arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Mastilović: Progon Srba – vrhunac viševjekovnog procesa zatiranja

11.03.2024

Direktor Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović izjavio je da bi se cijela istorija srpskog naroda na prostoru Sarajeva mogla sažeti u rečenicu da je to bio viševjekovni kontinuitet trajanja i zatiranja, te da ono što se desilo sarajevskim Srbima u posljednjoj deceniji 20. vijeka predstavlja vrhunac procesa zatiranja. – To je vrhunac zatiranja i to ne samo fizičkog već i ekonomskog, kulturnog, duhovnog, istorijskog, da bi se to na kraju pretvorilo u zatiranje pamćenja i prava na pamćenje, koje nažalost i danas traje – rekao je Mastilović. On je naglasio da progon Srba predstavlja vrhunac stradanja i zaokruživanje procesa zatiranja Srba u Sarajevu koji su preko noći

Za ubistvo srpskih djevojčica niko nije odgovarao

08.03.2024

Navršava se 29 godina od ubistva srpskih djevojčica Milice Lalović i Nataše Učur u sarajevskom naselju Grbavica, a za taj zločin još niko nije odgovarao. Snajperista sa zgrade “Lorisa” na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice

Priča o zvezdašima u ratu: „Ne pucaj, mi smo naši!“

04.03.2024

Put sa koga se najveći broj Delija nikada više nije vratio, put sa koga su zauvek otišli u večnost i tamo ostali. Toga dana, zlokobne ratne zime 1993. godine, u jeku najžešće neprijateljske ofanzive, mehanizovano-oklopna brigada krenula je iz Benkovca, da bi preko snegom zavejanog Velebita stigla u Gračac i u direktnom okršaju sa neprijateljskom vojskom, sprečila njeno napredovanje, pustoš koju je ostavljala iza sebe, zločine bez presedana i zauzimanje dominantnih visova Velebita (1758), Velikog Alana (1411m), Malog Alana (1044m), Ćelavca (1207m), Bobije (1059m) i Prezida (768m), a samim tim i zauzimanje najvećeg dela Republike Srpske Krajine. Put nas je vodio uz obalu Karinskog mora, prvo kroz Karin Donji, a

Bojan Vegara: TETRIS

19.02.2024

Što bi primirja bi! Tog dana sam izašao oko podne napolje i vucarao se po Hadžićima. Skoro da nikog na ulici nema koliko je vruće. Još jutros sam se čuo sa Jugom i bilo mi je mrsko da idem na kupanje u Blažuj. Vrućina je, a biciklo mi kod babe u Binježevu i nikako mi se ne klapa po njega. Blejao sam na stepenicama ispred zgrade i u parku. Kad mi je dosadilo otišao sam da bacim krug do pijace i vidim da možda dole nema nekog od raje. Taman što sam došao do pijace, sreo sam tetka Pepila, a on me zovnu i reče mi. -Nisam te vidio ovih

Bojan Vegara: Njeno veličanstvo PRAGA je čudo od oružja i najviše su je se muslimani bojali od sveg oružja u ratu

12.02.2024

Ćaća mi je tek u Bratuncu nakon rata priznao, da je zamolio Sokola, da me uzme na pragu. Već peti dan traje muslimanka ofanziva. Sve grmi od granata i zemlja se trese. Dan prije ofanzive smo izašli kod đeda i babe na vikendicu pod samim Igmanom. Gore ne padaju granate često, kuće su raštrkane. Granate muslimani koriste samo za granatiranje gusto naseljenih djelova grada. Tuku po zgradama u centru i po Žunovnici. Svaki dan na grad padne oko hiljadu granata. Pritisak prave na vojsku tim krvničkim granatiranjem civila. Pravi pakao je u centru. Često brojim granate i gledam dvogledom gdje padaju, a nekad se grad dugo ne vidi od dima

SRPSKI NAROD U AVNOJEVSKOJ HRVATSKOJ: Promocija knjige dr Momčila Diklića u Zrenjaninu

09.02.2024

U Salonu Narodnog muzeja Zrenjanin, u petak 29. decembra je održana promocija knjige dr Momčila Diklića „Srpski narod u avnojevskoj Hrvatskoj: kako je nestao jedan narod!?”, u organizaciji „Svetosavlja” iz Zrenjanina. Na promociji su govorili Dušan Stjepanović, istoričar i predsednik Aktiva nastavnika istorije osnovnih škola grada Zrenjanina, Milojko Budimir, muzejski savetnik i generalni sekretar „Udruženja Srba iz Hrvatske” (Beograd), Vladimir Bursać, autor rada iz Zbornika „Građanski rat u Hrvatskoj 1991–1995”, i autor knjige Momčilo Diklić, doktor istorijskih nauka. Ovom prilikom promovisan je i Zbornik radova br. 19, pod nazivom „Građanski rat u Hrvatskoj 1991–1995.”, za 2023. godinu. “Večeras je promocija knjige o nestanku Srba u avnojevskoj Hrvatskoj. Tada je bila

Bojan Vegara: HLjEB ZA PREMJESIT

08.02.2024

Tog ratnog ljeta smo pregradili Zujevinu kod opštine i napravili bazen. Kupali smo se i sunčali, te uživali u čarima ljeta. A najviše u primirju, jer već danima ne puca. Negdje malo iza podne, sjetih se da nisam premjesio hljeb. Mama nam je rekla da ga premjesimo da ne bi zaboravili i da ne pokipi. Često se desi da zaboravimo, ali tog jutra smo se buraz i ja dogovorili da je moj red da ga premjesim. A i pušilo mi se, pa sam požurio da jednu zapalim u stanu dok nikog nema. Hladovina u stanu me razgali i uzeh makaze da isječem cigaru koja je u refuzi i duga je

Kojić: Predstavom u Memorijalnom centru u Srebrenici skreću pažnju sa srpskog Aušvica – logora “Silos”

28.01.2024

Predsjednik Skupštine Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić ocijenio je da se današnjom predstavom za javnost u Memorijalnom centru u Srebrenici želi skrenuti pažnja sa obilježavanja 28 godina od zatvaranja sarajevskog Aušvica – logora “Silos” i sakriti istina o mučenju sarajevskih Srba tokom proteklog rata u BiH. Kojić je rekao da je obilježavanje Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta u Memorijalnom centru Srebrenica “dokaz da muslimani uz pomoć Zapada žele i dalje da guraju priču o lažnom genocidu nad muslimanima u Srebrenici”. – Sama činjenica da je jedan od govornika bio lažni visoki predstavnik pokazuje da je ovo jedna velika farsa i laž. Kristijan

Bojan Vegara: Logor Silos – sarajevski Aušvic

27.01.2024

Familijo, kumovi, prijatelji i komšije nek vam je srećna ova 28 godišnjica slobode i nek vam je Sveti Savo uvijek na pomoći! Prije 28 godina, na Svetoga Savu raspušten je zadnji koncentracioni logor za Srbe, Silos u Tarčinu. Raspušten je dva mjeseca po završetku rata i sigurno je najozloglašeniji logor kakav na srpskoj strani ni u snu nije postojao u tadašnjem Srpskom Sarajevu. Poznavao sam i poznajem većinu logoraša, jer sam sa tog kraja i znam sve njihove muke u tih 1357 dana postojanja Silosa. Pola moje familije je prošlo kroz taj logor i kroz logore u mojoj školi 9. Maj Pazarić i kasarni Krupa, iz kojih su svi kasnije

Prošlo je tri godine od smrti istoričara Mileta Dakića

25.01.2024

Prošlo je tri godine kako je preminuo istaknuti krajiški istoričar, pisac i krajiški političar mr Mile Dakić (1931). Mile Dakić je bio dugogodišnji direktor Memorijalnog centra Petrova gora, a od 1997. godine bio je predsjednik Udruženja za pomoć izbjeglicama i prognanicima iz Hrvatske. Bio je profesor u Karlovcu, upravnik Narodnog sveučilišta i direktor Memorijalnog parka Petrova gora, a od 1974. do 1987. godine bio je predsjednik Skupštine Opštine Vojnić. Kasnije je postao predsjednik Jugoslovenske samostalne demokratske stranke u Hrvatskoj, zatim potpredsjednik Srpskog nacionalnog vijeća SAO Krajine 1990/1991. Osnivač je radio-stanice Glas Petrove gore 1973. godine, zatim srpske RTV Petrova gora 1991. godine. Od 1992. do 1995. godine bio je predsjednik komisije Republike Srpske Krajine

Savo Štrbac: Junaci Ravnih Kotara

23.01.2024

Hrvatske oružane snage 22. januara 1993. godine izvršile su agresiju pod kodnim nazivom “Maslenica” na južne delove Republike Srpske Krajine, iako je to područje bilo pod zaštitom plavih šlemova. Osmog dana od početka agresije Ravnim Kotarima i Bukovicom bolno je odjeknula vijest da je poginuo komandant benkovačke brigade pukovnik Momčilo Bogunović (42), rodom iz Biljana Donjih, sela na prvoj liniji fronta. Pričalo se da je poginuo jurišajući na neprijatelja ispred svojih boraca i da je život izgubio zbog neadekvatne prve pomoći. Iako sam tih prvih dana agresije na ravnokotarska sela dnevno beležio i po desetak imena poginulih srpskih boraca, smrt pukovnika Momčila me posebno potresla, pošto sam ga znao još

Bojan Vegara: PRDEŽ I VBR

18.01.2024

Pala je raketa tačno metar od kraja mojih tragova u snijegu i mjesta gdje sam čučao. Ustali smo rano tog dana. Probudio nas tata vratima kad je pošao na liniju. Ostali smo da ležimo na hodniku, dok neko od ukućana ne ustane. Mada, znali smo da mama ustane rano da prati tatu i da je već budna. Miljan je upalio ono kandilo, a ja sam popravio jastuk. Odjednom zazvoni telefon i javih se. A sa one strane tetka mi reče da joj dam babu. Okrenuh se i rekoh Miljanu. -Idi zovi babu, traži je tetka! On odma ustade i ode po babu. Pojaviše se kroz pola minute iz malog hodnika. Primjetih

Savo Štrbac: Kome je i zašto hrvatska vlada otpisala dugove

15.01.2024

Vlada Republike Hrvatske je na 274. sednici, održanoj 28. decembra 2023. godine, usvojila Odluku o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj, tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih Republici Hrvatskoj, u određenim postupcima. Informacija o usvajanju ove odluke pod istim datumom objavljena je na službenom sajtu hrvatske vlade, na kojem je objavljen i predlog teksta odluke. „Veritas” je dan kasnije na svom sajtu objavio vest o usvajanju i tekst pomenute odluke, dok hrvatski mediji prvih devet dana ni slova nisu posvetili ovoj odluci. Tek 5. januara 2024, na portalu braniteljskog foruma, pod naslovom „Vlada oprašta dugove pripadnicima srpske nacionalne manjine na ime izgubljenih sudskih sporova protiv

Bojan Vegara: BROVING I ČOKOLADA

11.01.2024

Bila je to jedna od naših igara nalik ruskom ruletu, zbog čokolade koju niko okusio nije.. Nekad, krajem maja ’94-te bilo neko duže primirje i stigle su čokolade u Hadžiće. Čokolade iz Kiseljaka koje su koštale pravo malo bogatstvo. Mi tadašanji klinci koristili smo to primirje i vucarali se po čitav dan. Sunce i lijepo vrijeme izmamili su dosta ljudi napolje, jer svima je bilo dosta stanova i zatvorenih prostorija bez trunke svijetla. Tog dana kad je stigla čokolada, mi smo se zadesili na kraju grada, gdje je probijeno brdo za zaobilaznicu oko Hadžića. Bilo nas je možda petnaestak i bili smo klinci bez trunke mozga i mudima do poda.

GORAN LUČIĆ: SVIJEĆA ZA MILICU

11.01.2024

Veče koristim da šetam Tašmajdanom. To mi je vrlo draga beogradska bašta, još se čvrsto vjeruje da su zapravo ovdje spaljene mošti Svetog Save. Ispod Tašmajdana su mreže podzemnih skloništa i tunela, ovdje su i njemačke trupe imale svoje zaklone tokom Drugog sv.rata. – Imate li upaljač? – izbaci me iz dubokog nutarnjeg lutanja momak sa sportskom torbom. Izgledao je kao da se vraća sa treninga. Kiša sipi a on pokisao na ulici djeluje malo čudno. – Ne pušim. – odgovaram hladno. Pun mi je princip ovakvih likova što duvan uživaju a vatru traže po ulici… Nosi frajeru ‘lulicu uz guzicu’, što bi se seoski dolje kod nas odbrusilo. Zaustavljam

IZMEĐU USTAŠKOG ZAGREBA I AUTOŠOVINISTIČKOG BEOGADA

10.01.2024

NAD ZAPISIMA O JASENOVCU U „BERLINSKIM DNEVNICIMA“ NIKOLE ŽIVKOVIĆA KO JE NIKOLA ŽIVKOVIĆ? Rođen 28. avgusta 1952. godine u selu Dragoševci, u jednom od najzapadnijih srpskih zavičaja, uskočkom Žumberku u današnjoj Hrvatskoj, Živković je od 1970. do 1972. bio mornar, da bi 1977. diplomirao filosofiju i istoriju na Zagrebačkom univerzitetu. Od 1979, živi u Berlinu, gde upotpunjava svoja znanja na tamošnjem Slobodnom univerzitetu. Jedan od najboljih poznavalaca nemačko – srpskih odnosa, autor dragocenih knjiga, među kojima je i ona o slici Srba u nemačkim medijima devedesetih godina 20. veka, prevodilac Švikertove povesti o unijaćenju pravoslavnog Žumberka, kao i memoara visokih Hitlerovih poverenika, Hermana Nojbahera i generala Gleza fon Horstenaua, Nikola

Bojan Vegara: GLADNE OČI I FETA SIR

06.01.2024

Bogu dušu, Bog je neće.. Danima su padale granate. Nije bilo struje i vode. A još od sredine oktobra osim riže i hljeba nismo ništa drugo usta stavili. Tog jutra nisam mogao da jedem rižu. Povraćalo mi se od nje i nisam mogao ni da gledam u nju. Rekao sam mami. -Ja ovo ne mogu da doručkujem, gadi mi se. Trpiću do ručka, a možda bude danas i sledovalje u Crvenom Krstu. Majka je samo ramenima slegla, napravila neku tužnu facu i rekla. -Nemam ništa drugo, a ti ako ne možeš trpi glad. Otpuhno sam glasno, uzeo improvizovano kandilo napravljeno od razrezanog čepa, vate i fildžana, upalio ga i uzeo

Lalović: Pravda za Jošanicu ugledaće svjetlost dan

29.12.2023

Dušanka Lalović, svjedok pokolja Srba u Jošanici, rekla je da sjećanja ne blijede ni 31 godinu poslije ovog monstruoznog zločina, a da su sva dešavanja oko podizanja optužnica protiv odgovornih, prvobitnog odbijanja Suda BiH da ih potvrdi, a onda naknadnog potvrđivanja, dodatno povrijedila ratne rane preživjelih mještana Jošanice. “Bilo je veoma bolno. Svi znamo šta se desilo u Jošanici, a tamo neko jednom olovkom pokuša da izbriše taj zločin kao da se nije desio. Neshvatljivo je da neko kaže da je mala Danka, dijete od dvije i po godine, bila vojna meta. To su takve uvrede za žrtve, za nas preživjele, za cijelu Republiku Srpsku”, rekla je Lalovićeva, koja je

Sine! Ratniče! Ženo! Majko! Ima Boga i za nas Srbe.

26.12.2023

Javio se. Više nismo sami, sjedinjeni smo s Bogom. Na koridoru negde kod Modriče. Mlad, pokušavam sve ali osećam da ga gubim a on me smireno pita: Doktore Srbijanac na koju je stranu Beograd ? Tamo junače, pokazujem rukom. Okreni me Doktore tamo, hoću da umrem gledajući u Srbiju. Radio sam kao lud, kao natčovek. Verovatno sam od samog Boga crpeo snagu. Od Srpstva kroz vekove punio sam se silinom i moći. Krv i smrt, vrisak tuge, hropac odlazećih duša, i opet, radost pobede nad smrću. Zahvalnost najbližih, zahvalan pogled spašenog, upijali su se u moju dušu. Sine! Ratniče! Ženo! Majko! Ima Boga i za nas Srbe. “Doktore, ljudino, Bog

Savo Štrbac: Rođendan Republike Srpske Krajine

23.12.2023

Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, u organizaciji Kluba za društvene odnose, 14. decembra ove godine održana je tribina pod nazivom „Pravni subjektivitet Republike Srpske Krajine”, na kojoj sam, pored Branka Rakića, redovnog profesora na tom fakultetu, i istoričara Milana Gulića, i ja bio jedan od govornika. Organizatori su pred nas govornike stavili spisak pitanja koja bi „voleli da obuhvatimo”: okolnosti koje su dovele do formiranja RSK, proglašenje RSK, garancije za opstanak, unutrašnje uređenje (državni organi, oružane snage, privreda, Ustav), svakodnevni život u RSK (demografija, kultura i obrazovanje, učešće stanovništva u odlučivanju), status RSK (međunarodno priznanje države i vlade, diplomatski predstavnici), Plan Z-4, kraj rata, gubljenje teritorija, ukidanje RSK i

Bojan Vegara: RECI ĆAĆI DA TRAŽI KAMION

23.12.2023

DESILO SE 21. DECEMBRA 1995 GODINE Ujutru, kad sam ustao da idem u školu, mama mi reče. -Kad dođeš danas iz škole idi kod babe i đeda, vidi kako su i donesi jaja i mlijeka! Klimno sam joj glavom i otišao u školu. U školi sam bio do velikog odmora i vratio se kući, čim je mami prošla pauza za doručak, da me ne bi zatekla kući. Od kraja novembra u školu idem samo da starcima zamažem oči. Selimo i nikako mi ne paše tišina na času. Donese mi neke crne misli o ponovnom izbjeglištvu. A takva bjeda me oneraspoloži. Znam kako je to i nikako ne želim ponovo da

Pokolj na praznik, krvavi Nikoljdan

18.12.2023

Na Nikoljdan, 19. decembra 1992. godine muslimanska vojska iz Goražda na kućnom pragu svirepo je ubila 56 mještana Gornje Jošanice kod Foče, među njima 16 Višnjića, a jedna od rijetkih preživjelih iz ove srpske familije Dušanka Višnjić, danas Lalović, priča da još pamti lica zločinaca, dovikivanje i pucnjavu dok su pokušavali da je uhvate. Dušanka, koja je tada imala nepunih 18 godina, dan uoči Nikoljdana došla je na selo kod babe i djeda da zajedno sa njima dočeka i proslavi krsnu slavu. Prisjeća se da je pomagala babi i tetki da pripreme slavsku trpezu, a kada je zapucalo u osvit zore nisu bili svjesni da je to napad. – Ne

Živko Korać – Poslednji aktivni vojnik Republike Srpske Krajine

18.12.2023

Pisana priča o jednom čoveku koji nije hteo da se povuče sa kolonom izbeglica 1995. u hrvatskoj agresorskoj operaciji ”Oluja”. Uzeo je oružje i odmetnuo se u šume gde je bio strah i trepet za hrvatske bojovnike punih 5 godina. Živko Korać je rođen 29. oktobra 1957. u Velikom Šušnjaru u srcu Banije u porodici velikih vernika, zbog pravoslavne svesti i velikog patriotizma nikad nije bio član komunističke partije, što mu je bila prepreka da dobije posao u velikim firmama. Odmah na početku ratnih sukoba Živko se odaziva pozivu i stupa u odbranu srpskih sela i gradova na Baniji. Takođe je bio jako poštovan zbog svoje blage naravi ali i

Sjećanje na stradale u Jošanici

17.12.2023

Na Nikoljdan će se navršiti 31 godina od zločina u fočanskoj mjesnoj zajednici Jošanica, kada je muslimanska vojska svirepo ubila 56 mještana srpske nacionalnosti. U osvit nikoljdanskog jutra 1992. godine, pripadnici vojske koja je sebe nazivala Armijom BiH ušli su iz pravca Goražda desnom obalom Drine u zaleđe srpskih položaja i paleći sve pred sobom, na kućnom pragu, dok su se spremali da slome slavski kolač, masakrirali srpske žene, starce i djecu. Desetak zaselaka Gornje Jošanice izbrisano je sa geografske karte, popaljene su ne samo kuće, već i pomoćni objekti, uz nejač, ubijana je i stoka, a gdje su to stigli zločinci su čak posjekli i stabla voćaka. Stradale su

POŽEŠKA KOTLINA: Sećanje na 42-oje žena i staraca koje su 1991. pobili Hrvati

15.12.2023

Navršilo se 32 godine od masovnog zločina nad 42-oje civila srpske nacionalnosti u Požeškoj kotlini. Do danas niko nije odgovarao za ovaj masakr. U tom etničkom čišćenju 23 sela potpuno su uništena, a, prema još nepotpunim podacima „Veritasa“, ubijena je 71 osoba srpske nacionalnosti, od kojih su 33 bile žene, a 42 je bilo starijih od 60 godina. Najstrašniji pokolj se dogodio se 10. decembra 1991. kada je hrvatska vojska masakrirala 42 civila – 25 žena i 17 staraca srpske nacionalnosti. Za ovaj masakr još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima. „Veritas“ podseća da su tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici civilne zaštite i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala

Prijavite se
na naš bilten

Jadovno-logo-bijeli 1

Udruženje

Kompleks Jadovno

POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM

Zapratite nas na društvenim mrežama:

Pratite našu analitiku: