
Mladi se boje da javno kažu da su Srbi
Sa malobrojnim srpskim življem o svojoj budućnosti i suživotu sa Hrvatima. Na liturgiji nedeljom samo pedesetak starih, dece nema DOK putujemo prema Osijeku, prisećamo se svega što smo, o gradu na Dravi, pre gotovo tri decenije učili u školi – najveći grad Slavonije, veliki industrijski centar u kom se proizvode šibice, opeka, pivo, testenine, sapuni i sredstva za higijenu, tekstil, da ima livnicu, aerodrom, univerzitet, zoološki vrt, tramvaje u gradskom prevozu… Učilo se i da u njemu svi narodi složno žive. Ali, iz Osijeka su, 1991. godine, počele da stižu najpre vesti o ispisivanju antisrpskih parola, potom o miniranju lokala, automobila i srpskih kuća, kao i o brutalnim ubistvima Srba.