SERBIAN VERSION Based on Article 10. and 12. of the Law on Associations and Foundations (“Official Gazette of  Republic of Srpska” no. 52/2001 and 42/2005, hereinafter the Law), at the session held on November 12. 2009, the Founding Assembly of Citizens’ Association named “Association JADOVNO 1941.” Banja Luka brings THE S T A T U T “Association of Descendants and Supporters of Victims of Ustasha Concentration camps JADOVNO 1941.” Banja Luka I THE NAME OF THE ASSOCIATION    Article 1. Citizens’ Association (hereinafter the Association) conducts activity under the name: “Udruženje potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa ustaških logora JADOVNO 1941.” Banja Luka “Udruženje potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa ustaških logora

Use of Content Text and image files, audio and video clips, and other content on this website is the property of Association of Descendants and Supporters of Victims of Ustashian Concentration Camps in Jadovno 1941. („Jadovno 1941.“) and may be protected by copyright and other restrictions as well. Copyrights and other proprietary rights in the content on this website may also be owned by individuals and entities other than, and in addition to, „Jadovno 1941.“. Jadovno 1941. expressly prohibits the copying of any protected materials on this website, except for the purposes of fair use as defined in the copyright law, and as described below.   Fair Use Fair use

Association of Descendants and Supporters of Victims of Ustashian Concentration Camps in Jadovno 1941., has established this Online Privacy Policy to help you understand how we intend to treat your Personal Information. We are committed to respecting your online privacy and recognize the need for appropriate protection and management of personal identification information (“Personal Information”) you share with us.   Personal Information Personal Information includes any information that may be used to identify you, such as: first and last name, home or other physical address, telephone numbers, e-mail addresses, or other contact information that is provided to us by you, or any other party. In general, you may visit our

You may cancel your Donation within 24 hours after confirmation, money back guaranteed, no questions asked. To notify your cancellation, please e-mail us.  For refunding, we will credit your MoneyBookers account only. Refunding should usually be executed within 72 hours since cancellation.  Jadovno 1941. return policy meets all requirements of the Bosnia and Herzegovina legislation. 

You may cancel your Donation within 24 hours after confirmation, money back guaranteed, no questions asked. To notify your cancellation, please e-mail us.  For refunding, we will credit your MoneyBookers account only. Refunding should usually be executed within 72 hours since cancellation.  Jadovno 1941. return policy meets all requirements of the Bosnia and Herzegovina legislation. 

U Zagrebu nakon četiri godine! U početku sam osjećala samo umor i neku prazninu u tijelu i duši. Zar sam zaista do tada bila vjerovala da ću naći nekoga od svojih? Iskreno govoreći, jesam. Razum mi je govorio da je to nemoguće, ali vjerovala sam da se čuda ipak događaju, premda rijetko; negdje, nekako, možda će se dogoditi baš meni. Nisam pala u depresiju, nisam imala krize ni živčane slomove, nije bilo suza. Znala sam da se moram prilagoditi novim prilikama. A prilike su zaista bile nove, sasvim drugačije nego ranije. Nakon rata ovdje je niknuo jedan sasvim drugi svijet. Vjerni svojim doktrinama, komunisti su planirali potpunu promjenu sistema u

Kad je početkom rujna Italija kapitulirala, na Sušaku je nastala prilična panika. Iako je to ukazivalo da su Nijemci doživjeli neuspjeh, jer se time do sad naoko “nerazdruživa” osovina raspala, postojala je mogućnost da će Nijemci okupirati teritorij koji je do sada bio u rukama Talijana. Naravno, oni su to odmah i učinili! I ne samo to; prebacivali su velike snage u samu Italiju, i to sa sjevera da bi spriječili ili preduhitrili otvaranje treće fronte Saveznika, o čemu se već dugo govorilo, ali se nije znalo gdje će se savezničke snage iskrcati. Govorilo se o obalama Francuske ili Italije, a čule su se čak i glasine da će se

Promatrajući stvari iz današnje perspektive, dolazim do zaključka da Hitlera nismo uzimali ozbiljno. Tijekom svih tih godina on je govorio cijelom svijetu o svojim planovima – vikao je da su se nebo i zemlja tresli – ali mi nismo čuli, ili nismo htjeli čuti, a kad se doista dogodilo ono što je najavljivao, činilo se kao da je došlo neočekivano, poput žestoke bure koja uništava sve što joj je na putu.  Ne mogu se točno sjetiti kada je Fritz bio mobiliziran, ali znam da je kratko vrijeme bio stacioniran u jednoj zagrebačkoj vojarni, u Prilazu Đure Deželića, u vojnim barakama gdje sam ga svakodnevno posjećivala. U to doba komunisti su

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu. Ja sam studirala i pripremala se za svoj prvi ispit: srpskohrvatsku književnost i talijanski jezik, obligatne predmete u grupi stranih jezika koje sam bila upisala. Glavni predmet bio mi je engleski, drugi francuski, a treći, izborni, talijanski. Mira je bila u zadnjem razredu gimnazije, a Fritz je radio kod mog oca. Jugoslavenskim političarima bilo je teže pri duši. Pokušavali su spasiti neutralnost Jugoslavije, što je svakim danom bivalo sve teže, gotovo nemoguće zbog neprestanih Hitlerovih pobjeda. Neodlučna između dviju alternativa – da se poklone Hitleru ili da mu se odupru – Jugoslavija je odlučila potpisati tajni pakt s

Kad bih samo mogla reći da nismo vodili brigu o onome što se oko nas događa! Naprotiv, znali smo sve, i vodili smo brigu o sudbini ljudi koji su živjeli u zemljama koje je Hitler jednu za drugom okupirao. Osuđivali smo i kritizirali slabost zapadnih sila, demokratski sustav zapadne Europe, njihovu nesposobnost da stanu na kraj Hitlerovom napredovanju i jačanju. No kad su napokon “otvorili” oči, već je za mnoge bilo prekasno. Churchill, jedna od vodećih ličnosti Drugog svjetskog rata, odavno je predviđao katastrofu i neprestano pokušavao upozoriti političare da promijene svoj pomirbeni i popustljiv stav. No njegov je glas bio “glas vapijućega u pustinji”. Napokon je ipak izabran za

Kad bih samo mogla reći da nismo vodili brigu o onome što se oko nas događa! Naprotiv, znali smo sve, i vodili smo brigu o sudbini ljudi koji su živjeli u zemljama koje je Hitler jednu za drugom okupirao. Osuđivali smo i kritizirali slabost zapadnih sila, demokratski sustav zapadne Europe, njihovu nesposobnost da stanu na kraj Hitlerovom napredovanju i jačanju. No kad su napokon “otvorili” oči, već je za mnoge bilo prekasno. Churchill, jedna od vodećih ličnosti Drugog svjetskog rata, odavno je predviđao katastrofu i neprestano pokušavao upozoriti političare da promijene svoj pomirbeni i popustljiv stav. No njegov je glas bio “glas vapijućega u pustinji”. Napokon je ipak izabran za

Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako skroman i nepretenciozan kao i ja, tako da su moji roditelji pristali na kompromis: ceremonija se neće održati u “velikom stilu”, tj. u glavnom hramu, kao što je to bio običaj u bogatim obiteljima.  Vjenčali smo se u malom hramu. Nisam odobravala sve one bijele nakićene haljine uobičajene kod nevjesta, i svu onu afektaciju oko toga. Sve to činilo mi se neprirodnim i namještenim, pa je moja mama pristala da se vjenčam u jednostavnoj svjetloplavoj haljini, zapravo kompletu s prikladnim kaputom i vijencem. Ako to i nije bilo na svačije zadovoljstvo, na moje sigurno jest.  Obitelj i prijatelji

No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz, ali s mnogo manje oduševljenja, zapravo bez prave volje. Dva mjeseca prije puta, krajem prosinca 1938., upoznala sam naime jednog mladića kojeg je sudbina odredila da mi postane suprug. Moji roditelji imali su abonman u kazalištu. U našoj loži bilo je mjesta za pet osoba. Kad moji roditelji nisu išli na predstavu, dopuštali su mi da pozivam svoje prijateljice. Te večeri davala se opera Boris Godunov. Jedna od mojih prijateljica, koju sam bila pozvala, nije mogla doći, ali je pitala može li umjesto nje doći jedan mladić. Bio je to Fritz (Miroslav) Brichta. Nisam se mogla sjetiti jesam

Početkom 1938. godine Hitler je okupirao Austriju, a u jesen te iste godine i Čehoslovačka je pala kao njegova žrtva i izgubila svoju nezavisnost. Cijeli je svijet bio preneražen brzinom kojom je Hitler napredovao. Najviše su zbog toga krivili zapadne velesile koje ga nisu bile u stanju zaustaviti i stati na kraj njegovim namjerama. No mi, koji smo pratili svaki korak njegova napredovanja, njegove luđačke govore pune mržnje i prezira prema svemu što nije njemačko, a osobito njegovo bjesnilo protiv Židova, nikada nismo pomišljali da se to tiče nas. Također nismo ozbiljno shvaćali ni emigrante koji su dolazili iz Njemačke, Austrije i Čehoslovačke i pričali o koncentracijskim logorima. Gledali smo