arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Danas 20 godina od početka bitke za Košare

Danas se navršila 21 godina od početka bitke za karaulu Košare na Kosovu i Metohiji u kojoj je poginulo 108 srpskih vojnika u neravnopravnoj borbi sa snagama terorističke OVK, regularne vojske Albanije, uz vazdušnu podršku NATO-a. Bitka za karaulu Košare na granici tadašnje SR Jugoslavije i Albanije smatra se najvećom bitkom u novijoj srpskoj istoriji u kojoj je nešto više od 1.000 golobradih srpskih vojnika, bez dovoljno municije, branilo domovinu od napada snaga koje su brojale između 5.000 i 6.000 Albanaca i njihovih pomagača. Najveći broj srpskih snaga na Košarama činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka, prosječne starosti između 19 i 20 godina, a borili su se i

Miloš Ković: Šest vekova živi Kosovski zavet i živeće i dalje

Profesor Ković sa svojim studentima redovno odlazi na Kosovo i Metohiju i u srpske enklave uveren da se na takvim mestima ljudskog bitisanja u 21. veku najbolje može ispeći zanat istoričara. Naslov i oprema: STANjE STVARI ; Izvor: Politika, 8. 4. 2020 Autor: Dragoljub Stevanović NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Imao je sedam godina kada je od roditelja tražio da mu kupe „Ilustrovanu istoriju sveta” Somerseta Fraja. Tu knjigu je video kod drugara

Bojanić: DAN SEĆANjA NA 17. mart 2004. Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID

Pre 16. godina na Kosovu i Metohiji izbili su najveći etnički zločinački motivisani sukobi od starne šiptara i dolaska međunarodnih snaga u okupiranoj srpskoj pokrajini. Priredio Đorđe Bojanić Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID, evo i zašto… zar zatiranje svega Srpskog što je od antičkog doba građeno, te uništene crkve, manastiri, groblja, spomenici, ti pisani dokumenti, sva ta starina, oslikana, sve te uništene freske,  ta uništena kultura, duhovnost i fizičko uništenje ljudi… zar to nije GENOCID nad jednim narodom, koji se našao usamljen dok je na svo to razaranje i uništavanje mirno gledala ta demokratska Evropa? Pitam se, kakav je to narod koji uništava groblja, koji se

Otac Isidor ,,Prizrenska bogoslovija je dostojanstveni predstavnik naših predaka i bogate srpske istorije i kulture, kojom obiluje ovaj grad“

Za sajt Srpska istorija, govori  jeromonah Isidor (Jagodić) zamenikom rektora Bogoslovije Svetih Kirila i Metodija u Prizrenu. – Oče Isidore, recite nam nešto o sebi, pre dolaska u Prizren?                  Pre svega, hvala Vam na pažnji i interesovanju za život i rad našeg sveštenog učilišta ovde u Prizrenu. Što se tiče Vašeg pitanja, rekao bih da nisam rođen na teritoriji Kosova i Metohije, kao da niko od mojih najbližih srodnika nije sa ovih prostora, ali se u mojoj porodici uvek osećala neraskidiva veza sa ”Kosovom ravnim” i junačkim. U ovom kratkom životu Bog me je vodio da se upoznam i živim sa ljudima u Republici Srpskoj, gde sam završio srednju

SNP Izbor je naš

Ahtisari plus, plus – Srbiji minus, minus

Nijedna dosadašnja vlast u Srbiji nije poražena od Zapada u najvrjednijem nacionalnom smislu, da je priznala samoproglašenu državu Kosovo ili neki njen dio. Nisam istoričar, ali mislim da nema primjera u istoriji da je jedan narod ili njegovi političari u miru poklonili zemlju (i te kakvu) onima koji imaju potencijal daljeg ugrožavanja životnog prostora tog naroda.  U ratu, ako se desi, to je agresija, okupacija, i narodu od kojeg se otima zemlja, ostaje legitimna želja da u promijenjenim okolnostima je povrati.  A, ako se poklanja, poklon se ne vraća, bar legitimno. Nikakva hrabrost prema Zapadu nije ako mu se ispunjavaju želje i zadovoljavaju njegovi interesi na način da se pravno

Devetnaest godina od zločina u Livadicama

U Crkvi Svete Petke u Lapljem Selu juče je služen pomen povodom 19 godina od ubistva 12 Srba raseljenih sa Kosova i Metohije u terorističkom napadu na autobus Niš ekspresa u selu Livadice, kod Podujeva. Najmlađa žrtva nerasvijetljenog zločina u Livadicama bio je dvogodišnji Danilo Cokić, a u napadu je povrijeđeno 43 raseljenih Srba koji su išli na Zadušnice u Gračanicu. Aktiviranjem mine na magistralnom putu, 16. februara 2001. godine u selu Livadice kod Podujeva, dignut je u vazduh prvi autobus iz konvoja kojima su raseljeni Srbi sa Kosova i Metohije u pratnji Kfora išli u Gračanicu, na Zadušnice. U napadu je na licu mjesta poginulo 10 ljudi, a još

Taci-Kusner-Robertson-Ceku-.jpg

Tači optužio Srbe za „balkanski holokaust“ u BiH i na Kosovu!

Predsednik lažne države Kosovo Hašim Tači napisao je danas na svojoj stranici na Fejsbuku da Srbija i dalje „negira zločine“ koji su prouzrokovali „balkanski holokaust“ u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. „Kosovo se danas pridružuje sećanju na žrtve Holokausta, genocidnog i monstruoznog zločina koji je prestravio ceo svet. Nakon Drugog svetskog rata mislilo se da će patnje miliona okrutno ubijenih ljudi Holokaust pretvoriti u neponovljiv zločin za čovečanstvo. Ali ideju i napore za istrebljenjem ljudi i etničkih grupa nastavio je srpski režim u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Masakri i etnička čišćenja nalikuju onima iz Drugog svetskog rata. I, nažalost, Srbija i danas negira zločine koji su prouzrokovali

Glasanje za NATO mora biti krivično djelo protiv ustavnog uređenja Republike Srpske

Okrugli sto u Narodnoj skupštini Srpske održan na inicijativu SNP Izbor je naš. Predložena dopuna Krivičnog zakonika RS koja bi glasila: „Predstavnici iz RS, izabrani ili delegirani u svim zajedničkim institucijama BiH (Predsjedništvo BiH, Predstavnički dom i Dom naroda BiH) koji bez referendumske odluke građana Republike Srpske glasaju o članstvu BiH u međunarodnim vojnim savezima ili organizacijama, kazniće se zatvorom u trajanju od dvije do dvanaest godina“ Predsednik SNP Izbor je naš Dane Čanković: Predloženom dopunom bi se olakšala pozicija srpskih političara u zajedničkim institucijama u eventualnoj situaciji pritiska stranaca na njih ili u slučaju kada srpski član u Predsjedništvu BiH ne bi iskoristio svoje pravo zaštite vitalnog nacionalnog interesa

KAKO DEO OVDAŠNjIH ISTORIČARA ZOVE “RATOVE DEVEDESETIH”

Evo kako jedan iz gomile ovdašnjih estradnih istoričara (nosi mašnu, strasno demitologizuje “srpske mitove” i odaziva se na ime Dejan Ristić) naziva naš otadžbinski, odbrambeni rat, vođen na balkanskim međama od 1991. pa do 1999. godine. Zove ih “ratovima za odbranu jugoslovenskog nasleđa”!!! On piše: “Uvek treba težiti objektivnosti, ma koliko to nekada bilo veoma teško… Istoričari su sukobe krajem prošlog veka odavno nazvali “RATOVIMA ZA JUGOSLOVENSKO NASLEĐE”…” Pa vi vidite kakvih sve frikova ovde ima, razmaženih nezasluženom pažnjom i privilegijama u ovom iščašenom društvu kontinuirane negativne selekcije. A ovaj tragikomični, nušićevski lik na pomen patnji i bola srpskih majki zbog “danka u krvi” i otete im dece iz naručja

Matija_Beckovic.jpg

Matija Bećković: Kosovo je najskuplja srpska reč šest vekova i tu nema revizije

Prema  rečima Matije Bećkovića, ono što je najvrednije stvoreno je u najtežim vremenima. Akademik Matija Bećković izjavio je da je Kosovo kao najskuplja riječ u srpskom jeziku to mjesto zauzelo prije šest vijekova i da je to rečeno i riješeno jednom zauvijek. „I tu nema nikakve revizije“, rekao je Bećković, koji je danas napunio osamdeset godina. Na pitanje da li ima namjeru da i u budućnosti istrajava u stavu da je Kosovo najskuplja srpska riječ, Bećković je rekao da se veliki dio njegovog života 29. novembar čestitao Republici, a da se od nedavno čestita njemu. „A to je dan Svetog apostola Mateja. A Svetog apostola Mateja prekrio je onaj vodopad

Kusturica: Kada su na Zapadu kopilad ubila Boga, Handke je pratio svoje srce

Predavanje slavnog reditelja o dobitniku Nobelove nagrade za književnost: Da smo nekada bili ovako “realni” niko ne bi ustao iz kreveta na početku Velikog rata VIŠEGRAD – Ne smemo poverovati da život može da ne bude čudo. Ovo je prilika da u Andrićevom institutu govorim o paralelnim istinama u našim životima. U svim srpskim zemljama, oni nisu baš prisutni, zatvarmo se u svoju ljušturu, pa nas pisci kao što je Peter Handke jako iznenade. Iznenade nas istinom koja nam je danas preko potrebna, kada govorimo o Kosovu i Metohiji. Jer kada o Kosovu pričamo, mi govorimo o sebi. Kosovski mit i razrešenje kosovskog čvora, to je najjača ideja koja nas

Boris Malagurski za Srpsku istoriju

Često se postavlja lažna dilema između rata i pasivnosti — treći izbor postoji, a on se sastoji u neprestanoj borbi za naše interese na Kosovu i Metohiji, bilo da se radi o pomoći našim sunarodnicima na Kosmetu, bilo da se radi o lobiranju na svetskom nivou. Da to nema uticaja, ne bi mi Haradinaj zabranio ulazak na Kosmet povodom mog filma. Za sajt Srpska istorija govori Boris Malagurski, srpski i kanadski filmski režiser, producent, scenarista, televizijski voditelj i aktivista Intervju vodi Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta SRPSKA ISTORIJA – Vaši koreni potiču iz poljskog grada Mala Gora, vaši preci doselili su se u 17. veku? Poreklo mog prezimena je, zapravo, subotičko. U Bici

Milan Ružić: Ubiti veru, ogaditi zemlju

Ne smemo dozvoliti da nam ljudi bez talenta, ali opredeljenja isplativog i povoljnog po političke prilike u svetu i u Srbiji, govore kako da se ponašamo u zemlji do koje je nama stalo. Milan Ružić (Izvor: Iskra) U trenutku kada je počela kapitalistička zima savremenog sveta, korporativni led je pokrio sve zelene površine, a tamo gde su više temperature, u sudaru sa prirodom koja smeta njegovom širenju, počeo je da varniči i zapalio Sibir i Amazoniju. Na tankom ledu smo se našli i mi, sirota zemlja bez ičega, a koju i dalje svi potkradaju kao da ima ko zna šta, pa smo se trčeći zatvorenih očiju u svojim opancima okliznuli

Sputnjik: Albanci po „kosovskom scenariju“ kupuju jug Srbije

Albanci najviše kupuju zemljište i kuće u srpskim selima koja se nalaze duž administrativne linije sa Kosovom i Metohijom, dakle oblast oko Vranja, duž granice sa Bujanovcem, ali i Toplički okrug, Prokuplje, Kuršumlija, Blace. Bujanovac (Foto: Pravda) Procene su da se samo u poslednjih pet godina na područje južne Srbije doselilo više od 11.000 Albanca sa Kosova i Metohije. Masovna kupovina srpskih kuća i zemljišta od Srba počela je još 2010. godine. Albanci najviše kupuju imovinu u srpskim selima koja se nalaze duž administrativne linije sa Kosovom i Metohijom. Opština Bujanovac tokom poslednjih meseci podseća na veliko gradilište. Zgrade niču kao pečurke, a u novim stanovima uglavnom niko ne živi.

FINSKI PSIHIJATAR: Pišem knjigu izvinjenja srpskom narodu

Finski psihijatar Pirko Turpijenen: Račak nije samo tragedija Srba i istine, nego i sramota Finske – Račak nije samo tragedija Srba i istine, nego i sramota Finske – govori ova hrabra žena ekskluzivno na “Novosti”. – Marti Ahtisari i Helena Ranta dvoje su od nekoliko Finaca koji su bili saučesnici u kreiranju tragedije srpskog naroda koja je u toku. Profesor Pintili Pentila, naš najugledniji lekar patolog, koji je nedavno preminuo, bio je duboko posramljen time kako je Ranta zloupotrebila medicinu, dok o Ahtisariju misleći ljudi u mojoj zemlji imaju samo reči osude. Upravo pišem knjigu o Račku, knjigu izvinjenja vašem narodu. Turpijenenova u Beograd treba da dođe u septembru, kada

Milan Ružić: Filipu Davidu, odgovor

Pisac, barem ga tako oslovljavaju, Filip David, izjavio je da Kosovo nije Srbija, niti će ikada biti i kako ovo svi u Srbiji znaju, ali je tako nešto teško reći. Međutim, ne vidim da je njemu bilo teško da izjavi nešto ovako skandalozno, pre svega netačno, a posle svega zlonamerno i idiotsko. Izvor: N1 Naravno, znajući prirodu takvih pseudoumetnika, ovo ne može biti ništa drugo do preporuka za neke nove izvore finansiranja ili nametanje sebe kao favorita nekom drugom žiriju za neke nove književne nagrade. Našao je za shodno da spomene i kako Srbija sada propušta priliku za istorijski dogovor sa Albancima. Ali Filip David zaboravlja da se sa okupatorima,

NATO raketama preorali grobove mojih najmilijih

Duško Maksimović, bivši prosvetni inspektor iz Prištine, o teškim danima 1999. godine: Pozlilo mi je kada sam video razbacane kosti moje žene i oca. Selio sam se više puta, ali sa mog Kosova nikad nisam otišao Da sam ih svaki dan svog života sahranjivao, lakše bi mi bilo nego što sam morao da kupim kosti mrtve žene Sunčice, pokojnog oca, i drugih Srba čiji su grob u Prištini, 27. aprila iza ponoći, pogodile NATO bombe. Krater na mestu gde je ležala supruga bio je dubok osam, a velik preko 13 metara. Sanduci i posmrtni ostaci, razbacani na sve strane, a meni je, kada sam video prizor iz pakla, pozlilo i

ISPOVEST SUPRUGE PUKOVNIKA: Prvi je umro pukovnik Lovre

Osiromašeni uranijum, koji je nato posejao na KiM, ubija već 20 godina, ovo je ispovest supruge heroja. Starešina vojne policije imao je samo 42 godine kada ga je odneo rak pluća na Božić 2001. Moj suprug Veljko počeo je da kašlje odmah po dolasku sa KiM, a već u julu 2000. na VMA su mi rekli da ima četvrti stadijum kancera na plućima. U jednim nedeljnim novinama 13. januara 2001. pojavila se prva informacija kako se sumnja da su 10 vojnika i oficira koji leže na VMA u stvari žrtve osiromašenog uranijuma, dok je moj Veljko umro šest dana pre, na Božić. Sahranili smo ga na Svetog Stefana. Da, porodica

Za “Mirditu” je Kosovo nezavisno

Samo dan posle upada ROSU na sever Kosova, u Beogradu otvoren festival umetnosti iz Prištine. Ispred CZKD policija i stotinak građana nezadovoljnih zbog održavanja manifestacije Samo dan pošto je kosovska policija pod izgovorom borbe protiv organizovanog kriminala, na severu Kosova nasrtala na nedužne ljude, u Beogradu je, u Centru za kulturnu dekontaminaciju otvoren festival kosovske kulture “Mir`dita, dobar dan”. Ispred CZKD okupilo se stotinak protivnika “Mirdite”, a policija ih je držala na tridesetak metara od ulaza. Od učesnika protesta moglo se čuti da su nezadovoljni jer, dok se usred Beograda promovišu prištinski umetnici, deca u enklavama na KiM igraju se iza bodljikave žice. Najspornije im je što, kako kažu, organizatori

AMERIKANAC SNIMA FILM O TRGOVINI ORGANIMA NA KOSOVU: Zločini iz “žute kuće” ne zastarevaju

Roman Veselina Dželetovića “Srpsko srce Johanovo”, istinita priča o bogatom Nemcu kome je presađeno srce srpske žrtve u “žutoj kući” na Kosovu, oživeće u filmu radnog naslova “Žetva” Roman Veselina Dželetovića “Srpsko srce Johanovo”, istinita priča o bogatom Nemcu kome je presađeno srce srpske žrtve u “žutoj kući” na Kosovu, oživeće u filmu radnog naslova “Žetva” američkog autora Pola Kampfa. Ovaj reditelj, scenarista i producent, čiji je poslednji film Imprisioned sa Lorensom Fišburnom pre nekoliko dana premijerno prikazan na marketu u Kanu, za “Novosti” kaže da je prvu ponudu producenta Dragana Ivanovića iz “Bandur filma” odbio, ali, onda je pročitao knjigu… – Na putu od Los Anđelesa do San Franciska

Junak sa Paštrika živi od nadnica

Andrija Lukić (41), vojnik iz čuvene bitke i akter sjajnog filma emitovanog u nedelju veče na RTS. Dobrovoljac iz Podujeva danas je raseljeno lice u Merdaru Poručio bih mladima da, kao što smo i mi tada voleli i branili svoju državu, i oni poštuju našu Srbiju, jer je ona naša kuća. Film o bitkama za Paštrik, koji je emitovan u ponedeljak uveče na RTS, snimljen je izvanredno! Sve je tako autentično, da prosto ne bi moglo bolje da se snimi, niti uradi – poručuje Andrija Lukić (41), jedan od aktera filma i ratnika koji se na licu mesta borio sa teroristima UČK, potpomognutim NATO avijacijom. Dobrovoljno se prijavio za služenje

Kad se otadžbina branila na Paštriku

Bitka je ostala zabeležana kao odlučujuća bitka za kopnenu ofanzivu NATO pakta. Za NATO, kako je navodio glavnokomandujući general Vesli Klark, bilo je to pitanje da li će se prolivati krv američkih vojnika Na današnji dan pre 20 godina počela je kopnena ofanziva UČK snaga iz pravca Albanije. Počela je bitka na planini Paštrik koja je bila odlučujuća u poslednjim danima rata. Bitka na Paštriku je drugi deo kopnene ofanzive koju su iz pravca Republike Albanije ka Kosovu i Metohiji pokušali da izvedu UČK teroristi u saradnji sa NATO snagama i regularnim jedinicama Vojske Albanije. Kad je postalo jasno da ofanziva na Košarama nije dala rezultate i da u tom

ISPOVEST ŽRTVE ALBANSKIH TERORISTA: Živim sa dva metka i čak 50 gelera u telu

Robert Stipić iz Grdelice, tokom NATO agresije preživeo napad iz zasede. Oko mene svi su bili povređeni. A onda nas je pogodila nova raketa Robert Stipić (48) iz Grdelice već dvadeset godina živi sa stravičnom uspomenom na NATO agresiju i kosovsko ratište, kada je samo pukom srećom, kao pripadnik Vojske SRJ, uspeo da preživi napad albanskih terorista iz zasede. Na to ga svakodnevno podsećaju i dva metka i više od 50 gelera, koje lekari nisu smeli da izvade iz njegovog tela. Jedan kuršum ostao je zaglavljen blizu kičme, a drugi u preponi, zbog čega je ostao invalid. Tog 29. maja, pre tačno 20 godina, Robert je na Kosovu pogođen sa

Znam kako je poginuo svaki vojnik na Paštriku

General u penziji Božidar Delić, komandant 549. motorizovane brigade koja je učestvovala u borbi na Paštriku, izjavio je danas da je zadovoljan što je doživeo da se posle 20 godina glasno govori o običnim vojnicima koji su učestvovali u toj borbi, koja je zajedno sa onom na Košarama bila ključna za zaustavljanje kopnene intervencije na Srbiju 1999. godine, prenosi Tanjug. „Drago mi je što sam posle 20 godina doživeo da se govori o tim vojnicima i tome šta su sve ti dečaci izdržali braneći svoju otadžbinu. Mi starešine smo profesionalci, školovani smo za to, ali vojnici, mladi ljudi koji su se zbog godišta silom prilika zadesili na odluženju vojnog roka

Ko je u stvari „kapetan Leši“ koga Albanci slave usred Srbije

Trodnevna manifestacija „Dani kapetana Lešija“ posvećena teroristi Ridvanu Ćazimiju, koja bi trebalo da se održi u Bujanovcu, u najmanju ruku ukazuju na ekstremističke stavove Albanaca na jugu Centralne Srbije, kaže za Sputnjik general Momir Stojanović, nekadašnji šef Vojnobezbednosne agencije. Ridvan Ćazimi bio je jedan običan terorista, ali kroz obeležavanje njegovih dana u Bujanovcu Albanci sa juga Srbije šalju poruku da oni državu Srbiju ne prihvataju kao svoju i da se ne odriču ideja o otcepljenju tri opštine sa juga Centralne Srbije, ističe Stojanović. On podseća da je nedavno i direktor Doma kulture u Bujanovcu zabranio prikazivanje ruskog filma „Balkanska međa“, a da su ulice u Tutinu dobile imena po albanskim teroristima i separatistima, nacističkim saradnicima u Drugom svetskom ratu. Sve je prošlo uz odsustvo reakcije

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala