arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

BILA STUB PORODICE SVE DO SMRTI: Sahranjena baka Joka Milovanović

Na mjesnom groblju Mirosavci u opštini Lopare danas je sahranjena Joka Milovanović, majka tri poginula borca Vojske Republike Srpske, Miodraga, Tripuna i Đoje. Baka Joka Milovanović preminula je juče u 90. godini. – Opraštamo se od naše bake Joke, jedne od pet majki u Republici Srpskoj koje su u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu izgubile tri sina, heroine – poručili su članovi Boračke organizacije Lopare. Predsjednik Opštinske boračke organizacije Risto Radić rekao je da je uprkos svim životnih nedaćama, baka Joka okupljala preostali dio porodice i ostala njen stub sve do svoje smrti. Sahrani su prisustvovali rodbina i prijatelji, Boško Tomić, izaslanik srpskog člana Predsjedništva Milorada Dodika, načelnik opštine Lopare Rado Savić,

Vukovarski_bluz.jpg

Tragedija u Vukovaru počela srpskim žrtvama

Tri decenije od kada su snage JNA i srpski teritorijalci proterali hrvatske paravojne snage iz grada na Vuki i Dunavu. U Hrvatskoj se spremaju da glamurozno i uz domoljubni dekor obeleže “pad Vukovara”, a Srbi žale za bitkom izgubljenom za diplomatskim stolom. Vukovar nije i ne može biti grad heroj. Može jedino da bude grad žrtva! A istinski heroji, uz 1.100 žitelja nastradalih tokom te 1991, jesu njegovi stanovnici koji su preživeli sve strahote u borbi za goli život. Danas će se svi oni, kao i čitav svet, setiti kako je pre tačno 25 godina završeno tromesečno sistematsko uništavanje grada. Tragediju jednog grada Hrvati su vešto iskoristili da dobiju priznanje

Mitrovdanska bitka 1992.

Ja, gospodine predsedniče, jedino priznajem sud srpskog vojnika i svog mučeničkog naroda. Samo njima polažem račune i nikom više! Nas su svi ostavili. Čekaju da padne Nevesinje, da se prospe Hercegovina. Piše: Mišo Vujović Komandant „Vi ste taj čuveni komandant Gušić?”, arogantno mu se obratio predsednik Parlamenta. „Čuo sam svašta o vama, i dobrog i lošeg”, nastavio je, sastavljajući guste obrve ispod kojih je prodornim pogledom gledao komandanta jedne od najuspešnijih brigada Vojske Republike Srpske. Pukovnik je stajao u poluraskoraku, u modro zelenom kombinezonu, zavrnutih rukava do lakata. Sed, kratko ošišan, pravilnog, malo izboranog lica, ukrašenog plavim očima, desnom rukom oslonjen na revolver, podsećao je na Li Marvina iz filma

mali-grdjevac.jpg

Podsjećanje: Potresna svjedočenja izbjeglica iz zapadne Slavonije o stravičnom teroru ustaša

NOVOSTI, utorak 5. novembar 1991.: U koloni dugačkoj petnaestak kilometara, u Banjaluku je juče i prekjuče prispelo više od 5.000 Srba sa područja Virovitice, Grubišnog Polja, Podravske Slatine, Daruvara, Slavonske Orahovice a očekuje se dolazak još deset do 15 hiljada ljudi, žena i dece. Izbeglice koje su još u šoku, svedoče da je ustaška soldateska razarala i palila sve pred sobom a ko se nije izvukao, ubijen je ili zaklan na najbestijalniji način Izvor: NOVOSTI, utorak 5. novembar 1991. OSTALA PUSTOŠ Hrvatska ustašoidna soldateska opustošila je Veliku i Malu Peratovicu, Veliku i Malu Barnu, Lončaricu, Zrinsku, Veliku i Malu Dapčevicu, Brđane, Gornju Raševnicu, Donju Kovačnicu, Mali Grđevac, Crepušinu, Sibenik, Topčalovicu,

