arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

ZABORAVLjENI ZLOČIN HRVATSKIH SNAGA NA DINARI: Navršava se 29 godina od likvidacije devet srpskih zarobljenika, koji su bačeni u vrtaču

Devet pripadnika Srpske vojske Krajine, poznanika, komšija i rođaka, iz bukovičkih sela Bratiškovaca, Ivoševaca, Velike Glave, Ervenika i Kistanja, 26. jula 1995. godine, na Dinari, na predelu Medeno brdo, zarobili su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske . Vezisti SVK “uhvatili” su razgovor na neprijateljskoj strani koji potvrđuje da su svi živi zarobljeni. Autor: VC Uskoro je krenula i akcija “Oluja”, koja je dovela do pada RSK, egzodusa krajiških Srba i mnogo novih žrtava, zbog čega je ova grupa sa Dinare pala u drugi plan, podseća Dokumentaciono-informacioni centar “Veritas”. U toku 1998. godine, preko Komisije za nestala lica Herceg Bosne stigla je vest da su lovci na Dinari u

U VJEČNOST SE PRESELILA GORDANA JANIĆIJEVIĆ: Odlazak najhrabrije srpske novinarke

U danu kada SPC slavi sveštenomučenika vladiku Savu Gornjokarlovačkog i godišnjicu stradanja đenerala Dragoljuba Mihailovića odjeknula je vijest da je ovozemaljski svijet napustila ugledna srpska novinarka Gordana Janićijević, dugogodišnja novinarka kuće Politika, a kasnije urednica emisije „Srpski sv(ij)et“ koje se emitovala na TV IN4S. Gordana Janićijević je rođena 22. avgusta 1959. godine u Smederevu, od oca Đorđa i majke Radmile. – Odrasla sam u staroj, čestitoj srpskoj porodici u Umčarima. Pradjeda je poginuo na Solunskom frontu, djed je bio za kralja tako sam ja u porodici slušala drugačiju priču od one zvanične. Komunisti su nas poslije rata ojadili i mislim da se nikada nismo oporavili. Upravo djed mi nije dozvolio

HABZBURŠKI NEOOSMANIZAM: Zapad zaluđuje Sarajevo obećanjima da bi NATO proširio do Save i Drine

Činovnici EU Đozep Borelj i Oliver Varhelji, povodom godišnjice događaja u Srebrenici, saopštili su da je to “jedan od najmračnijih trenutaka u modernoj evropskoj istoriji” i zapretili: “Među nama nema mesta za one koji negiraju genocid, pokušavaju da prekrajaju istoriju i veličaju ratne zločince”. Piše: Boris Subašić Službenici aktuelne “nemačke Evrope” su “zaboravili” na nemački genocidni program prema Slovenima u Drugom svetskom ratu i autentični NDH projekat istrebljenja Srba, u kome su aktivno učestvovali mnogi muslimani iz BiH. EU je “zaboravila” i da je Jerusalimski muftija Huseini dolazio u NDH da pozdravi osnivanje muslimanske SS “Handžar” divizije od 21.000 dobrovoljaca. Taj “zaborav” istoričari opisuju terminom “proces dugog trajanja” u kome

DA SE NE ZABORAVI: Zvao se Slobodan Stojanović i samo je htio da nađe svog psa

Imao je samo jedanaest godina kada su ga, jedne duboke junske noći 1992. godine, roditelji šapatom probudili i rukom mu dali znak da je vrijeme da krenu. U zbjeg. U bijeg pred smrću. Zoru nisu smeli da dočekaju u svojoj kući, u svom selu Donja Kamenica, u bratunačko-zvorničkom kraju. Razuzdano i krvoločno zlo se spremalo da u to svoje uobičajeno “radno vreme” dođe po njih. Kao što je prethodnih zora dolazilo po druge seljane srpske vere i nacije. Iskradali su se na prstima, pognuti, u strahu da ne nagaze na neku granu i sve ostalo što od sebe zvuk daje. Plašili su se vlastitog kašlja… Čuo se samo pseći lavež,

Proboj koridora

Operacija “Koridor 92”: 32 godine od najvažnije bitke za život Republike Srpske

Navršava se 32 godine od Bitke za Koridor 1992. godine, koja je najznačajnija pobeda Vojske Republike Srpske u Odbrambeno-otadžbinskom ratu i izuzetno vojničko ostvarenje, koje se izdvaja od svih ostalih u tom herojskom dobu srpske istorije. Piše: Jelena Marković Operacija “Koridor 92”, poznata i kao proboj koridora života, bila je najveća operacija Vojske Republike Srpske (VRS) sprovedena tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini protiv Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV) u Bosanskoj Posavini. Operacija je vođena od 24. juna do 6. oktobra 1992. godine. Cilj je bio ponovno uspostavljanje putne veze između zapadnog i istočnog dela Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Razlog za pokretanje operacije bilo je

Đurđica Dragaš: Mirisalo je Divoselo na jutarnju rosu, na jabuke i pokošenu travu

Silno se namučih pre par dana pokušavajući da, na Gugl mapi, pronađem, bar približno, mesto gde je nekad bila naša porodična kuća u Divoselu. Kažem mesto zato što od kuće, posle nekoliko napada hrvatske vojske početkom 90-ih, nije ostao ni “kamen na kamenu”. Kad u pretraživač upišete Divoselo, jedino što dobijete kao rezultat je velika zelena pustoš. Nema kuća, nema puta, nema oranica… Samo zeleno “more” koje guta sve pred sobom. Tražila sam, uvećavala, pokušavala da pronađem neki trag života prema kojem bi se orijentisala… Posle mnogo muke, uspela sam (bar tako mislim) da nekako lociram parče zelenog prekrivača ispod kojeg bi trebalo da su ostaci naše kuće. Usput sam

U Belom Potoku u Beogradu održan 14. Sabor Bilogoraca

Posle Smederevske Palanke, Rume, Grocke, Pančeva i Novog Sada, u Belom Potoku nedaleko od Beograda, u hotelu „Sučević“, 9. juna 2024. se održao šesti put Sabor Bilogoraca, 14. po redu od 2010. godine u organizaciji Zavičajnog udruženja „Bilogora“. Piše: novinarka „Srpskog kola“ Vesna Pešić Okupljanje na Saboru Bilogoraca i ovaj put bilo je protkano pomešanim osećanjima radosti zbog susreta prijatelja i rođaka, bivših komšija i saboraca, ali i tuge zbog gubitka zavičaja, čitavog jednog sveta koji posle više od trideset godina nije ni zaboravljen ni prežaljen. Na Svečanoj skupštini udruženja prisustvovala su tri od četiri člana Štaba Teritorijalne odbrane Opštine Grubišno Polje iz 1991. godine Milena Mrkšić, Rade Kljajić, Regina

Zločin bez kazne i poslije 32 godine: Monstrumi tzv. Armije BiH masakrirali 24 srpska civila u Ledićima, među njima 15 žena i četvoro djece

U selu Ledići u federalnoj opštini Trnovo služen je parastos, prislužene su svijeće i položeno cvijeće povodom obilježavanja 32 godine od maskra nad 24 srpska civila koji su počinili pripadnici takozvane Armije BiH. Za taj zločin niko nije odgovarao! Većina mještana stradala je na kućnom pragu, a oni malobrojni koji su pokušali da se sakriju po okolnim šumama pronađeni su i ubijeni. Stradala su 24 civila, među njima 15 žena i četvoro djece. Najstarija žrtva Ikonija Vasić imala je 92 godine, a najmlađa Milun Tešanović – samo 18 mjeseci. – Čak djetetu od godinu i po dana, patolog nam je rekao, da su lomljene noge i ruke – rekla je

RAZBIJANjE MITA: „Bijele trake“ u Prijedoru 1992. godine

Manifestacija „Dan bijelih traka“ u Prijedoru svakog 31. maja, iz godine u godinu, privlači sve veći broj ljudi i sve veću medijsku pažnju. Njome se želi obilježiti 31. maj 1992. godine, kada su, navodno, vlasti u Prijedoru naredile muslimanima i Hrvatima da nose bijele trake oko ruke. Trake su, navodno služile, kako bi se ove grupe stanovništva obilježile i lakše bile uočljive prilikom likvidacije. Ipak, istorijski izvori opovrgavaju ovu teoriju. Ovdje ću iznijeti dokaze koji pobijaju ovu teoriju, ali i dotaći se još nekih činjenica oko sukoba u Prijedoru 1992. godine. Pođimo redom… Ne postoji naredba o stavljanju bijelih traka na ruku Zagovornici „bijelih traka“ često ističu da je 31.

Đurđica Dragaš: Bilo ih je 12!

Otišli su pamteći jedino otkucaje majčinog srca i toplinu njenog tela. Žurili su da vide svet, da ga čvrsto obgrle ručicama, da ga udahnu, da mu se osmehnu. Želeli su da polete ka suncu i trče šarenim livadama. Sanjali su miris kiše, prvi sneg i dodir mraza na obrazima. Pitali su se koliko je slano more i može li se pregaziti tolika voda. Maštali o igri, nestašnim dečjim uvojcima, o ljubavi i stidljivim pogledima ispod trepavica. Radovali su se majčinom krilu i očevom snažnom dlanu. Potrčali su ka životu verujući da će ga zagrliti, osetiti, oživeti…. Ali… ovaj svet nije bio spreman za njih! Otišli su, ne ugledavši ga, bez

12 beba, ubistvo sa predumišljajem

U bolnici u Banjaluci 22. maja 1992. godine umrla je prva beba zbog nestašice kiseonika jer SAD i ostale zapadne zemlje, tokom borbi u građanskom ratu u BiH, nisu dozvolile dopremanje humanitarne pomoći vazdušnim putem zapadnom dijelu Republike Srpske. Do 19. juna 1992. godine u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice. Na odjeljenju za intenzivnu njegu u banjalučkom porodilištu umrlo je 12 novorođenčadi usljed nedostatka kiseonika potrebnog za adekvatan tretman. Nestašica je bila posljedica blokade srpske teritorije koju su vršile hrvatske i muslimanske vojne snage u rejonu Semberije. Upućeni su mnogi apeli za pomoć putem radija, televizije, “Glasa Srpske” i

SREBRENICA : 15. maja pobijeno i zapaljeno 18 žena i staraca

Juče se navršilo 27 godina od stravičnog zločina nad srebreničkim Srbima. Tog 15. maja 1992. bošnjački vojnici su na kućnom pragu poubijali osamnaeast srpskih civila – žena i staraca Prolećnog 15. maja 1992. naoružane muslimanske snage izvršile su napad na srpska sela Međe, Osredak, Viogor i Orahovica u opštini Srebrenica počinivši tom prilikom težak masakr. Danima pre napada u više navrata vođeni su bezuspešni razgovori sa muslimanskim predstavnicima omirnom suživotu. Muslimanske pregovarače predstavnike meštana iz okolnih sela najčešće su predvodili milicioneri Hakija Meholjić i Naser Orić. Kada je Srbima izgledalo da je dogovor ostvaren muslimani, pod izgovorom da traže skriveno oružje i radio-stanicu, iznenada su napali i zaposeli navedena srpska

Kristalna noć u Zadru

02. maja, se navršilo 33 godine od prvog velikog egzodusa srpske zajednice u Hrvatskoj – zadarskoj Kristalnoj noći, kada je za 24 sata proterano oko 10.000 Srba, a sva njihova imovina, i poslovna i privatna, uništena ili minirana. Mada je u ovom zločinu učestvovalo nekoliko stotina lokalnih Hrvata, uključujući i policajce, niko još nije odgovarao pred sudom Ovaj događaj se može uporediti sa Kristalnom noći iz novembra 1938. godine, u kojoj je 15.000 Jevreja poljskog porekla proterano iz Nemačke, kaže za “Vesti” Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra Veritas. – U Zadru je kao povod iskorišćeno ubistvo hrvatskog policajca u blizini mesta Polača kod Benkovca. Međutim, kasniji događaji će pokazati da

U paklu Skenderije

Ovo je deo priče o ratnom zločinu za koji niko nije odgovarao, u sudskim spisima nazvanim ,,Slučaj Dobrovoljačka”. Izvor: BUNAR BLOG ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Telefon u kancelariji u prizemlju pomoćnog objekta Vojne bolnice Sarajevo tog 2.maja 1992. zazvonio je nešto pre 13 časova. Kapetan I klase Marko Labudović znao je ko sa tog telefona zove i pre nego što je podigao slušalicu. – Halo-izgovorio je sa zebnjom. – General Kukanjac-predstavio

Na današnji dan počeo egzodus Srba iz Zapadne Slavonije

Iz Zapadne Slavonije je na današnji dan prije 29 godina u hrvatskoj zločinačkoj akciji “Bljesak” za samo 36 sati protjerano 15.000 Srba, a ubijeno 283, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”. Hrvatske oružane snage su pod kodnim nazivom “Bljesak” 1. maja 1995. godine izvršile agresiju na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu Republike Srpska Krajine, u vrijeme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN /UNCRO – Sektor “Zapad”/. Protiv zapadnoslavonskih Srba, odnosno oko 15.000 žitelja i oko 4.000 vojnika, krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Zaštitne snage UN, na vrijeme upozorene od hrvatskih generala, povukle su se na bezbjedna mjesta, prepuštajući “štićenike” na milost i nemilost agresoru,

Episkop slavonski Lukijan, Izveštaj SA Saboru SPC o BLjESKU 1995.

U ranim jutarnjim časovima, 1. maja 1995. godine, izvršile su snage Republike Hrvatske agresiju na Republiku Srpsku Krajinu na prostoru Zapadne Slavonije. Napad je izveden sa svih strana uz učešće tri puta jačih snaga (15.000 „zengi“) uz sadejstvo tenkova, artiljerije pa čak i avijacije. Naši su imali 2 tenka i 4 topa. Iznenađenje je bilo tim veće, jer su snage RH preuzele punktove UN i odatle napale, osim toga, vlada RSK je ispoštovala sve odluke UN, onako kako je naredio predsednik Srbije Slobodan Milošević, koji je stajao iza svih tih odluka. Što se tiče spremnosti za rat, Zapadna Slavonija, kao najistureniji deo RSK, okružen sa tri strane Hrvatima, bila je

POZIV: Parastos Srbima ubijenim u Zapadnoj Slavoniji 1995. godine

Vašim prisustvom izražavate saosjećanje sa našim porodicama koje su izgubile svoje najmilije. I ove godine porodice nestalih i poginulih Krajišnika obeležiće Parastosom 29. godišnjicu stradanja srpskog naroda u akciji hrvatske vojske „Bljesak“, na području Zapadne Slavonije. Parastos će se služiti u crkvi Sv Marka u Beogradu, 1.  maja 2024. godine, (sreda)  s početkom  u 11 časova. Nakon parastosa u tašmajdanskom parku, biće položeno cveće na spomen ploču stradalim Srbima. Vašim prisustvom izražavate saosjećanje sa našim porodicama koje su izgubile svoje najmilije. S poštovanjem, Predsednica: Dragana Đukić

„Veritas” čuva istinu o 8.500 stradalih u Hrvatskoj

Ubice u najvećem broju slučajeva nisu procesuirane. Baza podataka Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas” čuva istinu o sudbini oko 8.500 lica stradalih tokom rata u Hrvatskoj. Od tog broja, 38 odsto su civili usmrćeni i masakrirani najčešće na kućnom pragu. Njihove ubice u najvećem broju slučajeva nisu procesuirane, izjavio je direktor „Veritasa” Savo Štrbac. On je naveo slučaj Anđe Katić (djevojački Meljanac, 73), koja je ubijena ispred svoje kuće u selu Otišić kod Sinja 16. jula 1993. Jedan od ubica je bio Tihomir Armada zvani Mirko iz Hrvaca, koji je tada imao svega 23 godine. „Armada je, kada je Anđa upisana u našu bazu podataka u februaru 2001. godine, još nekažnjen živeo

Pre­da­va­nje s film­ske tra­ke dr­ži pa­žnju đa­ka na ča­su isto­ri­je

U Osnov­noj ško­li „Bu­banj­ski he­ro­ji” u Ni­šu osma­ci će da­nas – tač­no če­tvrt ve­ka od po­čet­ka Bit­ke za Ko­ša­re – o naj­po­zna­ti­joj bor­bi to­kom agre­si­je NA­TO-a i hra­brim bra­ni­o­ci­ma do­mo­vi­ne u epskoj bi­ci u re­jo­nu ču­ve­ne ka­ra­u­le uči­ti iz do­ku­men­tar­ne pri­če ko­ju su na film­skoj tra­ci ovekove­či­li Đor­đe Bo­ja­nić, na­stav­nik isto­ri­je, i De­jan Jo­va­no­vić, ve­ro­u­či­telj u ovoj ni­škoj osmo­let­ki. Piše: Milenija Simić-Miladinović Oni su tvor­ci do­ku­men­tar­ca „NA­TO agre­si­ja 1999. – Ko­ša­re”, ko­ji je, uve­ra­va­ju, ura­đen ra­di obra­zo­va­nja: „Ni­je pro­fi­ta­bi­lan, ra­đen je bez bu­dže­ta, ali iz du­še, sr­ca i lju­ba­vi pre­ma otadž­bi­ni Sr­bi­ji, za osma­ke i sred­njo­škol­ce da bi uče­ni­ci­ma pri­bli­žio su­šti­nu i zna­čaj bit­ke i ju­na­ka sa Ko­ša­ra.” „I da­nas,

Đurđica Dragaš: Košare – petnaestorica na jednoga!

Takav je bio odnos snaga 9. aprila 1999. godine kada je napadnuta karaula Košare. Oko stotinak golobradih mladića, mahom na odsluženju vojnog roka, branilo je tog dana svoju zemlju, svoju porodicu, sve nas koji smo bili iza njihovih herojskih leđa! Verujem da niko od njih, kada su samo par meseci ranije krenuli u vojsku, nije mogao da pretpostavi u kakvom će se paklu naći. Bili su to obični mladići, mahom iz skromnih porodica koje nisu imale ni para, ni uticaja da ih “preko veze” smeste u neki bezbedniji deo zemlje ili ih pošalju u inostranstvo kako bi izbegli rat. Bili su to mladići koji su iza sebe ostavili detinjstvo, prva

DR RADOMIR PAVLOVIĆ: Opet Srebrenica

Ovih dana opet dolaze signali od anglosaksonske politike da će Nijemci u Generalnoj skupštini UN ponovo pokrenuti rezoluciju o „genocidu“ u Srebrenici. Isti ti Nijemci su u periodu 1941. – 1944. godine napravili genocid nad srpskim narodom u Podrinju, preko svojih izvršilaca, a to su bile ustaše pod vođstvom Francetića legije, koje su u Srebreničkom srezu od 1941. do 1945. godine ubile 2.264 Srba na najsvirepiji način, a od toga je bilo 430 djece. Ukupno je od 1941. do 1945. godine na području Srebrenice ubijeno 6.469 srba. Isti ti Nijemci su u operaciji ”Trio” 1942. godine pobili na Drini više 100. 000 Srba, od Foče, preko Višegrada, Srebrenice i Bratunca,

Bojan Vegara: SMIJEMO LI UOPŠTE U SRBIJI ŠKOLOVATI DJECU?

Da li ja kao neko ko je vidio sve strahote rata u Sarajevu, smijem doći u Novi Sad ili Beograd da izdam knjigu o tim strašnim danima i da li djeca mojih prijatelja, kumova i rođaka uopšte smiju da dođu da studiraju u Srbiji, a da ih profesori ne smatraju fašistima i genetskim otpadom? Zakolju ti komšiju, siluju komšinicu pred djecom, od čega se jedno trajno razboli. Zatvore ti đeda od 74 godine u logor i razmjeniš ga sa 34 kile, a baba se danima krije u trapu za krompir i odvode je u logor kad požele. Onda u ratu gledaš prosut mozak druga, otkinute dijelove tijela vršnjaka, a na

INSTITUCIONALNI I DEMOKRATSKI ODGOVOR SRPSKE NA NASILNO DJELOVANjE

Srpska je ugrožena institucionalno i suštinski. Samo sloga i jedinstvo našeg naroda i svih faktora jesu odgovor Srpske na ozbiljne izazove Republika Srpska ima potencijal da uz mirne, institucionalne, demokratske, pravne i političke odgovore odbije nasilno i na prevari zasnovano djelovanje čiji je cilj otimanje svih njenih ključnih nadležnosti, njene imovine i prava odlučivanja garantovanog Ustavom i Dejtonskim mirovnim sporazumom, poručeno je sinoć na narodnoj tribini “Ugrožena Srpska – odlučan odgovor”, koju je u Šargovcu kod Banjaluke organizovao Pokret “Odbrana Srpske”. Predsjednik Pokreta Darko Matijašević rekao je da je cilj montiranog političkog procesa pred Sudom BiH pokušaj političke eliminacije predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, čime bi Srpska bila institucionalno obezglavljena

Bojan Vegara: Znate, mi taj rat nismo izgubili

Junački smo krv prolivali u tom ratu, u duplom obruču i protiv čitavog svijeta. Mi smo svima donijeli mir i Republiku Srpsku, a onda su nas svi zaboravili. Kad sam se noćas vratio iz Sarajeva kući u Bratunac, nisam bolovao za rodnim gradom. To mi je prvi put da odem, a da neki teret na leđima, velik ko Bjelašnica, ne donesem u sebi i da ne bolujem za tom vodom i tim zrakom, bar, nekoliko dana. Zato valjda za ovih 28 godina nisam ni bio više od desetak puta tamo, od toga sam samo četri puta otišao tamo gdje sam proveo djetinjstvo i rat. Sva četri puta sam se umacupao

Svijeće

Hadžići: Obilježeno 28 godina godina od egzodusa Srba iz Sarajeva

Povodom 28 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva, služen je parastos u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Hadžićima. Obilježavanje egzodusa nastaviće se sutra u manastiru na Ravnoj Romaniji i vojničkom groblju „Novi Zejtinlik“. Predsjednik Srpske Milorad Dodik rekao je da je egzodus Srba iz Sarajeva, iako jedna od najvećih i najpotresnijih tragedija koja je zadesila stradalnički srpski narod na kraju 20. vijeka, bio i egzodus do slobode jer su ljudi napuštali svoja imanja i vjekovna ognjišta da bi slobodno živjeli u svojoj Republici Srpskoj. Egzodus je i Savu Poljčića i njegovu porodicu odveo u Bratunac, gdje, kaže, nije bio svoj na svome. Nije, kaže po povratku u Hadžiće doživljavao neprijatnosti,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala