arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
koriscka-jama-spomen-ploca.jpg

Krvavi kamen hercegovački: Vidovdanski pokolji

Drugi talas ustaških zločina, isplaniran kao „vidovdanska akcija“, započeo je 22 juna masovnim hapšenjem Srba i Jevreja u Mostaru, Stocu, Čapljini, Ljubinju, Nevesinju, Gacku, Konjicu i drugim hercegovačkim mjestima. Komandant zloglasne Pavelićeve tjelesne bojne Mijo Babić izdao je naredbu da se granični pojas prema Crnoj Gori očisti od Srba i tako omogući sprovođenje „vidovdanske akcije“. U naletu hrvatskih i muslimanskih ustaša u selima oko Gacka ubijeno je 140 muškaraca, žena i djece. Sa koliko su svireposti zlikovci izvršavali zadatak, vidi se i po tome što su satirali i cijele porodice. Todoru Nikoliću iz Kule bacili su u Čavčiju jamu 9 članova porodice, a Pilju i Špiru Boljanoviću 12 članova porodice

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 28. jun. Godišnjica stradanja Srba ’41 i ’92

Srpski narod je na Vidovdan stradao u više navrata. Jama Ržani do kod Ljubinja. Uoči Vidovdana 1941. godine ustaše su na prevaru uhvatile 186 Srba i nakon zvjerskog mučenja bacile ih u jamu Ržani Do kod Ljubinja. Bratunačka sela Loznica i Zagoni. Muslimanske snage iz Srebrenice napale su na Vidovdan 28. juna 1992. godine bratunačka sela Loznicu i Zagone i tom prilikom ubili 12 srpskih civila, 11 u Loznici i 1 u Zagonima. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: udruzenje@jadovno.com, telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska.  Vezane vijesti: Sjećamo

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 20. jun.1941. Godišnjica stradanja Srba u Lici

Jama Jasenovača – Jasikovača, Bubanj kod Borićevaca, Donji Lapac. 20. juna i 3. jula 1941. ustaše su pobile nekoliko desetaka Srba, muškaraca, žena i djece i bacile u jamu. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: udruzenje@jadovno.com, telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska. 

Svjedočanstvo o zločinima u gospićkoj kaznioni 1941.

Ubijali su svakodnevno, odvozili na Velebit i tako ubijali nad bezdanim jamama. Gotovo koliko su ih dnevno odvozili iz Gospića na Velebit, toliko su dovozili novih zatočenika. Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović iz Mušaluka, u Gospiću 6. jula 1952. godine.“ Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo Staraček, prijatelj po idejama Jurice Frkovića, samo malo kasnije Velikog župana za Veliku župu Gacka i Lika sa sjedištem u Gospiću. Odmah još u aprilu uslijedilo

Pokolj Srba u ličkom selu Rasoja-Gnjatovići 11/12. juna 1941.

Odmah nakon govora doglavnika Mile Budaka u Lovincu, ustaše su počinile Pokolj nad Srbima sela Rasoja – Gnjatovići. Rasoja – selo Gnjatovića, nalazi se jugozapadno od Lovinca, kotar Gračac. Ovo srpsko selo, tri puta je bilo poprište ustaškog pogroma. Prvi pogrom je izvršen 11/12. juna, da bi ustaše zločine ponovile 29. jula i 02. avgusta 1941. godine. U Lovinac je 10. juna 1941. godine došao Pavelićev doglavnik, zloglasni Mile Budak iz sela Sv. Rok, na sastanak svih ustaških pristalica zakazan za 11. jun. Govoreći o čistoći hrvatske nacije i položaju Srba u Hrvatskoj, Budak je izjavio: „ Što se Srba tiče, nije dosta drvo posjeći, treba mu i žile iščupati.“ Kada su

klecka-jama.jpg

Klečka jama kod Ogulina – stratište žrtava ustaškog zločina genocida

Nad Klečku jamu teško je i doći, a još teže govoriti i pisati o svirepom ozakonjenom masovnom zločinu koga počiniše nad nevinim ljudima zvijeri u ljudskoj spodobi u vrijeme bezumlja postojanja satelitske Hitlerove tvorevine, NDH Ante Pavelića, 1941 – 1945. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 28. oktobra. 2015. godine. Mi živući ne smijemo nikad zaboraviti pakao ovakvog masovnog umorstva nevinih koji mučenički izdahnuše u najgroznijim mukama bilo u svojim kućama, stajama, sjenicama, na njivama, u kršćanskim svetinjama crkvama, školama, u šumama, na masovnim stratištima u bezdanim jamama, kao što je i ova ovdje pod Klekom – Klečka jama gdje su ustaše u

Danas se slavi Sveti Vukašin Novomučenik Jasenovački i Klepački

Ovaj Pravoslavni Srbin, Novomučenik iz Jasenovca, rodom je iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve (naspram Čapljine), gde je ranije bila stara crkva Sv. Apostola Luke, s početka 16. veka, zadužbina čuvenih srpskih pravoslavnih crkvograditelja Hrabrena-Miloradovića, a od 1857. g. je obnovljena kao crkva Preobraženja Hristovog (koju su Hrvati 1992. g. srušili do temelja, kao i celo selo Klepce). Bio je rodom od familije Mandrapa, i zvao se Vuksan-Vukan-Vuk, VUKAŠIN. Treba da je rođen negde krajem 19. veka, najverovatnije u svome selu, ali je rano otišao i radio u Sarajevu, pa ga se zato preživeli ustaški genocid nad Srbima 1941-45. g. Klepčani malo sećaju, dok ga

Pop Risto Ćatić

Čim su se domogli vlasti, ustaše su i u Livnu započele sistematske i temeljite pripreme za potpuno istrebljenje srpskog življa. Uputstva o tome donijeli su oni koji su sa blagoslovom Stepinca i potpunim ovlašćenjima Pavelića stigli iz Zagreba ubrzo nakon kapitulacije i raspada Jugoslavije. CVIJO PAJČIN — ORAŠČIĆ, simbol hrabrosti i nepokora u livanjskom kraju Znali su dobro da je prvi i najvažniji zadatak dokopati se najviđenijih i najuticajnijih ljudi i pokupiti oružje i ratnu opremu iz ruku Srba a potom ih, goloruke i obezglavljene, u datom trenutku sasvim uništiti. Napravljena je crna knjiga a jedan od prvih koji je u nju upisan bio je Cvijo Pajčin, zvani Oraščić iz

Jasenovac_3.jpg

Šta je danas Jasenovac Hrvatima? (VIDEO)

Od podsjećanja i opomene na Jasenovačko zlo u Hrvatskoj je ostalo onoliko koliko mora da istorija ne bi bila do kraja ponižena.  Kao da umanjivanje broja žrtava nije bilo dovoljno, prešlo se na poptunu negaciju pa se sve češće mogu čuti opasni glasovi koji otvoreno kažu da je Jasenovac umjesto klaonice za Srbe bio radni logor u kome se polagao vozački ispit i rekreativno igrao fudbal. Umjesto da se na pomen preklanih duša stoji mirno ili makar ćuti, od visokopozicionarnog svešetnika katoličke crkve i uglednog hrvatskog novinara stižu poruke na koje se u Hrvatskoj ne reaguje, a u Evropi ćuti. Na tragu svog uzora, Alojzija Stepinca, dr Stjepan Razum, direktor

Svjedočenje Mile Džodan o zločinu nad Srbima Korduna

Jadna dječica, majko moja. Kao pilići kad im glavu odsječeš, pa onako odskaču, niz putić se štrljkaju. Gledaš onu žalost, kako se ne može umrijeti ni živjeti. Mi smo pobjegli u Petrovu goru. Bili smo tako, u obruču. Samo je lišće gorilo. To je samo varilo. Mjesto gdje smo se sakrile zove se Bjeljevine. Bilo nas je puno: Iz Maljevca, Gejkovca i Svinjice. Rulja naroda. Puno je naroda tada poklano. Dok smo se skrivali u šiblju naišli su ustaše. Jedan je komandovao: – Orešković, zalomi lijevo krilo ! Počeli su pucati i vikati, da se dižemo. Kažu: – Evo partizana! Mi ih počnemo moliti: – Gospodo, gospod vam Bog dao, mi

POKOLj: Kalovi, Petrova gora 13. maja 1942.

Petrova gora, u predjelu Kalovi ustaše su poklale 13. maja 1942. 28 žena i djece. U znak sjećanja na žrtve Pokolja donosimo vam svjedočenja preživjelih o ovom strašnom zločinu iz knjige “Kotar Vojnić u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji”. Izjave zapisao i redigovao istoričar dr Đuro Zatezalo. ANĐELIJA NAPIJALO Osjećala sam da živim Trinaestog maja 1942. godine oko 16 sati bila sam u šumi Bjeljevine. Sakrili smo se u žbunje misleći da nas ustaše neće primjetiti. Međutim, ustaše koje su se kretale tražile su nas kao što jastreb vreba kokoš. Idući pogibali su se da bi nas primijetili ispod krošanja ili u žbunju. To im je uspjelo. Kad su nas

petrova-gora-izbjeglice.jpg

POKOLj: Jarak Metaljka na Petrovoj gori, 9-14. maj 1942.

Interval od devetog do četrnaestog maja u istoriji stradanja srpskog naroda u NDH ostaće zabilježen kao doba ofanzive hrvatskih snaga  i stezanja obruča  na Petrovoj gori oko 700 partizana i hiljada srpskih izbjeglica iz kotareva: Slunja, Vojnića i Vrginmosta. U jarku Metaljka, od  9. do 14. maja 1942. ustaše i domobrani poklali su 57 žena i djece. Jarak „Metaljka“ ili „pod Metaljkom“ kako se naziva u literaturi samo je jedno od mnogobrojnih stratišta Pokolja na Petrovoj gori. U svojoj knjizi „Radio sam svoj seljački i kovački posao“  Đuro Zatezalo navodi svjedočanstva o ovim zločinima. Svjedočanstvo Đure Studena o masakriranju srpskih izbjeglica u Petrovoj gori maja 1942. zapisao sam 21. aprila 1961. godine. Tada je imao 32

Djuro_Zatezalo.jpg

Vodite ih i pobijte, oni su presuđeni…

Od 6. do 9. maja 1941, pohvatale su ustaše na pre­varu 600 Srba muškaraca s područja kotara Slunja i Vojnić, od kojih su 520 poklale u Hrvatskom Blagaju Na Đurđevdan, 6. maja 1941. godine, osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan neču­venog zločina nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića. Zločin planiran, do­bro pripremljen i organizirano izveden

rajko_lukac_feljton_02-1.jpg

Ustaško ljeto 1941.

25.8.1987. | Piše: Rajko Lukač Kad je Velebit bio grobnica Gospićka prokleta avlija Užas Jadovna Pakao je na Pagu Lucifer Pivac i kerberi Krik i bijes Metajne Kraj početka Ustaško ljeto 1941. (1) | Na vrh dokumenta Kad je Velebit bio grobnica Ako neki putnik, prolazeći kroz gospićki kraj, poželi da vidi mjesto najstrašnijeg gubilišta u Jugoslaviji iz ljeta 1941. godine i oda počast desetinama hiljada žrtava, to mu na žalost, neće poći za rukom, ili ne bar lako i jednostavno. Činjenica je prilično mučna, ali je ne treba prikrivati bar u novinskom članku koji bi da se bavi tim užasnim ljetom na Velebitu, gdje ni poslije četiri i po decenije i poslije

sveti-vukasin.jpg

LOGORSKA ISTORIJA SRBA – SVETI VUKAŠIN JASENOVAČKI I SARAJEVSKI ĐURĐEVDANSKI TEFERIČ 1942.

Žarko Vidović: Danas mi je, na Liturgiji, u Hramu Svetoga Save, oživelo sećanje i na moj transport, i dolazak u logor Jasenovac. Evo dana koji nam je dao Bog: u Arhijerejskoj sabornoj Liturgiji, u Hramu Svetoga Save na Vračaru, na dan Svetog apostola i evangeliste Jovana 2000. godine, Duh Sveti kroz usta Crkve – liturgijske zajednice naroda sa Vaskrslim Hristom – proslavlja imena srpskih Mučenika i Svetitelja, Svedoka Hristovih, među njima i Svetog Vukašina iz Klepaca i Sarajeva, Svetog Vukašina Jasenovačkog. Bio je iz hercegovačkog roda Mandrapa koji je svoju granu imao i u Sarajevu: stara ugledna kuća u ulici Miloša Obilića, na Piruši. (Zbog suviše vidnih i svežih tragova

Seljaci kopaju svoje grobove pre ubijanja.

Ustaše svjedoče o zločinu u Hrvatskom Blagaju nad Srbima Korduna 6. maja 1941.

Zakleli smo se da ćemo srpsko sve poništiti, od kilograma, pa dalje. Mile-Milić Abramović, vodnik stožerne satnije 1. ustaške bojne, 8. ustaškog zdruga:  “Ja sam za vrijeme Jugoslavije pripadao HSS-i u kojoj sam bio sve do 1941. godine. Prilikom kapitulacije Jugoslavije ja sam bio kod svoje kuće u selu Korana (Srpski Blagaj) općina Cvijanović Brdo, kotar Slunj. Odmah uspostavom NDH, travnja 1941. stupio sam u ustašku organizaciju, kojom je rukovodio mlinar Joso Pau­nović. Mjeseca svibnja 1941. na dan Sv. Đurđa mi smo se organi­zirali za kupljenje Srba po Veljunu, Veljunskoj Glini, Crnom Vrelu i Poloju, te ostalim srpskim zaseocima Veljuna. Na isti dan naoruža­li smo se u Blagaju u jačini

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 04-05. maj 1945. Godišnjica stradanja Srba u logoru Sisak

Sisak, Teslićeva staklana i barake dalje prema rijeci Savi, mučilišta srpskog naroda 1941. do 1945. U noći 17/18. aprila 1945. godine u logoru Sunji ustaše su izmasakrirale 108 Srba i u logoru Sisak 4/5. maja 1945. mučile i usmrtile 450 Srba. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: udruzenje@jadovno.com .

Prvi ustaški pokolj Srba desio se u Gudovcu 28-29. aprila 1941.

Plakale su užasno, jaukale, busale se u grudi, a ja ih u čudu gledam i ne razumem ništa. Nitko u gradu nije znao za užas u Gudovcu. Nitko nije čuo ni pucanje mitraljeza. Poštovani i dragi naši prijatelji, evo ipak ću da izvršim svoje obećanje, da Vam opišem tragediju Gudovca i naše patnje, iako tek danas, skoro godinu dana posle mog obećanja. Milan je na treći dan Uskrsa, u utornik 22. aprila 1941. na veče zadržan u magistratu, zatvoren onde sa ostalim našim Srbima, advokatima, trgovcima, činovnicima, sveštenicima, itd. Iz magistrata su prevedeni posle dan, dva u poresku upravu, kamo smo im smeli hranu da nosimo. Posle kraćeg zadržavanja tamo,

Tihomir T. Prodanović: Sećanja na ustaški logor „Danicu“

Noć u kojoj sam izgubio slobodu Mrtvima – da ih ne zaboravimoŽivima – da se ne zaboravi Subota 26. aprila 1941. godine. Šesnaesti dan fašizam učvršćuje ustaški, novi poredak u Hrvatskoj. „Nova vlast” revnosno kuje okove za sve koji vole slobodu. Iz radio-aparata grme pretnje. Novine u svim vidovima izobličuju istinu. U ovom krvavom proleću teror ore po ljudskim dušama i seje seme mržnje. Umiru vrednosti i komunisti, nestaju svi ljudi koji cene ljudske vrednosti. Ovo je proleće bez proleća koje cveta vedrinom… Zloslutne misli izazivaju još strašniju viziju sutrašnjice i toliko teško saznanje o izgubljenoj slobodi. Spaljujem drage rukopise u kojima sam sanjao drukčiju sutrašnjicu. Rastajem se s knjigama

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Noć strave i užasa

Tih dana uporno je padala obilna kiša i susnježica. Kaputi se nisu ni prisušili kad je s puta u dvorište pa u ganjak jurnula grupa nekakvih osoba s ručnim baterijama. Viču: „Otvaraj”! Udaraju u vrata kao sjekirama. To su ustaše kundacima pušaka razbijale vrata uz viku: “Otvaraj ili pucamo”! Otac pođe da otvori, ali ne može da otključa jer je ključ od udaraca ispao, a lampu nije imao vremena da upali. Napipa na zemlji ključ i otključa prije nego su razbili vrata. Stakla su popucala. Majka je poslije pričala da su šestorica bajonetama na puškama uperenim u oca ušli u sobu gdje smo spavali. Brat i ja smo spavali u

Godišnjica zločina Pokolja u Crnom Potoku 1942.

Na Kordunu, 18. aprila 1942. ustaše su u sprovođenju zločina Pokolja na prevaru uspjele da ubiju 64 stanovnika iz Crnog Potoka i dvojicu iz sela Bukovice koji su se nalazili u Crnom Potoku. Toga dana selo Crni Potok je potpuno spaljeno. Iz Bukovice su ubijene Ljubica Vrga 10 (godine), i njena sestra Neđeljka Vrga 6, u Crnom Potoku gdje su se nalazile kao izbjeglice kod rodbine. Iz Crnog Potoka ubijena je Milica Bakić 17, u vlastitoj kući. Mila Bakić 20, ubijena je i spaljena u štali Stevana Vojnovića. Jeka Balaban 19, silovana je, a zatim ubijena i spaljena u štali Stevana Vojnovića u Crnom Potoku. Milka Kajganić 28, Đuro Kolundžija

Foto: Arhiva

Jedno svjedočanstvo o pokolju Srba u Bijelom Potoku kod Banjaluke na Vaskrs 1942. godine

Razbijanjem Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. godine nastupio je jedan od najtežih perioda u istoriji srpskog naroda. Masovnim ubistvima i progonima naročito su bili izloženi Srbi na teritoriji koja je dospjela u sastav Nezavisne Države Hrvatske. Prof. dr Goran Latinović Neposredno po proglašenju ”uskrsnuća hrvatske države”, hrvatski fašisti pristupili su rješavanju ”srpskog pitanja”, koje je, prema njihovoj zamisli, trebalo sprovesti tako da jedna trećina Srba bude pobijena, jedna trećina protjerana, a jedna trećina prevedena na rimokatolicizam i pretvorena u Hrvate. Jedan od najaktivnijih ustaških pregalaca u tom zločinačkom poduhvatu bio je banjalučki ”stožernik” Viktor Gutić, koji je 26. maja 1941. u Banjaluci najavio da će ”svi nepoželjni elementi biti brzo istrijebljeni

Podsedlo_Vojnic.jpg

Neka ga, neka umre od gladi

Mlađi ustaša vidjevši da ovaj drugi ima namjeru zaklati moju majku, rekao mu je: “Pusti tu ženu, kuda će ovo dijete bez nje”, našto mu je on odgovorio: “Neka ga, neka umre od gladi.” “U maglovito januarsko jutro 1943. godine u mom zaseoku Podsedlo iznenadile su nas ustaše. Nalazio sam se u kući s majkom. Bilo mi je tada 5 godina. Otac Ilija Malešević, brat Boško i sestra Mila nalazili su se u partizanima negdje na Kordunu. Stariji brat Rade i sestra Stanka pobjegli su od kuće i sklonili se u susjedne grmove. Bio je visok snijeg. Pred našom kućom pojavila su se dvojica ustaša. Ušli su bahato u kuću. Rekli

Dane Lastavica: HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIM I JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOM LOGORU GOSPIĆ -LIKA 1941-45, A SRBIMA I 1991-…?

Kada se razmišlja o hrvatskim logorima smrti za uništenje srpskog i jevrejskog naroda, koji su bili uspostavljeni i organizovani oko Gospića 1941-45. godine, misao šeće samo oko Okružnog zatvora Gospić, a ponekad i do Jadovnog, ili ostrva Paga, što je nedovoljno za saznanje prave i pune istine o logorima koji su delovali na ovom terenu. DANE LASTAVICA HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIMI JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOMLOGORU GOSPIĆ (LIKA) 1941-45, A SRBIMA I 1991-…? Nije to bio logor Gospić, već sistem logora, sabirališta i raznih gubilišta, koja su se sastojala od jama, objekata gde su žrtve spaljivane, te mnoga i mnoga masovna gubilišta na području sve od Lićkog Lešća, preko Perušića, Pazarića,

SJEĆANjE NA ZLOČIN 3 APRILA 1942. – BEGOVO BRDO, CETINGRAD

U ovom malom kordunaškom selu, Begovo Brdo, ustaše su na najokrutniji način ubile 137 srpskih seljaka, najviše djece u starosti od 15 godina. Najveći zločin počinili su 3. aprila 1942. godine, kada je ovim krajem prolazila Pavelićeva tjelesna bojna pod komandom Ante Moškova. Tada su izmasakrirali 121 muškarca, žena i djece. Njih 73 su poklale ustaše u šumi Latićkima kod sela Batnoge iskopavši pod batinama zločinaca sami sebi masovnu grobnicu. Istoga dana hvatali su srpske seljake kod njihovih kuća, na njivama i pobili ih 48 kako iz vatrenog oružja tako noževima, batovima i krampovima. Ovim ustašama Pavelićeve tjelesne bojne koje su slabije poznavale naselja dati su za pomoć oružnici i dio treće ustaške satnije s područja

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala