arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

VETERAN: MЫ BROSILI USTAŠA V ЯMU!

V sentяbre 2014 goda, v organizacii Fonda edinstva pravoslavnыh narodov, я učastvoval v konferencii posvящennoй 70-letiю osvoboždeniя Moldovы i Юgo-Vostočnoй Evropы ot fašizma, v Kišineve, Moldova.Pervogo dnя konferencii, prяmo pered načalom, vse učastniki vstali i tiho govorili: veteran, veteran… Я obernulsя i uvidel krepkogo starika, kotorый vošel i sel rяdom so mnoй. SRPSKI Эto bыl Mirko Sirovina, gercegovinec, opolčenec-dobrovolьec 1941 goda, a zatem partizan, čelovek, kotorogo srazu posle voйnы otpravili v Rossiю, v Sovetskiй Soюz, dlя doobučeniя, i v 1948 godu, vo vremena Informbюro , on rešil ostatьsя tam. Na konferencii, konečno že, я govoril o lagernom komplekse Gospič-Яdovno-Pag, gde bыlo ubito 38 tыsяč serbov, i эta moя rečь, kotoraя

NEMANjA DEVIĆ: Zašto je srpski jug bio amputiran iz jedinstvene nacionalne svesti?

Na nedavno održanom naučnom skupu u Vranju, pokrenulo se pitanje šta jug Srbije predstavlja u srpskoj prošlosti i sadašnjosti. I nije moglo a da ne zaboli samo ovlaš dodirivanje činjenica koje govore o Gvozdenom puku iz Toplice, preko srpskog Mančestera kao sinonima za međuratni Leskovac, do Tike&Špica, rođaka iz provincije i “močanja“ kao prvih asocijacija za srpski jug stotinak godina kasnije. Bilo bi vrlo zanimljivo da nam neki master rad na odeljenju za istoriju u Beogradu pokaže (znam da se to neće dogoditi) koji su motivi juga bili dominantni u srpskoj štampi 1920-ih, koji 1930-ih, a koji 2020-ih godina i kako se i pod kojim uticajima ta slika menjala. Ali,

Đurđica Dragaš: Crkva Svetih apostola Petra i Pavla krije Teslinu tajnu

Čiji je Nikola Tesla? Da li je Srbin, Hrvat ili možda Amerikanac?! Odgovor na to pitanje koje, s vremena na vreme “zapali” internet i ustalasa srpsku i hrvatsku javnost, sasvim je očigledan i jednostavan tamo gde je sve počelo – u Teslinom Smiljanu. I ne, nećete taj odgovor pronaći u modernom Memorijalnom centru, među neobičnim eksponatima i zbunjujućim podacima prema kojima su Tesle vlaškog porekla. Istinu, jednu i jedinu, spoznaćete u crkvi Svetih Apostola Petra i Pavla koja odnedavno ponovo krasi ovo ličko selo. Hram Srpske pravoslavne crkve, u kojem je službovao Nikolin otac Milutin, i u kojem je 1856. godine kršten čovek koji će “obasjati svet”, obnovljen je 2006.

Ko i zašto učenicima u Srbiji krije istinu o stradanju Srba u logoru Zemun?

Neko bi to prepoznao kao čin autošovizma, neko kao manifestaciju duha samoporicanja ili antisrbizma ali je neupitno da je riječ o činu vređanja žrtava i njihovih potomaka. U dnevnom izdanju novina kao i na portalu kompanije Novosti, 27. oktobra ove godine, objavljen je prilog pod naslovom „ BEOGRADSKE STAZE STRADANjA: Na mapi budućih školskih ekskurzija biće i mesta masovnih ubistava Jevreja, Roma i Srba u prestonici“ autora R. Dragovića. Tema priloga je vezana za nedavnu inicijativu Muzeja žrtava genocida, upućenu ministru prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja g. Branku Ružiću da se obilasci mjesta ratnih stradanja uvrste u obavezne programe rekreativnih nastava, studijskih putovanja i učeničkih ekskurzija osnovnih i srednjih škola

Spomenik palim borcima u hercegovačkom selu Hum

Na prednjoj strani nalazi se koalicija, koja se u komunističkoj vizuri na ovim prostorima udružena borila protiv tzv. NOP-a: ustaše, Italijani, Nemci i četnici. Na početku rata, četnik, da li iz početnog sažaljenja ili kukavičluka, okreće glavu i beži od sukoba sa partizanima. Na drugoj kompoziciji, ista koalicija udara na nejač. Dok otac Hercegovac, rodoljub, prkosi zločincima, majka čuva decu koja su joj se svila oko suknje. Ali četnik sada nasrće prvi, sa isukanom kamom, da kolje. I to je to. Ovakva spomen obeležja nisam zapazio u hrvatskim selima, već u srpskim u kojima je trebalo konstruisati simetriju u zločinima „domaćih izdajica“, četnika (Srba) i ustaša (Hrvata), često i uz

Dr Dušan J. Bastašić Foto: SRNA

Dušan Bastašić o rezultatima popisa u Hrvatskoj: Na kraju neće ostati ni srpski grobovi

Većinu ljudi srpske nacionalnosti koja trenutno živi u Hrvatskoj čine oni starijeg životnog doba. I oni su se vratili na svoja ognjišta da “završe posao”. Da umru. Kada i oni “odu” nakon njih neće ostati ni grobovi, jer hrvatska država sistematski uklanja i srpske spomenike i obilježja, uz obrazloženje da nisu plaćene komunalne naknade. Brišu sve potencijalne tragove bilo kakvog postojanja Srba na tim prostorima. I u taj proces se uključila i hrvatska istoriografija pa se tako sve češće može čuti da su Srbi u Hrvatskoj posrbljeni katolici ili Vlasi. Istakao je ovo za “Glas Srpske” predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić povodom rezultata posljednjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj, koji

Godišnjica stradanja Srba u akciji “Medački džep”

Juče se navršilo 29 godina od napada hrvatske vojske na sela u okolini Gospića. U akciji nazvanoj Medački džep ubijeno je 88 Srba, od kojih su 36-oro bili civili. Piše: Đurđica Dragaš Rođaci i prijatelji ubijenih okupili su se na parastosu u beogradskoj Crkvi Svetog Marka Iza naziva Medački džep kriju se tri srpska sela u okolini Gospića-Divoselo, Čitluk i Počitelj. Krije se nekoliko stotina ljudi koji su tog septembra 1993.godine proterani iz svojih kuća, ali najteže je što se kriju i tragične sudbine onih koji nisu uspeli da se spasu. Nešto naroda je uspelo da pobegne u Velebit, ali oni koji su ostali u svojim selima su uglavnom pobijeni.

Nemanja Dević: Nova generacija Srba mi uliva nadu da imamo svijetlu budućnost (VIDEO)

Zašto je Nemanji Deviću zabranjen ulazak u Arhiv Srbije? Kako tumačiti rehabilitaciju Nikole Kalabića i reakcije koje su usledile? Šta kriju tajni arhivi Ozne? Kakvo je aktuelno rukovodstvo Muzeja žrtava genocida? Zašto u srpskoj istoriografiji tinja takozvana jasenovačka polemika? Postoji li u Srbiji komunistička duboka država? Gde su koreni i kako je tekao uspon komunističke ideje 1920-1941? Šta nas zvanična istoriografija uči o građanskom ratu i partizanskom pokretu u raznim fazama, do danas? Da li je Komniterna srbofobnu ideologiju preuzela od crno-žute monarhije, i da li je ta ideologija prethodnica današnjeg drugosrbijanstva?  Kakve su posledice pobede komunista 1945 i možemo li se baviti kontračinjeničnom istorijom i razmatrati šta bi bilo da su

Đurđica Dragaš: Narod koji se plaši da sam sebi prizna da je nad njim počinjen genocid, ne može očekivati da to učini neko drugi

Narod i država koji nisu uspeli da prebroje ni žrtve svog poslednjeg stradanja – NATO agresije – ne mogu ništa bolje ni da očekuju! I objavi Džeruzalem post sramni tekst u kojem izvesni David Goldman tvrdi da u Jasenovcu nije stradalo više od 4 i po hiljade ljudi! I optuži nas besprizornik da smo lagali, da lažemo i dalje i da moramo smesta da prestanemo sa “sramotnom zloupotrebom Holokausta”. I rekoše mnogi da Goldman i ne zaslužuje komentar, ali ja ipak moram da napišem par rečenica. Navikli smo mi, Srbi, na ovakve priče, tekstove, satanizovanje po svetskim medijima. Navikli smo da u američkim filmovima Srbin mora da bude terorista, ratni

Jadovničani svoj deseti Časni krst podigli uz jamu Tučić ponor kod Gračaca

U subotu 02. jula 2022. na Velebitu i Ličkom polju, trinaestu godinu za redom, u organizaciji UG Jadovno 1941. iz Banje Luke, obilježen je Dan sjećanja na Jadovno 1941. Tom prilikom su Jadovničani uz blagoslov Oca Predraga Pantelića, paroha Gračačkog, uz jamu Tučić ponor postavili i osveštali Časni krst. Krsno znamenje našim postradalim Srbima, Svetim Novomučenicima Gornjekarlovačkim i Jadovničkim. Nakon parastosa i osveštanja Časnog krsta, stihove svoje pjesme “Oči Jovanove”, govorila je autor Đurđica Dragaš. Okupljenima se potom obratio Dušan J. Bastašić, predsjednik udruženja Jadovno 1941. iz Banje Luke. Braćo i sestre, Ovo je Jama Tučić ponor. Nalazi se između železničke stanice Gračac i sela Štikada kod naselja Vrace, udaljena

Dušan J. Bastašić: Zar je činjenica da se mnoga stratišta Srba danas nalaze van granica Srbije i Srpske, dovoljna za zaborav?

U subotu 02. jula 2022. na Velebitu i Ličkom polju, trinaestu godinu za redom, u organizaciji UG Jadovno 1941. iz Banje Luke, obilježen je Dan sjećanja na Jadovno 1941. Nakon parastosa i intoniranja himni “Bože pravde” i “Moja Republika”, okupljenima se obratio predsjednik udruženja Jadovno 1941. Pomoz` Bog braćo i sestre, Časni Oci, gospodine bivši Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, poštovani gosti, dragi Jadovničani. Danas smo se sabrali kod Šaranove jame, mjesta gdje su naši članovi porodica, sunarodnjaci, pravoslavni Srbi, mučeničkom smrću okončali svoj ovozemaljski život i svojim stradanjem zaslužili Carstvo nebesko. Naši sveti novomučenici Jadovnički. U krilu Gospodnjem, mole se za naše spasenje, za nas

Srpsko narodno vijeće sa hrvatskim veteranima kod Šaranove jame na Velebitu

Domovina ne puca, ne ubija i ne protjeruje svoju djecu, ne diže im u vazduh i pali kuće, ne siječe rafalima njihove izbjegličke kolone i ne raketira ih. Nedavno, 24. juna ove godine u organizaciji Srpskog narodnog vijeća iz Zagreba, obilježen je Dan sjećanja na Jadovno 1941. Niko od govornika u komemorativnom dijelu okupljanja a ni kasnije u publikovanim reportažama nije pomenuo da je taj Dan sjećanja i taj datum ustanovilo udruženje Jadovno 1941. iz Banje Luke još 2010. godine. Mnogo toga što se moglo čuti i vidjeti tom prilikom kod Šaranove jame, zaslužuje komentar. Ipak, to ćemo ostaviti za drugu priliku jer u subotu 02. jula naše udruženje trinaestu

Liturgija i parastos u Kamničkoj Bistrica (Slovenija) borcima JVuO, i narodu iz zbjega iz Crne Gore, Boke, Hercegovine i Istočne Bosne, postradalim posle kraja rata 1945.

I ove godine smo se sjetili žrtava, koje su pola vijeka nasilno bile brisane iz pamćenja našeg naroda (tek poslije raspada SFRJ, 1994. godine, počelo se prvi put sa obilježavanjem stratišta u Kamničkoj Bistrici). Vječnaja pamjat! I ove godine je u Kamničkoj Bistrici, blizu gradića Kamnika, u okolini Ljubljane, na desetak kilometara od austrijske granice, održana liturgija sa parastosom borcima Jugoslovenske bojske u otadžbini (JVuO) i narodu iz zbjega sa područja Crne Gore, Boke, Hercegovine i Istočne Bosne, postradalim na području Slovenije posle kraja Drugog svjetskog rata, maja i juna 1945. Liturgiju je služio o. Aleksandar Obradović, arhijerejski zamjenik za Sloveniju Mitropolije zagrebačko-ljubljanske. Na žalost, osim uobičajenih listića – letaka,

Optužnica protiv hrvatskih pilota, u ime Aleksandre iz kolone pitam: Šta se čekalo do sad

Odavno me nešto nije iznenadilo kao vest da je srpsko Tužilaštvo za ratne zločine podiglo optužnicu protiv četvorice hrvatskih pilota zbog napada na kolonu izbeglica na Petrovačkoj cesti. Prva reakcija bila je onako, iz srca – hvala bogu, a onda je usledilo i pitanje – šta se čekalo do sad! Piše: Đurđica Dragaš Prošlo je 27 godina od tog krvavog i suludog zločina u kojem je bukvalno iskasapljeno i spaljeno trinaestoro ljudi među kojima je bilo i šestoro dece. Mnogi od preživelih nisu dočekali ni ovaj nagoveštaj pravde. Umrli su tugujući, pitajući se kakav je to svet u kojem nije zločin bombardovati kolonu izbeglica. Otišli su razočarani, nesrećni, zaboravljeni. Sećam se

Nikola Milovančev: Šta gđa ministarka Trivić treba da (sa)zna o srpskim žrtvama

Eufemizmi sakrivaju istinu, gospođo ministarko. Nemojte ići tim putem – pa Vi, kao šef resora prosvjete Srpske treba druge da učite. Piše: Nikola Milovančev U Kozarskoj Dubici je 29. aprila održana memorijalna akademija „Polja smrti“, posvećena žrtvama sistema ustaških logora smrti Jasenovac. Glavna govornica je bila gđa Natalija Trivić, ministar prosvjete i kulture Republike Srpske. Po navodima medija, ona je tom prilikom rekla: „Izučavanje i prezentacija istorijske građe i sjećanja na genocid i holokaust, nije samo civilizacijski dug prema žrtvama, već nesporno i značajan činilac u oblikovanju budućnosti… Večeras obilježavamo sjećanje u Kozarskoj Dubici, stradalnom mjestu, koja  je u Drugom svjetskom ratu izgubila čak 54 odsto stanovništva, samo zato što

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.