arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Moja najbolja prijateljica Olgica

Moja najbolja prijateljica Olga Novak pridružila se našem razredu kad nam je bilo 13 godina. Od prvog dana kad smo se upoznale pa sve do zadnjeg dana u školi bile smo nerazdružive. Najprije sam joj pomogla da se uvede i snađe u novoj okolini – u školi – da bismo s vremenom postale tako bliske da smo se kroz šest godina, provedenih zajedno u istom razredu, svakog dana sastajale nakon škole, svako poslijepodne zajedno pisale zadaće. Imale smo isti rukopis, jednake zadaće, iste ocjene, jednake crteže i, s vremenom, isti ukus. Ako se francuska poslovica “les contraires se touchent” i ne može uvijek primijeniti, u našem je slučaju sigurno bila

10.jpg

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a standard života odgovarao je našim potrebama i željama. Osjećale smo bliskost i toplinu ne samo naših roditelja, nego i svih koji su zalazili u našu kuću: prijatelja i majčinih rođaka (s tatine strane imale smo samo njegovu majku i brata).     Naša kuća nikada nije bila prazna. Roditelji su imali mnogo prijatelja, mama je održavala prisnu vezu sa svojom obitelji, Mira i ja imale smo svoje prijateljice, a otac je često pozivao svoje poslovne prijatelje u zemlji i iz inozemstva. Ne pretjerujem ako kažem da je naša kuća uvijek bila otvorena i spremna ugostiti posjetitelje. Često se

09.jpg

Grosa – moja ljubljena baka

Osim roditelja i moje sestrice, najmilija osoba bila mi je baka, majka moje mame, koju smo zvali grosa. Očeva majka bila mi je također vrlo draga, ali s njom nismo imale isti odnos kao s grosom jer smo je rjeđe viđale, a bila je i mnogo starija. Grosa je s nama stanovala sve do svoje smrti – umrla je nekoliko dana prije mog dvanaestog rođendana. Grosa je bila naša dadilja koja nas je naučila prve pjesmice i molitve. Svakog dana donosila nam je nešto s “placa”, kako se to govorilo u Zagrebu. Za najmanji darić skočile bismo joj zahvalne u krilo i izljubile je za jedan perec ili par trešnjica

07.jpg

Moja draga mala sestrica

Moja sestra i ja rođene smo u Zagrebu u Šenoinoj 7, tihoj ulici nedaleko željezničkog kolodvora. Stanovali smo u iznajmljenom stanu, istom onom u kojemu je moja majka prije udaje stanovala s bakom. Bio je to mali stan od tri sobe: spavaće sobe u kojoj smo nas dvije spavale zajedno s roditeljima, jedaće sobe i bakine sobe koja nam je ujedno služila kao dnevni boravak i gdje smo se uglavnom zadržavali. Djevojka je imala svoju sobu pokraj kuhinje. Prvih dana svog života sjećam se kao kroz maglu. Prve jasnije slike pamtim iz vremena kad se rodila moja sestra, točno tri godine i tri mjeseca nakon mene. Od prvog sam dana

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku koja je radila u gimnazijskoj knjižnici. Između ostalog razgovarale smo i o Drugom svjetskom ratu i različitim sudbinama ljudi koji su živjeli, ili bolje rečeno stradali u tom razdoblju. Moju je “priču” slušala vrlo pomno i s velikim zanimanjem, ponekad zbunjena i preneražena, često sa suzama u očima, postavljajući mi pitanja glasom koji je drhtao od uzbuđenja. Rekla mi je da nije imala pojma što se u to vrijeme događalo u našim krajevima i bila je zahvalna što je o tome mogla čuti “iz prve ruke”, od osobe koja je sve to proživjela, jer su joj učenici često

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja Uvod Istorijski kontekst i njegov uticaj na uže geografsko područje Događanja pred prvi i drugi svjetski rat Pregled događanja na prostoru istočne Bilogore 1941. i 1942. godine Geografski položaj i stanovništvo Okupacija i uspostava ustaške vlasti Hapšenja, teror i deportacije Napad partizana i ustaška odmazda Svjedočanstva o genocidu Zlosutno proljeće Bombardiran je Beograd, rat je počeo Hrvatska seljačka zaštita na sceni Pobuna 108. puka na mobilizacijskom zborištu u Klokočevcu Dolazak brata Steve Noć strave i užasa Komšije i prijatelji, koji to više nisu Nekoliko širih, autentičnih svjedočenja Marvenim vagonima za Koprivnicu Kolone smrtnika idu prema Velebitu Tihomir T.

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora i ne moraju obavezno odražavati stavove Udruženja Jadovno 1941. Linkove ka tim stranicama postavljamo da bi posjetiocima naših stranica dali uvid u različitost poimanja teme Jadovna, te im na taj način pomogli u kritičkom sagledavanju ove neosporno bolne, prešućene i zanemarene teme. The opinions expressed on the following web pages are the private opinions of their authors and do not have to necessarily reflect the views of the Association Jadovno 1941. We put links to those pages in order to give our visitors an insight into the understanding of issues diversity which are connected to Jadovno, and they

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu knjigu gostiju. Napomena: Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, prijeteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Polja označena zvjezdicom su obavezna. Svi komentari moraju biti odobreni od administratora prije objavljivanja na našem sajtu. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Administrator ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog sajta. Mišljenja iznesena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove Udruženja Jadovno 1941. Administratorima se možete

Otac Jovan Ćulibrk i profesor Srboljub Živanovic o Jasenovcu

„Otac Jovan govori o logoru Jasenovac, posrnuću Srpske nacionalne svijesti, kao i našem nemaru prema najvećem srpskom stratištu u istoriji. Riječ je uzeo i profesor Srboljub Živanovic, čovjek koji je 1964. učestvovao u iskopavanju jasenovačkih žrtava i izneo potresno svjedočenje onoga što je tamo video. Neka je vječna slava Jasenovačkim mučenicima! Da se nikada ne zaboravi!  

Milorad Bajić

Milorad Bajić – Jadovno

U jedinstvenom dokumentarnom filmu o Jadovnu, Bajić nudi ekskluzivne snimke koje je u dva navrata uradio još 1991. godine sa prostora kompleksa ovog logora podno Velebita… Materijal preuzet sa servisa YouTube.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala