arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

„Mi tada nismo gledali koja sila napada i koja je jačina te vojske, mi smo branili svetinju, Srbiju, do zadnjeg“

Da nije bilo pobeda na Košarama i Paštriku, mi ne bismo imali kumanovski Vojno-tehnički sporazum o prekidu neprijateljstava, imali bismo bezuslovnu kapitulaciju iz koje ne proizilazi Rezolucija 1244 Dokumentarno-igrani film „Ratne priče sa Paštrika“ premijerno će biti prikazan u Domu Garde na Topčideru, 23. maja u 20 časova. Film će, takođe, premijerno biti emitovan na dvadestogodišnjicu početka borbi na Paštriku, 26. maja u 21 čas na Prvom programu RTS-a. Bitka na Paštriku je primer vojničke snage, veštine, profesionalizma, besprimerne hrabrosti, i pobede, ali i deo naše zaboravljene istorije, planski i namerno zaboravljane, koja na ovaj način postaje deo našeg svakodnevnog života. Najveći deo Srbije nije čuo ni za planinu pod

SEĆANjE NA HEROJA SA KOŠARA: Odata počast Goranu Ostojiću

U Jagodini je u utorak održana komemorativna svečanost povodom pogibije komadanta 63. padobranske brigade Gorana Ostojića na Košarama u borbi sa albanskim teroristima U Jagodini je u utorak održana komemorativna svečanost povodom pogibije komadanta 63. padobranske brigade Gorana Ostojića na Košarama u borbi sa albanskim teroristima. Svečanost je održana na terenima osnovne škole, koja nosi ime Ostojica, a učestovali su padobranci 63. padobranske brigade Vojske Srbije, pripadnici specijalne vojne jedinice, karatisti Jagodine i Gornjeg Milanovca, izviđači… Njih je pozdravio major 63. padobranske brogade Milovan Ilić, a svečanost je počela polaganjem venaca na spomen bistu Ostojiću u holu škole i padobranskim skokovima. Padobranci su nosili zastavu Srbije i zastavu 63. padobranske

Albanci na jugu Srbije ponovo slave teroristu Ćazimija

Na zvaničnoj stranici Opštine Bujanovac najavljena je “tradicionalna manifestacije Dani komandanta Lešija”, odnosno Ridvana Ćazimija, jednog od vođa “Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca” koji je poginuo u sukobima sa srpskim snagama bezbjednosti 24. maja 2001. godine u okolini Velikog Trnovca. On je komandovao grupom od 600 do 700 terorista /112. brigada/ koja je izvršila najviše terorističkih napada tokom sukoba na jugu Srbije. Po agendi, objavljenoj na stranici opštine, obilježavanje “Dana komandanta Lešija” će početi 23. maja literarnim časom u bujanovačkom Domu kulture. Na kraju četvorodnevne manifestacije biće položeni vijenci na njegov grob i održana komemoracija, prenio je Portal “Jugpres”. Na ulazu u Veliki Trnovac lokalni Albanci su mu podigli

Srpski nacionalni forum: Najneobičniji genocid u istoriji

Ovo je prvi i verovatno jedini genocid u istoriji u kome se genocidirana strana umnožila, a strana koja je vršila genocid nestala, piše u saopštenju Srpskog nacionalnog foruma (SNF) iz Gračanice O tempora, o mores! Ova slavna Ciceronova rečenica se adekvatno može primeniti na poslednje odluke kosovske skupštine, koja je usvojila „Rezoluciju o genocidu, zločinu protiv čovečnosti i ratnih zločina Srbije na Kosovu“. Ni manje ni više. Da nije strašno, bilo bi smešno, ovako je morbidno. Štaviše, odluci je prethodila diskusija Fljore Brovine, koja je poslanicima pokazala sliku iz nekog iračkog pornografskog časopisa, tvrdeći da se radi o silovanju Albanki od strane Srba. Smešno? Strašno? Morbidno? Odlučite sami. Ovo je prvi i

Počinili genocid nad Srbima, a donose rezoluciju

Udruženje porodica kidnapovanih i ubijenih na KiM ocenilo je kao nepravdu da dokazani teroristi i zločinci, oni koji su, kako kažu, počinili najveći genocid nad Srbima, Romima, Gorancima na Kosovu i Metohiji usvajaju rezolucije o „genocidu Srbije na Kosovu”, prenosi Tanjug. „Pored toga ti isti daju sebi za pravo da govore o formiranju državne komisije za osnivanje „međunarodnog tribunala o počinjenom srpskom genocidu na Kosovu”“, navodi Udruženje u saopštenju. Oni kažu i da ih ne iznenađuje ćutanje međunarodne zajednice, imajući u vidu da je, kako navode, Haški tribunal ignorisao samo srpske, kosmetske žrtve i osudio samo srpske generale po komandnoj odgovornosti za navodne zločine nad Albancima. Izvor: POLITIKA

ŠIPTARI BACALI SRPSKU DECU U KREČ! Ko stoji iza stravičnog albanskog zločina u novoj Žutoj Kući? (VIDEO)

Četiri osobe je u kućnom pritvoru zbog trgovine ljudskim organima na Kosovu i Metohiji, a to je komentarisala istražni sudija Danica Marinković. Ona takođe navodi da je videla kako su bacali Srbe u krečanu u kojoj je, kako kaže, pronašla dečju šaku. Ovo je nova „Žuta kuća“ i to u centru Prištine. Postigli su napredak kad su, eto, pronašli izvršioce pa su i odredili pritvor mesec dana. Dva dana su vršili viđaj i pronašli dosta dokaza na licu mesta. Ovo je primer da je kvazi država Kosovo, takva kakva jeste. Videćemo u kom će pravcu ići tok istrage, to su samo inicijali ko su izvršioci.Mnogo toga će se saznati i

Grobnica kod Đakovice krije tela 20 Srba?

U blizini metohijskog grada, po svemu sudeći, otkriveni posmrtni ostaci osoba kidnapovanih 1998. i 1999. Na lokaciji nedaleko od Đakovice, za koju se pretpostavlja da je masovna grobnica, krajem prethodne nedelje pronađeni su posmrtni ostaci tri osobe. Veruje se da pripadaju Srbima kidnapovanim tokom 1998. i 1999. godine. Iskopavanje će biti nastavljeno tokom sledeće nedelje. Sumnja se da se u ovoj masovnoj grobnici nalaze posmrtni ostaci još dvadesetak osoba. Da su na pomenutoj lokaciji na periferiji grada ekshumirana tela tri osobe, potvrdila je i Tarja Formisto, zamenik direktora Euleksovog Odeljenja za sudsku medicinu (DFM). – Zasad smo otkrili tri tela i iskopavanje je u toku. Prve indicije su da ostaci

Ulica Milenku Pavloviću

Osečina se seća pilota poginulog u NATO agresiji Pilot pukovnik Milenko Pavlović (na slici), komandant lovačke eskadrile Vojske Jugoslavije, koji je poginuo 4. maja 1999, za vreme NATO agresije, iznad Valjeva, dobiće ulicu u Osečini. Njegovo ime će poneti sadašnja Bolnička ulica u centru varoši, a svečano otvaranje zakazano je za 4. maj. Pavlović je komandant 204. lovačko-avijacijskog puka postao je godinu pre NATO agresije. Odlikovan je Ordenom za hrabrost, a Eparhija valjevska dodelila mu je Orden Svetog vladike Nikolaja. Autor: B. P. Izvor: VEČERNjE NOVOSTI

Srpski junak sa Košara: Požurio da ode i odsluži vojsku

Dejan Kostić iz Klenka, heroj sa Košara. Sa 200 saboraca branio položaj od OVK Pre tačno dve decenije, kada su vođene najžešće borbe sa albanskim teroristima i NATO alijansom, među 108 srpskih vojnika koji su dali život za Srbiju na Košarama, bio je i Dejan Kostić (20) iz Klenka, kod Rume. Ovaj golobradi mladić se dobrovoljno prijavio za služenje vojnog roka, a mir u večnoj kući pronašao je tek šest godina posle pogibije na Prokletijama. Potresne slike, kada je među posmrtnim ostacima deset srpskih vojnika, došao da identifikuje svog bratanca, Nikoli Kostiću, ni posle toliko godina ne blede. U razgovoru za “Novosti”, stric opisuje Dejana kao pravog borca i heroja,

Tači uporedio nepostojeće zločine protiv Albanaca na Kosovu sa Holokaustom

Hašim Tači, osuđeni pripadnik šiptarske terorističke “UĆK”, nepostojeće zločine na KiM uporedio sa holokaustom. Kako mediji prenose, Hašim Tači je čak i zločine koji se nad Albancima nikada nisu dogodili, uporedio sa Holkaustom. On je reagovao u vezi sa izjavama srpskih zvaničnika koji su, kako tvrdi, „poricali da su na KiM počinjeni zločini“ nad Albancima. On ih u postu na svojoj Fejsbuk stranici poredi sa Holokaustom, navodeći da postoji samo jedna razlika u tome, kako tvrdi, što je „holokaust osuđen, a zločini Srbije prolaze nekažnjeni od strane međunarodne zajednice“, prenosi šiptarska TV na, redakcija na srpskom jeziku RTK 2. Tači smatra da „ovakav pristup Srbije ne pomaže procesu normalizacije i

KOŠARE (3): Smrtonosna zaseda – oči u oči sa OVK

U sekundi smo se, sa daljine od 40 do 50 metara, pogledali oči u oči. Već sledećeg trenutka podižu puške, počinjem da trčim, čuje se pucnjava, pogađaju me meci, seća se Duško Šljivančanin Na 53. graničnom bataljonu bilo je da izdrži dok ne stignu druge jedinice VJ, pre svega 125. motorizovana brigada, koja se probijala ka granici, istovremeno vodeći borbu protiv OVK, izbegavajući udare avijacije NATO-a i prihvatajući rezerviste. Komanda Prištinskog korpusa na prvu liniju borbenih dejstava šalje starešine, višecevne bacače raketa i četu vojne policije. Ali, trebalo je izdržati do njihovog dolaska. Major Duško Šljivančanin, komandant 53. graničnog bataljona, naređuje svom zameniku majoru Dragutinu Dimčevskom da na Košarama preuzme

Đorđe Bojanić: Albert Avdijev, ruski dobrovoljac (snajperista), na tribini „Dvadeset godina od bitke za Paštrik“ u Vranju.

Naš brat Avdijev, junak… koji se borio za nas. Njegovo herojstvo i borba za srpski narod i pravoslavlje ogleda se, pored ostalog, u činjenici da, kada ga je teroristički snajper pogodio u desno, on je svoj snajper prebacio na levo oko i nastavio da se bori dok nije pao u nesvest. Posle tragedije prebačen je u bolnicu u Prištini, a onda na VMA u Beogradu. Čim se malo oporavio, pobegao je iz bolnice i vratio se na ratište. Izgubio je desno oko, ranjen je i u ruku i ratni je vojni invalid (100%). Avdijev je iz Vladikavkaza, on ima ratnu priču od koje se može napisati ceo roman. Pored Avdijeva

Nikola Milovančev: Ima nas koji verujemo u Kosovski zavet

G. Nebojša Bakarec, funkcioner SNS-a, objavio je u „Politici“ članak „Pogubne posledice zamrznutog konflikta“. Pojedini navodi u članku ne odgovaraju činjeničnom stanju a vređaju me i kao pravoslavnog vernika (reči o „…utopijama o Kosovskom zavetu…“), pa ću se na njih osvrnuti. (Reagovanje povodom teksta „Pogubne posledice zamrznutog konflikta”, „Politika”, 16. mart.) Autor članka se zalaže za postizanje „kompromisa“ o statusu Kosova, koji bi u suštini značio promenu ustavnog rešenja o Kosovu (preambule Ustava Srbije). Za sva događanja od 2003. do danas (zločin u Goraždevcu 2003., pogrom nad Srbima 2004., proglašenje nezavisnosti Kosova 2008…) g. Bakarec krivi stanje „zamrznutog konflikta“ odnosno nepristajanje na priznanje protivpravne secesije Kosova. Ovo je velika evolucija

SA NEBA JE SEJANA SMRT: Ispovesti učesnika najvećih bitaka u odbrani KiM

Dramatična iskustva učesnika najvećih bitaka u odbrani Kosova i Metohije 1999. godine Vreme NATO bombardovanja jedinstvena je bitka u kojoj su učestvovali svi građani SRJ, posebno Srbije. Vojska Jugoslavije imala je u njoj glavnu ulogu, a posebno njene jedinice koje su bile angažovane na odbrani Kosova i Metohije. Treća brigada VJ i njen Prištinski korpus odigrali su herojsku rolu u operacijama na KiM. Bitke na Paštriku, karaulama Košare, Morina i Gorožup, kao i u dubini teritorije jedinstveni su primer herojske odbrane i nesebičnog žrtvovanja svakog oficira i vojnika. Prenosimo autentična sećanja učesnika ovih operacija. Većina ovih ispovesti objedinjena je u ediciji „Ratnik“, čiji je izdavač Medija centar „Odbrana“. PUKOVNIK DUŠKO

Oči dečaka

Na samom kraju južnog, albanskog dela Kosovske Mitrovice, kraj magistrale koja od Prištine, preko Dudinog krša vodi ka Leposaviću, nalazi se srpsko groblje. Tamo je grob srpkog dečaka, zapamtio sam mu ime i pamtiću ga dok sam živ, na kome je razlupana ploča, grob je pre pet – šest godina, kad sam poslednji put bio tamo, bio otvoren, a kosti dečaka razvlačila su paščad! Kad su tog jutra, na Zadušnice, Srbi iz severnog dela grada stigli na svoje groblje, kosti svojih očeva i sinova našli su razbacane oko grobova. Po grobovima smeće, a neki Albanci iskoristili su to jutro, određeno od Boga pravoslavnima, da bude posvećeno miru duša preminulih, da

Napade na Srbe uvek pravdaju, a nikada nam ne daju da se branimo

“Novosti” sa mati Anastasijom, igumanijom manastira Devič u Srbici , svetinje koju je pod opsadom držalo nekoliko stotina albanskih ekstremista Albanci su i 2004, ali 1999. godine obili i oskrnavili ploču ispod koje se nalaze svete mošti. Hvala Bogu da su mošti ostale u svetinji, jer su duboko zakopane u zemlju. Ovako rečima se mati Anastasija, igumanija manastira Devič u Srbici, priseća martovskog pogroma. Danas, osim monahinja u ovom manastiru, u prečniku od nekoliko desetina kilometara nema nijedne žive srpske duše. Svetinja je od martovskog pogroma, kada su konaci i deo crkve spaljeni, većim delom obnovljena. Na prilazu nalazi se punkt kosovske policije, koja je 2012. godine preuzela nadležnost od

MARTOVSKI POGROM: Zločin bez kazne pred očima sveta

Nastradalo deset Srba, srušeno i zapaljeno 35 crkava i manastira Martovski pogrom i dalje traje… Danas se navršava 15 godina od etnički motivisanog nasilja i progona Srba od strane Albanaca 17, 18. i 19. marta 2004. godine, a odjeci ovog zločina traju do danas. Pred međunarodnom vojnom i civilnom misijom na Kosovu i Metohiji, oličenom u Kforu i Unmiku, dogodili su se nečuveni teror nad Srbima i njihov progon. Tada je na Kosovu i Metohiji bilo 38.000 vojnika Kfora iz 39 zemalja, kao i 8.000 policajaca UN iz 52 zemlje. I pored toga, nečuveno nasilje Albanaca prema Srbima odigralo se pred očima čitavog sveta. Posledice martovskog nasilja nikada nisu sanirane,

Zločin sa nepopravljivim posljedicama

U pogromu je spaljeno ili oštećeno 46 srpskih crkava i manastira, oko 1.000 kuća, na desetine grobalja je porušeno, a ubijeno je 19 lica… Sutra se navršava 15 godina od martovskog pogroma, u kojem su, u prisustvu 45.000 pripadnika NATO-a, na meti Albanaca bili svi koji su govorili srpskim jezikom, kao i sve što čini srpsku kulturnu i vjersku baštinu na Kosovu i Metohiji. Sve je počelo lažnim i senzacionalističkim medijskim scenariom, kako je to OEBS kasnije zvanično ocijenio, o navodnom utapanju dvojice albanskih dječaka kod sela Čabra u rijeci Ibar, na sjeveru Kosova. Bez argumenata i činjenica, mediji na albanskom jeziku utrkivali su se u lažima da su “Srbi

Mihailo Medenica

Medenica: Srpska sela su gorela, svakom sam plamenu znao ime…

Noć nas je tog prokletog 17. marta 2004. zatekla na putu ka metohijskim enklavama. Projurili smo Drenicom bez svetala… Sumanuta “deca orla” i đavola slavila su krvavi pir. Uplašio sam se kao malo kad do tad, a nimalo me nije bilo strah- nikakvo zlo nije moglo da nas zadesi na božijem metohu, a lica suštog zla svukud oko nas… Nikad jasnije nisam video srpska sela u noći- gorela su! Ništa tužnije nego kad svakom plamenu znaš ime, znaš domaćina, sveštenika, preslavu… Gospod nas je vodio kroz ognjenu vrzinu, razgrtao je i komadima samog neba činio put… Nikakvo nas zlo nije moglo zadesiti među suštim zlom- gde đavo potpaljuje nebo i

DA SE NE ZABORAVE ZLOČINI NAD SRBIMA: Obeležavanje godišnjice pogroma na Kosovu i Metohiji

Povodom obeležavanja Dana sećanja na 17. mart 2004. – Pogrom na Kosovu i Metohiji, u nedelju u 19 časova biće održana komemorativna akademija na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu Povodom obeležavanja Dana sećanja na 17. mart 2004. – Pogrom na Kosovu i Metohiji, u nedelju u 19 časova biće održana komemorativna akademija na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. Tom prilikom prisutnima će se obratiti ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević, nakon čega će biti održan prigodan umetničko – scenski prikaz o događajima tog 17. marta 2004. Organizator komemorativne akademije je vladin Odbor za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije. Programu će prisustvovati predstavnici Narodne skupštine Republike

Bojanić: DAN SEĆANjA NA 17. mart 2004. Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID

Pre 15. godina na Kosovu i Metohiji izbili su najveći etnički zločinački motivisani sukobi od starne šiptara i dolaska međunarodnih snaga u okupiranoj srpskoj pokrajini. Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID, evo i zašto… zar zatiranje svega Srpskog što je od antičkog doba građeno, te uništene crkve, manastiri, groblja, spomenici, ti pisani dokumenti, sva ta starina, oslikana, sve te uništene freske, ta uništena kultura, duhovnost i fizičko uništenje ljudi… zar to nije GENOCID nad jednim narodom, koji se našao usamljen dok je na svo to razaranje i uništavanje mirno gledala ta demokratska Evropa? Pitam se, kakav je to narod koji uništava groblja, koji se i na

DA SE NE ZABORAVI: Svedočanstvo o genocidu nad Srbima

U Medija centru u sredu prikazan film “Stradanje – Kosovo i Metohija” autora Ranka Đinovića. Kao što žrtve imaju ime, tako ih imaju i zločinci i ona su ispisana na više od 17.000 prijava Ovo je film koji čuva istinu, delić onoga što se širom Kosova i Metohije dešavalo posle Drugog svetskog rata do dan-danas. U njemu smo videli najcrnju stranu ljudske prirode, bestijalnost, monstruozne zločine, odnos Albanaca prema živim i mrtvim Srbima, prema srpskim svetinjama i kulturno-istorijskim spomenicima. A, važan je zato što o ovim zločinima moramo govoriti, pogotovu sada kada Specijalno tužilaštvo istražuje zločine OVK i kada međunarodna zajednica, konačno, mora progovoriti jezikom istine. Ovo je rekao Veljko

Počasti za Srbina koji je krenuo sâm na 16 aviona NATO-a

Marku sa likom čuvenog pilota Milenka Pavlovića, koji je pre dvadeset godina poginuo braneći nebo nad Valjevom od NATO aviona, ovog meseca pustiće u opticaj „Pošta Srbije“. Jedna od centralnih ulica u Osečini poneće ime nastradalog pilota, prenosi RTS.   Komandant 204. Vazduhoplovne brigade poptpukovnik Milenko Pavlović, 4. maja pre 20 godina herojski se borio bez radara sa 16 aviona NATO-a. Uspomenu na slavnog pilota s posebnom pažnjom neguju u njegovom rodnom selu, Gornjem Crniljevu kod Osečine. Kustos muzeja Milan Petrović ističe da su spomen-kompleks u okviru koga se nalazi i spomen-dom posvećen pilotu Milenku Pavloviću, svojim dobrovoljnim prilozima i besplatnim radom izgradili meštani Gornjeg Crniljeva kao i svi meštani Podgorine. „Žele da sačuvaju večnu uspomenu na našeg Davida koji

Uprkos protivljenju SPC: Srbi sele i pokojnike sa Kosova

Srbi raseljeni iz Južne pokrajine sve češće odlučuju da ekshumiraju posmrtne ostatke svojih rođaka. Više desetina pokojnika godišnje bude premešteno na groblja u centralnoj Srbiji Posmrtni ostaci mladića (27) iz Prizrena, preminulog marta 1999. godine, nedavno su na zahtev njegovih roditelja ekshumirani sa prizrenskog groblja i preneti u centralnu Srbiju. Ovaj slučaj samo je poslednji u višegodišnjoj tihoj selidbi pokojnika iz pokrajine na groblja preko administrativne linije. Problem prenosa posmrtnih ostataka Srba sahranjenih na grobljima na KiM, međutim, aktuelizovano je kada je, tokom poslednjih zadušnica, na pravoslavnom groblju u Prištini uočeno više praznih grobnih mesta. PRENOS OKO 1.000 EVRA Osim izvoda iz matične knjige, ovlašćenja kod notara potpisanog od strane

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala