arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Sećanje na ubijene u požeškim selima

Kod spomen obeležja u Jeminovcu još jednom su se okupili pripadnici srpske zajednice kako bi odali počast za više od 40 civila koji su ubijeni u tri sela koja su bila nastanjena srpskim stanovništvom. Molitveno sećanje održano je 10. decembra, a sa skupa su upućene poruke mira, potrebe pronalaska svih nestalih i zajedničkog komemoriranja i odavanja počasti stradanju civila. Prisutnima su se obratili paroh požeški Nikola Petrović, zamenik županke Požeško-slavonske županije Nikola Ivanović i zamenik župana Virovitičko-podravske županije Igor Pavković. Podsetimo hrvatske vlasti donele su još krajem oktobra 1991. godine naredbu o evakuaciji 26 srpskih sela Požeške kotline: Oblakovac, Vučjak Čečavski, Jeminovac, Šnjegavić, Čečavac, Koprivna, Rasna, Pasikovci, Kujnik, Orljavac, Crljenci, Sloboština, Milivojevci, Podsreće, Vranić,

Bojan Vegara: JEDAN SKORO PA MIRAN DAN

Čitav dan nije pucalo, te smo se poslije ručka svi skupili u trpezariji za stolom. Brat i ja smo sjedili popola na tabureu, đed, baba, ujna i rođak Novica sjedili su za trpezariskim stolom, dok je mama kuvala kafu. Ujna i rođak preletili do nas i donjeli napunjene baterije za radio. Ustao sam da skinem vojnički džemper, jer bilo je baš vruće i rekao mami: -Smanji malo tu vatru. Moraću otvorit ova vrata od dnevnog, nek se malo rashladi. Majka klimnu glavom i prođara onu vatru. Ujna je pričala o nekoj ženi što sinu nije dala vreću brašna, te se nastavilo pričati o odnosu roditelja prema djeci. Đed samo otpuhnu

SPC: Sudska presuda u Hrvatskoj nepravična, pravoslavna crkva pretrpela štetu i nepravdu

Srpska pravoslavna crkva je posle višegodišnjeg suđenja izgubila parnicu u Hrvatskoj, pretrpevši dvostruku štetu i nepravdu. Naime, šteta počinjena na rezidenciji mitropolita zagrebačkih, koja je tokom ratnih zbivanja devedesetih godina prošlog veka srušena minama, nije nadoknađena, a presuđeno je i da crkva državi Hrvatskoj mora da nadoknadi sudske troškove u iznosu od 100.000 evra, navode iz Srpske pravoslavne crkve. Pojedini mediji u Srbiji su objavili da je Trgovački sud u Zagrebu za 19. decembar zakazao ročište na kojem će se odlučivati o predlogu otvaranja stečaja nad SPC u Hrvatskoj, Mitropolijom zagrebačko-ljubljanskom, a vladika Kirilo (Bojović), administrator mitropolije, treba da dostavi popis imovine i obaveza eparhije. Povodom te parnice u SPC

Bojan Vegara: MUJICA I BROVING

Otac mu je poginuo na Crvenim stjenama. Nije ga Mujica ni upamtio i sve što mu majka ima je on, mali Mujica. A i njega je dobila u poznim godinama i čuva ga kao oči u glavi. U ljeto te 1994. bilo neko duže primirje. Sigurno dva mjeseca nije bilo neke žestoke pucnjave. A narod se potpuno opustio i zaboravio na rat. Niko nije pazio gdje se kreće i gdje boravi. Mi smo te periode maksimalno koristili i masa nas bi se iskupila u parku. Šutali bi lopte, razmjenjivali bi video kasete, muvali curice. Žene su sjedile ispred zgrada. Mala djeca su trčkarala. Dan ko i svaki drugi, u zadnja

Drago Pilsel: Put do Argentine i sreće omogućio mi je moj drug, zapravo moj brat Porfirije, patrijarh srpski

Ja, unuk jednog ustaše i jednog gestapovca, sin jednog od Pavelićevih ”momaka” u Buenos Airesu, jer odbacih ustaštvo i prigrlih antifašizam, u Argentini, malo kao vodič, malo kao prevoditelj, malo kao neformalni savjetnik Srbina na čelu SPC. Izvor: Autograf.hr/Snimak ekrana Misli o mom bratu Porfiriju iz Patagonije, mjesto spokojstva Kao što sam najavio prošli tjedan, pišući iz Resistencije, pokrajina Chaco, gdje sam stigao u pratnji patrijarha Porfirija koji je u Argentini boravio u pastoralnoj posjeti od 2. do 10. studenoga (malo kasnije o tomu), ovu kolumnu pišem iz Patagonije, toponim mojeg djetinjstva i rane mladosti, gdje mi žive sestra, njeno peto dijete, sestrična i njena obitelj (koje sada obilazim), iz

MOLBA VLADICI NIKODIMU I SINODU SPC: Parohijani hrama sv. Nikole u Bratiškovcima mole da se ne komercijalizuju crkvene prostorije

880 parohijana crkve Svetog Nikole u Bratiškovcima, sela koje se nalazi sedam kilometara sjeverno od Skradina u Šibensko-kninskoj županiji, uputilo je 27. septembra 2023. godine pismo dalmatinskom vladici Nikodimu sa molbom da se prostorije koje su tik pored hrama ne izdaju u zakup i da se ne vrši njihova prenamjena u vinariju ili neke druge komercijalne svrhe. Ukoliko se to desi, parohijani će ostati bez jedinog mjesta u kome se nakon vjerskih obreda okupljaju i druže. Naime, lokalna samouprava je prethodno nekadašnji omladinski dom i školu pretvorila u centar za rehabilitaciju osoba sa posebnim potrebama. Uznemirenost parohijana je još veća nakon nezvaničnog saznanja da je nekadašnja crkvena kuća (dom u

Srpska deca u Hrvatskoj uče kako je rat izazvala “srpsko-crnogorska agresija JNA” – VIDEO

Tzv. hrvatski branitelji traže da srpska deca u Hrvatskoj uče kako je rat devedesetih godina izazvala “srpsko-crnogorska agresija JNA”. U zemljama regiona deca se uče da su Srbi krivci za sva zla devedesetih godina, postavlja se pitanje da li se time utire put ka nekom novom ratu? “U Hrvatskoj se za nacionalne manjine nastava izvodi na osnovu tri programa, tri modela bolje rečeno. Model A podrazumeva da se izvodi kompletna nastava na srpskom jeziku i na pismu, po udžbenicima države matice. Po modelu B društveni predmeti se izvode na jeziku nacionalnih manjina, a prirodni na hrvatskom jeziku. I model C gde imate program uglavnom na hrvatskom jeziku, a imaju dva

Bojan Vegara: Vi pišite vaše lažljive istorije, kome god hoćete, samo nama nemojte, mi znamo kako cvilite

Prvi smo na čitavom svijetu pobjedili pomahnitalu zvijer sa zapada, te stvorili Republiku Srpsku. Uložili su milijarde u oružje i opremu, ali i u filmove i marketing, da bi stvorili priču o nekoj njihovoj nepobjedivosti. Marinci, Legija stranaca, te ostali kurci palci, koji se nikad ne predaju i sve pobjeđuju. A onda ih jedan mali narod i jedan hrabar General ponize u velikom stilu i prvi na ovom svijetu pobjede tu moćnu NATO alijansu i domaće avlijanere. Tukli smo se sa onom hordom od Boga otpalih Srba i njihovom novom braćom džihad ratnicima. Tukli se čitave četiri godine, a posebno te 1995 godine. Tog ljeta na Sarajvskom ratištu, gorilo je

Đorđe Pražić: Spisak srpskih žrtava rata na području opštine Gospić u vremenu avgust – decembar 1991.

Spisak srpskih žrtava rata na području opštine Gospić u vremenu  avgust – decembar 1991. 1.BAČIĆ NIKOLA (v), 2. BAJIĆ MANE 1925, 3.BANjEGLAV Miloša TODOR 1950,  4. BARAĆ Ilije DANICA 21.03.1923, 5. BARAĆ Miće RADOVAN rođ. 01.06.1951, 6. BASARIĆ Jove DUŠAN 18.10.1945 (v), 7. BASARIĆ Đure DUŠAN 25.04.1930 (v), 8. BEGIĆ ANKICA, 9. BJEGOVIĆ Jovana ĐURAĐ 14.07.1931, 10. BOGIĆ Miloša JOVO 1935, 11. BOGIĆ Ilije JOVO 1946, 12. BOGIĆ RADE, 13. BOŽOVIĆ Milene ĐORĐE 16.09.1954. (v), 14. BULj Jove DANE 17.02.1937, 15. BUNČIĆ SLAVKO 1947, 16. BURSAĆ ANICA 1920, 17. CICOVIĆ Branka JOVO 07.07.1949. (v), 18. ČUBELIĆ Ante MILE 1941, 19. ČUBRILO Nikole BOGDAN 1927, 20. ĆOPIĆ PAJO 1935, 21. DELIĆ Đure

Šest puta ranjavan, odbranio koridor, za Republiku Srpsku dao život u 23. godini (VIDEO)

Nova bista na grobu komadanta Boška Perića Peše u selu Ražljevo kod Brčkog otkrivena je na 25. godišnjicu njegove pogibije. Boško Perić Peša rođen je 1971. godine u selu Ražljevo, pod obroncima Majevice, negdje na sredini puta između Brčkog i Bijeljine. Svoje školovanje je započeo u rodnom selu Ražljevo. Bio je primjeran i vrijedan đak. Osnovnu školu je završio 1986. godine poznat kao, već tada, snalažljiv momak, dalje školovanje je nastavio u Sloveniji kod rođaka, u Ljubljani. Živeo je kod jedne od svojih sestara, u tom gradu je upisao elektrotehničku školu, smer telekomunikacije. Srednju školu je završio 1989. godine po završetku školovanja odlazi na služenje vojnog roka u tadašnji Titograd.

Tri razglednice iz Gospića

Davor i Snežana su sa djecom otišli kod prijatelja na doček nove godine u jedan stan kod „Arene“ na Novom Beogradu. Dušan je u novogodišnjoj noći ostao sam mjenjajući kanale na televiziji. Volio je narodnu muziku ali su mu već dosadili isti spletovi narodnih pjesama koji se već nekoliko godina ponavljaju na televizijama za novogodišnji program. Piše: Đorđe Pražić Sve je isto osim haljina pjevačica koje su svake godine kraće i sa većim razrezima,  naročito kod onih slabijih pjevačkih sposobnosti. Zaspao je sat vremena prije ponoći. Instiktivno se trgao na eksplozije petardi što su ih djeca bacala po naselju.  Ponovo je utonuo u san i narednog  jutra se probudio oko

Đurđica Dragaš: Svaki odlazak u Liku, dodatna je životna lekcija

U ovom strašnom vremenu u kojem je uništenje postalo merilo uspeha, ja se radujem što nisam u “trendu”, što pripadam lozi graditelja i stvaralaca, nizu onih koji su i meni i svetu ostavili samo dobro.  Obično pišem “u dahu”, u autobusu, na ulici, u sred noći, kad me probudi misao koja se prethodnog dana tek maglovito rađala. Grozničavo skupljam reči, ne dam im da umaknu i tako zauvek izbrišu trenutak u kojem dobijaju smisao, onaj sjajni trenutak kada se rađa novi tekst. Ipak, ponekad reči moraju da sačekaju, da se pokore mislima koje traže mir i blagoslov vremena. Nekad je, jednostavno, potrebno da se utisak slegne da bi uopšte ugledao

Bilogorci se sjetili svojih stradalih

U organizaciji Zavičajnog udruženja „Bilogora“ u Crkvi Svetog Marka u Beogradu, u subotu 28. novembra, služen je parastos i održan pomen stradalim Srbima od 1991. do 1997. godine u Grubišnom Polju i istočnoj Bilogori. Nakom pomena okupljeni su položili vijenac na spomenik u Tašmajdanskom parku, razmijenili sjećanja na stradale i izgubljeni zavičaj. Akcija hrvatske paravojske pod nazivom „Otkos-10“ počela je 31. oktobra 1991. napadom na Teritorijalnu odbranu Grubišino Polje, a cilj je bila likvidacija ili protjerivanje Srba sa područja istočne Bilogore. U egzodus je iz više od 30 sela krenulo oko 4.000 ljudi, a među njima je bilo i oko 250 pripadnika drugih nacionalnosti. Poslije povlačenja Srba iz istočne Bilogore,

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Oružani progon Srba sa Bilogore

Napad paravojnih formacija međunarodno nepriznate Hrvatske na Bilogoru počeo je koncentričnom vatrom i nastupanjem iz pravca Velike Pisanice, Velikog Grđevca, Grubišnog Polja, D. Rašenice i Virovitice. Najžešći okršaj odvijao se i zbio na užem području istočne Bilogore 31. oktobra 1991. godine na prilazima Zrinjskoj i Gornjoj Kovačici, na sjevernom vrhu Grubišnog Polja i na prilazima Gornjoj Rašenici i Lončarici. Niti jedan obrambeni položaj Srba toga dana nije pao u ruke napadača. U toku večeri i noći iz gotovo svih sela krenule su kolone traktora sa prikolicama, privatnih kamiona, kombija i osobnih automobila. One su se od početka Dapčevačkih Brđana slijevale u jednu kolonu koja je kasnije sezala od Male Peratovice

Svijeće

“Veritas”: Progon Srba sa Bilogore 32 godine bez kazne

Od progona Srba sa područja istočne Bilogore danas se navršavaju 32 godine, ali za to vrijeme za ubistvo 65 lica, među kojima je 41 civil, odgovarao je samo jedan pripadnik hrvatskih snaga koje su izvršile etničko čišćenje. Podsjetivši da je 31. oktobra napadom na Teritorijalnu odbranu Grubišno Polje počela akcija hrvatske paravojske pod kodnim nazivom “Otkos 10”, Dokumentaciono-informacioni centar “Veritas” istakao je da je za dva dana protjerano 4.000 ljudi iz 38 naselja. “Veritas” u saopštenju ukazuje da se u izbjegličkoj koloni prema BiH našlo i 250 Hrvata, Čeha, Mađara i Roma. Na području istočne Bilogore, oblasti koja se nalazi u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, ubijen je 41

Mićo Martinović: Slavonija `91. !?

Sve ovdje vrišti i kipi od bola, od laži i manipulacije na ovim prostorima. Slavonija `91 – ve!? Da je vojska bila vojska, a nije, da je vojska po ustavu štitila ustav, a nije… ta ostrvljena bagra koja je gurala državu u rat i nezamislivu tragediju, bila bi ugašena za 24 sata. Ali Mamula u svojoj zadnjoj knjizi “Admiral sa Korduna” niti JEDNOM riječju nije pomenuo te događaje ili uopšte slijed događaja i raspad države. Ali je zato pomenuo neke svoje pretke, barone i generale u tuđinskim vojskama koji su sijali kosti svojih sunarodnika po tuđim zemljama i za interese tuđih politika i ambicija. Ta krajiška servilnost, podređenost državi i

Trideset dvije godine od etničkog čišćenja Srba iz Požeške kotline

Navršilo se 32 godine od etničkog čišćenja Srba iz 26 sela Požeške kotline u Hrvatskoj, od kojih su 23 potpuno uništena, na osnovu pisane naredbe državnog organa, prvoj i jedinoj te vrste u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, za šta niko nije procesuiran ni pred međunarodnim, ni pred domaćim sudovima. Tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici civilne zaštite i policije Hrvatske počeli su sprovoditi državnu naredbu o evakuaciji svih mještana iz 26 sela, sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koju je dan ranije donio Krizni štab opštine Slavonska Požega, saopšteno je iz Dokumentaciono-informativnog centra “Veritas”. U naredbi, koju je kao

Đurđica Dragaš: Znam da sam ponosna što si bio moj đido

E moj djede, koliko me bole ove ruševine i tvoj trud koji polako i sigurno nestaje. Znam da je bolelo i tebe, zato si i otišao prerano… I kako da te ne boli, kako da zaboraviš i zatvoriš ta vrata?! Gledam ove slike već danima….i razmišljam … Deda je bio stvaralac, majstor, stolar koji je svojim rukama gradio život i školovao decu. Svi prozori, vrata, sve drveno što je postojalo u ovoj kući i dvorištu, njegovo su delo, njegova muka i znoj. I ne samo to! Ostavio je moj vredni đido svoj pošteni i stvaralački trag i u selu… na kućama, štalama, u podrumima, na kacama (drvenim buradima) koje je

Ranko Radelić: ŽRTVE ISTOČNE BILOGORE 1991.‐1997.

Pregled stradalih Bilogoraca na projugoslovenskoj strani u građanskom ratu i poslije njega. Svjedočenje o nevremenu. Brošura autora Ranka Radelića sadrži imena stradalih Istočnobilogoraca na projugoslovenskoj strani u građanskom ratu 1991.-1995, kao i ubijenih u postratovskoj atmosferi do 1998. Ovo je samo jedan od presjeka informacija do kojih se o tim događanjima do danas došlo. Od 2011. godine, kada je objavljen prvi takav, nazovimo ga, procesni dokumenat, došli smo izgleda do saznanja o konačnom broju sunarodnika koji su izgubili život. Preostaje, ako za to bude mogućnosti, da se dodatno istraže činjenice o životu i pogibiji ta 82 naša stradalnika i o tome ostavi trajan zapis potomcima. Za puni, objektivni, pa i

Navršava se 32 godine od likvidacije najmanje 124 Srba iz Gospića

Danas se navršava 32 godine od likvidacije najmanje 124 gospićkih Srba 17. i 18. oktobra 1991. godine u Hrvatskoj, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”. Porodice ubijenih posebno uznemirava i onespokojava saznanje da su trojica osuđenih za ovaj zločin već odavno na slobodi, napominju iz “Veritasa”. Gospiću i okolnim mjestima u jesen 1991. godine Hrvatska vojska i policija su, uglavnom pod maskama, odvodili srpske civile iz njihovih kuća i stanova i likvidirali ih raznim načinima i na više mjesta. Likvidirani su uglavnom viđeniji Srbi koji su bili lojalni novouspostavljenom hrvatskom režimu. U tom periodu je, prema “Veritasovim” podacima, ubijeno najmanje 124 lica srpske nacionalnosti, među kojima i 38 žena, od čega

I 32 godine nakon ubistva 125 Srba u Gospiću pronađeni ostaci svega 57

Veritas: Saopštenje povodom likvidacije gospićkih Srba u jesen 1991. U Gospiću i okolnim mjestima, u jesen 1991. godine, Hrvatska vojska i policija su, uglavnom pod maskama, odvodili srpske civile iz njihovih kuća i stanova i likvidirali ih raznim načinima i na više mjesta. Likvidirani su uglavnom viđeniji Srbi koji su bili lojalni novouspostavljenom hrvatskom režimu. U tom periodu je, prema Veritasovim podacima, ubijeno najmanje 125 lica srpske nacionalnosti, među kojima i 39 žena, od čega skoro polovina od 16-18 oktobra. Među likvidiranima su i deset bračnih parova i četiri para po jednog roditelja i djeteta. Do sada su pronađeni i sahranjeni posmrtni ostaci 57 likvidiranih, dok se za ostalima još

Episkop Nikodim: U Hrvatskoj ništa novo – opet i opet o ćirilici

Kao Episkop Pravoslavne Eparhije dalmatinske Srpske Pravoslavne Crkve, izražavam najdublju rezignaciju i osudu zbog skorašnjih, rekao bih bizarnih događaja u Opštini Vrsi kod Zadra, a vezanih za zahtjev direktora lokalnog komunalnog preduzeća da se u roku od 15 dana ukloni ćirilični natpis sa nadgrobnog spomenika jedne srpske porodice na groblju u Poljicima. Piše: Episkop dalmatinski Nikodim Prema njegovom tumačenju, u toj opštini nema više od trećine žitelja srpske nacionalnosti, što je preduslov da bi se zakonski ostvarilo njihovo pravo na upotrebu sopstvenog pisma, to jest ćirilice u ovom slučaju. Iskren da budem, nisam shvatio, pošto je riječ o groblju, da li misli na žive ili na mrtve, jer u slučaju

Nisu sveti ni spomenici, sporna i ćirilica

I dok bi se sve bogomolje i groblja, koja su svjedok neprolaznosti, morala poštovati, na našim prostorima ipak na bezbroj primjera, pojedincima smetaju čak i stvari koje običan čovjek ne može ni pomisliti da ikome mogu naškoditi. Piše: Miloš Vasiljević Lako je biti Srbin u Republici Srpskoj i Srbiji, ali nije u Federaciji Bosne i Hercegovine, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Strašna stratiša, ubijanje i protjerivanje naših ljudi su iza nas, ali čini se da ni u miru ono malo srpskog življa što je ostalo na vjekovnim ognjištima, nije spokojno. Posljednji u redi ispada i provokacija, kojim se doslovno rugaju našem narodu je i primjer u blizini Zadra, gdje tamošnje

Episkop Sergije: Pop Pilip i povampirena mržnja

Nakon što smo u molitvi, miru i tišini na svjetlo dana iznijeli mošti sveštenomučenika Pilipa Karanovića, mog prethodnika u sveštenstvu i mog časnog pretka, kojeg su Turci, bez suda i krivice, objesili u petrovačkom selu Prkosi daleke 1832. godine, očekivali smo da će ova vijest, objavljena bez želje za senzacionalizmom, biti dočekana sa razumijevanjem i podrškom. Ipak, suočili smo se sa grubim napadima i govorom mržnje na društvenim mrežama, gdje se, u komentarima, po već ustaljenoj i dobro poznatoj matrici srpsko-pravoslavno sveštenstvo, između ostalog, naziva „ubicama koje se kriju ispod mantije“. Istina, opet, boli one koji bi da ćutimo, da povijemo glavu pred vlastitom prošlošću, koji bi da zaboravimo sve

Đurđica Dragaš: Povratak kući

Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Sama sam…. Slušam ptice… Pitaju me gde sam bila do sad… Ćutim… Pružam ruke ka nebu, čini mi se da dodirujem ivice oblaka.. Osećam njihovu paperjastu mrežu pod prstima. Smeše mi se, nestalni, nežni, daleki.. Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Koračam kroz divlje trave, kupine mi se penju uz noge… Milujem njihovo trnje… Nebolno je, kao da samo želi da mu budem blizu, da oseti ljudsku kožu, toplotu, ritam mog srca .. Pita me gde sam bila do sad… Plačem.… Čujem čekrk sa bunara… Trčim…željna, srećna, opijena.. Čeka me kanta puna vode… Ne razmišljam, ne pitam…pijem, gasim

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala