arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Pjesma Đurđevdan nastala je u vozu za Jasenovac

Tog Đurđevdana je cijeli svemir plakao nad sudbinom srpske nejači. Krvoločne horde i naoružana bagra ispratila je u kazamat običan nedužni narod. Drugi svjetski rat je bio noćna mora za cijelu našu zemlju. Ni na jednom pedlju nije bilo lako a Sarajevo je i tada ponijelo izuzetno teško ratno breme. Taj grad je i u ovom slučaju iskrvario zbog svakog zla i svake misaone nastranosti svih krvnika bez obzira na koju su se stranu Bogu okretali. Od samog početka sukoba, ustaše su hapsile srpski narod. Zbog surovih progona Srbi su počeli bježati iz Sarajeva. Utočište su nalazili na susjednim planinama ili pak u Srbiji. Naravno, određen broj ljudi je ostao

Svijece_001.jpg

Aprilske žrtve 1941. godine – popis

Aprilske žrtve Pokolja 1941. godine sa područja tadašnjeg Kotara Grubišno Polje. Popis je preuzet iz knjige Dr Đuro Zatezalo: Jadovno – Kompleks ustaških logora 1941., izdavač Muzej žrtava genocida, Beograd, 2007. BRZAJA (5) Gegić Adam, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Rebić Mile, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Sović Đuro, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Spajić Rade, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Trbojević Đuro, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. VELIKA BARNA (127) Babić Adama Andrija, 29 g., Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Babić Andrije Pavao, 46 g., Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu.

kolaric-1.jpg

Gdje leže kosti kolarićkih mučenika?

Da li pukom srećom, Božjim proviđenjem ili nečim drugim MILENA KRESOJEVIĆ (tada udana Vukobratović, rođ. Keser, 1919.) sa svojom dvogodišnjom kćerkom DRAGICOM preživjet će pokolj u crkvi Svete Petke na Kolariću. Često sam znao sa njom proći pokraj ruševina ove drevne crkve podignute još 1804. godine. Kad se 1945. udala za moga đeda NINKA KRESOJEVIĆA, koji je uz mog oca jedini preživio rat. Dobila je u vidu otpremnine od familije Vukobratović gdje je bila udana, komad zemlje koju su zvali “Njivica”. Nalazila se uz na dijelu gdje se put za Ledenik počne strmije penjati, sa njegove lijeve strane, i tu smo često gonili napasati krave. Moja baba, još uvijek žena

DRAGO H. ČOLAKOVIĆ: JASENOVAC

Već 1. jula 1941. godine ustaše su ga uhapsile i internirale u Gospić, a zatim je otjeran u zloglasni logor Jasenovac. U Jasenovcu je proveo osam mjeseci, a kasnije je protjeran u Srbiju. Specijalna policija ga ponovo hapsi 18. rujna 1943. godine. Slijede teški dani istražnog zatvora u Beogradu i Šapcu, a zatim logorske ćelije na Banjici, gdje je ostao sve do 2. februara1944. godine. DRAGO H. ČOLAKOVIĆ – JASENOVAC DRAGO H. ČOLAKOVIĆ KRONIKA IZ PAKLA (Jasenovac, 21. VIII 1941 – 31. III 1942) Izdavač: SPOMEN – PODRUČJE JASENOVAC Za izdavača: RADOVAN Tehnički urednik i korektor: FRANjO PIRC Tisak Štamparski zavod »Ognjen Prica« Daruvar HAPŠENjE Prvi dan avgusta 1941. godine

tesla_smiljan.jpg

Grobnica bez obilježja u Smiljanu – sjećanje na zločin 5. marta

Grupa od 30 Srba na zvjerski je način mučena i dotučena 5. marta 1945.g. u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Ustaše su iz kaznionice u Gospiću izvukle 30 osoba i odveli ih u Smiljan, te ih povješali po drveću. Žrtve su bile sahranjene na mjestu smaknuća, u jednom dijelu Smiljana, a 1977.g. rodbina ih je eshumirala i njihove kosti položila u kosturnicu pored pravoslavnog groblja u Smiljanu, gdje se ujedno nalazi i spomenik svim Smiljančanima, žrtvama ustaškog terora. Obilježje je porušeno 1991. godine. Svake godine 02. augusta, na Sv. Iliju, u znak sjećanja na prva stradanja u Smiljanu koja su započela tog dana 1941.g., i trajala  sve do 1945.g.,  preživjela rodbina i prijatelji okupljali su se oko

lazar_lukajic.jpg

PRENOSIMO: Krvavi branik pravoslavlja – intervju Lazar Lukajić

Zapad i danas, nažalost, elegantno okreće glavu od stravičnih zločina, najstrašnijeg genocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu, u vreme zloglasne NDH, istovremeno uporno insistirajući na “slučaju Srebrenica“. Zaista se teško može shvatiti to decenijsko prećutkivanje u “staroj, dobroj, slobodoljubivoj“ Evropi, kada su u pitanju Srbi. Jevrejski narod je složno, i bez zazora, govorio o svojim žrtvama, jer ih poštuje. I sada  Jermenski, mada je malobrojan; i ni od koga Jermeni  ne strepe. U rasvetljavanju užasnih godina za srpsko pravoslavno stanovništvo tokom Drugog svetskog rata u pomenutim (sada “suverenim“  i “demokratskim“) državama veliki doprinos dali su istinski pregaoci, neumorni istoričari, pisci, istraživači… Jedan od njih je i mr  Lazar Lukajić,

Lazar Lukajić: “Fratri i ustaše kolju – zločinci i svedoci”

U izdanju “Fonda za istraživanje genocida” iz Beograda, 2005. godine je objavljena knjiga Mr.sc. Lazara Lukajića “Fratri i ustaše kolju – zločinci i svedoci”. Knjiga predstavlja tragično i stravično svjedočanstvo o pokolju Srba od strane ustaša u selima kod Banja Luke, Drakuliću, Šargovcu, Motikama, Piskavici i Ivanjskoj u februaru 1942. godine. Knjiga je dostupna u formatu: Acrobat PDF: Lazar Lukajić: Fratri i ustaše koljuAcrobat PDF dokument, 7.359kB Vezane vijesti: PRENOSIMO: Krvavi branik pravoslavlja – intervju Lazar Lukajić Krvavi ustaški pir u Piskavici | Jadovno 1941. U banjalučkim selima u jednom danu zaklano 2.315 Srba

Spomenik_stradalim_Srbima_u_Skelanima.jpg

GODIŠNjICA ZLOČINA NAD SRBIMA U SKELANIMA

Jake muslimanske snage od nekoliko hiljada vojnika iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, napale su tragičnog 16. januara 1993. godine u ranu zoru srpska sela oko Skelana i upale u ovo mjesto na obali Drine. Muslimanske jedinice upale su u sela prije svanuća, ubijajući i koljući civile na spavanju u kućama, pljačkajući i uništavajući sve što su stigle, nastavljajući etničko čišćenje u Podrinju započeto još u aprilu i maju 1992. godine napadima na srpska sela Gniona, Osredak, Vijogor i druga. Tog kobnog dana ubijeno je čak 69 stanovnika ovog kraja, a dvije trećine nastradalih bili su civili, među kojima i nekoliko djece. Ranjeno je 165 mještana, a od 30 zarobljenih

Ivanji.jpg

Kako sam preživeo »novosadsku raciju« – Ivan Ivanji

Ivan Ivanji rođen je 1929. godine u Zrenjaninu. Književnik je i prevodilac. Roditelji, oboje lekari, Jevreji, ubijeni su 1941. godine, a on se spasao bekstvom kod rođaka u Novi Sad. Tu je uhapšen u martu 1944. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim Logorima Aušvic i Buhenvald do aprila 1945. godine. ZA VREME „NOVOSADSKE RACIJE“ POLICAJCI SU DOLAZILI I U STAN MOG STRICA, GDE SAM TOG JANURA 1942. GODINE BORAVIO. POLICAJCI SU UGLAVNOM BILI UČTIVI, A ŽANDARI UBICE. PITALI SU KO TU SVE ŽIVI, POGLEDALI LEGITIMACIJE, ZA DECU – STRIČEVE SINOVE I MENE – BILA JE DOVOLjNA ĐAČKA KNjIŽICA. KAD SU DRUGI PUT DOŠLI, ZAVIRILI SU I U PONEKI

Eto Bože preko vode…

(ili- Božić dođe, a mi o’đe…) Teško je danas dočarati osjećaj radosti, veselja, uzvišenog poleta i ljepote proslavljanja Božića u Prebilovcima prije i poslije Drugog svjetskog rata. Mnogo toga se promjenilo, usljed rata i drugih događanja koji su nas otrgli od sela. Promjene, možda za ovu priču i bitnije nastupile su ranije, kada se malo ko nadao posljednjem ratu i egzodusu. One su bile u načinu života koji je postajao lakši i udobniji, ali sa drugim obavezama, koje su doprinjele gubitku mnogih dotadašnjih vrijednosti. Što je bilo više plata, penzija, diploma, televizora, mašina, vozila, zarade na pijaci- bilo je i manje vremena za sebe i druge, za rođake i komšije, selo

Umesto cveta i sveće na kamenu prebilovačkom prilažem, za sada, reč

Je li vam se ikada dogodilo da imate snažan osećaj da ste negde već bili, iako pouzdano znate da niste? Meni se dogodilo sa Prebilovcima posle čitanja priče “Nikoljdan u Prebilovcima”. Znam i miris i zvuk sela. Naročito zimski. Čujem mu i pesmu i jauk. Ako niste nikada čuli kako zvuči jauk kroz pesmu, čućete čitajući ovu priču. Mene evo prati kroz tri godišnja doba i znam da me neće nikada napustiti i nek neće. Živi smo i među svojima samo dok živi sećanje na nas. Ja bih da Prebilovčani streljani i živi u jame bačeni nikada ne umru. Ako umru, umrećemo i mi, pred Bogom i ljudima, od stida, mada to

Gordana_Dostanic.jpg

Gordana Dostanić: Plansko uništenje srpskog naroda na području Livanjskog polja

Pogledajte izlaganje Gordane Dostanić, predsjednice UO udruženja Ognjena Marija livanjska, na tribini „Zašto negujemo kulturu zaborava?” Pozivajući se i na nesrpske izvore, GordanaDostanić je iznela niz statističkih podataka koji jasno ukazuju na plansko uništenje srpskog naroda na području Livanjskog polja. Navodeći stradanja Livanjskih Srba, osvrćući se na zloglasne Čelebiće, ona je istakla politički problem koji je sasekao širenje istine.  «Politički establišment tog vremena je zarad bratstva i jedinstva srpske žrtve naterao da ćute, jer bi se širenjem istine narušila ideologija zajedničke države. Tako je žrtva živela pored svojih dželata osuđena i na tišinu. Dočekali smo da druga strana plasira svoju priču i da nas vremenom natera da postanemo žrtva sopstvenog ćutanja. Zato smatram da je

Vatikan

Nezavisna Država Hrvatska: Najbolje čuvana tajna Vatikana

Početkom juna 2011. rimski papa Benedikt Šesnaesti posetio je Hrvatsku, dajući podršku njenom putu ka Evropskoj uniji i pozivajući je da i dalje ostane verna Vatikanu, boreći se za hrišćanske vrednosti. Oduševljeno dočekan od preko 3oo ooo Hrvata, papa nije propustio da usput pomene kvislinšku tvorevinu, Nezavisnu Državu Hrvatsku, kao instrumentalizovanu od fašizma i nacizma (nijednom ne pominjući 7ooooo žrtava ustaškog konclogora Jasenovac, koje su stradale zato što su bile Srbi, Jevreji i Romi, kao ni ulogu preko 1ooo rimokatoličkih župnika, fratara i časnih sestara, koji ne samo da su podržavali Pavelića i njegove monstrume, nego su i aktivno učestvovali u pokoljima nedužnih ljudi ,kao „zaklete ustaše“.) Mlako se ograđujući

RTRS – 20. oktobar 2011. – Reportaža o stradanju Srba 1941. u jami Ravni Dolac, Livanjsko polje

U selu Rujani, između Livna i Grahova, 20. oktobra 2011 je, povodom Pokrova presvete Bogorodice, služena liturgija i parastos srpskim mučenicima koji su stradali u jami Ravni Dolac u vrijeme Drugog svjetskog rata. U stravičnu jamu Ravni Dolac duboku 55 metara iznad sela Rujana bačeno je 218 živih Srba, pretežno žena i djece, od kojih se četrnaestoro uspjelo spasiti. Bačeni su na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine, a spaseni na Usjekovanje glave Jovana Krstitelja, 11. septembra. Još su žive tri žene koje su bile bačene u tu jamu, a jedna od njih, Boja Radeta, rođena Lalić, koja živi u selu Guber kod Livna, prisustvovala je danas liturgiji i parastosu. Još je živa i Milica Maljković,

cirina-kuca.jpg

Zapis o toponimu Ćirina kuća

Na velikim geografskim kartama, čak i na onim vojnim što ih zovu specijalke, toponim Ćirina kuća u ataru sela Prebilovci uzalud ćete tražiti. Nema ga ni u istorijskim knjigama. To je jedan od desetak toponima na području Prebilovaca koji su ime posudili ili od imena ili od prezimena ljudi ovog starog naselja.  Suhića ili Ekmečića gradina, toponimi kojih ima na kartama, svjedoče pored ostalog o starosti naselja na području današnjeg sela Prebilovci. Toponim Ćirina kuća postoji u pamćenju ljudi. I valjalo bi slovo o ovom toponimu prenijeti iz pamćenja ljudi u knjige koje imaju ambiciju da mlade naraštaje, što rastu na tom parčetu zemlje koji zovu “verige svijeta”, pouče šta se zbiva sa čovjekom i

Palanciste_parastos_i_komemoracija.jpg

(NE)ZABORAVLjENI ZLOČIN NAD CIVILIMA

Srna u pet nastavaka, uz do sada nepoznate detalje, donosi feljton o strašnom ustaškom pokolju u Velikom Palančištu kod Prijedora, u oktobru 1942. godine, kada su u jednoj noći, bez ispaljenog metka, ubijena 342 žitelja sela, među kojima 226 djece. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. – Muzej Kozare Prijedor za svojih šest decenija postojanja po prvi put je priredio izložbu dominantno posvećenu stradanju civila u Drugom svjetskom ratu nazvavši je “Godina stradanja – 1942”. Viši kustos istorijske zbirke ovog muzeja Vedrana Adamović kaže Srni da se ne može sa sigurnošću tvrditi zašto se tek sada po prvi put

Raport kaplara Gavrića

Rat je državni posao. Vode ga armije i mase. U njemu nema mesta za pojedinca, za njegove razloge i sudbinu. Sa druge strane, ratovi se pamte i kao pojedinačne tragedije i herojstva. Sudbina, ratna i životna, osmogodišnjeg dečaka Momčila Gavrića iz sela Trbušnica kod Loznice, objedinila je sve paradokse i apsurde rata. Jedan, za velike državne razloge, nebitan mali život spojio je u svom trajanju bol i nesreću, hrabrost i rešenost da se stigne do časnog kraja.  Leopold fon Berthold, ministar spoljnih poslova Austrougarske, izdao je nalog da 28. jula 1914. telegram o objavi rata Srbiji bude poslat običnom poštom u Beograd. Kako su sve državne ustanove bile evakuisane, telegrafisti

kralj Aleksandar Prvi Karađorđević

Na današnji dan u Marseju ubijen kralj Aleksandar

Na današnji dan prije 87 godina u Marseju, u Francuskoj, ubijen je srpski kralj Aleksandar Prvi Karađorđević. Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević ubijen je prilikom državne posjete Francuskoj, u koju je otputovao da bi učvrstio odbrambeni savez protiv nacističke Njemačke. Zajedno sa njim 9. oktobra 1934. godine ubijen je i francuski ministar inostranih poslova Luj Bartu, dok je atentator, Vladimir Georgijev Kerin, zvani Vlado Černozemski, pogođen sa više metaka u tijelo, isječen udarcima sablje i linčovan od gnijevne mase. Prava verzija tragične sudbine kralja Aleksandra, koji je bio stub jedinstvene države južnih Slovena i novog evropskog poretka na jugoistoku Evrope, ostala je nerazjašnjena. Mnogi istoričari i poznavaoci tog vremena tvrde da

Klepci_Stari_most.jpg

GODIŠNjICA POKOLjA PREBILOVČANA U MORINOM OTOKU

Na lokalitetu Morin otok, blizu starog mosta na Bregavi, u noći 14/15 avgusta 1941, zaklano je preko 50 Prebilovčana. Oni su se na poziv i obećanje o amnestiji predali ustašama, utučeni saznanjem da su im porodice stradale u Šurmanačkoj jami. Bili su to uglavnom odrasli ljudi, sa svojim sinovima i unucima. Tako se tu, pored mosta na Bregavi iz XI veka, ugasilo više prebilovačkih ognjišta. Posle mučenja u seoskoj školi, pešačili su vezani 2,5 kilometra, da bi im tu, glave odsekao Ciganin Ibro Mehić, kovač iz Tasovčića. Glave su zakopane u jednu, a tela u drugu rupu. Mehić, koji je zbog ovog zločina odležao nekoliko godina u Zenici, posle je

Spomen_ploca_na_crkvi_u_Velikoj_Kladusi.jpg

MASOVNI POKOLj SRBA IZ SLUNjA I VELIKE KLADUŠE

Na današnji dan 1941. godine dovršeno je ubijanje oko 7.000 Srba u ranije iskopanim rovovima na Mehinom stanju i u pravoslavnoj crkvi u Velikoj Kladuši, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno 1941”. Ustaše su na stratištu Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara, od 30. jula do 14. avgusta 1941. godine ubili 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece, Samo iz sela Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Mehino stanje je zemljište na granici Slunjskog i Kladuškog kotara gdje je pred rat 1941. godine jugoslovenska vojska iskopala protivtenkovske

Jadovno: Zaboravljeni genocid

I mada je Jadovno svojevrsna uvertira za Jasenovac, koncentracioni logor gde će već pasti stotine hiljada žrtava, svejedno on ostaje zaboravljena epizoda genocida u 20. veku. Ono što je učinjeno u Jadovnu do danas nije dobilo ni stoti deo pažnje i osude koju su dobili neosporni zločini u Aušvicu i Treblinci.   Ruski  Četrdeset hiljada leševa za 132 dana: Jevreji, Romi, Srbi (oni u većini). Sada su ovde živopisna letovališta, a 1941. godine na obali Jadranskog mora nalazio se kompleks koncentracionih logora Gospić-Jadovno-Pag koji je napravilo ustaško rukovodstvo Nezavisne Države Hrvetske, saveznika i satelita nacističke Nemačke. Kompleks je postojao svega pola godine, zatim su ga zatvorili italijanski fašisti, koje su

Užasi nad jamama

Za samo tri časa ustaše su u Šurmanačku jamu bacile od 500 do 600 žena, djece i staraca iz sela Prebilovaca, dok je tokom rata u nju bačeno više od 3.000 Srba… Priredio: Ognjen BEGOVIĆ U bestijalnim masovnim ubistvima Srba u Prebilovcu posebno su se istakli ustaše – Marko Rodin, Čutura Ivan, izvjesni Šarić iz Višića, a preživjeli su naročito isticali sramnu ulogu Murata Šoše iz Bivoljeg Brda i njegovih sinova. Ustaše su 4. avgusta tražile Prebilovčane, većinom muškarce, koji su se spašavali bjekstvom u brda. One koje su uspjeli da uhvate ubijali su na licu mjesta. Narednog dana ustaše su iz ostalih zaselaka prikupili sve stanovnike, mahom žene, djecu

prebilovci-lidice3.jpg

Lidice i Prebilovci

Lidice su teško postradale posle ubistva Hitlerovog protektora Češke Rajnharda Hajdriha. U sprovođenju plana genocida nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Prebilovci su teško postradali u avgustu 1941. Uporedni prikaz dešavanja vezanih za ova sela, od Drugog svetskog rata do danas, govori mnogo o donosu društava prema prošlosti. LIDICE Lidice – selo u srednjoj Češkoj, 20 km zapadno od Praga i 8 km od rudarsko- metalurškog centra Kladna, do 10. juna 1942. imalo je 503 stanovnika, u 167 porodica i 106 kuća. Lidice su teško postradale posle  ubistva Hitlerovog protektora  Češke Rajnharda Hajdriha.  Atentat je izvršen 27.  maja 1942, a Hajdrih je umro od zadobijenih rana 4. juna iste

Matija_Beckovic.jpg

NE ZNA SE ŠTA JE NEČOVJEČNIJE – ISTRAGA ŽIVIH ILI MRTVIH

Akademik Matija Bećković kaže da se “kost ne može do kraja uništiti niti spepeliti, i da je iz prebilovačke razorene kosturnice nikao Hram Hristovog vaskrsenja”… Srpski književnik i akademik Matija Bećković smatra da je bitno održati sjećanje u srpskoj kolektivnoj svijesti na ustaški zločin nad Srbima u Prebilovcima u Drugom svjetskom ratu, ali i na zločin nad njihovim kostima u ratu devedesetih. Bećković ističe da je “teško znati šta je bilo nečovečnije – istraga živih ili mrtvih”. “Bitno je održati sećanje na Prebilovce zato što smo doživeli ovo što smo doživeli. Što ih se nismo sećali i što smo ih zaboravljali, što nismo imali nijedno srpsko stratište na kojima su

ljuban_jednak.jpg

Ljuban Jednak: Govorilo mi je nešto da ću ostat živ

Dokumentarni film je priča o čovjeku koji je 1941. godine jedini preživio pokolj u glinskoj crkvi Presvete Bogorodice. Zločin koji se dogodio u Glini nije bio najbrojniji po žrtvama Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane Nezavisne Države Hrvatske, ali je bio jedan od najstrašnijih po svom karakteru. Ljuban Jednak je pored gnusnog zločina u Glini preživio 1995. godine i “Oluju”, da bi mu se duša dve godine kasnije pridružila dušama velikomučenika koji nisu preživjeli pokolj u glinskoj pravoslavnoj crkvi.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala