arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Škola na rubu dviju pustinja, morske i kamene

Da li će se učenici u Metajni zapitati ko su bila ta djeca i te majke i žene što su posljednje dane života provele u njihovim učionicama? Piše: Zorica Ćoković Bijela, svježe okrečena, u suncu okupana zgrada Područne škole Antun Gustav Matoš u Metajni na Pagu je mjesto gdje je lekcije iz znanja i života ove školske godine dobilo devet mališana. Djeca, kao svaka druga djeca, radoznala i nestašna, rastu i odrastaju u toj školi, jedinoj u Metajni, malom ostrvskom seocetu na rubu dviju pustinja, morske i kamene. Kada će ta djeca saznati šta se dešavalo u njihovoj maloj školi? Šta će postati od njih kada saznaju da je neko

13.08.1942. KUSONjE – NE ZABORAVIMO ŽRTVE GENOCIDA

Stradanja Srba Kusonjčana u Drugom svjetskom ratu vežu se za 13. 08. 1942. godine i to  je najtužniji dan u istoriji ovog mjesta u blizini Pakraca. Na taj dan je u selu od ustaške ruke ubijeno 473 Srba.   Bili su to uglavnom stanovnici sela Kusonja te okolnih sela Dragović i Čaklovac , te jedan dio srpskih izbjeglica ispod Kozare koji su tražili spas bježeći od ustaša koji su činili zvjerstva i po Potkozarju. Najveći dio Srba ubijen je na taj način što su natjerani u pravoslavnu crkvu Svetog Georgija koja je potom zatvorena, polivena benzinom, zatrpana slamom i spaljena. Oni koji nisu stali u crkvu su poklani te pobacani

Tanjug (video)

Sozercanje

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što može da se desi je da i sami zaboravimo da smo pravoslavni. Piše: Zorica Đoković Ne zaboravimo da su naši preci stradali samo i jedino zato što su bili pravoslavni. Ne što su bili bogati ili siromašni, pismeni ili nepismeni, crnci ili bijelci, već vjernici Istočne crkve. To je bio jedini kriterijum koji je određivao život ili smrt. Dželatima nije bilo toliko važno ni da li su žrtve Srbi, jer, ukoliko bi ih pokrstili po obredu Zapadne crkve, vremenom bi gubili identitet, zaboravljali često ko su i šta su i stapali se sa krvnicima. Krvnici su bili i

Zoran Đuran: Kome su potrebna sećanja, a kome zaborav

Srbi iz Čelebića i okolnih sela morali su svoju decu slati u školu u istu kuću u kojoj su im zverski ubijane i silovane majke, sestre, ćerke… I da o tom ćute. Povodom javnih manifestacija građana s namerom da se izraze sećanje i osuda etničkog čišćenja Srba u operaciji „Oluja“ 1995, pojedine javne ličnosti ovih dana istupaju bez iskrenog solidarisanja prema stradalima i prognanima, s očitom namerom da pozovu Srbe da ponovo sve zaborave, u nekom novom „višem interesu“. Neverovatno su zlonamerni zaključci koje kritizeri izvode iz takvih manifestacija, kao što je bila neverovatna i groteska u SFRJ, koju smo kao narod očito nasledili – da nije dobro za nas

Saslušanje uhvaćenog ustaše

Među dokumentima Dinarske četničke divizije u Vojnom arhivu u Beogradu, nalazi se i zapisnik sa saslušanja ustaše Ante M. Gojčete, koji ima šest gusto kucanih stranica. U zaglavlju dokumenta piše: “Rađeno u Gorskom štabu Dinarske vojno-četničke divizije, u planini, dana 2. septembra 1942. godine. Obaveštajni odsek. Predmet: Istraga. Saslušanje uhvaćenog ustaše Gojčeta Milin Ante“. (79) Gojčeta, koji je uhvaćen dok je išao na odsustvo, je rođen 1923. godine u Čitluku. Pre rata je bio rudar, a u ovo doba nalazio se na službi u ustaškom Glavnom stanu u Zagrebu, u Preradovićevoj ulici br. 5. Na početku ispitivanja okrivljeni je izjavio da je u ustaše stupio po nagovoru poručnika Mate Vidovića,

crkva.jpg

Tragedija sela Tribanj-Šibuljine

Ovdje već pominjani, starina Pavle Babac, koji je proučavao podvelebitsku tragediju, donio je vrlo potresnih stranica u vezi uništenja njegovih mještana iz područja Tribanj-Šibuljine. Pokojni Babac sabrao je ta svjedočenja u knjižici »Velebitsko Podgorje, 1941-1945«, Beograd 1965. Ovdje ćemo se koristiti dijelovima njegovog teksta da bismo šire čitaoce obavijestili o nesreći koja se survala na živote siromašnih stanovnika ovog sela odvedenih i pogubljenih uglavnom na Slani. Poznavao sam čika Pavla kao čovjeka odgovorna za svaku riječ, a ovdje, u ovoj knjižici susrećem se kako bdije nad svakom svojom rečenicom sa sto provjera. Zato ga i uzimam kao da je svjedok koji je i sam proživio put u kamenu pustinju Slane.

Kalendar genocida: 08. avgust. Godišnjica stradanja Srba iz Like i Korduna

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30. jula

Imena žrtava ustaškog genocida u Livnu i okolini ljeta Gospodnjeg 1941.

U ljeto 1991. godine, kada je u štampu krenulo prvo izdanje knjige „Ognjena Marija livanjska“, pedest godina nakon tog krvavog ljeta 1941, kojem je posvećena, još nije bio definitivno utvrđen ni spisak stratišta, a kamoli imena svih žrtava ustaškog genocida na području Livna i Livanjskog polja. Ti  podaci nijesu u potpunosti sređeni ni do danas i kako vrijeme prolazi, sve je manje nade i izgleda da će taj tužni i zastrašujući imenik ikada biti kompletiran, jer je iz dana u dan sve manje svjedoka i savremenika,  pouzdanih i vjerodostojnih. Uz sve to, na ovim prostorima je u međuvremenu progrmio još jedan rat, dogodili se novi zločini i pogromi nad preostalim

KALENDAR GENOCIDA NDH U HERCEGOVINI, 8. JUN: Užas Kapavičke jame i zločin u Izgorima

Hrvatske vlasti su početkom juna 1941, započele plansku lividaciju Srba u istočnoj Hercegovini kako bi se riješili buntovnog epskog srpskog elementa prema crnogorskoj granici i kako bi uvukli muslimane u zločine i time ih vezali za NDH, a suprotstavili ih Srbima i izložili ih tako srpskoj eventualnoj srpskoj odmazdi. Mora se reći da su se muslimani u velikoj većini prihvatili uloge koju im je za njih Zagreb odredio. Ljubinjski srez Od 3. do 8.juna ustaško vođstvo u Ljubinju na čelu sa Leom Togonalonm, koje je na raspolaganju imalo masu hrvatskih ustaša iz Popova polja i muslimana iz Ljubinja i okoline, uspjelo je u selima Kapavici, Pocrnju, Rankovcima, Vlahovićima i Ubosku

Prebilovci_stradanje_4.jpg

KAKO JE PREBILOVAČKA NEJAČ GURANA U ŠURMANAČKU JAMU, U KOJOJ JE SKONČALO 2000 SRBA

Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje… Od komisije su prisutni: Zapisničar:                                                                      Sekretar Zem.Kom. Nevenko Basta                                                                        Đuro Bosnić Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje Tikveša Ibro p.Alije 46.god. zemlj,. iz Šurmanaca srez Mostar. Zubac Danilo, p. Jerka, Hrvat, 26 godina, zemlj,, iz „  „ „ Opomenuti na dužnost kazivanja istine izjavljuju: 5. avgusta 1941. uveče stigao je na stanicu u Šurmancima poseban voz koji je imao 6 teretnih zatvorenih

Na Ognjenu Mariju, 30. jula 2021, navršilo se 80 godina od ustaškog zločina na Kordunu, na brdu Bliznica u jami Špejarka

Da li će Ratku Ćujiću iz Sombora biti omogućeno da poređenjem svog DNK sa onim dobijenim iz uzoraka kostiju sa dna jame Špejarka provjeri da li i jedna kost pripada njegovom djedu Lazi ili njegovoj braći Radetu ili Milanu? Nedavno je na adresu udruženja Jadovno 1941. u Banjoj Luci, stiglo pismo Ratka Ćujića iz Sombora. Poštovani, Ove godine na Ognjenu Mariju se navršava 80 godina od ustaškog zločina na Kordunu na brdu Bliznica kod mesta Krivaje, opština Rakovica kada je od ustaškog noža stradalo oko 150 Srba muškaraca iz obližnjih srpskih sela među njima i moj deda, očev otac LAZO ĆUJIĆ sa ĆUJIĆ BRDA sa svoja dva mlađa brata Radom

Kolona

Probudila sam se ispod traktorske prikolice, prljava i umorna, još mokra od kiše koja nas je neumoljivo progonila. Pod ceradom, koja je podsećala na one kaubojske kočije, u koloni koja se nije prekidala, grabili smo dalje, putem koji je vodio preko Drine i Save, tamo gde su nas odavno “terali”! Bože, šta će biti s nama?!?! Piše: Đurđica Dragaš U tu nepreglednu, nesrećnu kolonu stali su vekovi trajanja i borbe. Iako tada nije tako izgledalo, jasno je danas da nismo poraženi i uništeni. Dokaz se nazirao već u koloni, u radoznalim dečjim očima koje su virile ispod cerada, u plaču beba koje su se rađale usput… Sunce je lagano rasterivalo

Đurđica Dragaš: Kiša suza u Oluji, kad nemaš ništa, a imaš sve

Kiša… Prvo letnji pljusak, a onda teška, dosadna reka. Kapi koje prodiru do kože. Uvek sam volela kišu. Sećam se kako sam, kao tinejdžerka, s velikim kišobranom šetala praznim ulicama mog grada. Mora da su komšije, smerni stanovnici male varošice, bili ubeđeni da sam pomalo “sišla s uma”, ali ja sam samo uživala, udišući miris kapi koje su se mešale s asfaltom, lišćem i travom. Sećam se straha, ali i uzbuđenog iščekivanja kad, posle duge letnje suše, “bele kule” (kako je moja baba zvala gradonosne oblake) najave oluju. Lica priljubljenog za prozor gledala sam, potpuno opčinjena, kako priroda ruši, lomi, uništava, ali i daje novi život. Radovala sam se znajući

spomen područje Šušnjari – Sanski Most

Sofija Praća – Veljović, Genocid u Sanskom Mostu

Tačno 3. avgusta 1941. godine ustaše dolaze u kuću Zurunića i traže učiteljicu Dragu, jer je ona muslimanka prešla na pravoslavnu vjeru, da bi se mogla vjenčati sa Zurunić Pericom. Bosu je odvode do Mašinskog mosta, gdje su strijeljani Vidovići, maltretiraju je dok ona skače u Sanu, oni je vade, rasijecaju joj grudi i stavljaju na rane so i tako krvavu bacaju u rijeku, pucaju u nju, ubijaju je i u klečećem položaju je zakopavaju. To je činio ustaša Zukić Himzo zv. Čiko. Sanski Most (162 metra nadmorske visine, 44-45 stepeni geografske širine i 15-17 stepeni geografske dužine) leži u dolini rijeke Sane, u jugozapadnom dijelu Bosanske Krajine, između planina

Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate

Kroz Travnik, Nijemci su prošli 14. aprila 1941. godine, a ubrzo zatim vlast uspostavljaju ustaše i zavode teror. Nastade istrebljenje Srba, Jevreja i Roma. Sistem Genocida je bio ozakonjen, te su određene Smrike kod Pucareva ( današnjeg Novog Travnika ) za glavno ustaško gubilište. A kada nije bilo mjesta u Smrikama onda su logoraši, odvedeni u Gospić, Jadovno, Pag i druge logore, tadašnje NDH.Ustaše tako započinju ubistva, kako u Travniku tako i u okolnim selima, Turbe, Goleš, Bijelo Buće, Korićani, Komar, Vakuf, Dolac, Karaula, Dubravice, Vitovlje.Prvo odvode, uglednije Srbe i Jevreje, doktore, sveštenike, advokate, činovnike. Najozloglašeniji od svih ustaša bio je Viktor Gutić koji je i u Sanskom Mostu izvodio

Đurđica Dragaš: Otet mi je zavičaj, zar se to zaboravlja

Kada čujem reč “oluja”, pred očima mi se ponovo ukazuje svitanje 5. agusta, kada sam se opraštala sa zavičajem. Imala sam 21 godinu i bila student u Beogradu. Tokom raspusta sam se vraćala kući u Korenicu, gde je moja porodica morala da pobegne 1991. iz Gospića. Napad je počeo 4. avgusta rano ujutro. Bilo je i ranije granatiranja, ali ovo je bilo drugačije. Nije prestajalo satima. Na Radio Zagrebu, koji smo jedino mogli da uhvatimo, slušali smo Tuđmanov govor u kome nas poziva “da ostanemo, da ne pružamo otpor, da će doći hrvatska vojska i da oni koji nisu ništa zgrešili nemaju čega da se plaše”. To nas je upravo

Nalog Ravnateljstva ustaškog redarstva NDH u Zagrebu velikim župama za hapšenje i otpremanje Srba, Jevreja i komunista u koncentracioni logor Gospić

RAVNATELjSTVO USTAŠKOG REDARSTVA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE U ZAGREBU Broj: tajni: 1/1941.                             Zagreb, dana 23. srpnja 1941. Predmet: Pritvaranje i otpremanje u zbiralište, Srba i Židova – komunista – okružnica. Osobno! ŽUPAMA 1 – 22.[1] USTAŠKOM POVJERENIŠTVU ZA BOSNU I HERCEGOVINU – SARAJEVO – G. FRANCETIĆ[2] Poziva se naslov, da odmah izda shodnu odredbu područnome Redarstvenom ravnateljstvu, Ravnateljstvu ustaškog redarstva u koliko su već takva osnovana u sjedištima Župa, Predstojništvima redarstva i kotarskim oblastima u mjestima gdje nema Redarstva, da se najnužnije izvrši pritvaranje svih Židova i Srba – pravoslavaca, koji su bili poznati već kao komunisti, bilo pak da su i malo sumljivi, da su skloni tome pokretu. Iste mjere

Kalendar genocida: 02. avgust 1941. – Krvavi Ilindan za Srbe širom NDH

Krvavi Ilindan 1941. za Srbe širom NDH Šušnjar kod Sanskog Mosta. Na Ilindan 1941. godine ustaše i lokalni muslimani su na Šušnjaru kod Sanskog Mosta ubile oko 5.500 Srba i 50 Jevreja. Izvor: TREĆI OKRUGLI STO „ŠUŠNjAR 1941.“ Vrhpolje, srez Ključ. Na željezničkom mostu u Vrhpolju, 02. avgusta 1941. godine, pobijeno je 50 Srba iz sela Pištanica. Izvor: Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 32. Selo Kljevci, srez Sanski Most. Nakon pokolja Srba iz sela Kljevci 28. jula 1941. godine, nekoliko dana kasnije uslijedio je novi, ovog puta veći pokolj srpskog stanovništva ovog sela. Ustaše su na Ilindan 02.

Zločin u ličkom selu Komić 01. avgusta 1941. godine

Ustaški teror nad srpskim narodom na teritoriji udbinskog kotara dostigao je kulminaciju pred kraj jula i prvim danima avgusta 1941. godine, kada je poklana veća grupa nevinih ljudi iz sela Komić. U ovo selo smješteno na južnom rubu kotara, udbinske ustaše nisu uopšte dolazile, niti je neko od uspostavljanja ustaške vlasti bio uhapšen i odveden u zatvor. Ovom pokolju prethodio je govor Mile Budaka, Pavelićevog doglavnika, u njegovom rodom selu Sveti Rok, koji je huškajući ustaše na Srbe tom prilikom pored ostalog, rekao da nije dovoljno stablo posjeći, već da mu treba i korijen iščupati. Neposredno poslije ovoga uslijedio je pokolj Gnjatovića u selu Rasoja, pored Lovinca, zatim u Ploči,

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 01. avgust. Godišnjica stradanja Srba sa Korduna, Banije i Like

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu: Glina – Srpska pravoslavna crkva “Rođenja Bogorodice” – Glinski pokolj. 29. jula do 3. avgusta 1941. ustaše poklale 1564 Srbina. Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih

Zločin u ličkom selu Štikada 01. avgusta 1941. godine

Preživjeli su svjedočili da su Borku Sušu, nekršteno dijete ugušili u đubru, a Kosić Peru nabili na kolac. Ustaše su 01. avgusta 1941. godine upale u selo Štikada pored Gračaca, popljačkali hranu i predmete od vrijednosti, hapsili ljude lažući ih da idu za Gospić, a zatim na rad u Njemačku. Ubrzo su nesrećnicima sami otkrili šta ih čeka, tako što su usput na najbestijalniji način sakatili, klali i ubijali sve na koje su naišli. Grupu je predvodio poznati koljač Luka Ivezić iz Gudure. Rijetki preživjeli su svjedočili da su Borku Sušu, nekršteno dijete ugušili u đubru, a Kosić Peru nabili na kolac. Drugi dan su kupili sve redom pod krinkom

klecka-jama.jpg

Klečka jama kod Ogulina – stratište žrtava ustaškog zločina genocida

Nad Klečku jamu teško je i doći, a još teže govoriti i pisati o svirepom ozakonjenom masovnom zločinu koga počiniše nad nevinim ljudima zvijeri u ljudskoj spodobi u vrijeme bezumlja postojanja satelitske Hitlerove tvorevine, NDH Ante Pavelića, 1941 – 1945. Mi živući ne smijemo nikad zaboraviti pakao ovakvog masovnog umorstva nevinih koji mučenički izdahnuše u najgroznijim mukama bilo u svojim kućama, stajama, sjenicama, na njivama, u kršćanskim svetinjama crkvama, školama, u šumama, na masovnim stratištima u bezdanim jamama, kao što je i ova ovdje pod Klekom – Klečka jama gdje su ustaše u vremenu od maja do kraja augusta 1941. godine, uglavnom hladnim oruđem usmrtile 452 čovjeka, samo zato što

PLAKALI SMO PJEVAJUĆI

U devedeset prvoj godini života, Milena (Aleksić) Kecman objavljuje dragocjenu knjigu od značaja za srpsku kulturnu baštinu. Milena je rođena 29. januara 1934. godine u selu Rakelići, kod Prijedora. Skoro cijeli svoj radni vijek provela je u prosvjeti — najprije kao učiteljica, a potom kao nastavnica ruskog jezika. Posvećena svome pozivu, i nakon odlaska u penziju ostala je vezana za obrazovanje, usmjeravajući svoj trud na očuvanje sjećanja i istorije rodnog kraja. Vođena željom da budućim generacijama ostavi vrijedno svjedočanstvo o prošlosti, počela je da sakuplja podatke o selu, oslanjajući se na vlastita sjećanja, kazivanja komšija i prijatelja, kao i dostupnu dokumentaciju. U svom radu obuhvatila je period Kraljevine Jugoslavije, a

Program obeležavanja 30. godišnjice stradanja srpskog naroda u „Oluji“

Povodom 30. godišnjice najvećeg progona i stradanja Srba devedesetih godina uHrvatskoj u operaciji “Oluja“, Udruženje porodica nestalih i poginulih „Suza“ organizuje: Konferenciju za novinare, u petak, 1. avgusta 2025. godine u Pres centru Udruženja novinara Srbije (Kneza Mihaila 6/III) sa početkom u 11 časova. Tema konferencije: Sećanja koja bole i opominju – tri decenije od „Oluje“ Planirani govornici: Veljko Odalović, predsednik Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije;Nataša Stanisavljević, komesarka za izbeglice i migracije Republike Srbije;Denis Bojić, direktor Memorijalnog centra Republike Srpske;Radoslav Marjanović, predsednik Gradske opštine Stari grad;Dragana Đukić, predsednica Udruženja porodica „Suza“;Članovi porodica nestalih/poginulih lica u ,,Oluji”. Parastos poginulima služiće se u ponedeljak, 4. avgusta u 11 časova, u

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Sadilovcu na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN SADILOVAC Srpsko selo Sadilovac imalo je 1941. godine 762 stanovnika. U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, 1941-1945. godine, izgubilo je život 460 njegovih žitelja, što iznosi čak 60% populacije ovog kordunaškog naselja. Od toga broja ustaše i domobrani ubili su ili poklali, spalili u kućama 419, dok ih je u borbi protiv fašizma palo 41. Među žrtvama bilo je 185 djece i to: 16 još u kolijevci, 81 dijete u dobi od 1 do 7 godina i 88 njih od 7 do 14 godina starosti. Samo u jednom danu,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala