arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Tezak_fizicki_rad_brzo_je_lomio_i_najsnaznije_zatocenike.jpg

Platno za prikrivanje ustaških zločina

Čim zatočenici spaze dolazak ustaša, Satler odmah vadi plahte i za pet minuta prekriveni su i bolesnici i mrtvaci. Crni prah pravi se karboniziranjem životinjskih kostiju, isto onako kao što naši „ugljenari” pale ugljen u šumi. Drveni ugljen nije bio zapravo lošiji od ovoga od kostiju. Taj ugljen pravi neki Židov, emigrant iz Austrije, koji je tamo nekad bio vlasnik farmaceutske industrije. Čovjek se zaposlio, hvata se i za paučinu da spasi život, da postane „koristan”. Ako pratiš razvitak bolesti tih ljudi, onda vidiš i njihovu psihologiju. Sutradan dolaze u ambulantu ti isti, a i novi, s proljevima. Njihov se izgled naglo pogoršao. Lijek nije pomogao. Naglo mršave, kolobar se

dara_banovic.jpg

Ustaški pokolj u Velikom Palančištu oktobra 1942.god.

U prijepodnevnim časovima 20. oktobra 1942 godine , na dan svetih mučenika Sergija i Vakha (Srđevdan) , naišla je esesovska vojska na područje skoro cijelog sela Veliko Palančište , zatim većeg dijela sela Malo Palančište i dijela Jelovca koje graniči sa Velikim Palančištem i pokupila svo stanovništvo bez obzira na godine uzrasta i sakupila kod zaseoka Vučkovići u Velikom Palančištu. U popodnevnim časovima istog dana došla je jedna jedinica ustaša koja je preuzela sav sakupljeni narod os esesovaca koji su se zatim povukli na front. U predvečernjim časovima 20 oktobra , dakle, istog dana, ustašu su izvršile razdvajanje muškaraca preko 15. godina na jednu stranu , a žene i djecu

svetozar-livada1.jpg

LIVADA: Stepinac je bio poklonik ustaške ideologije i najdragoceniji stub Pavelićevog ustaškog režima

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada. Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali u istom loncu i juha bi se razdvojila“ ili

Najkrvoločnije ustaše, ovi ljudi počinili su takva zverstva da su ih i nacisti hapsili zbog ratnih zločina

Ove godine navršilo se 77 godine otkako je u Zagrebu zbog zločina u Jasenovcu obešen Miroslav Filipović, neslavno znan i kao “fra Sotona”, jedan od ustaških zločinaca iz Drugog svetskog rata, najozloglašenijih po brutalnosti i sadizmu. Rođen u Jajcu 1915. godine, a 1938. zaredio se i ušao u franjevački red u samostanu Petrićevcu u Banja Luci, dobivši redovničko ime Tomislav. Nije poznato kako se taj čovek već do 26. godine života radikalizovao, ali se zna da je već u prvim danima NDH njegov nadređeni u samostanu tražio od njega da se prestane da se petlja sa ustašama. On to nije poslušao i čim je u januaru 1942. diplomirao teologiju u

dara_banovic.jpg

Dara Banović

Dara Banović, iz sela Veliko Palančište, opština Prijedor, Republika Srpska, je živi svjedok pokolja koji su izvršile ustaše nad stanovništvom sela Palančišta i Gornji Jelovac, 22. i 23. oktobra 1942. godine. U pokolju je ubijeno 650 ljudi, mahom žena i djece, a Dara je svojim očima vidjela masakr nad oko 300 žrtava. Dara Banović sa 29 ožiljaka od uboda nožem preživjela je ovaj ustaški pokolj, ali njena djeca, četvorogodišnja Radoslavka i dvogodišnji Boško — nisu. Ona je jedan od svjedoka koji je najvjerodostojnije ispričao odvijanje pokolja. Njen lik na malim ekranima vidjeli su milioni gledalaca širom bivše SFRJ, prilikom otkrivanjaspomenika na Mrakovici, 1972. godine. Dara je tom prilikom uručila predsjedniku Josipu Brozu Titu,

O zločinima nad Srbima iz sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok na Baniji

Do danas, decenijama nakon Drugog svjetskog rata, nije definitivno utvrđen spisak imena svih žrtava ustaškog genocida na području opštine Crkveni Bok. Opština Crkveni Bok se sastoji od sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok. Ova sela se nalaze na desnoj obali rijeke Save, 40 km daleko od Siska, 50 km uzvodno prema Jasenovcu. Stanovništvo je 100% srpsko-pravoslavno. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine, u ova tri sela bilo je ukupno 2725 stanovnika. U selu su bile crkve Sv. Preobraženja Gospodnjeg, sagrađena 1880 i crkva Sv. Ane, završena 1930 godine. Nekoliko dana nakon formiranja Nezavisne Države Hrvatske, ustaše preuzimaju vlast u opštini Crkveni Bok, hapse viđenije Srbe, tuku ih, maltretiraju i

Kajmakčalan kao kapija slobode

Na današnji dan pre 107 godina pobedom Srpske vojske okončana je sudbonosna bitka na Kajmakčalanu u kojoj su učestvovali naši slavni preci – nosioci Albanske spomenice. Zauzećem Kajmakčalana naše pobedonosne trupe prvi put stupaju na zemljište svoje otadžbine. Čast za to pripada Drinskoj diviziji. Ovako je u zvaničnim srpskim izveštajima na Solunskom frontu u septembru 1916. godine obznanjeno svetu da je „otvorena kapija otadžbine i slobode“, da je planinski lanac i najjače utvrđenje, za koje su Bugari imali naređenje da brane do poslednjeg vojnika, zauzela vojska vaskrsla posle stradanja u Albaniji. Drinskom divizijom komandovao je Zlatiborac, pukovnik Krsta Smiljanić. Krvava drama trajala je 22 dana, uz grmljavinu topova, gušanje s

U ime časti – govor majora Milana Tepića

Milan Tepić je bio major i poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije (JNA). Rođen je u Komlencu, selu pokraj Kozarske Dubice u Republici Srpskoj, 1957. godine. Na početku ratnih sukoba u Hrvatskoj, 29. septembra 1991. godine, major Milan Tepić se našao opkoljen sa svojim vojnicima u skladištu oružja, u selu Bedenik nadomak Bjelovara. Uz njega su bili mahom mladići na odsluženju vojnog roka. Ratna dejstva hrvatskih paravojnih formacija, „Zbora narodne garde” (Zenge), primorala su ih da se povuku u vojno skladište. Posle neuspelih pregovora, na majoru Tepiću je ostalo da donese odluku od koje su zavisili životi mladića i sudbina jednog od najvećih skladišta naoružanja JNA na teritoriji Hrvatske. Odluka koju

Komšija me vodi u logor

Odvede mene moj komšija, onaj što je prije šest dana sipao ustašama rakiju iz one zelene pljoske kad smo Jovanka i ja prestravljeno i paralizirano gledali u cijevi ustaških pušaka, a Dalmatinac Marijan, koji nas je poznavao par mjeseci, raspravljao se sa ustašama. Bio je sam početak oktobra ’42. Ljesa je otvorena otkako sam jutros tuda izašao iz dvorišta. Krave prolaze ljesu, prelaze veliku bašču, pa drugu ljesu i skreću u štalu. Ja sam nekako malo zaostao, kad, prije nego što ću skrenuti prema štalskim vratima da povežem krave, iz naše kuće izađe Pepa Moćnik. Vrata kuće su širom otvorena. Oba krila. U kući se prema svjetlu prozora vide neki

komemorativni-skup-z-s16.jpg

Video: Grubišno Polje – 28. IX 2012. – parastos i komemoracija

Grubišno Polje – Prije 11 godina U Hramu Svetog velikomučenika Georgija sa početkom u 12.00 časova služen je parastos. Drugi dio sabranja održan je na bivšoj željezničkoj stanici u Grubišnom Polju gdje je obavljeno polaganje vjenaca i obraćanje zvanica, nakon čega su učesnici obišli i stratišta na Trandlerovoj djetelini i u Kišovom (Kiselovom jarku. (Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. oktobra 2012. godine.) Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno je 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici

Grubišno Polje, 28. septembar 1942. – Masovni zločin na Trandlerovoj djetelini

Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno je 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi. Neprijatelj je tada u logore, jasenovački i sisački, otjerao 3.000 stanovnika, uglavnom žena, staraca i djece, od kojih se vratio vrlo mali broj. Broj Srba sa Bilogore bio je više nego prepolovljen likvidacijom 487 muškaraca na Jadovnu i ostrvu Pagu početkom jula 1941. godine, iseljavanjem 2.500 ljudi u Srbiju, te

Genocida nad Srbima nema u čitankama

U svojoj knjizi posvećenoj stradanju Srba u XX veku i njegovom prikrivanju, profesor dr Smilja Avramov koristila je isključivo strana dokumenta i otkrila dramatične ali i decenijama zataškavane razmere zločina nad srpskim narodom. Dvotomna knjiga “Genocid u Jugoslaviji od 1941-1945. i 1991. godine”, profesora dr Smilje Avramov, dodatno je “uznemirila” pristalice teorije o štetnosti pominjanja zločina, naročito genocida nad Srbima. Knjiga se oslanja isključivo na pisana dokumenta iz arhiva i instituta stranih država, i bavi se ne samo genocidom nad Srbima, već i problemom njegovog prikrivanja. Otkriva imena zemalja čije su obaveštajne službe igrale dvostruke igre, onih koje su zamenom teza optuživale druge države za sve što su one činile. U tom kontekstu,

Istina mijenja pogled na život i smrt

„Pa, ti samo ideš po tim logorima“, rekoše mi, kad saznaše da opet idem na hodočašće. „Dug precima“, iznenađena odgovorih kratko, bez razmišljanja. „Nema mira dok se stvari ne postave kako treba“, dodah, sabravši se malo. Piše: Zorica Đoković Kakvi su to logori, šta li je to što čovjeka vuče da traži i ide u te zabiti, vrleti i bezdane, toliko vremena nakon što se zbilo, čitav jedan ljudski vijek poslije, ljudski vijek otet na neljudski način – dovoljno za bol. Kakva su to mjesta koja skrivaju zlo, kao da je zlo moguće sakriti, kao da se ljudski jad nigdje ne piše i ne broji. Od Posavine do Hercegovine, od

naslovna.jpg

Božidar Sokolović: Ilija Desnica junak sa Oštrelja

Unačka dolina u borbi za opstanak 1941. “Građa za ovu spomen knjigu ustanka u borbi protiv hrvatskih ustaša i sprečavanju biološkog istrebljenja srpskog življa na široj tromeđi Bosne, Like i Dalmacije, zasnovana je na sećanju ustanika, danas sa obe strane okeana, koji su žrtvovali sebe da bi drugi živeli.” Pročitajte knjigu Božidar Sokolović: Ilija Desnica junak sa OštreljaAcrobat PDF dokument, 12MB  „Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva informisanja i telekomunikacija. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

amifibija.jpg

Marko Janković: Odbrana zapadno krajiških opština septembra 1995. godine

Nakon egzodusa srpskog stanovništva iz Republike Srpske Krajine, hrvatsko bošnjačka koalicija potpomognuta NATO avijacijom mjeseca septembra otpočela je opsežnu kampanju osvajanja teritorija Republike Srpske. Američki izaslanik za Balkan Ričard Holbruk u svojim memoarima „Završiti rat“ piše da je nagovarao Tuđmana i Izetbegovića da još energičnije krenu u obračun sa Srbima. Nakon uspješno provedene operacije „Maestral“ u Zapadnoj Bosni, hrvatski vojni i državni vrh odlučio je da izvrši forsiranje rijeka Une i Save i tako razvuče Vojsku Republike Srpske što je više moguće. Zeleno svjetlo za izvođenje operacije „Una 95“ dao je sam predsjednik Franjo Tuđman. Operacija „Una 95“ je u hrvatskim dokumentima šifrovana i kao operacija „Drina 95“, po čemu

Kalendar genocida: 08. septembar 1942. Godišnjica stradanja Srba iz Šida

Na današnji dan prije 81 godine u logor Jasenovac odvedeno je preko 400 muškaraca između 16 i 70 godina iz šidskog sela Jamena. Masovno hapšenje srpskih i romskih stanovnika sremskog sela Jamena, izvedeno je u kontekstu “Akcije Viktor Tomić”. Hapšenje su izvršili domobrani i ustaše. Slično hapšenje sprovedeno je 17. septembra. Publikovani su poimenični podaci o 284 uhapšena srpska stanovnika Jamene, među kojima je bio velik broj žena, i podaci o 115 romskih uhapšenih stanovnika ovog mjesta, među kojima su većina bili žene i djeca. Prema ovim podacima, među uhapšenim Romima bilo je 40 djece. Jamenački Romi su svi pobijeni u logoru Jasenovac. Istoga dana i dan kasnije uhapšeno je

Sedam decenija prikrivanja istine o krvavom stratištu

Ne pamtim oca, nemam nijednu njegovu fotografiju. Zato sam uvek volela da mi oni koji su ga poznavali pričaju kakav je bio… I da nalaze detalje po kojima podsećam na njega. To mi je pomagalo da u mašti zamišljam njegov lik, drhtavim glasom priča Mara Grkinić, rodom iz Donjih Gata u Cazinskoj Krajini, čiji su otac, dva strica i deda, inače invalid bez noge, jula 1941. stradali od ustaša na mestu zvanom Garavica, na putu od Bihaća prema Ličkom Petrovom Selu. – Odveli su ih na dan kada je rođena moja sestra. Zajedno sa hiljadama nedužnih civila na najsvirepiji način ubijeni su i bačeni u masovne grobnice na Garavici. Imala

Zavjera hrvatskih komunista protiv Srba u Lici

Srpski narod u Lici, doživio je veliku tragediju za vrijeme krvavih pohoda ustaških bandi utoku rata. Možda bi ta tragedija bila umanjena da se hrvatski komunisti nisu umješali u srpske redove i u srpski pokret otpora protiv Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatski komunisti su činili sve da se taj pokret razbije i da se Srbi razjedine. Kako je moglo to da se dogodi? Kako to da je lička tragedija postala još veća i to u vrijeme kad su srpski krajevi bili oslobođeni od ustaša? O tome postoje mnogi dokumenti koji sve objašnjavaju i oni će ovdje biti obnarodovani. Ako je poslijeratna hrvatska istorijografija skrivala ustaške zločine, na drugoj strani se potrudila

Pokolj u Gređanima i Čovcu

Da bi prikrila zločin nad Srbima u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je mnogim srpskim povratničkim prodicama za njihove ubijene članove 1991. godine priznala status civilne žrtve rata, uz obrazloženje da su ih ubili – “četnici“, a ne hrvatske paravojne grupe i vojnici?! U selu Gređani kod Okučana, u zapadnoj Slavoniji, 5. septembra 1991. godine pripadnici hrvatskih paravojnih formacija “Tigrovi“ izvršili su stravičan zločin nad desetinama srpskih civila i srpskim teritorijalcima od kojih se mnogi još vode kao nestali. Hrvatska paravojska upala je u srpska sela Gređane i Čovac nakon povlačenja bivše JNA na početne položaje na kanal Strug. U noći 5. na 6. septembar oko 22.00 časa paravojna grupa “Tigrovi” iz

Jadovnička priča o Milici i Kati

Pajo je napravio drveni sanduk, svezao ga na motor i sam dovezao majčine kosti na rodni Kordun. Na Crkvištu, pravoslavnom groblju stanovnika Vojnića i okoline, stoji spomen obilježje porodice Petrović iz sela Knežević Kosa. Među njima je i spomenik Petrović Milici (1920-1941) i njenoj majci Petrović Kati (1896-1941). Ipak, Miličine kosti ne miruju na ovom groblju. Katine su kosti prenešene ovamo 1968. godine iz Like. Ovo je priča o njima… Prababa po ćaćinoj strani mi je iz kuće Petrovića iz sela Knežavić Kosa. Pavao Petrović “Pajo” je najstariji izdanak te familije. Predsjednik je, kako to danas kažu antifašističke i boračke organizacije (SABAH) u Vojniću. Jedan od posljednjih boraca “onoga” rata, u

Sava Šumanović umoren bez krivice

Navršava se 81 godina od brutalnog ubistva Save Šumanovića, jednog od najistaknutijih srpskih i jugoslovenskih slikara 20. veka. U Sremskoj Mitrovici je, u noći između 29. i 30. avgusta 1942, na prostoru uz staro pravoslavno groblje, mučeničku smrt našlo oko 150 nedužnih muškaraca, žena i dece iz Šida, među kojima i četrdesetogodišnji slikar. Hrvatske ustaške vlasti su tu, tokom Drugog svetskog rata, sistematski ubile više hiljada nedužnih civila, najvećim intenzitetom upravo tokom avgusta i septembra te 1942. godine. Sava je uhapšen 28. avgusta rano ujutro, zamolio je da se spremi, okupao se, uzeo stvari, poljubio majku u ruku i otišao zauvek, ne znajući za šta ga terete. Taoci su najpre

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 26. avgust 1942. Zatvoren logor Jastrebarsko

Nakon nepunih mjesec i po dana postojanja 26. avgusta 1942. godine zatvoren je logor za djecu Jastrebarsko Logor za djecu Jastrebarsko – kod Zagreba osnovan 12.jula 1942. godine i postojao je nepunih mjesec i po dana, tačnije do 26. avgusta 1942. Vezane vijesti: Katanac na istini logora Jastrebarsko (I dio) Katanac na istini logora Jastrebarsko (II dio) Katanac na istini logora Jastrebarsko (III dio) Jastrebarsko

Ostaci fabrike sapuna koji su pravljeni od logoraša (Foto: Novosti)

Potresno svedočenje: Sa 14 sam odvedena u Jasenovac

Demirovac – Devet grobnih polja na području Donje Gradine kod Kozarske Dubice osam decenija opominju i kriju strašnu istinu o zločinačkom ustaškom pohodu pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tokom Drugog svetskog rata, u zloglasnom logoru Jasenovac na najmonstruozniji način ubijeno je 700.000 ljudi, među njima 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, 127.000 antifašista i 20.000 dece. Preživeli logoraši bili su svedoci stravičnih ubistava celih porodica. Milica Sekulić (87) iz sela Demirovac izgubila je brojne članove porodice. „To su bile strahote, neljudske, strašne. I sada kada se setim, plačem. Imala sam svega 14 godina kada sam dovedena u Jasenovac i svega se sećam. Dovedena sam sa majkom i sestrom.“ Pokušala sam

Tanjug (video)

Sozercanje

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što može da se desi je da i sami zaboravimo da smo pravoslavni. Piše: Zorica Đoković Ne zaboravimo da su naši preci stradali samo i jedino zato što su bili pravoslavni. Ne što su bili bogati ili siromašni, pismeni ili nepismeni, crnci ili bijelci, već vjernici Istočne crkve. To je bio jedini kriterijum koji je određivao život ili smrt. Dželatima nije bilo toliko važno ni da li su žrtve Srbi, jer, ukoliko bi ih pokrstili po obredu Zapadne crkve, vremenom bi gubili identitet, zaboravljali često ko su i šta su i stapali se sa krvnicima. Krvnici su bili i

Škola na rubu dviju pustinja, morske i kamene

Da li će se učenici u Metajni zapitati ko su bila ta djeca i te majke i žene što su posljednje dane života provele u njihovim učionicama? Piše: Zorica Ćoković Bijela, svježe okrečena, u suncu okupana zgrada Područne škole Antun Gustav Matoš u Metajni na Pagu je mjesto gdje je lekcije iz znanja i života ove školske godine dobilo devet mališana. Djeca, kao svaka druga djeca, radoznala i nestašna, rastu i odrastaju u toj školi, jedinoj u Metajni, malom ostrvskom seocetu na rubu dviju pustinja, morske i kamene. Kada će ta djeca saznati šta se dešavalo u njihovoj maloj školi? Šta će postati od njih kada saznaju da je neko

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala