arrow up
Ж | Ž
Претрага
Close this search box.
Ж | Ž

Moja najbolja prijateljica Olgica

Moja najbolja prijateljica Olga Novak pridružila se našem razredu kad nam je bilo 13 godina. Od prvog dana kad smo se upoznale pa sve do zadnjeg dana u školi bile smo nerazdružive. Najprije sam joj pomogla da se uvede i snađe u novoj okolini – u školi – da bismo s vremenom postale tako bliske da smo se kroz šest godina, provedenih zajedno u istom razredu, svakog dana sastajale nakon škole, svako poslijepodne zajedno pisale zadaće. Imale smo isti rukopis, jednake zadaće, iste ocjene, jednake crteže i, s vremenom, isti ukus. Ako se francuska poslovica “les contraires se touchent” i ne može uvijek primijeniti, u našem je slučaju sigurno bila

10.jpg

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a standard života odgovarao je našim potrebama i željama. Osjećale smo bliskost i toplinu ne samo naših roditelja, nego i svih koji su zalazili u našu kuću: prijatelja i majčinih rođaka (s tatine strane imale smo samo njegovu majku i brata).     Naša kuća nikada nije bila prazna. Roditelji su imali mnogo prijatelja, mama je održavala prisnu vezu sa svojom obitelji, Mira i ja imale smo svoje prijateljice, a otac je često pozivao svoje poslovne prijatelje u zemlji i iz inozemstva. Ne pretjerujem ako kažem da je naša kuća uvijek bila otvorena i spremna ugostiti posjetitelje. Često se

09.jpg

Grosa – moja ljubljena baka

Osim roditelja i moje sestrice, najmilija osoba bila mi je baka, majka moje mame, koju smo zvali grosa. Očeva majka bila mi je također vrlo draga, ali s njom nismo imale isti odnos kao s grosom jer smo je rjeđe viđale, a bila je i mnogo starija. Grosa je s nama stanovala sve do svoje smrti – umrla je nekoliko dana prije mog dvanaestog rođendana. Grosa je bila naša dadilja koja nas je naučila prve pjesmice i molitve. Svakog dana donosila nam je nešto s “placa”, kako se to govorilo u Zagrebu. Za najmanji darić skočile bismo joj zahvalne u krilo i izljubile je za jedan perec ili par trešnjica

07.jpg

Moja draga mala sestrica

Moja sestra i ja rođene smo u Zagrebu u Šenoinoj 7, tihoj ulici nedaleko željezničkog kolodvora. Stanovali smo u iznajmljenom stanu, istom onom u kojemu je moja majka prije udaje stanovala s bakom. Bio je to mali stan od tri sobe: spavaće sobe u kojoj smo nas dvije spavale zajedno s roditeljima, jedaće sobe i bakine sobe koja nam je ujedno služila kao dnevni boravak i gdje smo se uglavnom zadržavali. Djevojka je imala svoju sobu pokraj kuhinje. Prvih dana svog života sjećam se kao kroz maglu. Prve jasnije slike pamtim iz vremena kad se rodila moja sestra, točno tri godine i tri mjeseca nakon mene. Od prvog sam dana

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku koja je radila u gimnazijskoj knjižnici. Između ostalog razgovarale smo i o Drugom svjetskom ratu i različitim sudbinama ljudi koji su živjeli, ili bolje rečeno stradali u tom razdoblju. Moju je “priču” slušala vrlo pomno i s velikim zanimanjem, ponekad zbunjena i preneražena, često sa suzama u očima, postavljajući mi pitanja glasom koji je drhtao od uzbuđenja. Rekla mi je da nije imala pojma što se u to vrijeme događalo u našim krajevima i bila je zahvalna što je o tome mogla čuti “iz prve ruke”, od osobe koja je sve to proživjela, jer su joj učenici često

Прилози уз књигу

Књига Билогора и Грубишно Поље 1941 – 1991. Početna strana… Садржај поглавља Увод Историјски контекст и његов утицај на уже географско подручје Догађања пред први и други свјетски рат Преглед догађања на простору источне Билогоре 1941. и 1942. године Географски положај и становништво Окупација и успостава усташке власти Хапшења, терор и депортације Напад партизана и усташка одмазда Свједочанства о геноциду Злосутно прољеће Бомбардиран је Београд, рат је почео Хрватска сељачка заштита на сцени Побуна 108. пука на мобилизацијском зборишту у Клокочевцу Долазак брата Стеве Ноћ страве и ужаса Комшије и пријатељи, који то више нису Неколико ширих, аутентичних свједочења Марвеним вагонима за Копривницу Колоне смртника иду према Велебиту Тихомир Т.

Internet

Мишљења изнесена на интернет страницама коjе слиjеде су приватна мишљења њихових аутора и не мораjу обавезно одражавати ставове Удружења Јадовно 1941. Линкове ка тим страницама постављамо да би посjетиоцима наших страница дали увид у различитост поимања теме Јадовна, те им на таj начин помогли у критичком сагледавању ове неоспорно болне, прешућене и занемарене теме. The opinions expressed on the following web pages are the private opinions of their authors and do not have to necessarily reflect the views of the Association Jadovno 1941. We put links to those pages in order to give our visitors an insight into the understanding of issues diversity which are connected to Jadovno, and they

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu knjigu gostiju. Napomena: Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, prijeteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Molimo čitaoce da se prilikom pisanja komentara pridržavaju pravopisnih pravila. Polja označena zvjezdicom su obavezna. Svi komentari moraju biti odobreni od administratora prije objavljivanja na našem sajtu. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Administrator ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog sajta. Mišljenja iznesena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove Udruženja Jadovno 1941. Administratorima se možete

Otac Jovan Ćulibrk i profesor Srboljub Živanovic o Jasenovcu

„Otac Jovan govori o logoru Jasenovac, posrnuću Srpske nacionalne svijesti, kao i našem nemaru prema najvećem srpskom stratištu u istoriji. Riječ je uzeo i profesor Srboljub Živanovic, čovjek koji je 1964. učestvovao u iskopavanju jasenovačkih žrtava i izneo potresno svjedočenje onoga što je tamo video. Neka je vječna slava Jasenovačkim mučenicima! Da se nikada ne zaboravi!  

Милорад Бајић

Милорад Бајић – Јадовно

У јединственом документарном филму о Јадовну, Бајић нуди ексклузивне снимке које је у два наврата урадио још 1991. године са простора комплекса овог логора подно Велебита… Материјал преузет са сервиса YouTube.

НАЈНОВИЈЕ ВИЈЕСТИ

Попис
10.502 жртве

Удружење Јадовно 1941. је формирало Централну базу жртава, коју можете претражити уносом појединих података о жртвама.

Календар
Покоља

Одаберите годину или мјесец и претражите све догађаје који су се десили у том периоду.

“Сјећам се добро и никад нећу заборавити 14. мај 1942.”

Из књиге Свједочанства геноцида у НДХ 1941-1945. Ђуре Затезала