Parastos za stradale Bilogorce 29. oktobra u Beogradu

U crkvi Svetog apostola i jevanđeliste Marka u Beogradu u subotu 29. oktobra sa početkom u 11,00 časova biće služen parastos za stradale civile i poginule borce u okolnostima građanskog rata i poraća u Hrvatskoj 1991 – 1997 godine, porijeklom sa istočne Bilogore, te preko 100.000 pavoslavnih Srba, rođenih i sahranjenih na Bilogori i drugdje od 1552 do 2022. godine. Inicijativu za obeležavanje stradanja Srba iz ovog kraja pokrenulo je i organizuje i ove godine, Zavičajno udruženje „Bilogora“ sa sedištem u Beogradu. Na području istočne Bilogore, smeštene na severozapadu Hrvatske u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, tokom i posle rata, od 1991. do 1997. godine, koliko je do sada

svijece-pomen.jpg

Služen pomen ubijenim Srbima u Gređanima kod Okučana

U Gređanima kod Okučana danas je , povodom slave Crkve Svete Petke služena liturgija i pomen Srbima iz ovog sela koje su od 1991. do 1995. ubile hrvatske snage, kao i Srbima koje su ubile ustaše u Drugom svjetskom ratu. Liturgiju su služili sveštenici Eparhije pakračko-slavonske. Njegovo preosveštenstvo episkop pakračko-slavonski Jovan osveštao je 2016. godine u starom dijelu Crkve Svete Petke spomen-ploču u znak sjećanja na 18 Srba iz Gređana ubijenih od 1991. do 1995. godine. Na spomen-ploči ispisana su imena ubijenih mještana – Draginja i Đuro Čalić, Milka i Rada Gaćeša, Rajko Gljivica, Savo Jagličić, Milan i Siniša Keser, Rajko Savić, Obrad Kovačević, Nikola Kuzmić, Ilija Kužeta, Ignjatija Ružić,

Gospićka krvava jesen 1991.

Nakon drugog kruga prvih višestranačkih izbora održanih 06.05.1990. u Gospiću (i cijeloj Hrvatskoj) došlo je do poremećaja već prethodno narušenih međunacionalnih odnosa. Hrvati su se opredelili za ostvarenje davnašnjeg „tisućljetnog  sna“ – nezavisne države Hrvatske a Srbi za život u Jugoslaviji. Dijametralno suprotna državnopravna opredeljenja vodila su u oružani konflikt. PIŠE: Đorđe Pražić Većina Srba su glasanjem za Račanov SDP svjesno ili nesvjesno prećutno podržali mogućnost da žive u nezavisnoj državi Hrvatskoj. Međutim, hrvatsko političko vodstvo podržano od većine hrvatskog naroda, nije željelo Srbe u Hrvatskoj. Povampireno ustaštvo postala je svakodnevna pretnja za srpski narod, posebno za Srbe u gradovima, koji su bili u veoma teškoj situaciji. Nakon tzv „balvan

Izmasakrirana pa zapaljena tjela gospićkih Srba

Godišnjica likvidacije najmanje 124 Srba iz Gospića

Navršava se 31 godina od likvidacije najmanje 124 gospićkih Srba 17. i 18. oktobra 1991. godine u Hrvatskoj, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”. U Gospiću i okolnim mjestima, u jesen 1991. godine, Hrvatska vojska i policija su, uglavnom pod maskama, odvodili srpske civile iz njihovih kuća i stanova i likvidirali ih raznim načinima i na više mjesta. Likvidirani su uglavnom viđeniji Srbi koji su bili lojalni novouspostavljenom hrvatskom režimu. U tom periodu je, prema Veritasovim podacima, ubijeno najmanje 125 lica srpske nacionalnosti, među kojima i 39 žena, od čega skoro polovina od 16-18 oktobra. Među likvidiranima su i deset bračnih parova i četiri para po jednog roditelja i djeteta. Do

Zabranjuju film Malagurskog, a nisu ga ni pogledali: „Republika Srpska – borba za slobodu“ na udaru

Širom Evrope, Bošnjaci potpisuju peticiju za zabranu filma Borisa Malagurskog „Republika Srpska – borba za slobodu“ pod optužbom da film negira genocid nad Bošnjacima i da je reditelj „poznati nacionalista u bliskim vezama s bivšim predsednikom Srpske Miloradom Dodikom koji negira genocid u Srebrenici“, pišu švajcarski mediji. Malagurski negira ove optužbe i kaže da ne razume to što ljudi žele da zabrane njegov film, a da ga nisu ni pogledali. Dokumentarni film Borisa Malagurskog „Republika Srpska – borba za slobodu“ našao se na udaru bošnjačkih udruženja širom Evrope, koja traže zabranu ovog ostvarenja – nakon premijere u Banjaluci – više od 20 000 ljudi na portalu change.org potpisalo je peticiju

Dalmatinski Jasenovac

“Kad si pisao o Luki trebao si mene da pitaš. Ja danas ne bih bio živ da Luka nije preuzeo deo moje torture, rekao mi je ovaj odvažni čovek, nakon Lukine sahrane. Piše: Mišo Vujović U Morinju je otkrivena spomen ploča na zgradi u kojoj su boravili hrvatski bojovnici. U tom zatvoru niko nije ubijen, niko teško povređen, a za jedan (ne)dokazani šamar zarobljenom hrvatskom borcu, Kotoranin Ivo Menzalin dobio je od države Crne Gore četiri ipo godine strogog zatvora. Nečuveno. Sramno pranje odgovornosti glavnih vinovnika rata za mir i ratnih jastrebova sa čijim blagoslovom su mobilisani rezervisti na Dubrovačkom ratištu. Ratove vode političari dok su oficiri i vojska izvršioci

Obeležena godišnjica smrti majora Milana Tepića

Juče je obeležena 31. godišnjica smrti majora Milana Tepića. Hrabrom majoru počast je odata polaganjem venaca na spomenik u ulici u Beogradu koja nosi njegovo ime. Ministar odbrane Nebojša Stefanović predvodio je državnu ceremoniju polaganja venaca i odavanja počasti majoru Milanu Tepiću, prenosi se u saopštenju. Poručio je da su ljudi kao što su bili Tepić i vojnik Stojadin Mirković „utkali svoje živote u temelje naše otadžbine i bili odani vojničkoj zakletvi do poslednjeg daha“. Dužni smo, naveo je, „da gradimo i jačamo Srbiju svakog dana, kako bi buduće generacije i Mirkovića i Tepića i svih drugih porodica u ovoj zemlji živele u miru i blagostanju“. Stefanović je položio venac

Miodrag Linta

Linta: Tužilaštvo da pokrene krivični postupak za ubistvo 13 krajiških Srba na Koranskom mostu

Odmah po predaji, jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvezena je u prostorije policije, a druga grupa od 17 vojnika srpske nacionalnosti, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, sprovođena je pješice preko Koranskog mosta. Čim su stupili na most počela je likvidacija. Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta podsjeća da se prije 31 godinu desio monstruozni zločina nad 13 pripadnika JNA na Koranskom mostu u Karlovcu.  Pripadnici hrvatskih paravojnih i policijskih formacija  zaustavili su 21. septembra 1991. godine, ispred mosta na rijeci Korani u Karlovcu, dva vojna kamiona u kojima su se prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA koji su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da

To su muke crne bile

‘Mi izišli na polje, kad vidimo, naše kuće gore. Dim puši, puca se’, priča za Novosti Marija Grubor (90), koja je imala sreću da se u trenutku zločina u Gruborima nije nalazila u selu, ali je neposredno nakon toga svjedočila posljedicama: ‘Oni su ubili dva čovjeka na krevetu, babu na krevetu, i Miću su ubili na krevetu, ležao je jadan na krevetu i ubili su ga’. Piše: Mašenjka Bačić U ljeto 1995. godine tada 65-godišnja Marija Grubor ostala je u Gruborima nakon ‘Oluje’. Njena snaha i dvoje unučadi otišli su s većinom u kolonu, dok je njen sin četiri godine služio u krajiškoj vojsci i nisu znali gdje se nalazi.

REZULTATI POPISA U HRVATSKOJ: Ostali su samo tragovi od Srba – ćirilica više nije problem

Srba za trećinu manje nego prije deset godina. Zato ovaj popis donosi i političke reperkusije jer ustavni zakon pravo na službenu upotrebu jezika i pisma garantuje samo pripadnicima nacionalnih manjina koji u opštinama i gradovima u kojima žive čine više od 30 posto ukupnog broja stanovnika. U Hrvatskoj se tokom poslednjih deset godina u najvećem procentu smanjio broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti kao i broj vjernika, najviše katolika i pravoslavaca, prenio je Jutarnji list, pred današnju objavu novih podataka prikupljenih u prošlogodišnjem popisu stanovništva. Udio Srba u stanovništvu Hrvatske pao je u posljednjih deset godina sa 4,36 na 3,2 odsto, pokazali su rezultati popisa 2021. Državni zavod za statistiku Hrvatske

ILIJA PETROVIĆ: Kako smo traganjem za istinom o stradanju srpskog naroda dobili cenzuru?

Povremeno se ovom potpisniku omakne da napiše štogod o zločinima nad srbskim narodom – zločinima uvek genocidne prirode jer je onoj drugoj strani, genocidnoj, vrlo stalo da Srbe, početni narod-majku, tvorce ljudske civilizacije, čuvare prave vere, satru do poslednjeg, ne bi li tako prikrili svoju jalovost, i duhovnu i svaku drugu, što ih uporno drži na začelju one upravo pomenute civilizacije. Piše: Ilija Petrović Podosta papira sa takvim zabeleškama skoro da se već i ubuđalo, da bi pre neki dan, pri njihovom “provetravanju”, izronio i jedan s kraja 2008. godine, prikladan da se i danas ponudi čitaocima na uvid – ne bi li se videlo koliko zvanična Srbija “ne voli”

Godišnjica stradanja Srba u akciji “Medački džep”

Juče se navršilo 29 godina od napada hrvatske vojske na sela u okolini Gospića. U akciji nazvanoj Medački džep ubijeno je 88 Srba, od kojih su 36-oro bili civili. Piše: Đurđica Dragaš Rođaci i prijatelji ubijenih okupili su se na parastosu u beogradskoj Crkvi Svetog Marka Iza naziva Medački džep kriju se tri srpska sela u okolini Gospića-Divoselo, Čitluk i Počitelj. Krije se nekoliko stotina ljudi koji su tog septembra 1993.godine proterani iz svojih kuća, ali najteže je što se kriju i tragične sudbine onih koji nisu uspeli da se spasu. Nešto naroda je uspelo da pobegne u Velebit, ali oni koji su ostali u svojim selima su uglavnom pobijeni.

U crkvi Svetog Marka u Beogradu danas je služen parastos za 88 Srba ubijenih prije 24 godine u agresiji hrvatske vojske na Medački džep kod Gospića, zonu koja je bila pod zaštitom UN.

NAJAVA: Parastos za Srbe ubijene septembra mjeseca 1993. godine kod Gospića

Beograd, petak  09. 09. 2022. u 11 časova – Crkva Svetog Marka. Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993. godine u operaciji hrvatske vojske “Medački džep” (kod Gospića u Hrvatskoj). Parastos će se služiti u petak  09. 09. 2022. godine u hramu Svetog apostola i evangeliste Marka u Beogradu sa početkom u 11 časova. Nakon Parastosa u Tašmajdanskom parku biće položeno cvijeće na spomen ploču stradalim Srbima u ratovima devedesetih. Izvor: Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“, Beograd

POKOLj U GREĐANIMA I ČOVCU – ZLOČIN BEZ KAZNE

Hrvatsko pravosuđe i poslije 31 godinu ćuti o zločinu nad srpskim civilima i pripadnicima Teritorijalne odbrane u selu Gređani kod Okučana. Da bi prikrila zločin u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je mnogim srpskim povratničkim prodicama za njihove ubijene priznala status civilne žrtve rata uz obrazloženje da su ih ubili “četnici”, a ne hrvatske paravojne grupe i vojnici. Piše : Milomir SAVIĆ Pripadnici hrvatskih paravojnih Formacija “Tigrovi” su na današnji dan, 05. septembra 1991. godine u selu Gređani kod Okučana, u zapadnoj Slavoniji, izvršili stravičan zločina nad desetinama srpskih civila i srpskim teritorijalcima od kojih se mnogi još vode kao nestali, a odgovorni ni danas nisu privedeni pravdi. Predsjednik Udruženja protjeranih Srba

Zoran Saponjic

Zoran Šaponjić: Decu vam, ekselencijo, ne možemo zaboraviti

Ambasador SAD u Srbiji, gospodin Kristofer Hil, uveren je da kolektivno sećanje Srba ne seže duže od desetak godina,  par meseci, dva dana ili desetak minuta, uveren je takođe da je osećaj samopoštovanja u Srba zauvek izgubljen, zgažen, nestao, da ovaj narod nema više ni jednu jedinu crvenu liniju, pa  se Srbima može popiš… u brk i to u sred Beograda! A, šta drugo čovek da kaže pošto pročita današnji intervju njegove ekselencije jednom beogradskom nedeljniku u kome Hil veli „da Srbija mora da se okrene Zapadu i to zbog svoje dece i zbog dece svoje dece“, kao i „zbog svih drugih razloga“! „Mnogi mladi iz Srbije odlaze na Zapad,

Parastos

Veritas: Saopštenje povodom godišnjice stradanja capraških Srba 22.08.1991. godine

Jedan od najtežih zločina nad Srbima na području opštine Sisak u ratu devedesetih prošlog vijeka desio se 22. avgusta 1991. U ranim jutarnjim časovima, pripadnici MUP-a i ZNG-a, ničim izazvani, u transporterima sa oznakama JNA “protutnjali“ kroz srpska sela: Blinjski Kut, Kinjačka, Brđane, Čakale, Blinjska Greda, Bestrma i Trnjani, nasumice pucajući na lokalno stanovništvo, kojom prilikom su ubili 15 civila*, prosječne starosti 48 godina, i više desetina ranili. U njihovom krvavom pohodu na srpska sela zaustavili su ih mještani sela Brđani, koji su se, čuvši pucnjavu kroz druga sela, na brzinu organizovali i postavili uspješnu zasjedu. Najmlađa među ubijenima je Željka Boinović (23), po zanimanju tekstilna radnica, koja je upucana

U Hrvatskoj pretežno oblačno, mjestimično sa Olujom

Zamislite naciju koja slavi zločince! Ako možete, sada zamislite kako je ta nacija mezimče onih koji kažu kako se celo svoje postojanje bore protiv zločinaca. Možete li zamisliti državu u kojoj su ustaški i nacistički pozdravi nešto sasvim normalno, čak i poželjno. Zamislite čoveka koji kleči nad jamom sa svojom porodicom i plače, a ne zna da li više plače za decom ili za sobom. Ruke su mu žicom vezane na leđima, jer je onaj koji ih je vezao i njemu i njegovoj deci, očigledno veliki junak i u njima vidi ogromnu pretnju. Iznad tog čoveka stoji jedan u crnoj uniformi koji taj plač i plač dece prekida velikim maljem. Pored njega stoji

Sjećanje na ubijene na Miljevačkom platou

U Crkvi Svetog Marka u Beogradu služen je parastos za 40 Srba koje su pripadnici hrvatske vojske i policije ubili 21. juna 1992. godine na Miljevačkom platou kod Drniša. Nakon pomena ubijenima na Miljevačkom platou, položeni su vijenci i cvijeće u Tašmajdanskom parku na spomenik Srbima poginulim u ratovima devedesetih godina. Iz Udruženja porodica nestalih i poginulih lica “Suza” podsjetili su da se prije 30 godina na području Miljevačkog platoa desio monstruozan zločin nad pripadnicima srpske teritorijalne odbrane u prisustvu Unprofora. Prema podacima Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, na Miljevačkom platou likvidirano je 40 srpskih teritorijalaca, a većina ih je masakrirana. Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta je istakao da u Hrvatskoj

Svirepa mučenja Srba u Hrasnici bez adekvatne kazne i nakon 30 godina (VIDEO)

Nakon što je beogradsko pravosuđe potvrdilo desetogodišnju zatvorsku kaznu Huseinu Mujanoviću, upravniku jednog od najmanje pet logora za Srbe u sarajevskom naselju Hrasnica, sarajevsko pravosuđe privodi kraju tužbeni proces protiv Senada Gadže, Zaima Laličića i Sulje Hebiba, pripadnika tzv. Armije BiH. I oni su, prema svjedočenjima, baš kao i Mujanović učestvovali u zatvaranju, premlaćivanju, sakaćenju i ubistvima hrasničkih Srba i torturama nad Srpkinjama. Čak i srpskom djecom. A hrasničkih “mujanovića”, “laličića”, “gadža” i “hebiba”, još mnogo uživa u slobodi! Počelo je mnogo prije krvavog aprila. Još dok su se u mir i suživot javno zaklinjali, a Jugoslovenska narodna armija bila jedina legitimna vojna sila! Pod budnim okom tvorca Islamske deklaracije

konjic-stari-most-300x199.jpg

Konjic 1992. – Zločin čeka kaznu

Petnaestog juna 1992. godine u sportskoj dvorani „Mladost“ na Musali u Konjicu od dvije minobacačke granate pogunilo je 13 zarobljenih srpskih civila koji su u ovaj objekat dovedeni nakon što su pripadnici muslimanskih i hrvatskih jedinica sve muškarce iz srpskih sela, Donje Selo, Bradina, Brđani i Bjelovčina nasilno priveli u logore Čelebići i sportsku dvoranu „Mladost“. Od minobacačkih granata, kada su Muslimani pucali iz topa u dvoranu sa obližnjeg brda, dok je u dvorani bilo preko 200 zarobljenih Srba ,jedan broj logoraša je poginuo na licu mjesta, dok je jedan dio ranjen i pebečen u medicinske ustanove u Konjicu. Prema svjedočenjima , svi su uz strašne muke podlegli ranama, jedan

Konačno spomenik herojima palim 1998. i 1999. u borbama sa NATO i šiptarskim teroristima

NA SPOMENIKU SU ISPISANA IMENA 470 PALIH A OTKRIO GA JE GENERAL BOŽIDAR DELIĆ, RATNI KOMANDANT 549. BRIGADE Konačno je podignut spomenik u slavu i čast herojima, pripadnicima vojske, policije i ruskim dobrovoljcima koji su 1998. i 1999. poginuli u borbama sa NATO paktom i šiptarskim teroristima. Nad spomenikom dominira tenk T-55, u kojem je 11. avgusta 1998. poginuo komandir Treće tenkovske čete – kapetan Željko Martinović. Idejno rešenje za spomenik dao je ruski dobrovoljac i predsednik Beogradskog odbora Pokreta Albert Andijev, koji je preminuo prošle godine od korone. Spomenik je otkriven 23 godine nakon okončanja NATO agresije. Tek kada su iz ličnih izvora prikupljena dovoljna sredstva za njegovu izgradnju.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala