arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Nemanja Dević

Nemanja Dević: Odnos prema nevino stradalima nije samo pitanje prošlosti

Sad u subotu, 4. novembra u 13 časova, u Lisičjem potoku, u blizini Kraljevskog dvora, okupiće se ljudi koji neguju uspomenu na žrtve komunističkog terora u Beogradu – da im odaju poštu. Sveštenici će služiti parastos za sve nevino stradale, a skup će biti bez ikakvih stranačkih obeležja. I ja ću biti među onima koji će tog dana upaliti sveću za dušu žrtava. Sa nama će biti i princeza Jelisaveta Karađorđević, sekretar Sinoda o. Savo Jović, akademik Dušan Kovačević, dr Leon Koen, Ljiljana Pekić, Dragoslav Bokan, dr Srđan Cvetković…  I želeo bih da pozovem moje prijatelje da se u što većem broju okupimo toga dana na tom mestu, jer odnos

Akademik Matija Bećković

Bećković: Na nebu nema Republike Kosovo

I oni koji nisu mislili nikada da će misliti o Kosovu, razuveravaju se svaki dan, a sve što se na svetu događa, povezuje se sa slučajem Kosova. Iako na ovogodišnjem Sajmu nije imao novu knjigu, mada je za mnoge prošlogodišnja poema „Prahu oca poezije“ s produženim dejstvom nova, Matija Bećković je, predstavljajući knjigu Ranka Đinovića, pobudio pažnju kao da je o njegovim stihovima reč. Jer, kada pesnik Bećković govori o knjizi čiji je naslov „Sa neba se sve poznaje“, ne može a da ne progovori o onome o čemu, reklo bi se, oduvek i misli i peva: o nebu, i to onome na kome su od stvarnih važniji poetski junaci i na kojem neke granice nikada neće biti ucrtane. „Nije slučajno rečeno da poezija ne igra takvu

Matija Bećković u Domu kulture Gračanica

Matija Bećković: Kobne naše podele

Bratoubilaštvo u Srbiji počelo je u ratu, produženo je posle rata, a nije prestalo ni u miru, do današnjega dana. Oni koji su takvu odluku doneli nisu bili naivni i znali su šta rade. Znali su šta se u Srbiji zbivalo i predvideli šta će se zbivati sve dok bude taj dan slavila kao veliki praznik. Ta odluka je daleko veći zločin od onog koji se dogodio u Beloj Crkvi, na Ivandanj 1941. godine. Da je ostalo na onom što se ovde dogodilo, već bi se i zaboravilo. Bogdan, Žikica i Milenko odavno bi jedni drugima poljubili rane, zagrlili se i poljubili, ali nisu im dali oni koji su odlučili

Prof. dr Svetozar Livada

Žrtva je vazda u pravu

Pita me u jednom podužem pismu komesar za izbeglice Evropske unije: „Zašto se Srbima u RH sve to dogodilo? Gde je njihova pojedinačna ili kolektivna krivnja?“ Ukratko odgovaram: „Srbi su žrtve historijskog nekažnjenog zločina.“ Srpska krivnja, kao kolektiviteta za to što im se dogodilo i kako im se događalo, nije pitanje njih i njihove krivnje Historijska krivnja kolektiviteta ne postoji. Naime, historisjki zločin za žrtvu naroda kao naroda ne traži krivnju u njemu – kolektivitetu. To je onaj zločin kojim su pogođeni ljudi i njihove institucije, dobra, zavičaji, baština, uključujući i groblja, celokupan prostor. Zločini su vazda konkretni i utuživi. To je moja preokupacija da nađem bar približno one činjenice koje

Nemanja Dević: HUSAR

Živomir Dugić se rodio oko 1909. u selu Saranovu, sreza Lepeničkog, u kraju čiji su se sinovi dičili što su potekli iz Karađorđevog zavičaja. Sin sirotinjskog sela, Dugić je 1928. sa uspehom završio konjičku podoficirsku školu i dobio službu u Beloj Crkvi. Otud je, iz službe u konjici, i dobio nadimak po kojem je ostao upamćen u zavičaju: Husar. Godine 1933. bio je odlikovan Srebrnom, a 1939. i Zlatnom medaljom za revnosnu službu, što je bila retkost za jednog podoficira – to je bilo odličje obično predviđeno za oficire. Ali to govori i sa koliko je žara i umešnosti narednik-vodnik Husar obavljao svoj posao. Pred rat, 1940. godine, on se

Tribina u Beogradu: “Koncentracioni logor Gospić i srpski ustanak 1941.”

Tribina je održana u Domu ratnih vojnih invalida Srbije – Klub „Tesla“ ( Savski trg 9.) u petak, 28. jula 2017. Tribinu je organizovalo Udruženje Srba iz Hrvatske – Beograd zajedno sa drugim izbjegličkim i zavičajnim udruženjima izbjeglih i prognanih Srba iz Hrvatske, povodom 76. godišnjice od ilindanskih ustaških pokolja nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Na tribini su govorili: Dr Nikola Žutić, dr Momčilo Diklić, prof. Mile Rajčević, prof. Dušan Đaković i istoričar Nikola Milovančev. Naučni rad dr Nikole Žutića pod naslovom “Koncentracioni logor Gospić i srpski ustanak 1941.”objavljen je u časopisu “Srpska slobodarska misao” (Broj 1-3, Beograd, Januar-jun 2017. godine.) Pogledajte video zapis sa tribine: Vezane vijesti: Nikola

Nemanja Dević: Priča mi požutela fotografija

Ne postoje reči koje bi opisale ushićenje kakvo oseća istoričar dok drži u rukama neki komad hartije, za koji samo on u tom trenutku zna kakvu dragocenost za njegovo istraživanje predstavlja. Meni su danas drhtale ruke, triput me prošla jeza, a oči se ispunile suzama kada sam u arhivu, u zbirci fotografija koje je Ozna zaplenila od nekadašnjih pripadnika kraljevske JVuO, pronašao i jednu na kojoj je moj pokojni čukundeda, Radosav Mijatović. Prepoznao sam prvo njegov lik, pa onda i njegovih saboraca. Onda sam prepoznao i našu staru kuću u selu, gde sam kao osnovac pre petnaestak godina započinjao istraživanje i pisanje (ko je tad to mogao tako zvati?!), pa

Sveti Brankovići: Maksim, Angelina, Jovan i Stefan, ikona iz manastira Krušedola iz 1644. g., rad Andreje Raičevića; sada u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu

Srbi na području Slovenije u XV veku

Srbi i srpska vlastela Brankovići na području današnje Slovenije i severne Italije u XV veku Posle poraza srpske vojske u Bici na Marici 26. septembra 1371. godine, dolazi do prvih većih seoba Srba uzrokovanih turskim osvajanjima. Migracije su još više pojačane iza Boja na Kosovu 1389. godine. Među prvim izbeglicama bili su brojni pripadnici srpskog plemstva, sa kojima je bežalo i mnoštvo naroda. Glavni pravci tih seoba su išli prema zapadu i jugozapadu (Bosna i Dalmacija) i prema severu (Ugarska). Preseljavanja su često bila usmerena u krajeve gde su Srbi tada bili kompaktno naseljeni, npr. na Pelješac¹ ali i u područja udaljenija od matice, pa se tako 1404. godine obnavljaju

Matija Bećković, foto Rade Prelić

Bećković: Gorski vijenac je Novi zavjet srpskog naroda!

Svijet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj! Proročki stihovi vladike i pesnika Petra II Petrovića Njegoša izgovoreni sinoć u punoj sali Kolarčeve zadužbine zvučali su kao da su napisani pre nekoliko dana, a ne pre više od 17 decenija. Svečanost „Njegoš u našem vremenu“, povodom 170 godina objavljivanja „Gorskog vijenca“, okupila je mnogobrojne poštovaoce dela velikog poete i vladara. Među njima su bili patrijarh Irinej i drugi crkveni velikodostojnici, arhitekta Dragomir Arsović, reditelj Božidar Đurović, košarkaš Dejan Bodiroga. „Sam Njegoš i njegovo djelo danas su savremeniji negoli u vremenu kada je ono napisano,“ besedio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. „Svjedočanstvo toga je njegov ‘Gorski vijenac’ i ‘Luča mikrokozma’.“ Govoreći

Rušenje crkve Sv . Save u Celju, snimak učinjen verovatno maja ili juna 1941. g.

Pravoslavna crkva u Sloveniji 1941. – 1946. g. – izvod iz Izveštaja „Srpska crkva u Drugom svetskom ratu“

Uoči drugog svetskog rata Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve bio je održan u maju 1939. g.; 1940. g. Sabora nije bilo. Piše: Nikola Milovančev Sledeći sabor održan je tek na proleće 1947. g. U pripremama na tu sednicu Sabora, članovi Svetog Arhijerejskog Sinoda su pod predsedavanjem patrijarha Gavrila pripremili izveštaj o stanju u Crkvi od 1939. do 1946. g. Episkop Atanasije Jevtić pripremio je za štampu i objavio je ovaj izveštaj u zborniku „Serbia i komentari“ za 1990/ 91 (izdanje Zadužbine Miloša Crnjanskog). Za nas je u Izveštaju posebno zanimljivo poglavlje o položaju pravoslavne crkve u Sloveniji u tom razdoblju, pa donosimo taj deo. Iz teksta izveštaja je očito da

Nikola Milovančev: O Srbima i pravoslavnoj veri na prostorima današnje Hrvatske do XX veka

Manastir Krka Još u ranohrišćansko vreme, u IV veku, na području rimske provincije Dalmacije postojala su brojna srpska naselja. Na žalost, od XIX veka, političke prilike nisu omogućavale detaljnija arheološka istraživanja najstarijeg perioda boravka Srba na tim prostorima. Tek u vreme kratkotrajne Republike Srpske Krajine, tokom 1993. i 1994. god. , arheolozima predvođenim prof. dr. Đorđem Jankovićem bilo je omogućeno da barem delomično istraže više lokaliteta na području Kninske Krajine i Like (Srbski klanac, Kupinovo, Donji Lapac), kao i susednog područja Drvara i Grahova; već 1995. skršena je RSK i od tada dalja istraživanja nisu bila obavljana. Rezultati arheoloških radova objavljeni su 1998. u knjizi Đorđa Jankovića „Srpske gromile“ i

devic-prebilovci1.jpg

Mesto srpskog vaskrsa

Zašto je za Srbe bitno da znaju gde su i šta su Prebilovci? Ovo je kratka priča o jednom selu, o srpskom stradanju i vaskrsu Prebilovci danas Hercegovina. Dolina Neretve. Selo Prebilovci, od Mostara udaljeno trideset pet, od mora dvadeset, a od Čapljine pet kilometara. Mesto susreta naroda i vera. I mesto njihovog sukoba. Ako postoji neka verzija ovozemaljskog pakla, u Drugom svetskom ratu Prebilovci sa okolinom su prošli kroz njega. U pogromima tokom prvih meseci postojanja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) nestajala su čitava srpska sela. Na najbrutalniji način uništavani su i tragovi o svakom prisustvu Srba na tim područjima. Masovni pokolji stanovništva u donjoj Hercegovini počeli su na Vidovdan 1941. Ustaše

Akademik Matija Bećković

Bećković: Srpsko kulturno nasljeđe je albansko iz ugla onih koji „dube na glavi“

Srpski akademik Matija Bećković izjavio je da se nema šta prigovoriti Albancima koji tvrde da je kulturno nasljeđe Srba na Kosmetu, u stvari, albansko jer je to istina iz ugla čovjeka koji „dubi na glavi“. „Nema im se šta prigovoriti jer iz ugla čoveka koji dubi na glavi, to što su rekli, sve je istina“, rekao je Bećković za „Sputnjik“, komentarišući saopštenje vlasti samoproglašenog Kosova da je film Borisa Malagurskog „Kosovo – momenat u civilizaciji“ rasistički i bez presedana, te dio „sporne kampanje“ protiv članstva samoproglašenog Kosova u Unesku. Direktor Kulturnog centra u Gračanici Živojin Rakočević napomenuo je da do prije 10 godina 80 odsto Albanaca ne bi ni pomislilo

Promocija knjige "Krst na križu"

Večeras u Doboju Dmitrović predstavlja svoju knjigu „Krst na križu“

U Centru za kulturu i obrazovanje u Doboju, večeras će biti predstavljena knjiga Ratka Dmitrovića „Krst na križu“, koja sadrži priloge za bolje razumijevanje srpsko-hrvatskih odnosa. Dmitrović je novinar-istraživač, porijeklom sa Banije, teritorije današnje Hrvatske. Autor kaže za knjigu da je plod tridesetogodišnjeg istraživanja i pokušaja da objasni i sebi i drugima otkuda tolika mržnja iz dijela hrvatskog naroda prema svemu što je srpsko. Dmitrović ocjenjuje da je budućnost hrvatsko-srpskih odnosa u spoznajama i suočavanju sa činjenicama koje su nesporne. Predstavljanje knjige „Krst na križu“ u dobojskom Centru za kulturu i obrazovanje biće održano večeras u 19.00 časova. Vezane vijesti: „Krst na križu“ bez retka mržnje | Jadovno 1941. Predstavljena

“A hoće li one koji nisu priznali Kosovo da isteraju iz EU?”

Akademik Matija Bećković izjavio je da ne razume čemu žurba da bude rešeno pitanje Kosmeta i dodao da stiče utisak da su sva druga pitanja rešena, pa je i Srbima i svetu jedino preostalo pitanje Kosova. – Ajde da za ovu priliku, uz Kosovo, nabrojimo još sedam sličnih, i to samo na slovo K: Korzika, Katalonija, Kipar, Kvebek, Krim, Kurilska ostrva, Koreja – rekao je Bećković za NIN. Kada je reč o unutrašnjem dijalogu o Kosmetu koji je inicirao predsednik Srbije Aleksandar Vučić, Bećković kaže da je ta debata završena prie nego što je i počela. On ističe da ne postoji unutrašnji dijalog, kao ni spoljašni monolog. Komentarišući ocene da

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.