arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Muzej žrtava Genocida: Izražavamo zabrinutost zbog iznetih tvrdnji

Muzej žrtava Genocida reagovao je na deo jučerašnjeg obraćanja Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra u Potočarima. Foto: Snimak ekrana – Fejs stranica Muzeja žrtava Genocida Sporno Suljagićevo obraćanje dogodilo se tokom konferencije posvećene kolektivnom sećanju održane 10. jula ove godine u Srebrenici. Muzej žrtava Genocida izražava zabrinutost zbog niza tvrdnji direktora Memorijalnog centra u Potočarima g. Emira Suljagića, saopštenih tokom konferenciije posvećene kulturi sećanja održane 10. jula ove godine u Srebrenici, kojima je pokušao da izvrši krivotvorenje i zloupotrebu Holokausta i Genocida, događaja koji su na najtragičniji i najdramatičniji način obeležili razdoblje Drugog svetskog rata. Naime, upućujući reči izvinjenja Jevrejima zbog zločina koje je nad pripadnicima tog naroda tokom Drugog

DA SE NE ZABORAVI: Zvao se Slobodan Stojanović i samo je htio da nađe svog psa

Imao je samo jedanaest godina kada su ga, jedne duboke junske noći 1992. godine, roditelji šapatom probudili i rukom mu dali znak da je vrijeme da krenu. U zbjeg. U bijeg pred smrću. Zoru nisu smeli da dočekaju u svojoj kući, u svom selu Donja Kamenica, u bratunačko-zvorničkom kraju. Razuzdano i krvoločno zlo se spremalo da u to svoje uobičajeno “radno vreme” dođe po njih. Kao što je prethodnih zora dolazilo po druge seljane srpske vere i nacije. Iskradali su se na prstima, pognuti, u strahu da ne nagaze na neku granu i sve ostalo što od sebe zvuk daje. Plašili su se vlastitog kašlja… Čuo se samo pseći lavež,

Đurđica Dragaš: Pustilo nas je naše Divoselo da se pronađemo, dotaknemo i radujemo plačući

Spavajte mirno, rođeni moji!!! Pronašla sam vas, rođeni moji, pod zelenim pokrovom, među divljim travama, u šumi izrasloj iz vaših kostiju. Vodilo me srce, ranjeno i željno. Vodila me krv vaša što teče mojim venama. Dozivali ste me, znali ste da vas tražim, u mraku divoseljačkom, u muci našoj zajedničkoj. Znam da ste mi se radovali! Radovala sam se i ja vama! Osetili ste moju ruku na vašem hladnom uzglavlju, moj drhtavi poljubac, moje suze na crnoj, krvavoj zemlji divoseljačkoj. Smirivali ste moje ludo srce, brisali tugu, radovali se mom životu. Tešili ste me iz svoje mračne, samotne postelje. Prepoznali ste moj osmeh, vatru u očima i beleg na levom

Đurđica Dragaš: Mirisalo je Divoselo na jutarnju rosu, na jabuke i pokošenu travu

Silno se namučih pre par dana pokušavajući da, na Gugl mapi, pronađem, bar približno, mesto gde je nekad bila naša porodična kuća u Divoselu. Kažem mesto zato što od kuće, posle nekoliko napada hrvatske vojske početkom 90-ih, nije ostao ni “kamen na kamenu”. Kad u pretraživač upišete Divoselo, jedino što dobijete kao rezultat je velika zelena pustoš. Nema kuća, nema puta, nema oranica… Samo zeleno “more” koje guta sve pred sobom. Tražila sam, uvećavala, pokušavala da pronađem neki trag života prema kojem bi se orijentisala… Posle mnogo muke, uspela sam (bar tako mislim) da nekako lociram parče zelenog prekrivača ispod kojeg bi trebalo da su ostaci naše kuće. Usput sam

Da li znate ko je beba sa fotografije? Majka je držala u naručju dok beže od „Oluje“, a danas…

Beba u zavežljaju bježi od zločinačke Oluje, danas ponosna supruga, majka, ćerka, najbolji Srbi 21. veka. Dva puta je Natalija Jokić bila na naslovnoj srani „Novosti“. Pre 28 godina i ovih dana. Prvi put kao beba, nešto malo mlađa od njene malene kćerke Ognjene, a ovih dana kao supruga slavnog Nikole Jokića, najboljeg košarkaša planete. Momka koji je proslavio Denver, Srbiju i pomerio granicu sporta, koji će se, od sada, meriti po rezultatima „derana iz teg Sombora“. Reporteri Novosti „upoznali“ su Nataliju u danu užasa za srpski prognanički narod iz Krajine. Bio je 6. avgust 1995. godine. U naručju majke bežala je od „Oluje“. Vreo dan. Tanka linija između života i smrti ispred

SITUACIJA NA KOSOVU I METOHIJI KROZ ZVANIČNE FAKTE

Srpski narod na Kosovu i Metohiji nalazi se u veoma teškoj situaciji i od velike je važnosti da im pružimo podršku i pokažemo da nisu sami. Administracija tzv. države Kosovo izazvala je brutalni teror i ogoljeno nasilje prema srpkom življu u Zvečanu na severu Kosova i Metohije. Arno Gujon; FOTO: Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Svedoci smo da se putem medija i društvenih mreža širi lažna slika o događanjima na severu Kosova i Metohije sa ciljem da se Srbi sa Kosmeta označe kao agresori i krivci za novonastalu situaciju. Samo zajedničkim snagama i jedinstvenim delovanjem možemo da stanemo na kraj stvaranju pogrešne slike stvarnosti o dešavanjima na Kosovu i Metohiji

RAZBIJANjE MITA: „Bijele trake“ u Prijedoru 1992. godine

Manifestacija „Dan bijelih traka“ u Prijedoru svakog 31. maja, iz godine u godinu, privlači sve veći broj ljudi i sve veću medijsku pažnju. Njome se želi obilježiti 31. maj 1992. godine, kada su, navodno, vlasti u Prijedoru naredile muslimanima i Hrvatima da nose bijele trake oko ruke. Trake su, navodno služile, kako bi se ove grupe stanovništva obilježile i lakše bile uočljive prilikom likvidacije. Ipak, istorijski izvori opovrgavaju ovu teoriju. Ovdje ću iznijeti dokaze koji pobijaju ovu teoriju, ali i dotaći se još nekih činjenica oko sukoba u Prijedoru 1992. godine. Pođimo redom… Ne postoji naredba o stavljanju bijelih traka na ruku Zagovornici „bijelih traka“ često ističu da je 31.

Đurđica Dragaš: Bilo ih je 12!

Otišli su pamteći jedino otkucaje majčinog srca i toplinu njenog tela. Žurili su da vide svet, da ga čvrsto obgrle ručicama, da ga udahnu, da mu se osmehnu. Želeli su da polete ka suncu i trče šarenim livadama. Sanjali su miris kiše, prvi sneg i dodir mraza na obrazima. Pitali su se koliko je slano more i može li se pregaziti tolika voda. Maštali o igri, nestašnim dečjim uvojcima, o ljubavi i stidljivim pogledima ispod trepavica. Radovali su se majčinom krilu i očevom snažnom dlanu. Potrčali su ka životu verujući da će ga zagrliti, osetiti, oživeti…. Ali… ovaj svet nije bio spreman za njih! Otišli su, ne ugledavši ga, bez

NE MOŽE HAG DA PIŠE SRPSKU ISTORIJU: “Novosti” istražuju – šta predviđa vodič za nastavnike i kako “kroji” gradivo

Kada je u pitanju istorija, presude iz Haga svakako nisu dovoljan izvor za istorijsku građu. Istoriju ne pišu sudovi, niti politički moćnici kakvi su oni koji stoje iza haškog mehanizma. Ovim rečima istoričari i advokati koji su dobro upoznati sa suđenjima u Hagu, komentarišu program pod nazivom “Vodič za nastavnike istorije – kako koristiti arhivsku građu za podučavanje istorije o sukobima devedesetih” koji je pokrenuo Mehanizam za krivične sankcije za bivšu Jugoslaviju. U Mehanizmu tvrde da je priručnik namenjen nastavnicima istorije koji žele da unaprede svoja znanja i veštine u korišćenju arhivske građe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, kada pripremaju časove istorije o sukobima iz devedesetih. Za Zorana Živanovića

Milenko Pavlović

“Nećete vi da ginete, ja ću”: Godišnjica pogibije pilota Milenka Pavlovića, branioca srpskog neba

Na današnji dan, 1999. godine, komandant 204. lovačko-avijacijskog puka Milenko Pavlović je iz kokpita MiG-a 29 izvukao mlađeg kolegu pilota, i poleteo ka NATO avionima koji su bombardovali Valjevo. Leteo je pravo u smrt, znajući da je neprijatelj daleko brojniji i tehnički nadmoćniji. Sa Batajničkog aerodroma, vinuo se u nebo i odleteo u legendu. Njegov poslednji let, trajao je 12 minuta. Milenko Pavlović je rođen je 5. oktobra 1959. godine u Gornjem Crniljevu, opština Osečina. Posle vojne gimnaziju u Mostaru, završio je Vazduhoplovnu akademiju u Zadru. NATO agresija na našu zemlju je pukovnika Milenka Pavlovića zatekla na mestu komandanta 204. lovačko-avijacijskog puka. Uprkos spoznaji da sa, upola manjim dometom radara,

Kristalna noć u Zadru

02. maja, se navršilo 32 godine od prvog velikog egzodusa srpske zajednice u Hrvatskoj – zadarskoj Kristalnoj noći, kada je za 24 sata proterano oko 10.000 Srba, a sva njihova imovina, i poslovna i privatna, uništena ili minirana. Mada je u ovom zločinu učestvovalo nekoliko stotina lokalnih Hrvata, uključujući i policajce, niko još nije odgovarao pred sudom Ovaj događaj se može uporediti sa Kristalnom noći iz novembra 1938. godine, u kojoj je 15.000 Jevreja poljskog porekla proterano iz Nemačke, kaže za “Vesti” Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra Veritas. – U Zadru je kao povod iskorišćeno ubistvo hrvatskog policajca u blizini mesta Polača kod Benkovca. Međutim, kasniji događaji će pokazati da

Savo Štrbac: Rudolf Perešin – vitez ili djecoubica

Skaradno je čovjeka koji iz aviona ubija usnulu djecu u naseljenom gradu nazivati „vitezom i herojem” I ovoga 1. maja, 28 godine kasnije, dok se zapadnoslavonski Srbi širom sveta pomenima i parastosima sjećaju svojih mrtvih rođaka, prijatelja i saboraca, dotle Hrvati u Okučanima, nekad glavnom centru te srpske oblasti, slave jednu od najznačajnijih pobjeda u domovinskom ratu izvojevanu nad „mrskim agresorom” u akciji koju su nazvali „Bljesak”. I ovoga maja Hrvati odaju počast pilotu Rudolfu Perešinu „vitezu domovinskog rata”, kako ga je posmrtno nazvao njegov vrhovni komandant, Franjo Tuđman, i čije ime je ispisano na spomeniku stradalim pripadnicima hrvatske vojske u toj akciji, podignutom prošle godine u Okučanima. Ko je

U paklu Skenderije

Ovo je deo priče o ratnom zločinu za koji niko nije odgovarao, u sudskim spisima nazvanim ,,Slučaj Dobrovoljačka”. Izvor: BUNAR BLOG ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Telefon u kancelariji u prizemlju pomoćnog objekta Vojne bolnice Sarajevo tog 2.maja 1992. zazvonio je nešto pre 13 časova. Kapetan I klase Marko Labudović znao je ko sa tog telefona zove i pre nego što je podigao slušalicu. – Halo-izgovorio je sa zebnjom. – General Kukanjac-predstavio

Na današnji dan počeo egzodus Srba iz Zapadne Slavonije

Iz Zapadne Slavonije je na današnji dan prije 28 godina u hrvatskoj zločinačkoj akciji “Bljesak” za samo 36 sati protjerano 15.000 Srba, a ubijeno 283, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”. Hrvatske oružane snage su pod kodnim nazivom “Bljesak” 1. maja 1995. godine izvršile agresiju na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu Republike Srpska Krajine, u vrijeme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN /UNCRO – Sektor “Zapad”/. Protiv zapadnoslavonskih Srba, odnosno oko 15.000 žitelja i oko 4.000 vojnika, krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Zaštitne snage UN, na vrijeme upozorene od hrvatskih generala, povukle su se na bezbjedna mjesta, prepuštajući “štićenike” na milost i nemilost agresoru,

Obilježeno 28 godina od egzodusa Srba iz zapadne Slavonije; Ubijanje civila i izbjeglica nije pobjeda (FOTO)

U Gradišci je obilježeno 28 godina od egzodusa Srba iz zapadne Slavonije u hrvatskoj akciji “Bljesak”, u kojoj je poginulo 283 ljudi srpske nacionalnosti, od kojih 114 civila, među njima 56 žena i 11 djece do 14 godina. Gradiška – parastos (Foto: RTRS) Kod Spomen-obilježja poginulim srpskim civilima i vojnicima iz Zapadne Slavonije, služen je parastos i položeni vijenci. Obilježavanju je prisustvovao i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Dodik je izjavio da ubijanje civila i granatiranje izbjegličkih kolona ne može biti pobjeda, kako to predstavlja druga strana dok se Srbi sjećaju svojih poginulih. Dodik je podsjetio da sve dok se Srbi sjećaju svojih poginulih u ratovima devedesetih godina, na drugoj

POZIV: Parastos Srbima ubijenim u Zapadnoj Slavoniji 1995. godine

Vašim prisustvom izražavate saosjećanje sa našim porodicama koje su izgubile svoje najmilije. I ove godine porodice nestalih i poginulih Krajišnika obeležiće Parastosom 28. godišnjicu stradanja srpskog naroda u akciji hrvatske vojske „Bljesak“, na području Zapadne Slavonije. Parastos će se služiti u crkvi Sv Marka u Beogradu, 1. maja 2023. godine, (ponedeljak) s početkom u 11 časova. Nakon parastosa u tašmajdanskom parku, biće položeno cveće na spomen ploču stradalim Srbima. Vašim prisustvom izražavate saosjećanje sa našim porodicama koje su izgubile svoje najmilije. Udruženje SUZA, Beograd

SRBI NIKAD NEĆE ZABORAVITI MILICU

Pre 22 godine od NATO bombi poginula je trogodišnja Milica Rakić. Majka je ćerku spremala za spavanje, ali umesto u krevet, otišla je zauvek. Te kobne večeri, 17. aprila 1999, oko 21 sat zvuk sirena zaparao je nebo nad prestonicom, što je značilo samo jedno – počinje vazdušna opasnost! Devojčica je poginula kada ju je pogodio geler u kući u Batajnici. Mala Milica spremala se za spavanje, majka ju je stavila na nošu i otišla u sobu da joj pripremi krevet za spavanje. Umesto odlaska u krevet, mala Milica otišla je zauvek… Raketa pogađa kuću porodice Rakić, a geleri lome staklo od kupatila u kome je sedela Milica. Vrata na

Đurđica Dragaš: Košare – petnaestorica na jednoga!

Takav je bio odnos snaga 9. aprila 1999. godine kada je napadnuta karaula Košare. Oko stotinak golobradih mladića, mahom na odsluženju vojnog roka, branilo je tog dana svoju zemlju, svoju porodicu, sve nas koji smo bili iza njihovih herojskih leđa! Verujem da niko od njih, kada su samo par meseci ranije krenuli u vojsku, nije mogao da pretpostavi u kakvom će se paklu naći. Bili su to obični mladići, mahom iz skromnih porodica koje nisu imale ni para, ni uticaja da ih “preko veze” smeste u neki bezbedniji deo zemlje ili ih pošalju u inostranstvo kako bi izbegli rat. Bili su to mladići koji su iza sebe ostavili detinjstvo, prva

Košare simbol junačke odbrane od NATO sile

Godišnjica početka jedne od najvećih bitaka tokom agresije na SRJ 1999. godine. U žestokim okršajima poginulo 108 pripadnika Vojske Jugoslavije Izvor: Izvor: VEČERNjE NOVOSTI ; Autor: RADE DRAGOVIĆ/J. L./G. Ć. , april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. U rano jutro 9. aprila 1999. godine, padinama Juničkih planina i Prokletija zagrmela je snažna minobacačka i artiljerijska paljba. Kiša granata koja se prosula po položajima na granici sa Albanijom označila je početak jednog od

veritas2.jpg

“Veritas”: Navršila se 31 godina od nekažnjenog zločina nad Srbima na Kupreškoj visoravni

Navršila se 31 godina od zločina hrvatske vojske nad kupreškim Srbima koja je ubila 54 civila i teritorijalca, 150 ih sprovela u logore, a zauzela sva srpska sela i sam Kupres, saopštio je Dokumentaciono informacioni centar “Veritas”. Veritas; Foto: RTRS Za golgotu kupreških Srba, iako se znaju imena svih žrtava i više od stotinu učesnika u njihovom stradanju, još niko nije odgovarao. “Veritas” podsjeća da su Hrvati 6. aprila 1992. godine u restoranu firme “Kvalitet” u Kupresu sakupili oko 60 teritorijalaca i civila i odmah po predaji, pred ostalim zarobljenicima, ubili Stevu Lugonju i Dragana Čelebića. Narednog jutra – 7. aprila su ih natjerali da polugoli, po snijegu i hladnoći

Tajna “Žute kuće” užasa: Potresna svjedočenja o trgovini organima na Kosmetu (VIDEO)

Premijera dokumentarno-igranog filma “Dosije Kosovo – Žuta kuća” ponovo je otvorila bolnu temu stradanja Srba sa Kosmeta, posebno onih za koje se sumnja da su žrtve trgovine organima. Iako je o trgovini ljudskim organima svojevremeno pisala bivša haška tužiteljka Karla del Ponte, izvještavao Dik Marti, čiji izvještaj je usvojila i Parlamentarna skupština Savjeta Evrope, a slučaj istraživao i tužilac Klint Vilijamson – ovi događaji još nisu dobili sudski epilog. Porodice otetih i nestalih Srba sa Kosmeta, koji već 24 godine tragaju za istinom o njihovoj sudbini, strahuju od najbolnijeg odgovora. Izvor: RTRS

Savo Štrbac

Savo Štrbac: Krvavi Uskrs na Plitvicama

Početkom 1991. godine rukovodstvo tadašnje SFRJ pokušava da arbitrira u rešavanju nastalog konflikta između Knina i Zagreba, ali svi pokušaji ostaju bez rezultata. Početkom 1991. godine rukovodstvo tadašnje SFRJ pokušava da arbitrira u rešavanju nastalog konflikta između Knina i Zagreba, ali svi pokušaji ostaju bez rezultata. Hrvatska se sve više naoružava, višestruko povećava broj policajaca, formira Zbor narodne garde (ZNG) kao vlastitu vojsku, iako je još formalno u sastavu SFRJ. Početkom i sredinom februara Hrvatska donosi odluku “da na njenoj teritoriji ne važe savezni zakoni” kao i odluku o razdruživanju od SFRJ, a SAO Krajina krajem februara donosi “Rezoluciju o razdruživanju od RH”. Polovinom marta JNA traži od Predsedništva SFRJ

Ovo su srpski vitezovi koji su NATO zlikovcima stali na put…

Jugoslovensko-albanska granica, 24. mart 1999. Tačno u 18,40 dežurni u operativnom centru jedne od jedinica VOJIN Vojske Jugoslavije dao je treću uzbunu u poslednja 24 sata. Dve minute ranije dobio je sve potrebne podatke putem automatizovanog sistema VOJIN, AS-84, kojeg su radari TPS-600 i S-600 na novim izmeštenim ratnim pozicijama nahranili svim podacima o dolazećim avionima i krstarećim raketama NATO-a iz područja severno od Krfa. Četiri holandska F-16 poletela su u tog 24. marta 1999. u 17,45 s aerodroma Amendola, Italija. Iznad Jadrana su imala prvo tankiranje gorivom, da bi zatim preko Albanije ušli u vazdušni prostor SRJ. Potpukovnik Jon Abma leteo je na čelu formacije od četiri F-16, kada

Zoran Radosavljević

Avion Zorana Radosavljevića, MiG -29, prema zvaničnoj verziji, oboren je u širem rejonu Loznice, ali su olupina i telo pronađeni odmah uveče od 16 i 17 godina starih dečaka nedaleko od mesta Teočak kod Bijeljine u rejonu Majevice, na teritoriji Republike Srpske. Zoran Radosavljević je rođen 26. februara 1965. godine u Prištini. Budući da mu je otac Svetozar bio vojno lice pri Jugoslovenskoj Narodnoj Armiji, i da je zbog potrebe službe često menjao mesto stanovanja, Zoran se zajedno sa majkom Radojkom i sestrom Snežanom često selio. Detinjstvo je proveo širom stare Jugoslavije, preko Skoplja, Kruševca do Beograda. Završio je Osnovnu školu „Starina Novak“ u Beogradu. Još kao dete, maštao je da bude pilot, nešto kasnije

Obilježena 31. godina od zločina nad Srbima u Sijekovcu(FOTO)

U Crkvi Svete velikomučenice Ognjene Marije služen je parastos ubijenim srpskim civilima u Sijekovcu u okviru obilježavanja 31. godina od zločina nad Srbima u tom mjestu. Parastos je služilo sveštenstvo Eparhije zvorničko-tuzlanske. Pomen u Sijakovcu (Foto: RTRS) Obilježavanju 31. godine od zločina nad Srbima u Sijekovcu prisustvovali su predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić i ministar rada i boračko-invalidske zaštite Danijel Egić, v.d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić, šef poslaničkog kluba SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Žunić, kao i načelnici opština Brod, Teslić i Šamac. Vijence su položili Stevandić kao predsjednik NSRS i izaslanik predsjednika Srpske Milorada Dodika

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala