arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Izraelski ambasador u Hrvatskoj: Vrijeme je da se zabrani pozdrav ‘Za dom spremni’

Reagovao je na skrnavljenje spomenika žrtvama holokausta u Varaždinu na kojem je nacrtan kukasti krst i ustaški znak. Izraelski ambasador u Hrvatskoj Ilan Mor ocijenio je u ponedjeljak da je vrijeme da se u Hrvatskoj pokrene potpuna zabrana ustaškog pozdrava „Za dom spremni“, reagujući na skrnavljenje spomenika žrtvama holokausta u Varaždinu na kojem je nacrtan kukasti krst i ustaški znak. “Siguran sam da će nadležne institucije u Hrvatskoj i dalje činiti sve da se počinioci što prije identifikuju i izvedu pred lice pravde. Ovo je prikladno vrijeme da se pokrene i potpuna zabrana svake upotrebe notornog pozdrava ‘Za dom spremni’”, stoji u saopštenju izraelske ambasade koje potpisuje ambasador Mur. Mur

ISTORIČAR MILOŠ KOVIĆ ZA NOVOSTI: Smrt patrijarha Irineja i mitropolita Amfilohija je završetak jedne epohe

Vanredni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, istoričar Miloš Ković došao je na sahranu patrijarha Irineja. On je, u izjavi za Novosti, rekao da je smrt patrijarha Irineja, mitropolita Amfilohija i vladike Milana kraj jedne epohe. – Odlazak svakog patrijarha SPC je završetak jedne epohe. Videli smo šta je to značilo kada nas je na ovom svetu napustio patrijarh Pavle. Sa patrijarhom Irinejem završava se jedna epoha, i to vidimo i po tome što su se gotovo u isto vreme upokojili i mitropolit Amfilohije i vladika Milutin. Dolazi novo vreme, koje ne mora da bude loše po nas. U Crnoj Gori smo posle dužeg vremena osetili ukus pobede, i

Zagreb Foto: Tanjug

Ja sam to što jesam, ali najbolje da o tome ne govorimo

Ako je u 90-ima goli strah bila ključna kategorija za Srbe u Hrvatskoj, onda se iz tog straha i pozicije „prešućenog identiteta“ u toku tri decenije izrodila odrednica koja je kobna za svaki osjećaj nacionalne i vjerske pripadnosti, a to je utapanje u većini ili – asimilacija. Za istinski prelazak iz jedne religije u drugu, ili pak za napuštanje svake religioznosti, potrebna su dva ključna preduvjeta: uvjerenje i sloboda. Što se događa pak ako je motiv za prelazak iz jedne vjeroispovijesti u drugu – strah, konformizam ili linija manjeg otpora, naročito u društvima gdje postoji visoka stopa nacionalne ili vjerske netrpeljivosti, kao i niski prag tolerancije prema drugima i drugačijima?

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na području Rakovice na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN RAKOVICA Ustaše 19. ustaške bojne pod komandom Milana Mesića, potpomognute ustašama, domobranima i oružnicima iz Rakovice, Drežnika, Vaganca, Slunja i Bihaća 23. jula 1942. godine pohvatale su 255 srpskih seljaka, muškaraca, žena i  djece iz sela Nova Kršlja, Kordunski Ljeskovac, Grabovac i Sadilovac, te su sve opljačkali i sve kuće i gospodarske zgrade zapalili. Od pohvatanih 255, dana 23. jula 1942. poklale su ustaše u općinskoj štali njih 76, muškaraca 70 i jednu ženu, Maru Vuković s petero djece, jednim tek rođenim. Kata Bosnić Radaković, Stara Kršlja  Rakovica

Predrag Ristić

I Beograd vapi za jasenovačkim memorijalom: Srpska tela su rekom stizala iz Hrvatske

Arhitekta Peđa Ristić: Na tri mesta u Beogradu prikupljani leševi iz reke.Hrvatski zločin Savom rasut do Crnog mora. Kod Kule Nebojše na Kalemegdanu, na Ratnom ostrvu od 1942. do 1945. sahranjivane su ustaške žrtve. (Napomena redakcije Jadovno 1941.: Ovaj prilog je objavljen na portalu NOVOSTI 3. maja 2016.) Dve reke, Sava i Dunav, na neki način odredile su sudbinu arhitekte Peđe Ristića, autora nekih od najlepših novijih srpskih crkava. Bivši član “Medijale”, a potom Enfant terrible beogradske umetničke scene danas ima 87 godina. Bio je u timu Bogdana Bogdanovića kada je ovaj pravio jasenovački spomenik Kameni cvet. Potom je prošle decenije u Skupštini grada pokrenuo inicijativu da se na Velikom

Upokojio se u Gospodu patrijarh srpski Irinej (1930-2020)

O svim drugim detaljima u vezi sa sahranom Njegove Svetosti Patrijarha javnost će biti uskoro obaveštena. Večan mu  spomen i Carstvo Nebesko. U petak, 20. novembra 2020. godine u 7:07 časova u Vojnoj kovid bolnici „Karaburma“ u Beogradu upokojio se u Gospodu Njegova Svetost Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski g. Irinej (Gavrilović). O svim drugim detaljima u vezi sa sahranom Njegove Svetosti Patrijarha javnost će biti uskoro obaveštena. Večan mu  spomen i Carstvo Nebesko! Dana 27. avgusta 1930. godine blagočestive roditelje Zdravka i Milijanu Gavrilović iz sela Vidove kod Čačka – i sa njima sav rod srpski – Gospod je blagoslovio rođenjem muškog deteta koje je na krštenju

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u selu Tobolić na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN TOBOLIĆ O zločinu ustaša nad srpskim seljacima u selu Toboliću kraj Slunja 2. juna 1942. godine, zapisao sam kratko svjedočanstvo preživjelih Save Pjevac, Đuke Sekulić i Milije Alinčić. Njih sam našao u njihovom opustošenom i još uvijek neobnovljenom selu Toboliću, 8. maja 1961. godine. Sava Pjevac, Tobolić Rane su bile duboke i velike       „Ustaše su se bile razišle na sve strane po našem selu i kupi le nas seljake svuda gdje su koga zatekle. Mene i Dušana Pjevca uhvatile su kod rijeke Suvače. Bježali smo ispred njih koliko

Milutin Živković: NDH U SRBIJI

Ustaški režim u Priboju, Prijepolju, Novoj Varoši i Sjenici (april–septembar 1941) Milutin Živković: NDH U SRBIJI (PDF) Izdavači: DRUŠTVO ISTORIČARA SRBIJE „STOJAN NOVAKOVIĆ“ INSTITUT ZA SRPSKU KULTURU PRIŠTINA-LEPOSAVIĆ Urednik: Prof. dr Momčilo Pavlović Recenzenti: Prof. dr Momčilo Pavlović Prof. dr Ljubodrag Dimić Dr Kosta Nikolić Dr Bojan Dimitrijević Prevod arhivske građe sa italijanskog: MA Dubravka Nešić Lektura: Ana Gvozdenović Prelom teksta i korektura: Nebojša Stambolija ISBN 978-86- Objavljivanje ove knjige pomoglo je Društvo istoričara Srbije „Stojan Novaković“ i gospodin Milenko Vujić iz Beograda

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Gornjem Primišlju na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN GORNjE PRIMIŠLjE Prva i Druga ustaška bojna zvana „Lička legija” te 10. ustaška slunjska bojna, zvani majari, nakon strahovitih zločina što su ih počinili u Petrovoj Gori vratili su se preko Karlovca do željezničke stanice Košare kod Ogulina gdje su se iskrcali. Po naređenju pročelnika Operativnog ođeljenja Glavnog stana poglavnika Ante Pavelića, a pod zapovjedništvom potpukovnika Ante Moškova rasporedili su se u srpska naselja Donje i Gornje Primišlje i selo Tobolić te njihove zaselke, 1. juna 1942. godine. Ove ustaške snage potpomognute domobranima i oružnicima u Primišlju pod

VERITAS: Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba iz zapadnoslavonskih sela Kip i Klisa u novembru 1991. godine

Od 12. do 18. novembra 1991, pripadnici hrvatske vojne policije u selima Kip (Daruvar), pod sumnjom da skrivaju oružje vojnog porijekla, i Klisa (Pakrac), radi „izmještanja“ stanovništva, pohapsili su 24 srpska civila, zatim ih doveli u Marino selo te ih zatvorili i držali u podrumu inprovizovanog zatvora “Ribarska koliba”, gdje su ih psihički i fizički maltretirali. Najčešće su primjenjivani sljedeći načini mučenja: potapanje u vodu, priključivanje na induktorsku struju, odsjecanje ušiju, rezanje po prsima i soljenje rana, gaženje nogama, udaranje metalnim šipkama i drvenim palicama. Samo su šestorica preživjeli mučenja, dok su osamnaestorica likvidirani, s tim da se za tijelima petorice još uvijek traga. Za likvidaciju pomenutih civila Županijski sud

Pitanje na koje nije stigao odgovor: Da li su nemački vojnici ilegalno bili u ratu u Jugoslaviji?

Poslanica Levice u Bundestagu Žaklin Nastić pokušala je da rasvetli da li su nemački vojnici, kao dobrovoljci, učestvovali u ratu na prostoru bivše Jugoslavije. Odugovlačenje sa odgovorom od strane nemačke vlade ocenila je skandalom. Nastićeva je istakla da nemačka vlada sve češće, na arogantan način, odbija da da odgovarajući odgovor na pisana pitanja opozicije. S tim u vezi je navela da je pre dve nedelje objavljena knjiga jednog profesora sa univerziteta u Potsdamu, koji je blizak nemačkoj vojsci, u kojoj tvrdi da su pripadnici Bundesvera početkom 1990-ih putovali na ratišta u bivšoj Jugoslaviji. U toj knjizi se ističe da su posebno pripadnici garnizova u južnoj Nemačkoj bili putovali na “produženi

Početak freskopisa u Smiljanu

Blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa gornjokarlovačkog g. Gerasima započeli su radovi na živopisanju hrama Svetih Apostola Petra i Pavla u Smiljanu. U ovom hramu je službovao srpski prota Milutin Tesla otac jednog od naših najvećih naučnika Nikole Tesle. Nikola Tesla je kršten u ovom hramu 1856. godine. Pre početka freskopisanja hrama predhodili su pripremni radovi zidova […]

Majstorović Milivoj: Moje sjećanje

Rođen sam 12.07.1934. godine u Gornjem Čardaku koji je oko 5 km udaljen od Mliništa. Krećući se nekadašnjom prugom uzanog kolosjeka pravcem Mlinište – Čardak – Jajce, postojala je skretnica koja je odvajala kolosjek za Gornji Čardak, dok se do Čardaka od skretnice produžavalo još približno 5 km. Gledajući na geografskoj karti  mjesta Čardak i Gornji Čardak stoje jedan naspram drugoga na međusobnoj udaljenosti oko 3 km vazdušne linije. Skretnicu je posluživao skretničar Mato; imao je od koljena drvenu nogu, što se suprostavljalo željezničkim propisima (vjerovatno je bio ratni veteran). Samo mjesto je bilo pusto, udaljeno od drugih naselja, a komšije su mu bile divlje zvijeri – medvjedi i vukovi.

Dr Đuro Zatezalo: Pokolji na području Slunja i Cetingrada na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN SLUNj – CETINGRAD Izvadak iz „Spomenice za župu Slunj” Broj: 106/944 (strana 95. i 96.) Pokolj pravoslavaca u Slunju (tzv. čišćenje)       „…Koncem srpnja 1941. došao je iznenada bez ikakvog najavljivanja ustaški poručnik povratnik Vital Baljak sa teretnim samovozom i nekoliko stotina pušaka (navodno 400), nije se javio niti kotarskoj oblasti, ni ustaškom stanu, ni oružničkoj postaji, nego je na svoju ruku počeo pozivati ljude pod oružje. Odmah su mu se prijavili na uslugu Žarko Kovačević, učitelj iz Cetingrada, rođeni Slunjanin, koji se par dana prije toga vratio iz

Savo Štrbac: Raja iz Vukovara

Upoznao sam i Ivana Atanasijevića, zvanog Iko (1961), od oca Hrvata i majke Srpkinje, koji je ratovao na srpskoj strani. Na „Ovčaru” je došao da izvuče brata Mišela, koji je ratovao na drugoj strani. U poslednjih petnaestak godina, na različitim mestima i u različita vremena, upoznao sam ratnike iz Vukovara sa obe strane fronta, koji su pre rata devedesetih živeli u istom kraju, većina i u istoj ulici, i međusobno se poznavali i družili. Milana Lančužanina zvanog Kameni (1963), Srbina i po ocu i majci, upoznao sam na suđenju u slučaju „Ovčara” pred Specijalnim sudom u Beogradu, koje je počelo 2006. Bio sam njegov izabrani branilac. Optužba ga je teretila

Miroslav Lazanski (Foto: Sputnik/Aleksandar Milačić)

GOVOR KOJI JE ODJEKNUO MOSKVOM: Lazanski ispričao surovu istinu o hrvatskim zločinima nad Srbima (VIDEO)

Ambasador Srbije u Ruskoj federaciji, Miroslav Lazanski govorio je na multimedijalnoj izložbi Jasenovac – najveći ustaški logor smrti Milenka Đorđevića, u okviru Međunarodnog projekta Tragedija. Prevazilaženje. Podvig. 1418 koraka do Pobede u Izmajlovskom Kremlju u Moskvi. – U logoru Jasenovac su ubijeni, zaklani moj deda Mihajlo Mijo Lazanski i moj stric Miroslav Lazanski, po kojem sam ja dobio ime. Oni su bili antifašisti, pomagali su ustanak protiv nemačkog okupatora. Uhvaćeni su od strane ustaša i poslati u logor Jasenovac. Možda vi u Rusiji ne znate, ali Jasenovac je, po načinu ubijanja ljudi, najstrašniji logor na teritoriji Evrope. Nemci su u Aušvicu spaljivali ljude u krematorijumu, prethodno iz ubijajući gasom. Prvo ih

Reakcija na tekst u “Inzbruk informiše” povodom imenovanja vrtića Diane Budisavljević u Inzbruku

Šest godina nakon šo je usvojena odluka, u Inzbruku će konačno biti imenovan dečiji vrtić po Diani Budisavljević, Tirolki po devojačkom prezimenu Obekser, koja je tokom Drugog svetskog rata spasila preko 10.000 pretežno srpske dece od genocida. Lepa vest je i u tome što ovaj vrtić više neće nositi ime po nacističkom lekaru Burghardu Brajtneru. Zvaničnicima grada Inzbruka za ovu odluku pripada velika pohvala i poštovanje. No, ipak postoji jedna bolna tačka u celoj priči: U zvaničnom glasilu grada Inzbruka “Inzbruk informiše” se ne spominje poreklo spašene dece. Time se ovde propušta ključna stvar, jer su fašistički počinioci decu strpavali u logore smrti samo zbog njihove etničke pripadnosti. Zato smo

Dr Đuro Zatezalo: STIJENA ČUKUR – KRNjAK

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN STIJENA ČUKUR – KRNjAK Borivoj Mihajlović, Krnjak: Okrenuli su nas licem prema stijeni i pucali nam u leđa „Oko hiljadu talijanskih fašističkih vojnika i jedna ustaška jedinica krenuli su 1. decembra 1941. iz pravca Karlovca u pravcu Krnjaka i Vojnića. Već od sela Cerovca i Tušilovića počeli su pljačkati i paliti srpska naselja. Stanovnici su uglavnom izbjegli u okolne šume. Neprijatelj se dan kasnije sukobio i s našim partizanima. Imao je i više ranjenih i poginulih svojih vojnika. Tim je bio još ogorčeniji i iskaljivao se na zatečenim

Miloš Ković: Mitropolit Amfilohije, čovjek predanja

Život i žrtva za bližnje u ime večnih vrednosti i Carstva Nebeskog, obnova otačke vere i svetosavsko-lazarevskog predanja – to su zaveštanja mitropolita Amfilohija. Mitropolit Amfilohije (Foto: Mitropolija crnogorsko-primorska) U istoriji srpske kulture mitropolit Amfilohije (1938-2020) zauzima sasvim osobeno mesto. Gotovo pola veka bio je jedna od najistaknutijih ličnosti našeg javnog života. U tako dugom vremenu svedočio je postojanje i snagu jednog drevnog, zanemarenog predanja. Zagonetka srpske istorije, koju je mitropolit Amfilohije celog života odgonetao, postavljena je u 18. veku. Tada se srpska kultura, ukorenjena u svom balkanskom, pravoslavnom nasleđu, našla pod odsudnim uticajem rimokatoličko-protestantskog, potom i prosvetiteljskog, sekularnog Zapada. Krajem 19. i u prvoj polovini 20. veka, srpske elite

Nemanja Dević: Raskolom crkve u Americi ugušena je moć srpske političke emigracije

U okviru ciklusa predavanja Srpska dijaspora u Evropi i svijetu poslije 1945. godine predavanje je održao istoričar dr Nemanja Dević, naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju. Njegova tema bila je Srpska emigracija u Sjevernoj Americi u periodu od 1950. do 1980. godine. Dević je podsjetio da su nacionalne snage u proljeće 1945. godine doživjele poraz u građanskom ratu u Srbiji i Jugoslaviji. SPAS PRONAŠLI U AMERIČKOJ BAZI U ITALIJI – Ostaci poraženih snaga našli su se na sjeverozapadu zemlje u maju 1945. godine. Oni koji nisu imali sreće od strane saveznika su predati Titu u zarobljeništvo, što je okončano njihovom likvidacijom. Ipak, jedan dio je uspio da se prebaci kod

Dr Đuro Zatezalo: Svjedočanstva o pokoljima na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN VOJNIĆ Dušan Šumonja, Vojnić Zatvorili su ih u Srpsku pravoslavnu crkvu i tamo mučili Dana 29. jula 1941. godine oko 9 sati prije podne nahrupio je u dva luksuzna auta i šest kamiona u Vojnić Božidar Cerovski, ravnatelj ustaškog redarstva (P.U.O.) sa oko 100 ustaša, uniformisanih ili poluniformisanih. Naredio je hapšenje ljudi bez ikakvog razloga i povoda. Na putu do Vojnića zatekli su seljake koji su tucali kamen i popravljali put. Čekićima kojim su tukli kamen ustaše su ih zlostavljali i tukli istim. Pucali su za onima koji

Ponosna sam što pripadam ovom pobedničkom narodu

Danas obeležavamo Dan primirja u Prvom svetskom ratu. Dan kada je Nemačka 1918. potpisala kapitulaciju, u Srbiji se ponovo slavi od 2012. godine. Autor: Đurđica Dragaš Sada je i zvanično državni praznik dok se u Kraljevini Jugoslaviji samo obeležavao kao dan kad je sklopljeno primirje i time otvoren put konačnom kraju rata i potpisivanju Versajskog mira krajem juna 1919.godine. Neki istoričari smatraju da, u državi koja je ujedinila pobednike i one koji su bili s druge strane, nije bilo poželjno slaviti pobednički put srpske vojske pa tako ni ovaj dan. Posle Drugog svetskog rata, Dan primirja izbrisan je iz kalendara važnih događaja i praznika. Veličale su se neke druge pobede,

Planirali da otruju 6 miliona Nemaca: Jevrejski tajni „osvetnici“ bili prava noćna mora za naciste!

Nakon Drugog svetskog rata hiljadama nacističkih lidera je bilo dozvoljeno da slobodno odšetaju. Za preživele Jevreje ovo ignorisanje jednostavno nije moglo da prođe. (Foto: Snimak ekrana/Youtube/American Heroes Channel) Nakon Drugog svetskog rata hiljadama nacističkih lidera je bilo dozvoljeno da slobodno odšetaju. Za preživele Jevreje koji su godinama gledali istrebljenje svog naroda, ovo ignorisanje jednostavno nije moglo da prođe. Umesto da osude ostave pravnom sistemu, grupa osvetnika rešila je da stvari uzme u svoje ruke. Kako se Drugi svetski rat bližio kraju, desetine hiljada preživelih je oslobođeno iz logora smrti koji su postojali širom Hitlerove nacističke države. Ipak, ni najveći pesimisti nisu mogli da predvide svu veličinu užasa koja je otkrivena

Bojanić: Dan primirja, Dan pobede ili Dan kapitulacije Austro-ugarske monarhije i Nemačke carevine

Ne mogu a da se ne setim sramnog čina koji se desio pre dve godine na stogodišnjicu od primirja u Velikom ratu, u stvari, tačnije i preciznije kapitulacije Austro-ugarske monarhije i Nemačke carevine!!! Tako moram da počnem ovo moje izlaganje. Prvo da se prisetimo šta se to desilo pre dve godine… Prođe i taj jubilej stogodišnjice 2018. ali, taj sraman čin mora da se zabeleži i ne sme da se zaboravi… kada je Kosovo* bilo među zemljama pobednicama u Prvom svetskom ratu… e, stvarno velika sramota za tu i takvu Evropu. Ali to i nije mnogo čudno, baš ti isti naši saveznici Francuzi i Englezi su zahtevali da im se

Umro Dušan Krivokuća – svjedok stravičnog zločina na Kordunu na pravoslavni Božić 1942. godine

Zauvijek nas je napustio Dušan Krivokuća (92 godine) koji je bio svjedok stravičnog zločina na Kordunu na srpski Božić 1942. godine. Ustaše su na Badnjak i Božić, 6. i 7. januara 1942. poklali i ubili na druge načine 217 djece, žena i staraca – Srba i Roma iz Skakavca, Popović Brda, Lipja, Klipinog Brda, Manjerovića, Tušilovića, Donje i Gornje Trebinje, Slunjskih Moravaca i Udbinje. Ljudi su pohvatani i odvedeni u hrastovim šumama pokupske doline. Tamo su njihova tijela bačena u već pripremljene i iskopane četiri jame. Dušan Krivokuća je kao 13-godišnji dječak, sakriven na udaljenosti 300 metara, vidio zločin. Među stradalima su bila 134 Srbina, 70 Roma i jedan Rus,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala