bez povratka odvela upravo ideologija i sistem kojima su se tog dana klanjali. Kap koja je prelila čašu bio je prilog u RTS-ovom

gospic.jpg

O Mesiću i Gospiću

SVJEDOČENjE BRAĆE DRAŠKA I BOJANA KALANjA IZ GOSPIĆA, ČIJI SU RODITELjI ĐORĐE I MIRJANA UBIJENI 18. OKTOBRA 1991. NAKON “SMRTONOSNOG SASTANKA” NA LIPOVOJ GLAVICI Gospićka bajka Bojan Kad sam došao na VMA na prepoznavanje, samo znam da je bio jako ružan dan, januar, devedeset i druge. Došao sam tamo, ja i jedna tetka, prepoznao sam ga po tom kaišu… Otac je često išao u kupovinu. Baš se sjećam toga kaiša. Kupili smo ga skupa u Dermi u Gospiću, u kožarskoj radnji. Mamu sam prepoznao… Ona je radila zube kod doktora Johmana, prepoznao sam zube. Kad mi je doktor Stankovi rekao, meni je bilo teško. Jednostavno, neka težina u plućima. Nisam

NAJAVA: Projekcija filma „Put u nepoznato”

Ministarstvo odbrane Republike Srbije, Uprava za odnose sa javnošću, Medija centar “Odbrana” Vas poziva na projekciju filma “Put u nepoznato”, autora Nenada Jurišića koja će se održati u utorak 29. novembra 2022. godine od 18 časova u svečanoj sali Doma Vojske Srbije, u Beogradu, Braće Jugovića 19.  „Put u nepoznato” predstavlja autentično svedočanstvo i zapis koji ostaje kako se stradanje srpskog naroda ne bi nikada zaboravilo. Film prati životni put tadašnje dece, a danas uspešnih ljudi i prikazuje kraj rata u Hrvatskoj iz jedne nove perspektive – kroz dečije oči. Produkciju filma potpisuje Laud produkcija (Loud production), autor je Nenad Jurišić, narator Tihomir Stanić, dok muziku potpisuje Boško Ćirković.Ulaz je

SLOBODAN JAKOVLjEVIĆ: Moj je otac u Vukovaru ubijen u junu 1991. samo zato što je Srbin

Jovan Jakovljević imao je 51 godinu kada je 29. juna1991. godine mučki ubijen u svojoj kući u Vukovaru, na tadašnjem Trgu Slavije bb, u ulici koja se danas zove Vatikanska. Bilo je to prvo ubistvo u samom Vukovaru 1991. godine, a koje se može podvesti pod zajednički nazivnik ratnog sukoba između Hrvata i Srba, iako se službeno za početak borbenih djelovanja u ovom gradu uzima 25. avgust 1991. godine. Njegovi ubice, kao i naručioci ubistva do danas nisu privedeni pravdi, a Slobodan Jakovljević (50), Jovanov sin, koji danas ima godina gotovo koliko i njegov otac u trenutku smrti, njegova majka Zorka i pet godina mlađi brat Zoran još uvijek čekaju

ISTINA O RATNOM PAKLU PLAĆENA ŽIVOTIMA: “Novosti” su u Vukovaru izgubile dvojicu istaknutih novinara, Milana Žegarca i Jusufa Čehajića

U ratnom paklu Vukovara redakcija “Novosti” izgubila je dvojicu izveštača – Milana Žegarca (44) i Jusufa Čehajića (50). Poginuli su u razmaku od pet dana. Piše: Jovanka Simić Žegarac, naš izveštač od početka sukoba u Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Sremu, stradao je 7. oktobra 1991, najverovatnije od snajperskog metka koji ga je pogodio u vrat na raskrsnici Hercegovačke i Trpinjske ulice u Vukovaru, na “ničijoj zemlji”, na desetak kilometara od centra. Tu, gde su se već nedeljama odvijale žestoke borbe. Nije bilo dana da Žegi, kako su ga kolege oslovljavale, iz bačkog mesta Odžaci gde je živeo, ne pređe preko Dunava da donese “Novostima” priču o stanju na ratištu.

Vukovarski_bluz.jpg

Vukovar: Sećanje na ubijenu srpsku decu i civile

16. novembra navršila se trideset i jedna godina od stravičnog zločina nad srpskim civilima u Vukovaru. U jednom danu je masakrirano 24 civila, od čega devet žena i četvoro dece. Prema podacima dokumentacionog centra Veritas, na području Vukovara je za vreme rata ubijeno najmanje 135 civila srpske nacionalnosti. Samo u periodu od 1. do 18. novembra 1991. hrvatska vojska je masakrirala 52 srpska civila. Najmasovniji zločin dogodio se 16. novembra 1991. Nažalost, mediji u Hrvatskoj godinama prećutkuju i zataškavaju ove stravične zločine. Glavni razlog zašto Hrvati prikrivaju ovaj masakr, leži u činjenici da bi se otvaranjem tog problema doveo u pitanje mit koji su Tuđman i hrvatska elita konstruisali kada

Godišnjica stradanja Srba iz sela Kip i Klisa

Ovih dana se navršava 31 godina od stradanja Srba iz zapadnoslavoskih sela Kip i Klisa tokom rata u Hrvatskoj 1991. godine, koji su odvedeni u improvizovani zatvor u Marinom Selu gdje ih 18 nije preživjelo mučenja, saopšteno je iz Dokumentaciono-informativnog centra “Veritas”. U saopštenju se podsjeća da su u periodu od 12. do 18. novembra 1991. godine pripadnici hrvatske vojne policije pohapsili 24 srpska civila u selima Kip kod Daruvara, pod sumnjom da skrivaju oružje, i Klisa kod Pakraca, radi “izmještanja” stanovništva. Srpski civili su odvedeni u Marino selo, gdje su zatvoreni i držani u podrumu improvizovanog zatvora “Ribarska koliba”, psihički i fizički maltretirani, a najčešće metode mučenja su bile

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala