arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
adam_pribicevic.jpg

Adam Pribićević : Naseljavanje Srba po Hrvatskoj i Dalmaciji

Adam Pribićević, srpski publicista i političar (1880-1957)  u svojoj knjizi „Naseljavanje Srba po Hrvatskoj i Dalmaciji“, izdavač: Zajednica Srba u Hrvatskoj, u zaključku piše:  Ova seoba Srba u Hrvatsku bila je velika pogreška, koje Srbi ne bi bili počinili, da su imali organizovano inteligentno vodstvo. Tom seobom Srbi su oslabili svoj položaj u centralnim srpskim oblastima, te su se one oslobodile docnije, nego što bi bile da su Srbi u njima bili ostali jaki. Turci su bili, u šesnaestom veku, naklonjeni Srbima. Ove seobe izazvale su sve žešću mržnju Turaka na Srbe, što je mnogo oštetilo naše interese. Reč Srbin značila je, na kraju, kod Turaka nešto što i reč

Mitar Šarić: Nikoljdan u Prebilovcima

Lep jesenji dan mediteranskog podneblja. Devetnaesti decembar. Godina 1941. Sveti Nikola. Narod u našem kraju kaže Nikoljdan. Nikoljdan je krsna slava Prebilovaca. Celo selo osim četiri porodice slavi Nikoljdan. Stojim pred kućom Milana Medića, u Prebilovcima, u kojoj živi naša novonastala zajednica od pet »jedinaca«. Razmišljam; kako se Nikoljdan slavio prošle (1940) i ranijih godina. Ljudi, rodbina i prijatelji, koji dolaze na slavu zovu se pićari. Oni iz udaljenijih mesta dolaze na konak uoči Nikoljdana, a odlaze sutradan po Nikoljdanu. Neki pićari dolaze na konjima, uparađeni u narodnoj nošnji. Poneki je obučen u crnogorsku narodnu nošnju, koja zbog svoje lepote i divnih boja izaziva divljenje svih, a posebno dece. Selo je

Nismo zaboravili: Stradanje porodice Zec u Zagrebu

Aleksandra Zec bila je kći zagrebačkog mesara Mihajla Zeca, i vjerojatno sasvim obična dvanaestogodišnjakinja, koja po ničem ne bi zaslužila da se o njoj piše, – da je nisu svirepo ubili. Uveče oko 23 časa, 7. decembra 1991. u njen dom u Poljaničkoj ulici 22. na zagrebačkoj Trešnjevci, banuli su Siniša Rimac, Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović (pripadnici Merčepove jedinice) sa namjerom da uhapse Mihajla Zeca, zbog njegovih navodnih veza sa pobunjenim krajinskim Srbima. On je nekako uspio je istrčati na ulicu, i pokušao pobjeći, ali ga je Siniša Rimac ustrijelio na udaljenosti od tridesetak metara.[1] Nakon tog su svezali 12 godišnju Aleksandru i njenu majku

Ante_Pavelic_004.jpg

RASNI ZAKONI, LOGORI, LIKVIDACIJE, TROVANjA DJECE, PLjAČKE…

Optužnica protiv ustaškog poglavnika Ante Pavelića, koja nikada nije okončana suđenjem, obuhvatala je, između ostalog, optužbe za rasne zakone, koncentracione logore, ubistva djece, pljačkanje imovine i saradnju sa nacistima, navode hrvatski portali. U glavnom dijelu optužnice od 7. maja 1956. godine Pavelić je optužen da je formirao terorističku organizaciju nazvanu “Ustaška nadzorna služba” sa zadatkom da upućuje u logore, osnovane u Jasenovcu i Staroj Gradišci, osobe koje te organizacije ocijene kao “nepodobne”. Takva deportacija u logore smrti odnosila se čak i na djecu, roditelje, sestre i braću uhapšenih. Ti organi su, izvršavajući Pavelićev zločinački plan, ubijali ljude sjekirama, maljem po glavi i na druge načine, uključujući izgladnjivanje, trovanje ili razbijanje

gospic.jpg

O Mesiću i Gospiću

SVJEDOČENjE BRAĆE DRAŠKA I BOJANA KALANjA IZ GOSPIĆA, ČIJI SU RODITELjI ĐORĐE I MIRJANA UBIJENI 18. OKTOBRA 1991. NAKON “SMRTONOSNOG SASTANKA” NA LIPOVOJ GLAVICI Gospićka bajka Bojan Kad sam došao na VMA na prepoznavanje, samo znam da je bio jako ružan dan, januar, devedeset i druge. Došao sam tamo, ja i jedna tetka, prepoznao sam ga po tom kaišu… Otac je često išao u kupovinu. Baš se sjećam toga kaiša. Kupili smo ga skupa u Dermi u Gospiću, u kožarskoj radnji. Mamu sam prepoznao… Ona je radila zube kod doktora Johmana, prepoznao sam zube. Kad mi je doktor Stankovi rekao, meni je bilo teško. Jednostavno, neka težina u plućima. Nisam

Prve žrtve ustaškog terora i genocida u Sremskim Karlovcima, hapšenje istaknutih građana juna 1941. godine i njihovo stradanje u logoru Jadovno

Položaj Srba u NDH se sve više pogoršavao, kao i položaj Jevreja i Cigana, posle objavljivanja „Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti“ i „Zakonske odredbe o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda“ početkom maja 1941. godine u glasilu hrvatskog ustaškog pokreta (Hrvatski narod, broj 78 od 1. V 1941. godine). Te odredbe je propisao poglavnik NDH Ante Pavelić po nemačkom nacističkom uzoru. Mržnju protiv Srba, Jevreja i Cigana uporno je širila ustaška propaganda preko dnevne štampe, radija i na skupovima. Oni su okrivljivani za sva postojeća zla i označavani kao niže rase i „nepoćudni elementi“. Srbi su još nazivani četnicima, a srpska pravoslavna vera grčko-istočnom ili šizmatičkom. Ustaška štampa je

Ilija Vujnović

Divoselo – zločinom do pustoši – zapisi Ilije Vujnovića

U jesen 2003. godina, nakon 10 godina provedenih u izbjeglištvu uputio sam se iz Gospića u Divoselo. Na izlazu iz Gospića, kod pravoslavnog groblja pokraj mene se zaustavio auto, čujem poziv: „Ilija gdje si se uputio?“. Priđem, pozdravim, ali nisam uspio da prepoznam koga sam sreo, pa kažem: „Ja nikako ne mogu da te prepoznam, a ti mene prepozna u vožnji“.“Nije ni čudo, nismo se vidjeli 13 godina, ja sam Mićo Dragaš”.“Nisi se ti puno promjenio, ali ja sam u godinama kad sve prekriva tama zaborava. Pošao sam u Divoselo, ne vjerujem da ću stići do ostatka moje kuće, nije ni važno, želja mi je da vidim što uspijem”. Dosta

Pokolj u selu Medak 5. novembra 1944.

Selo Medak, Gospić. Ustaše su 5. novembra 1944. pobile i spalile 40 srpskih seljaka. Saznanje o ovom zločinu, koji navodi Đuro Zatezalo u svojoj knjizi „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. (SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.) pokušali smo proširiti konsultujući širu literaturu. Na žalost, kao i o mnogim drugim stratištima našeg naroda, o ovom zločinu nema mnogo zapisano. U knjizi Gojka Vezmara „Ustaško-okupatorski zločini u Lici 1941-1945“ o Pokolju u selu Medak, nalazimo sljedeće:  Najmasovnije zločine u posljednja dva mjeseca 1944. godine počinile su ustaše u Metku i okolini, kao i u Mogoriću. U Metku su u dva navrata ubili 78 lica od kojih su 10 zaklali. Prema poimeničnom popisu žrtava najviše ih je pobijeno 5. novembra,

Logor Ribarska koliba

Logor “Ribarska koliba” je bio jedno od brojnih mučilišta u sistemu hrvatskih logora za Srbe, kome su hrvatske paravojne snage ZNG i specijalne jedinice hrvatske policije “Jesenje kiše” pod komandom Tomislava Merčepa, mučile civile srpske nacionalnosti u motelu “Ribarska koliba”, u blizini Marinog Sela (na putu između Pakraca i Kutine), u periodu 11. oktobra 1991. do 29. marta 1992. godine. Kroz ovaj logor je prošlo više od 300 Srba, a najmanje 100 Srba je ubijeno. Mapa logora za Srbe u zapadnom delu SFRJ 1990-ih OSNIVANjE LOGORA Ovaj logor je osnovan od specijalne jedince MUP-a Hrvatske “Jesenje kiše”, kojom je komandovao Tomislav Merčep. 11. oktobra 1991. godine u motelu “Ribarska koliba”

Akcija Otkos – trijumf ustaštva i fašizma!

Kao i proteklih nekoliko godina, u subotu 29. oktobra ove godine sa početkom u 11 časova u crkvi sv. Marka u Beogradu, biće služen parastos izginulim borcima Teritorijalne obrane opštine Grubišno Polje u građanskom ratu u Hrvatskoj 1991, te civilima sa tog područja stradalim u periodu od 1991. do 1997. godine. Piše: Ranko Radelić Inicijativa za obilježavanja ovih događaja započetih pre trideset godina u kojima je život izgubila 76 osoba i čiji su egzekutori paravojne formacije, terorističke grupe i pojedinci organizovani ili podržani od hrvatskih vlasti,  došla je od Zavičajnog udruženja „Bilogora“ čije je sjedište u Beogradu. Većinu stradalih čine civili, svega troje od njih je izgubilo život u ratnim

Branko_Copic.jpg

BRANKO..

Kad zaželiš pobjeći od stvarnosti i vratiti se snovima djeteta, pođe ruka prema polici sa njegovim knjigama. Generacije su odrasle uz njegove knjige. Piše: Željko Kresojević Branko kaže da je njegov začarani svijet sav satkan od bajki i maštarenja, mjesečine i prozračne svile, bio svojevrsni svijet oktobra, ali onog našeg, krajiškog, smirenog, zlatnog oktobra u ranu jesen, o Miholjdanu, kada su im u kuću dolazili dragi gosti, kad je sve bilo puno priča i obilja, kad je i mačka bila sita i miroljubiva, a miš debeo i bezbrižan… Ti đedovi oktobarski dani predstavljaju osnovnu riznicu svih njegovih literarnih motiva. Sad tek vidim kolika je sreća bila odrasti na selu uz

Milan Bastašić: Ustaški teror ne sme u zaborav

Pokojni Milan Bastašić bio je jedini preživeli od 77 srpskih dečaka sa Bilogore u “Jasenovcu”. Šaranova jama kod Jadovna i jasenovački užasi ostavili rane koje vape za istinom. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. februara 2016. godine. Sa nekoliko prijatelja koji su zdravice zalili dobrom kapljicom i uz dvadesetak pristiglih čestitki sa najboljim željama, Milan Bastašić je nedavno “načeo” 85. godinu. Za osam i po decenija, u njegovoj “knjizi života”, ispisane su mnogobrojne stranice. Većinom one najlepše, posvećene životnim radostima i uspesima. Ipak, negde na njenim prvim stranama, život je pokazao i svoju neljudsku, zversku, bezumnu stranu, ostavivši teške, duboke tragove ustaške kame

S. Avramov: Negiranje naših žrtava već jako iritira Srbe, osnivamo Memorijalni centar

Pred kraj života, prof. dr Smilja Avramov je bila svjesna snažnog i kontinuiranog procesa izvrtanja i negacije istine o Pokolju, genocidu počinjenom nad Srbima od strane NDH. Angažovala se oko ideje o formiranju Memorijalnog centra za srpske žrtve. Smatrala je nemogućim da se u Beogradu, na mjestu Starog Sajmišta formira Memorijalni centar jevrejskih žrtava jer se, kako je rekla, zna koliko je tamo Srba stradalo. Danas, kada je i zvanično potvrđeno da se na tom mjestu podiže Muzej Holokausta a da Srbi nisu smogli snage, pameti i istorijske odgovornosti da podignu Muzej Pokolja, vrijedi se podsjetiti njenih riječi. OVAKO JE GOVORILA SMILjA AVRAMOV Bez obzira na stvarnost da su Srbi

Prof. dr Mirjana Stojisavljević: Garavice mračne i krvave

Prof. dr Mirjana Stojisavljević: Istorijski čas povodom sedamdesetogodišnjicice ustaškog Pokolja na Garavicama kod Bihaća. Od pamtivijeka i prije Biblije sve naše riječi bile su ničije. Otkad ih razdijelismo međ sobom svako smo slovo zamijenili grobom. Duško Trifunović Početkom avgusta (5. avgusta) 2011. godine na Garavicama kod Bihaća održan je parastos i istorijski čas povodom sedamdesetogodišnjice od ustaškog Pokolja izvršenog, od 3. juna do 4. avgusta 1941. godine, nad trinaest i po hiljada Srba, civilnih žrtava genocida sa područja Bihaćkog sreza i okolnih mesta.[1] Potomci i poštovaoci žrtava garavičkog pokolja podsetili su se i na činjenicu da je pogrom planski izvršen upravo na dobrovoljačkoj srpskoj zemlji po kojoj su „lobanje poljem

grubori_2.jpg

Pokolj u selu Grubori

Pokolj u selu Grubori 1995. je zločin je nad srpskim civilima koji su počinili pripadnici antiterorističke jedinice „Lučko“ u sastavu Specijalne policije Republike Hrvatske tokom zločinačke akcije „Oluja obruč“ 25. avgusta 1995. godine, odnosno odamh nakon zločinačke akcije „Oluja“. Panorama kninskog sela Grubori u Sjevernoj Dalmaciji Zločin je izvršen nad svim preostalim civilima srpske nacionalnosti zaseoka Grubori koji su ostali u svojim kućama, u sastavu naselja Plavno, Plavljanska dolina, opština Knin, u sastavu tadašnje Republike Srpske Krajine. Za ovaj zločin niko nije kažnjen, a podignuti spomenik u Gruborima, nekoliko puta je rušen od Hrvata. PRETHODNICA Raspadom druge Jugoslavije više od dva miliona Srba našlo se na prostoru zapadno od rijeke

Kako su popunjavane velebitske jame

Aprila 1986, povodom predstojećeg suđenja ustaškom ratnom zločincu Andriji Artukoviću, nakon pisma primljenog od Rakić Pane, list “Dnevnik”, Novi Sad, objavio je članak: “Kako su popunjavane velebitske jame”. Donosimo faksimil objavljenog članka, kao i integralan tekst pisma pokojnog Rakić Pane. Uredništvu Redakcije lista „Dnevnik“, Novi Sad Povodom članka u Vašem listu: „Zašto je Artuković likvidirao Dr. Ješu Vidića“, kao i da se ne zna datum njegove pogibije u Jadovnom, javljam se jer je bitno i da se ovo sazna u vezi sa zlikovcem Artukovićem. Kao dečak – bolesnik sa 14 g. jula meseca 1941. g. nalazio sam se u bolnici u Gospiću. Bolnica se nalazi pored ceste koja prolazi prema

Svjedočanstvo o zločinu u logoru Slana na Pagu

Jedno od najstravičnijih svjedočanstava o ustaškom koncentracionom logoru Slana na otoku Pagu ispričao je devetnaestogodišnji ustaša Joso Orešković, kojeg su partizani uhvatili 1942. godine. Ovaj, do tada gospićki gimnazijalac, dospio je u ruke partizana upravo kao osposobljen za zadatke masovnog pokolja u okolici Korenice (Lika). Svjedočenje je posebno interesantno jer osim ostalog, daje najvjerniju ilustraciju nemogućnosti života u uslovima logora Slana u kojem se upravo preodgajalo i spremalo mladiće za koljačku službu. Joso Orešković: Još kao đak gospićke gimnazije stupio sam 1939 u vjersku organizaciju “križare”. Tu su nas pod firmom vjere odgajali u ustaškom duhu. Na naše sastanke su dolazili Jurica Frković i Juco Rukavina i držali nam predavanja

13.08.1942. KUSONjE – NE ZABORAVIMO ŽRTVE GENOCIDA

Stradanja Srba Kusonjčana u Drugom svjetskom ratu vežu se za 13. 08. 1942. godine i to  je najtužniji dan u istoriji ovog mjesta u blizini Pakraca. Na taj dan je u selu od ustaške ruke ubijeno 473 Srba.   Bili su to uglavnom stanovnici sela Kusonja te okolnih sela Dragović i Čaklovac , te jedan dio srpskih izbjeglica ispod Kozare koji su tražili spas bježeći od ustaša koji su činili zvjerstva i po Potkozarju. Najveći dio Srba ubijen je na taj način što su natjerani u pravoslavnu crkvu Svetog Georgija koja je potom zatvorena, polivena benzinom, zatrpana slamom i spaljena. Oni koji nisu stali u crkvu su poklani te pobacani

Prebilovci_izlozba_5.jpg

PODSJEĆANjE: Izložba “Prebilovci” – Beograd 21. maj 2015.- VIDEO

U Beogradu je 21. maja 2015. u prostoru Narodne banke Srbije, otvorena izložba “Prebilovci”, koja svjedoči o zločinu ustaša 1941. godine kada su ubili 850 Srba od ukupno 1.000 stanovnika tog srpskog sela u Hercegovini, koje je, prema istraživanju japanskog lista “Asahi šimbun”, najstradalnije selo u Drugom svjetskom ratu u Evropi. Izložbu je blagoslovio Njegovo preosveštenstvo, tadašnji vladika-zahumsko hercegovački i primorski Grigorije. Izložba, koja je zajednički projekat UG Jadovno 1941. iz Banjaluke i Kulturnog centra Novog Sada, sadrži fotografije, životne priče, tekstove i dokumenta o zločinu i o Prebilovčanima. Otvaranju izložbe prisustvovali su, između ostalih, umirovljeni episkop zahumsko hercegovački i primorski, sada već blaženopočivši Vladika Atanasije, novinar Srne u penziji

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 19. jun 1941. Godišnjica stradanja Srba u Lici

Na današnji dan otpočelo je stradanje Srba sa područja Donjeg Lapca. Počeo je POKOLj, zločin genocida nad Srbima od strane NDH. Zgrada osnovne škole, Donji Lapac, u podrumu mučilište i gubilište srpskog stanovništva od 19. juna do sredine jula 1941. Jama na planini Kuk. Jedna na usponu ceste Donji Lapac – Udbina, udaljena od ceste 80 metara, i druga na Javniku, iznad sela Orahovac. Pokolj Srba 19. i 26. juna 1941. S mjesta zločina pobjegao Vojislav Mileusnić. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas

konjic-stari-most-300x199.jpg

Konjic 1992. – Zločin čeka kaznu

Petnaestog juna 1992. godine u sportskoj dvorani „Mladost“ na Musali u Konjicu od dvije minobacačke granate pogunilo je 13 zarobljenih srpskih civila koji su u ovaj objekat dovedeni nakon što su pripadnici muslimanskih i hrvatskih jedinica sve muškarce iz srpskih sela, Donje Selo, Bradina, Brđani i Bjelovčina nasilno priveli u logore Čelebići i sportsku dvoranu „Mladost“. Od minobacačkih granata, kada su Muslimani pucali iz topa u dvoranu sa obližnjeg brda, dok je u dvorani bilo preko 200 zarobljenih Srba ,jedan broj logoraša je poginuo na licu mjesta, dok je jedan dio ranjen i pebečen u medicinske ustanove u Konjicu. Prema svjedočenjima , svi su uz strašne muke podlegli ranama, jedan

jama-pandurica.jpg

Pero inžinjera Obradovića: Sjećanje na jedan zločin

Držim jedno staro nalivpero u ruci, zarđalo, izubijano. Bože, kakav je životni put ovo pero imalo? Čuj „životni put“, kao da je živo biće, a ne predmet! A ono je stvarno svojom sudbinom i simbolikom koju nosi u sebi, oživjelo. Da li je nepoznati majstor u fabrici, gdje je proizvedeno, ko zna kada i ko zna gdje, mogao zamisliti da će ovo pero pričati jednu ovako stravičnu, i tužnu priču. Vrteći pero u ruci, mislima odlazim u rane osamdesete godine prošlog vijeka. Nekoliko žilavih i koščatih staraca, sa zavratama na glavi, ćutke, jednoličnim, ali odlučnim udarcima kosijera sjeku jasenove i grabove mladijere. Ono što posijeku, ja, tada sedmogodišnjak ili osmogodišnjag,

Korićka jama

Poruka preživjelih iz jame

U Korićku jamu u blizini Gacka u Hercegovini, tokom 4. i 5. juna 1941. godine bačena su  134 Srbina. Kosti su izvađene iz jame 1953. i 1956. godine i pohranjene u zajedničku spomen-kosturnicu u centru sela Korita. KORIĆKA JAMA U OVU JAMU 4/5 JUNA 1941. GOD. USTAŠE SU BACILE 134 SRBINA OVOGA KRAJA KOSTI ZVJERSKI UMORENIH LjUDI IZVAĐENE SU IZ JAME 1953 I 1956 GODINE I POHRANjENE U ZAJEDNIČKU SPOMEN KOSTURNICU U CENTRU SELA KORITA PORODICE UBIJENIH I SKUPŠTINA OPŠTINE BILEĆA PORUKA PREŽIVJELIH IZ JAME „OJ KORIĆKA PUSTA JAMO KLETA, TI NAS VRATI SA ONOGA SVIJETA U NjEDRIMA TVOJIM MI SMO BILI I TU TEŠKE RANE ZADOBILI OD USTAŠKE BAJONETE

gat.jpg

Barjak slobode zavijorio se 6. juna 1941.

6. juna 1941. godine grupa ustanika  iz sela  Kazanaca i Vratkovića kod  Gacka napala je žandarmerijsku stanicu na Brljevu i ovom akcijom označila početak organizovanog ustanka protiv Nezavisne Države Hrvatske. U svojoj knjizi o ratnim dešavanjima  u Hercegovini pod nazivom „Krvavo kolo hercegovačko“ Savo Skoko, između ostalog, piše: „Naime, već 5. juna 1941.godine munjevito se širila vest o tragediji sela Korita duž cele „nemirne granice“. Izjutra 5. juna u pograničnim selima pojavio se Jakov Milović, koji je sa slomljenom rukom pobegao sa Korićke jame, i ispričao ljudima da su te noći muslimani iz Fazlagića Kule pobacali u jamu Golubinku na Kobiljoj glavi sve odrasle muškarce iz sela Korita i Zagradaca.

Sveta Petka i Srbi u Plamenu

Istoričar i književnik Mr. Mile Dakić u svojoj zbirka pripovedaka „Bol u prsima” podseća nas na potresna stradanja Srba u Hrvatskoj. Iz pomenute knjige ovom prilikom odabrali smo pripovetku „Sveta Petka i Srbi u Plamenu” Ne da bi vas „hranili” mržnjom već da se ne zaboravi – na takav zaborav nemami pravo ni zbog pijeteta prema nevinim žrtvama. Jutros su žene podranile. Oko crkve Svete Petke na Kolariću čekaju s hranom u košarama. Bijele se roklje i povezače. Tu je i poneka djevojčica žutim rupcem podbrađena. Hrvatski vojnici poručuju da će natporučnik o svemu odlučiti. Rominja proljetna kišica. Niski sivo crni oblaci žure prema Debeloj kosi. Iz Vrginmosta u Vojnić zuje talijanski tenkovi i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala