arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Parastos povodom dvadeset pete godine od stradanja Srba na Miljevačkom platou, u Hrvatskoj

Parastos za ubijene Srbe na Miljevačkom platou kod Drniša, služiće se u sredu 21. juna u 11 časova u crkvi Svetog Marka. Organizator je kao i svake godine Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“. Nakon parastosa, predstavnici Udruženja i prisutni građani položiće vence i cveće na spomenik poginulim Srbima u ratovima devedesetih, u Tašmajdanskom parku. Dvadeset prvog juna 1992. godine, na području Miljevačkog platoa, dogodio se monstruozan zločin nad srpskim pripadnicima teritorijalne odbrane, u prisustvu Unprofor-a. U tom napadu hrvatske vojske ubijeno je četrdesetoro Srba, a nekoliko njih je ranjeno i zarobljeno. Srpsko selo Nos Kalik srušeno je do temelja i spaljeno, jedan deo stanovništva je pobijen a drugi

Logor Jadovno

„Hodočašće Jadovinsko“, autor: Mira Lolić-Močević

Za 132 dana postojanja prvoosnovanog sistema logora u Nezavisnoj državi Hrvatskoj 1941 godine ” Gospić-Jadovno-Pag” na monstruozne načine ubijena su 40132 čovjeka. O njihovom stradanju malo se govorilo, a porodice žrtava sa cijelog prostora tadašnje NDH pokušavali su saznati gdje su im odvedeni najbliži članovi porodica. Nakon godina ćutanja udruženje Jadovno 1941 krenulo je u intenzivnu akciju na osvjetljavanju dešavanja o stradanju Srba u ovom sistemu logora. U posljednjih pet godina organizuju se i hodočasnički obilasci potomaka i poštovalaca žrtava ovog stradanja.Ove 2014. godine hodočasnički put prošla je i ekipa RTRS, Plaški, Smiljan, Šaranova jama, Jadovno i Pag…   Vezane vijesti: Dokumentarni zapis RTRS „Stan’ Neretvo“ RTRS – dokumentarni film

Dr Đuro Zatezalo: Jadovno

Logori Slana i Metajna na ostrvu Pagu – Knjiga Jadovno 1.

Krajem maja i početkom juna 1941. godine, ustaše su užurbano pripremale izgradnju logora Slana i Metajna na Pagu, koji su prvu veću skupinu zatočenika primili 25. juna. Iako po tadašnjoj administrativnoj podjeli NDH na župe, Karlobag i Pag nisu ulazili u sastav kotara Gospić niti Velike župe Lika i Gacka, čije je sjedište bilo u Gospiću, logori na Pagu su bili organizaciono vezani za logor u Gospiću i nalazili se u nadležnosti župskog redarstvenog ravnateljstva Gospić, koje je imalo jednaka ovlašćenja u odnosu na logore na Pagu kao i za cijeli kompleks ustaških logora na području Gospića. To potvrđuju i češći dolasci u ove logore ravnatelja župskog redarstvenog ravnateljstva iz

DOKUMENTARNI FILM: Dan sjećanja na Jadovno 1941. – 2016.

Pred Vama je kratki dokumentarni film snimljen 01.-02. jula 2016. godine na području kompleksa logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag. Film je urađen u produkciji udruženja Jadovno 1941. Kamera i montaža: Bojan Mičić. Mnogo više snimljenog materijala ostaje u Arhivu udruženja. Arhiv Jadovno 1941.

VIDEO – Put Časnog Krsta

Put dva Časna Krsta koja su pored svetog Jerusalima i mjesta stradanja Isusa Hrista obišla i mjesta stradanja srpskog naroda – Jasenovac, Jadovno, Pag i Prebilovce, ispratila je ekipa RTS. Dva Časna Krsta, koje eparhijama van matice daruje patrijarh, zauvijek će ostati u Prebilovcima i Jasenovcu kao znak sjećanja na Novomučenike Jasenovačke i Novomučenike Prebilovačke. Jedan od dva Časna krsta, potomci i poštovaoci žrtava uznijeli su na Velebit do Šaranove jame a nakon toga ponijeli i na ostrvo Pag, na visoravan iznad mjesta nekadašnjeg logora Slana za Srbe i potom pred školu u Metajni u kojoj se nekada nalazio logor za žene i djecu. Prebilovčanin Milenko Jahura, nosio je Časni

Zašto ću poći na Jadovno

Trebalo mi je mnogo godina da shvatim, da su zaboravljena stratišta, nova svetilišta našeg naroda i da se moj deda na Jadovnu, kao i stric u Jasenovcu, kroz mučeništvo posvetio. Pitali su me zašto idem na Jadovno. Pitali su me gdje je to. Pitali su me i šta je to. Krvavo stratište na Velebitu na koje je davno trebalo otići, ali nije imao ko da me povede, rekoh. Nije imao ili smio ko ni da mi kaže, ni da ukaže na Jadovno. Pamtim samo nejasnu, nedorečenu priču iz djetinjstva kako su dedu jednog dana iz kuće, od porodične trpeze, odveli ljudi u crnim uniformama. Tek sedamdeset dvije godine kasnije, na

Profesor BORIS BEGOVIĆ, član udruženja „Jadovno”

Boris Begović: To što radimo je zbog nas, a ne zbog drugih

Udruženje “Jadovno 1941”, koje okuplja potomke i poštovaoce žrtava kompleksa ustaških logora Gospić-Jadovno-Pag, svake godine postavlja krst na nekom od mesta stradanja, rekao je FoNetu član Udruženja dr Boris Begović i dodao da je ovog leta tako obeležena Katina jama, u podnožju Velebita, u koju je 1941. bačen episkop gornjokarlovački Sava. Jedno od obeležja skupova udruženja “Jadovno 1941” je i to što nema govora, niti bilo kakve primese politike, istakao je Begović, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu. Naši skupovi su molitveni, posvećeni molitvama za pokoj duše onih koji su tu stradali. Na njima ima reč samo sveštenik, nema govora, objasnio je Begović. Napominjući da ne zna da li se svima

Budo Simonović: „Ognjena Marija Livanjska“

Članovi udruženja “Jadovno 1941.” su zahvalni gospodinu Budimiru Simonoviću na njegovoj dobroti i spremnosti da bez naknade ustupi udruženju pravo, da na svojim internet stranicama objavi dijelove sadržaja njegove dragocjene knjige “Ognjena Marija Livanjska”. Knjiga je posvećena ustaškim pokoljima nad Srbima u Livnu i okolini, odnosno u selima na rubu Livanjskog polja, počinjenim u proljeće i ljeto 1941. godine, a ponovljenim i u najnovijim ratnim sukobima na tom području, posebno tokom 1992. i 1993. godine. To je priča o 1587 žrtava, pretežno djece i nejači, mučenih i na najzverskiji način pobijenih na gubilištima u okolini Livna. O tome govore preživjeli sa tih gubilišta, posebno preživjeli iz nekoliko jama, čije je

Cjećanje na našeg oca Simu Budimira

Nisam imala ni 9 godina kada je tata odveden. Uvijek je govorio: „Ko tebe kamenom, ti njega hljebom“! čega se i ja pridržavam. Ali, na žalost za sva njegova dobra djela, završio je na svirep način. Kada je ranjen na Ceru, u strašnim mukama od bolova, u snu mu se prikazala Sv. Petka. To jutro je pronađen. Dobio je u Rumuniji u gradu Jašir u crkvi Sv. Petke, plašt Sv. Petke i krst sa posvetom a Bugarskoj mošti Kuzme i Damjana. Zavjetovao se da će podići crkvu u Podbrdu kod Mrkonjića. Rat je učinio da se želja nije ostvarila i mama je te svetinje poklonila crkvi u Mrkonjiću gdje se i

Bojana Vučić: TIŠINA

  TIŠINA Odlaze tiho veliki ljudi Bez čudo buke, bez čudo suza S bolom što časne stiska im grudi Ubi ih vreme, ubi ih tuga…… Graničar cijelog svoga života I otac i đed i prađed im bio Branio tuđe, braneći sebe A nikada svoje gnijezdo svio… Majke sinove rađaše svoje Da pustu gmaj’nu krče i brane Da nađu parče neba koje…. Da im sloboda odnekud svane… Graničar cijelog svoga života Između ljudi, između zvijeri I taman kad je gmajina rodna Opet se pakuj, opet se seli….. Opet uprtak na rame stavi Sa gmaj’ne rodne neka se krene Graničara od sablje rastavi Nek u tišini umre i svene….. Odlaze tiho veliki

Anželika-Nikolina Kučinar: Jadovno

JADOVNO Pod Velebitom bezdna jama ćuti  Muk joj strašniji od krika Nebo iznad nje njene rane sluti I plače zemlja živih pokojnika   Duboka i tamna vjekovima zjapi Sada sa kostima mučenika I samo odsjaj nebeskih lampi  Osvijetljava žive rane  nesrećnika   Čemerom li si  obavijen Velebite  Krv ti grca pod izvorima vode Gladna usta,a duše site Sada po dvorima Njegovim hode   Jeziva i tamna vjekovima ćuti  duboka i teška ko djevojačka suza Tišinom svojom na nova stradanja sluti  ne može Srbin bez krvi i uza   Progovorite kosti nedužnih bića  Zatresite zemlju uprljanu grijehom Dosta je bilo muke i krvoprolića Hoće li ikad srpsko čedo zaspati sa smijehom

Herojska priča o braći Milić: Tri brata, tri srpska srca za Kosovo pala!

Dragoljubu i Nadi Milić blizanci Srđan i Boban su poginuli na bojištu 1999. godine, a najstarijem Goranu srce je prepuklo od tuge za braćom godinu dana posle. Na kraljevačkom novom groblju Barutana, na bregu iznad grada, leže jedan kraj drugog tri brata Milića: Srđan, Boban i Goran. Blizanci Srđan i Boban, oficiri Vojske Jugoslavije, poginuli su u razmaku od samo dve nedelje braneći rodnu grudu na Kosmetu. Najstariji Goran, diplomirani ekonomista, nije dugo nosio svoju neizmernu tugu. U zoru 13. maja 2000. godine, srce mu je prepuklo od bola. I sada, na večnom boravištu jedan kraj drugog leže ponos i dika Nade i Dragoljuba Milića, leže sva tri njihova sina. Stara

Partizani_ulaze_u_Zagreb_1945.jpg

Istina o učešću Hrvata u NOB-u

„Politika“ je pisala o hvalisanju hrvatskog političkog vrha antifašizmom. Tvrde da je „Hrvatska tokom Drugog svetskog rata imala najveće učešće u antifašističkim snagama među stanovništvom u okupiranoj Evropi“, dodajući da je „građana Hrvatske najviše bilo u partizanskim jedinicama tokom rata”, što nije sporno kada se radi o građanima Hrvatske. Sporno je brojno učešće Hrvata u partizanskim jedinicama Hrvatske. Prema podacima iz feljtona objavljenog u dnevnom listu „Politika” tokom maja 1995. godine, prvi hrvatski korpus imao je na dan 27. jula 1943. godine 6.230 boraca. Od toga broja Srbi su činili 5.910 boraca. Hrvata je bilo 305, muslimana deset, Crnogoraca četiri i jedan Italijan. Već u narednom izveštaju (nema datuma), korpus

“Zastrašujući” revizionizam Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj

Britanski istoričar Rory Yeomans, koji je istraživao hrvatski fašistički ustaški pokret, kaže da ga brinu pokušaji političara i akademika da umanje zločine počinjene u Drugom svjetskom ratu. Piše: Sven Milekić, BIRN Zagreb English Ugledni istoričar Rory Yeomans, trenutno nezavisni istraživač koga finansira British Council, u intervjuu za BIRN kaže da su revizionistički stavovi prema ustaškom pokretu i profašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) u posljednjih nekoliko godina postali dio političkog mainstreama Hrvatske. “Ovakvi su se stavovi prije smatrali za marginalo ludilo, a danas su dio meinstrima. To je zastrašujuće”, rekao je Yeomans, autor velikog broja knjiga među kojima su i ”Vizije uništenja: Ustaški režim i politička kultura fašizma 1941.–1945.” (Visions of

Bojan Vićentić o savezničkom bombardovanju Beograda: Nismo stradali zbog višeg cilja

– Istorija je prepuna primene dvostrukih standarda. Za nemačke pilote lovačkih aviona u Drugom svetskom ratu bila je velika sramota pucati na pilota koji je iskočio iz aviona, što je važilo na Zapadnom frontu, dok su u napadu na Kraljevinu Jugoslaviju postupali potpuno drugačije. Pilot jugoslovenskog vazduhoplovstva Vladimir Gorup poginuo je kod Fruške Gore tako što je iskočio iz aviona i bio pogođen dok je bio na padobranu. Njegovo telo pronađeno je na zemlji sa pištoljem u ruci, jer je on, pretpostavljam u besu i nemoći, izvadio pištolj i pucao na neprijatelja dok je još bio u vazduhu. Sa druge strane, nemački pilot Franc Štigler nije pucao na teško oštećenu

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.