arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
ratko-tribina.jpg

Sramno bežanje srpskih umetnika od jedne teme

Već decenijama svedoci smo da se srpski umetnici domaćoj i posebno međunarodnoj javnosti preporučuju otklonom od jedne velike teme, zločina nad narodom iz koga potiču, iz razloga koji se samo delimično mogu racionalno objasniti   Bude li sve išlo kako je planirano, svet bi kroz godinu-dve mogao da vidi čak dva filma o logoru „Jasenovac“, jedan domaći, srpski, drugi u produkciji „Holivuda“. Prvi kroz priču o Dijani Budisavljević, najhumanijoj ženi dvadesetog veka (nije preterivanje), a drugi sa infrastrukturom koju bi trebalo da obezbedi Branko Lustig, čuveni holivudski producent, jevrejskog porekla, dvostruki oskarovac, inače rođen u Hrvatskoj. Umetničku verziju gotovo neverovatnog poduhvata Austrijanke Dijane, udate Budisavljević, koja je od ustaške kame otela i spasla

Ratko Dmitrović

„Oluja“ se iz Knina polako seli u udžbenike

Ovogodišnjom pojavom od svake krivice oslobođenog Ante Gotovine, na proslavi u Kninu, dodirnut je maksimum, svi ciljevi su ispunjeni, sve energije potrošene i „Oluja“ gubi kod Hrvata značaj koji je imala, ali je baš ovogodišnje slavlje u „gradu kralja Tomislava“ otvorilo jedan drugi proces  Obeležavaće Hrvati „Oluju“ i dalje, ali nikada više kao ovih godina iza nas. Svi inati i naboji počeli su da blede posle onoga što se pre neki dan događalo u centru Knina, na obeležavanju 18 godina od proterivanja Srba iz Krajine. U Beogradu parastos, bolna sećanja, upaljene sveće i suze. U Kninu još jedno narodno veselje koje se na kraju pretvorilo u skandal i taj skandal

ratko-tribina.jpg

Deževa i Tucović

IMAJU li Srbi pravo da zamere ikome išta, antisrpsko delovanje, na primer, pre nego što sami sebe upitaju šta su učinili i šta čine da im sećanje na sopstvenu istoriju ne izbledi, da im deca, uz savršeno poznavanje biografskih podataka raznih jeca, ceca, goca, saznaju ko su bile Jefimija i Olivera? Kako zameriti jednom Francuzu ili Britancu što pojma nema da su Srbi, u dvadesetom veku, uz Jevreje, jedini narod u Evropi koji je bio izložen planskom i sistematskom uništavanju, istrebljenju, kad sami Srbi ništa ne čine da tu istinu iznesu u svet.   Koliko je Srba do pre mesec, dva znalo za selo Deževa, u duhovnom, državotvornom, nacionalnom smislu svakako najvažnije mesto u Srbiji. Nije

Kako je EU dobila”Hrvate” Ruđera Boškovića i Nikolu Teslu, koji sa Hrvatskom nikada nikakve veze nisu imali

Videlo se to i na slučajevima Bugarske i Rumunije, ali nismo obraćali pažnju, nije nas dodirivalo Bog zna kako, ali ulazak Hrvatske u red punopravnih članova Evropske unije prineo je još jedan dokaz da u međunarodnom poretku prošlost ne znači apsolutno ništa. Kod velikih sila, moćnih imperija, možda. Kod malih naroda, i to u odnosu na one velike, vladajuće, možeš mačku o rep da okačiš. Postoji, traje i uvažava se samo jedno – interes. Da, i Nemačka unutar tih interesa, kao zemlja koja svoje saveznike ne ostavlja na cedilu; kakvi god da su, u kakvim god prilikama da ih je stekla. To posebno važi za Hrvatsku. SVE JOJ JE OPROŠTENO

Ratko Dmitrović

Srpske snajke u životu dva najpoznatija Hrvata

Jedna iz Like vuče korene, druga je rođena u Lici, bile su slične po skromnom obrazovanju i ogromnoj ambiciji, jednoj je priroda podarila raskošnu fizičku lepotu, drugoj strast prema poslu za koji nije bila talentovana; Leposava Bela Kangrga i Jovanka Budisavljević, supruge Miroslava Krleže i Josipa Broza  On Hrvat, ona Srpkinja, on omalen, ali od naroda uzdignut do visina božanstva, ona lepa, putena, pršti od zdravlja i senzualnosti, od dotičnog mlađa nekoliko decenija; pola bivše Jugoslavije verovalo je da je Josip Broz oženio Jovanku  Budisavljević zarad širenja bratstva i jedinstva. Ali, nije bilo tako. Ona i danas tvrdi da ga je volela, bila zaljubljena, dok se Broz u vezi sa

POLEMIKA DMITROVIĆ-ĐILAS Draganče, hoćeš li optužiti i Zorana Đinđića da je bio Miloševićeva ratnohuškačka pesnica

Stečajni upravnik Demokratske stranke, Dragan Đilas, uzimao je prošle nedelje moju malenkost dva puta u usta. Prvi put na konferenciji za novinare, povodom istorijskog uspeha DS-a na lokalnim izborima u Zaječaru a drugi put u „Svedoku“. Pre toga je natociljao veselu Aleksandru Jerkov i Borivoja Boru Stefanovića da me napadnu, što pred novinarima što u Parlamentu. Pitaju sebe i druge kako je Ratko Dmitrović došao na čelo Kompanije Novosti. Citiraću Đilasa, on je na čelu ove operativne trojke. Kaže: „Ko je postavio Ratka Dmitrovića na mesto prvog čoveka Novosti? Država? Bogićević? Farmakom, ili su to zajedno uradili. Ko je čoveku koji je bio udarna pesnica Miloševićeve ratnohuškačke politike dao da

ratko-tribina.jpg

Novi Beneluks za novo iskorišćavanje Srbije

Od najbogatijeg Hrvata, Ivice Todorića, stigla je ovih dana ideja/predlog da se prostor bivše Jugoslavije integriše po principima Beneluksa. I površnim posmatranjem jasno je da bi od toga korist imale samo Hrvatska i Slovenija kao članice EU, a štetu Srbija  Počelo je, ako smo zaboravili, sa parolama. Uvek tako počinje. U temi koju otvaram na ulazu je pisalo: Neće razvijeni zapad Jugoslavije da hrani ostatak države; Slovenija i Hrvatska bi procvetale da su samostalne; Srbija troši više nego što proizvodi. Ta ekonomska verbalna priprema razbijanja Titove države krenula je znatno ranije sa istoka. Opet kroz parolu. Glasila je: „Trepča radi, Beograd se gradi.“ Devedeset tri, odnosno četrdesetak godina kasnije našli

Zašto „Jutarnjem listu“ na neviđeno smeta „Ravna gora“

Iznenada, krajnje neprofesionalno, diletantski, suprotno osnovnim principima kritike i stručne rasprave, najuticajniji hrvatski dnevni list napao je jednu seriju „Radio-Televizije Srbije“ i pored toga što ista još nije snimljena do kraja, niti je iko u Hrvatskoj pročitao scenario.  Ništa se tu neće menjati dok god je istoričara i povjesničara, da ne kažem Srba i Hrvata. Pošto su prisvojili izvorno srpski antifašistički ustanak i borbu, vođenu u Drugom svetskom ratu na prostorima današnje Hrvatske, povjesničari, publicisti i novinari te novostvorene države, čija je specijalnost istorija, zagazili su preko Drine da u Srbiji ospore antifašizam, posebno dvojni antifašizam Srba, zabeležen u partizanskom i četničkom pokretu. Stara jugoslovenska komunistička škola, izvedena iz formule

Ratko Dmitrović

Magnetizam crne hrvatske uniforme

Uprkos činjenici da je današnja Hrvatska ustavno definisana kao država nastala na antifašizmu u Hrvatskoj ni slučajno nećete naći mladog čoveka koji bi se podičio partizanskom uniformom; ljubitelja crne ustaške uniforme ima bezbroj Pre nekoliko dana u centru Banje Luke pojavio se Jure Francetić, zloglasni komandant ustaške Crne legije. Bez straha, nije se povampirio, nije se vratio kroz neku glumačku kreaciju, skeč, performans, ne, pojavio se na naslovnoj strani zagrebačkog magazina „Vojna povijest“. To se slobodno prodaje u centru glavnog grada Republike Srpske. U STILU NAREDNIKA AJRONSAJDA Fotografija Francetića je retuširana, sa blagom fotomontažom, sve u stilu narednika Ajronsajda, ako se neko seća tog lika iz crtanih romana o neustrašivim

Hag je oborio hrvatsku definiciju rata u SFRJ

U samo dva dana, presudama bosanskohercegovačkim Hrvatima, odnosno Stanišiću i Simatoviću, Haški tribunal je potpuno razorio dvadeset godina stare antisrpske postavke po kojima je Jugoslavija srušena agresijom Srbije i Srba Priča kaže da je 1993. godine Tomislav Merčep pozvao telefonom Antu Nobila, okružnog tužioca – čoveka koji je protiv njega pokrenuo i vodio postupak zbog ubijanja Srba u Vukovaru, Pakračkoj Poljani, Zagrebu i strpao u pritvor 16 njegovih saboraca – da dođe na Sljeme (šumovitu planinu iznad Zagreba) na razgovor. Onaj ko je tada živeo u Hrvatskoj zna šta je poziv od takvog čoveka značio. Većina bi već posle pola sata zbrisala iz Hrvatske, preko Slovenije ili kroz Mađarsku, samo

Forsiranje pravoslavaca u obračunu sa Srbima

U današnjoj Hrvatskoj, u razgovoru među običnim ljudima, nacionalno određenje Srba zamenjuje se njihovim verskim predznakom i tu bi trebalo tražiti razloge obnavljanja „Hrvatske pravoslavne crkve“  Ima tome već pet godina kako sam u razgovoru sa dvojicom Hrvata, inače neopterećenih nacionalizmom, dokazano blagonaklonih prema Srbima, shvatio da je u Hrvatskoj u primeni novi/stari način poništavanja, brisanja srpskog imena i postojanja. Na spominjanje određene ličnosti jedan od mojih sagovornika je kazao: A, znam ga, on je pravoslavac. Znači Rus ili Bugarin, možda Grk, pitam ga. Ne, čovek je Srbin, odgovara on. Zašto onda ne kažeš Srbin, pitam dalje. Pa, mi Srbe u Hrvatskoj uglavnom zovemo pravoslavci, mada iskreno da kažem ni

Peti mandat Milana iz sela Pogana Vlaka

Na upravo završenim lokalnim izborima u Hrvatskoj, Split je glasove HDZ-a, svojevremeno posuđene lokalnom lakrdijašu Željku Kerumu, vratio starim vlasnicima, dok je u Zagrebu po peti put trijumfovao čovek koji iza sebe nema ni partiju, ni medije, ni snažne finansijere Da je srpsko pitanje u Hrvatskoj rešeno, zauvek i bez ostatka, pokazali su i upravo održani lokalni izbori u toj državi. Predizborna kampanja protekla je u kanalu hrvatsko-hrvatskih obračuna i sučeljavanja, pre svega na liniji HDZ-SDP, dok je na Srbima poene pokušao da dobije jedino splitski veselnik Željko Kerum. On je na jednom skupu pevao ustašku budnicu „Jasenovac i Gradiška Stara…“ što je u medijima imalo veliki odjek, ali je

Mračne senke  Prvog hrvatskog katoličkog kongresa 

U sagledavanju i tumačenju delovanja Katoličke crkve na prostoru Balkana, tačnije na području koje je nekada pokrivala Austro-Ugarska monarhija, a kasnije Kraljevina SHS, odnosno Jugoslavija, često se zanemaruje, bar kod publicista i novinara, jedan događaj iz 1900. godine, čije se dejstvo osetilo maltene sutradan, a oseća se i danas. Radi se o „Prvom hrvatskom katoličkom kongresu“, održanom u Zagrebu, od trećeg do petog septembra spomenute godine. O tom skupu se zna gotovo sve, ali se, kažu istoričari, ne zna ko je u personalnom smislu idejni tvorac doktrine donete na Kongresu, da se katolicizam čvrsto poveže sa hrvatskim domoljubljem. Najverovatnije nadbiskup sarajevski Josip Stadler, mada je to manje važno kada su

Niti između „Himne Sv. Savi“ i društva „Privrednik“

Koliko je značajno prenošenje znanja, širenje istine i rad sa drugima, govori jedan susret u Karlovcu, u drugoj polovini 19. veka, koautora Svetosavske himne i mladića čije će životno delo ostaviti dubok trag među Srbima  Komogovina, mesto u kojem sam rođen, nalazi se u centru Banije, podjednako udaljeno od tri najveće banijske varoši: Petrinje, Gline i Kostajnice, a nosi ime za koje postoji jedno prilično logično objašnjenje. To je u stvari spojena rečenica; ko-mog(a)o-vina, iz vremena kada su po obroncima iznad Komogovine bili rasuti vinogradi, a jedan dan u godini, kaže predanje, nasred sela postavljala se ogromna bačva sa vinom, za seljane i putnike namernike, iz kojeg je pio ko

Ratko Dmitrović

„Čudo“ u Međugorju i jeziva istina u Prebilovcima

Više od trideset godina traje i razvija se priča nastala u glavama dvojice seoskih fratara, priča koja je dobila planetarne razmere, a smišljena je sa ciljem da zauvek potopi sećanje na jedan veliki zločin počinjen nad Srbima Pre dva meseca, prvi put posle šest vekova, jedan papa, centralna figura Katoličke crkve, podneo je ostavku. Razlozi ni danas nisu jasni, službeno objašnjenje kaže da je „sveti otac“, Benedikt XVI, izgubio životnu energiju, da se radi toga povukao, ali slobodne teorije idu tako daleko da se može čuti tumačenje o prisilnom odlasku, o povlačenju iz straha. Kao mnoge druge tajne koje čame iza zidina Vatikana, tako će i ova zauvek ostati nedokučiva.

Ratko Dmitrović

Kako je „Feral“ vaskrsnuo u „Novostima“ i šta s tim ima „druga Srbija“

Zvuči nelogično i čudno, ali je istina; jedino glasilo Srba u Hrvatskoj, nedeljnik „Novosti“ o Srbiji piše gore i grđe nego većina hrvatskih štampanih medija što, složićemo se, ne ide ruku podruku sa zdravim razumom. Zašto je tako? Sredinom juna 2007. godine redakcija splitskog nedeljnika „Feral“ obavestila je javnost da list više neće izlaziti, jer nema novca. Bio je to kraj jednog izuzetno značajnog i po mnogo čemu posebnog projekta u novijoj istoriji hrvatskog žurnalizma, kraj gotovo apsolutne slobode stava i mišljenja o svemu i svačemu. Nikada pre „Ferala“ i nikada posle njega Hrvatska nije imala tako slobodan medij. Nastao krajem osamdesetih, kao podlistak za političku satiru „Nedeljne Dalmacije“, u

Ratko Dmitrović

Novi sunovrat Hrvatske u glib mržnje prema Srbima

Otkud sada, kad je Hrvatska na korak do ravnopravnog članstva u Evropskoj uniji, provala mržnje prema Srbima u toj državi, ima li tu sistema, određenih ciljeva i ko popušta lanac privezanog zla koje je mirovalo neko vreme  Situacija je bila toliko usijana da je predsednik Vlade Zoran Milanović sazvao vanrednu konferenciju za novinare i tonom koji za njega nije karakterističan saopštio da se Hrvatskom širi mržnja prema Srbima i da će njegova vlada učiniti sve što jedna država može kako bi se zlo zauzdalo. Inicijalna petarda bio je Zdravko Mamić, predsednik NK „Dinamo“, iz Zagreba. Taj je, najblaže rečeno, manit. Punih deset godina zabavlja hrvatsku javnost, vređa novinare, psuje im

Ratko Dmitrović

Ratko Dmitrović: Mamić se samo malo zaneo, ponelo ga opšte raspoloženje prema Srbima u Hrvatskoj

Zdravku Mamiću je trebalo manje od dva minuta da narodu hrvatskom, i ostalima u Regionu, pokaže kako iznutra izgleda semenka iz koje izbijaju mržnja, netrpeljivost, nacionalna isključivost, prezir, fašizam…Ono što se nisu usuđivali javno da kažu najekstremniji kerberi Franje Tuđmana, još tamo početkom devedesetih, izgovorio je marta meseca 2013. godine predsednik NK Dinamo, Zdravko Mamić. Ali, Mamić je budala, šizofreničar, manijakalni egocentrik, pocepana ličnost čiji se delovi tek s vremena na vreme skupe u celinu… pokušavaju da ga brane oni kojima je simpatičan. Drugi, i njima je simpatičan, kažu kako Mamićev govor istina nije prikladan, uvredljiv je, antiepropski, ali Jovanović je, tvrde oni,  sve to zaslužio. Za neupućene, Jovanović je

Niti je Dijana Šindler, niti je Stanić Lustig

Uprkos najavama izgleda da se priča o najhumanijoj ženi dvadesetog veka, Dijani Budisavljević, neće naći na filmskim trakama. Problem je u činjenici da je Dijana spasavala srpsku decu, što znači da su Srbi bili žrtve, a to u ovom svetu, kao nesporna činjenica, odavno ne može da prođe Taj 28. dan meseca maja 1945. godine u Zagrebu bio je sunčan i topao. Mirisao je na leto. Dvadeset dana ranije partizanske jedinice ušle u glavni grad Hrvatske. Ustaška vojska, sahiljadama najstrašnijih ratnih zločinaca, tražila je spas gore na padinama slovenačkih planina, besomučno pokušavajući da se dokopa engleskih i američkih položaja. Verovali su da ih tu čeka oprost ili bar otklon od mogućnosti da završe pred

Ratko-Dmitrovic.jpg

Kako je hrvatstvo na silu ušlo u Dubrovnik i Konavle

Hrvatska se – napisao je nedavno jedan zagrebački profesor – ulaskom u EU vraća sebi, svojim evropskim korenima, Hrvatska se vraća kući. Zvuči dobro, ali nije istina. Precizna definicija mogla bi da glasi; Hrvatsku u svoje kolo uzimaju oni koji su je i napravili. I geografski, a bogme i nacionalno. Bez Evrope ili da budemo precizniji, bez Vatikana, austrijskog carstva, i u novije vreme bez Nemačke i grupe demohrišćanskih partija centralne Evrope, Hrvatska danas ne bi ni postojala. Naravno, velike sile, uticajna carstva, neke dinastije nisu pomagale Hrvate iz razloga velike ljubavi prema tom narodu i njegovoj budućnosti. Taman posla. Tu je došlo do gotovo neverovatnog sklopa okolnosti koji je

Ratko Dmitrović

„Oluja 2“ i „Memorandum 2“ ili činjenje i nečinjenje

Jedan skup u Zagrebu, od pre nekoliko dana, otvorio je,  ne zna se po koji put, potrebu razgovora, rasprave, o pravim razlozima ćutanja SANU pred jednom podmetačinom koja tu instituciju već dve decenije drži prikovanu na stub srama,  o ćutanju SANU uopšte, uprkos svemu što se događa Prošlog vikenda, u subotu 23. februara ove godine, održan je u Zagrebu skup u organizaciji „Domovinskog stožera“, nevladine organizacije čije se aktivnosti mogu lako naslutiti iz samog imena. „Stožer“ predvodi penzionisani general (admiral) Hrvatske vojske, Davor Domazet zvani Lošo, a skup o kojem je reč imao je cilj da se promoviše dokument pod imenom „Oluja 2“. U velikoj dvorani centra Globus okupilo se,

Ćurke iz senke Dobrice Ćosića

Ćurka je jedno mirno stvorenje i retko se oglašava, šeta dvorištem, kljuca, traži hranu, gnezdi se po uglovima i, rekoh, uglavnom ćuti. Ali…dovoljno je da počnete zviždukati i ćurke se uznemire, fijuču, galame iz sve snage. Ne znam zbog čega. Ako ponovite zvižduk to kod njih proizvodi efekat alarma i pretvara se u histeriju. Jedva se smire. Onaj ko je odrastao na selu (a taj sam) zna o čemu govorim. Sličan efekat kod jedne grupacije srpskog društva, kod drugosrbijanaca, „građanijanaca“ neokomunista, kroatofila, proizvodi spominjanje Dobrice Ćosića. Čim to ime izgovorite ovi skaču sa mesta, urlaju, poplave pa pocrvene, vratovi im se napnu, kolače oči ko barske žabe. Njima je Ćosić

JDP – odbrana umetnosti ili barikada jugoslovenstva

Povodom nedoumica oko statusa i finansiranja ovog teatra, mnogi postavljaju pitanje: Kako pozorište sa jugoslovenskim prefiksom – posle svega što se ovde dogodilo u poslednjih 20 godina – može da bude kuća  važna za „srpski nacionalni interes”? Državna komisija Republike Srbije, osnovana sa ciljem da sačini spisak institucija kulture koje će ubuduće imati nacionalni značaj, a time valjda i budžetsko finansiranje ili budžetsku pomoć za opstanak, uradila je prvi deo posla i, kako to obično biva kad se prave spiskovi, došla na udar kritike određenih delova društva. Zamereno je što na spisku nisu „Filmske novosti“, „Muzej žrtava genocida“, „Filmski centar Srbije“… kao ni dva veoma značajna pozorišta „Atelje 212“ i

Ratko Dmitrović

Čudne godine Ljubomira Petkovića i Hinka Dragića

Jedno od najbolnijih poniženja u novoj južnoslovenskoj državi, Kraljevini SHS, Srbi su doživeli na vojnom planu; dojučerašnji neprijatelji postali su njihovi komandanti, gubitnici su, uz unapređenja, prešli među pobednike Bili su to dani nabijeni događajima koje će buduće generacije izučavati kao neobično važne, istorijske. Ispod plašta dimnog – od topovskih salvi, i spaljenih naselja – koji se rastakao i nestajao, te 1918. godine naziru se nove granice Evrope i nove države. Običan svet vidao je rane, sahranjivao očeve i decu, tražio način da započne novi život, a oni kojima je bilo dodeljeno ili su mislili da im je dodeljeno da prave novu konfiguraciju Balkana, radili su svoj posao. Kraljevina Srbija

Vukovarci, šta ćemo sa „rvackom ćirilicom“

Mediji su javili, pozivajući se na policijsku procenu, da se na antićiriličnom mitingu u Vukovaru okupilo 25.000 ljudi. Hrvata, dakako. Nije istina ovo za procenu broja, za Hrvate je istina Izveštavao sam pre početka rata u Hrvatskoj sa najmanje pedeset masovnijih okupljanja i velikih mitinga, srpskih i hrvatskih, nastavio u Beogradu, u periodu od 1995. pa do smene Miloševića, i mogu, verujte, sa vrlo niskim pragom tolerancije, gore ili dole, da procenim broj okupljenih. U Vukovaru nisam bio, ali po snimcima tri hrvatska TV kanala – a znamo kako se zauzimanjem određene pozicije za kameru broj okupljenih prividno uvećava, što je ovde sigurno činjeno, u Vukovaru nije protestovalo više od

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala