arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Pogledajte film ,,KOŠARE” (video)

U režiji: Đorđa Bojanića, prof. istorije i đakona Dejana Jovanovića. Cilj ovog dokumentarnog filma je da približimo suštinu i značaj ove bitke i junaštva, koji ne ulazi u detalje bitke i strategiju iste. Kroz priču nas vodi borac i junak sa Košara Darko Anđelković i penzionisani general-pukovnik Vladimir Lazarević. Cela priča je protkana kroz naratorski deo i kazivanje pesnika dr Danila Vasojevića, brata junaka Ivana Vasojevića Jaguara, naglašava Đorđe Bojanić. Naš krajnji cilj je da ovaj film ponudimo svim školama u Srbiji da ga i đaci osmog razreda i srednjih škola pogledaju 25. marta u ponedeljak ili 11. aprila 2024. god, u nadi da dobijemo preporuku ministarstva prosvete. Narator u filmu je Boško Kozarski.

Bojanić: DAN SEĆANjA NA 17. mart 2004. Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID

Pre 16. godina na Kosovu i Metohiji izbili su najveći etnički zločinački motivisani sukobi od starne šiptara i dolaska međunarodnih snaga u okupiranoj srpskoj pokrajini. Priredio Đorđe Bojanić Taj dan nazivamo POGROM, a može se nazvati i GENOCID, evo i zašto… zar zatiranje svega Srpskog što je od antičkog doba građeno, te uništene crkve, manastiri, groblja, spomenici, ti pisani dokumenti, sva ta starina, oslikana, sve te uništene freske, ta uništena kultura, duhovnost i fizičko uništenje ljudi… zar to nije GENOCID nad jednim narodom, koji se našao usamljen dok je na svo to razaranje i uništavanje mirno gledala ta demokratska Evropa? Pitam se, kakav je to narod koji uništava groblja, koji se i

20 godina Društva prijatelja manastira Svetih Arhangela kod Prizrena

Ove godine navršava se 20 godina postojanja Društva prijatelja Manastira Svetih Arhangela kod Prizrena i neumornog rada članova i saradnika Društva na očuvanju kulturno-istorijskog nasleđa Manastira Svetih Arhangela, carskog Prizrena, Svete kosovsko-metohijske zemlje, duhovnog i nacionalnog identiteta Srba na Kosovu i Metohiji. Od svog osnivanja i prvog cilja – obnova manastira i pomoć monaštvu da ostane i opstane u njemu, do danas, Društvo je svojim aktivnostima bilo angažovano u obnovi svetinja i kulturnog nasleđa, uključivanje raseljenih sa Kosova i Metohije, dece, mladih i mnogih drugih u duhovni život na prostoru Prizrena i Kosova i Metohije, realizovalo brojna hodočašća, bogat kulturno-umetnički program i više manifestacija i festivala lokalnog i međunarodnog dometa.

Darko Ristov Đogo: Nema više bilo šta da se napiše

Prosto nema. Pišem ovaj tekst u nedjelju, 1.9.2024, nakon Svete Liturgije, suočen sa pritiskom sopstvene savijesti, nemoćan kao jedinka da bilo šta učinim, nemoćan da gledam konačne dane kosovske izdaje naše zavjetne zemlje i najhrabrijih od svih Srba – onih koji su ostali da žive na Kosovu i Metohiji. Pokušavao sam da živim dostojno kosovskog zavjeta. Da izrodimo Jelena i ja četvoro djece, svi rođeni na carski rez, svi – koliko smo znali i umjeli – vaspitavani u duhu svete vjere i zavjetnog Predanja, svi okrenuti oslobođenju i ujedinjenju svih srpskih zemalja a najprije Kosova i Metohije. Pokušavao sam – ponekad samo uspjevao da stignem i postignem, da pomognem riječju

12 PITANjA O KOSOVU I METOHIJI – iz ugla jednog nikog

Juče je, u nizu drugih ustanova u koje je upala, šiptarska policija zaposela i Institut za srpsku kulturu u Leposaviću, koji je 1978. kao multidisciplinarna naučna ustanova osnovan u Prištini, a onda nakon 1999. izmešten u ovu srpsku sredinu na Severu. Piše: Dr Nemanja Dević Šta, zapravo, znači da su neprijatelji ”upali” u neku srpsku ustanovu na Severu? Naši mediji koriste najčešće taj termin, koji sa sobom nosi pretpostavku da su se nakon ”upada” potom i povukli?! ”Upad”, naprotiv, ima sasvim drugu konotaciju, o kojoj niko ne govori: Šiptari dolaze sa dugim cevima, plene kompjuter i dokumentaciju, a zatim zapečate kancelariju i trajno likvidiraju rad ustanove. U različitim fazama, to

ZBOR NA KOSOVU U DALMACIJI 1893. 

Između Dinare i Jadranskog mora u Dalmaciji, po prilici na jedan sat od Knina, leži ovo drugo Kosovo polje, koje se pruža skoro do Siverićkog rudnika. Priredio: Tomo Radusin Narod, srpski koji je bio poslije propasti srpskoga carstva prinuđen, da, usljed raznijeh nedaća svojih, ostavlja svoja prađedovska ognjišta i da se na poziv austrijskih vladalaca sa oružjem u ruci i sa svojim imetkom preseli u razne krajeve Austrijsko-Ugarske monarhije – običavao je, da u novoj postojbini zatečena pusta mjesta naziva onijem imenima kakovijem je nazivao svoja mjesta, rijeke i planine svoje pređašnje carevine. Tako je Kosovo u Dalmaciji dobilo ime svoje od Kosova u Staroj Srbiji, na kome je propalo

Pre­da­va­nje s film­ske tra­ke dr­ži pa­žnju đa­ka na ča­su isto­ri­je

U Osnov­noj ško­li „Bu­banj­ski he­ro­ji” u Ni­šu osma­ci će da­nas – tač­no če­tvrt ve­ka od po­čet­ka Bit­ke za Ko­ša­re – o naj­po­zna­ti­joj bor­bi to­kom agre­si­je NA­TO-a i hra­brim bra­ni­o­ci­ma do­mo­vi­ne u epskoj bi­ci u re­jo­nu ču­ve­ne ka­ra­u­le uči­ti iz do­ku­men­tar­ne pri­če ko­ju su na film­skoj tra­ci ovekove­či­li Đor­đe Bo­ja­nić, na­stav­nik isto­ri­je, i De­jan Jo­va­no­vić, ve­ro­u­či­telj u ovoj ni­škoj osmo­let­ki. Piše: Milenija Simić-Miladinović Oni su tvor­ci do­ku­men­tar­ca „NA­TO agre­si­ja 1999. – Ko­ša­re”, ko­ji je, uve­ra­va­ju, ura­đen ra­di obra­zo­va­nja: „Ni­je pro­fi­ta­bi­lan, ra­đen je bez bu­dže­ta, ali iz du­še, sr­ca i lju­ba­vi pre­ma otadž­bi­ni Sr­bi­ji, za osma­ke i sred­njo­škol­ce da bi uče­ni­ci­ma pri­bli­žio su­šti­nu i zna­čaj bit­ke i ju­na­ka sa Ko­ša­ra.” „I da­nas,

Đurđica Dragaš: Košare – petnaestorica na jednoga!

Takav je bio odnos snaga 9. aprila 1999. godine kada je napadnuta karaula Košare. Oko stotinak golobradih mladića, mahom na odsluženju vojnog roka, branilo je tog dana svoju zemlju, svoju porodicu, sve nas koji smo bili iza njihovih herojskih leđa! Verujem da niko od njih, kada su samo par meseci ranije krenuli u vojsku, nije mogao da pretpostavi u kakvom će se paklu naći. Bili su to obični mladići, mahom iz skromnih porodica koje nisu imale ni para, ni uticaja da ih “preko veze” smeste u neki bezbedniji deo zemlje ili ih pošalju u inostranstvo kako bi izbegli rat. Bili su to mladići koji su iza sebe ostavili detinjstvo, prva

PROTESTNO PISMO POVODOM NEOUSTAŠKIH IDEJA U SRPSKOJ AKADEMSKOJ JAVNOSTI

Smatramo da Gruhonjićeva rasistička haranga protiv srpskog naroda, baš kao propaganda hrvatskih i muslimanskih ustaša uoči 1941, služi za to da opravda genocid kome su Srbi danas podvrgnuti od strane NATO država i potomaka zločinaca iz Drugog svetskog rata. Izražavamo najdublje ogorčenje zbog nedostojnog postupanja dela akademske javnosti koji je proteklih dana stao u odbranu prava Dinka Gruhonjića, zaposlenog na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, da neoustaškim izjavama vređa čitav srpski narod, ali i sve pristojne, moralne ljude, nezavisno od nacionalnosti, i sramoteći samu ideju Univerziteta. Na nezadovoljstvo studenata, koji su zbog Gruhonjićevih dugogodišnjih teških uvreda blokirali Filozofski fakultet, uprava ove ustanove odgovorila je tako što je u potpunosti

NEĆE MOĆI: Nismo mi Indijanci

Kakve veze imaju američki Indijanci, nemački Jevreji i kosovski Srbi? A u čemu je razlika između partizana i terorista Godine 1935, baš negde u ovo vreme, 15. septembra, nacistička Nemačka usvojila je dva radikalno diskriminatorska zakona – Zakon o državljanstvu nemačkog rajha i Zakon o zaštiti nemačke krvi i časti koji su postavili temelje za progon jevrejskog stanovništva i Holokaust. Za ove zakone ste sigurno čuli pod njihovim kolokvijalnim imenom – Nirnberški zakoni, ali verovatno vam nije na kraj pameti gde su nemački pravnici predvođeni ministrom pravde Francom Girtnerom i državnim sekretarom u tom ministarstvu, a kasnije predsednikom Hitlerovog Narodnog suda Rolandom Frajslerom našli uzor. Prema Džejmsu Vitmanu, profesoru na

SITUACIJA NA KOSOVU I METOHIJI KROZ ZVANIČNE FAKTE

Srpski narod na Kosovu i Metohiji nalazi se u veoma teškoj situaciji i od velike je važnosti da im pružimo podršku i pokažemo da nisu sami. Administracija tzv. države Kosovo izazvala je brutalni teror i ogoljeno nasilje prema srpkom življu u Zvečanu na severu Kosova i Metohije. Arno Gujon; FOTO: Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Svedoci smo da se putem medija i društvenih mreža širi lažna slika o događanjima na severu Kosova i Metohije sa ciljem da se Srbi sa Kosmeta označe kao agresori i krivci za novonastalu situaciju. Samo zajedničkim snagama i jedinstvenim delovanjem možemo da stanemo na kraj stvaranju pogrešne slike stvarnosti o dešavanjima na Kosovu i Metohiji

Đurđica Dragaš: Košare – petnaestorica na jednoga!

Takav je bio odnos snaga 9. aprila 1999. godine kada je napadnuta karaula Košare. Oko stotinak golobradih mladića, mahom na odsluženju vojnog roka, branilo je tog dana svoju zemlju, svoju porodicu, sve nas koji smo bili iza njihovih herojskih leđa! Verujem da niko od njih, kada su samo par meseci ranije krenuli u vojsku, nije mogao da pretpostavi u kakvom će se paklu naći. Bili su to obični mladići, mahom iz skromnih porodica koje nisu imale ni para, ni uticaja da ih “preko veze” smeste u neki bezbedniji deo zemlje ili ih pošalju u inostranstvo kako bi izbegli rat. Bili su to mladići koji su iza sebe ostavili detinjstvo, prva

Košare simbol junačke odbrane od NATO sile

Godišnjica početka jedne od najvećih bitaka tokom agresije na SRJ 1999. godine. U žestokim okršajima poginulo 108 pripadnika Vojske Jugoslavije Izvor: Izvor: VEČERNjE NOVOSTI ; Autor: RADE DRAGOVIĆ/J. L./G. Ć. , april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. U rano jutro 9. aprila 1999. godine, padinama Juničkih planina i Prokletija zagrmela je snažna minobacačka i artiljerijska paljba. Kiša granata koja se prosula po položajima na granici sa Albanijom označila je početak jednog od

Tajna “Žute kuće” užasa: Potresna svjedočenja o trgovini organima na Kosmetu (VIDEO)

Premijera dokumentarno-igranog filma “Dosije Kosovo – Žuta kuća” ponovo je otvorila bolnu temu stradanja Srba sa Kosmeta, posebno onih za koje se sumnja da su žrtve trgovine organima. Iako je o trgovini ljudskim organima svojevremeno pisala bivša haška tužiteljka Karla del Ponte, izvještavao Dik Marti, čiji izvještaj je usvojila i Parlamentarna skupština Savjeta Evrope, a slučaj istraživao i tužilac Klint Vilijamson – ovi događaji još nisu dobili sudski epilog. Porodice otetih i nestalih Srba sa Kosmeta, koji već 24 godine tragaju za istinom o njihovoj sudbini, strahuju od najbolnijeg odgovora. Izvor: RTRS

NAVRŠAVA SE 19 GODINA OD MARTOVSKOG POGROMA SRBA NA KiM: Mog Zlatibora su spalili živog

Mučenička, jeziva smrt odnela je zauvek, tog strašnog martovskog dana Zlatibora Trajkovića (63) iz Kosova Polja. Uglednog inženjera poljoprivrede razularena rulja Albanaca živog je zapalila! Ni 19 godina posle, njegova supruga Radmila, koja danas živi u Nišu ne može da zaboravi ni stradanje svog supruga ni stradanje svog naroda. O tom užasu, kaže, razmišlja svaki dan, često joj se vrati i u snovima. Jasno vidljiv bol na njenom licu i u očima ne mogu da se izmere, ali smogla je snage da govori za “Novosti”: – Tog prokletog 17. marta kao da je neko zlo lebdelo u vazduhu. Mi Srbi koji smo ostali u Kosovu Polju, nažalost, nismo ni slutili

Imao sam 5 godina kada su mi pred očima ubili brata

„To je bio jedan miran, običan dan, bili smo u gostima kod ujaka. Samo što smo stigli kući, stric je uzeo Miloša za ruku i poveo ga da nam kupi sladoled. Ljudi iz sela sedeli su ispred prodavnice, pili pivo, bilo je predveče otprilike… Odjednom je odjeknuo rafal, ja sam bio na mostu, tačno ispred prodavnice, Miloš je čekao da stric iznese sladoled… Sećam se samo da me je neko uhvatio za ramena i pribio uza zid, sledeće što pamtim je zvuk helikoptera i vrištanje…“ Tog dana 2000. godine, u Cernici, na očigled starijeg brata, strica, rođaka, komšija i jedinica KFOR-a, iz mitraljeza je ubijen četvorogodišnji dečak Miloš Petrović, dok

NAJAVA: „Ako te se sjetim jednom samo“

Projekcija dokumentarnog film „Ako te se sjetim jednom samo“, djelo Mire Lolić Močević Blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog gospodina Porfirija, ukazana nam je velika čast da u prestonom gradu naše Srbije, u Hramu koji je svetinja i ponos svih Srba, predstavimo projekat u koji smo svi mi zadužbinari iz Republike Srpske zajedno utkali svoje srce – Zadužbinu za Kosovo i Metohiju. Dokumentarni film „Ako te se sjetim jednom samo“, djelo naše sestre u Hristu Mire Lolić Močević, kojoj dugujemo beskrajno hvala za njen trud, pokretna je slika života Srba na Kosovu i Metohiji danas. Slika pred kojom nijedan Srbin, gdje god da živi, neće ostati ravnodušan. Veliku zahvalnost za podršku

NAJAVA: „Ako te se sjetim jednom samo“

Projekcija dokumentarnog film „Ako te se sjetim jednom samo“, djelo Mire Lolić Močević Blagoslovom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog gospodina Porfirija, ukazana nam je velika čast da u prestonom gradu naše Srbije, u Hramu koji je svetinja i ponos svih Srba, predstavimo projekat u koji smo svi mi zadužbinari iz Republike Srpske zajedno utkali svoje srce […]

KOŠARE (2): Rat na karauli je počeo 30. septembra 1998.

Do 24. marta 1999. godine nismo preduzimali nikakve posebne nove mere, jer smo ih preduzeli još 1998. godine, objašnjava pukovnik Duško Šljivančanin koga je početak NATO agresije zatekao u Đakovici Početkom 1998. godine dolazi do eskalacije sukoba u južnoj pokrajini Srbije. Nasrtaji na granicu su sve žešći, sukobi dobijaju obeležja ratnih okršaja. Vojnik Đula Dorni iz 74. graničnog bataljona Podgoričkog korpusa gine 7. maja 1998. godine. On je prvi graničar koji je nastradao u sukobima 1998/99. godine. – Otprilike u to vreme karaule „Košare” i „Morina” (susedna karaula) su blokirane i upravo tada se VJ prvi put angažuje unutar Kosmeta, i to zbog snabdevanja ovih karaula. Sećam se da je

KOŠARE (1): Jači od OVK pešadije i NATO avijacije

U borbama učestvovale mnoge jedinice Vojske Jugoslavije, ali su tokom prva dva dana napad neprijatelja zaustavili pripadnici 53. graničnog bataljona – mladići na odsluženju vojnog roka i nekoliko starešina Visoko u Juničkim planinama, na oko 1.000 metara nadmorske visine i oko 30 kilometara od Đakovice, nalazila se karaula „Košare”. Oko 500 metara iznad nje bila je jugoslovensko-albanska granica. Sama zgrada karaule izgrađena je sedamdesetih godina 20. veka, kada i druge karaule na toj granici. Uoči početka NATO agresije u njoj je boravilo oko 130 vojnika, mladića na odsluženju vojnog roka, osim komandira i njegovog zamenika, koji su bili podoficiri. Na današnji dan pre dvadeset godina počela je bitka na Košarama,

„NATO agresija” kada smo počeli da stvari nazivamo pravim imenom? (VIDEO)

U godinama nakon NATO agresije visoki vojni i državni zvaničnici izbegavali su korišćenje termina „NATO agresija”. Izvor: Srpska istorija Priredio: Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Sve do 2015. godine, izraz „NATO agresija”  nije bio ustaljeni pojam koji je korišćen u zvaničnim obraćanjima već su se koristili pojmovi „bombardovanje” i „agresija”, bez direktnog navođenja odgovornih za ovaj zločin. Negde od 2005. godine, u medijima se „stidljivo” spominje termin „NATO

U ponedjeljak predavanje prof. dr Miloša Kovića u 15 gradova širom Srpske!

Granična policija BiH je na prelazu Vardište 12. marta zabranila ulazak u BiH profesoru doktoru Milošu Koviću, uz obrazloženje da „predstavlja prijetnju po bezbjednost BiH“. Njegova riječ ipak prelazi Drinu, glasnije nego ikada. Niz patriotskih organizacija i pojedinaca širom Republike Srpske u ponedjeljak 28. marta organizuje onlajn predavanje profesora Kovića. Predavanje će biti održano u salama, amfiteatrima, kulturnim centrima i drugim lokacijama u 15 gradova, od Banja Luke do Trebinja. Riječ cijenjenog intelektualca i profesora na Odjeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu tako će svi zainteresovani moći čuti u prenosu uživo, na jedinstvenom događaju koji je ujedinio Srpsku. „Kao potomci naroda koji je uvijek iznad svega stavljao slobodu, smatramo

Arno Gujon: Sećanje na martovski pogrom Srba na Kosovu

Na televizijskim ekranima širom sveta nizale su se potresne, zastrašujuće i nepodnošljive slike. Istovremeno sa svojim sunarodnicima, 17. i 18. marta 2004. gledao sam pogrome koje kosovski Albanci sprovode nad Srbima. Desetine hiljada njih ubijali su i progonili Srbe koji su ostali na Kosovu posle juna 1999, otimali su i pljačkali njihove kuće i imanja. Taj organizovani talas nasilja brzo je preplavio oružane kontigente KFOR-a; neki su se suprostavljali, dok drugi nisu ni mrdnuli prstom. Crkve u centru Prizrena su oskrnavljene i popaljene, kao i zgrade pravoslavne bogoslovije, koje su završile u plamenu zajedno s bibliotekom retkih knjiga i rukopisa, zbirkom ikona i eparhijskom arhivom. Čak i više nego muškarce

POKRET ZA ODBRANU KOSOVA I METOHIJE: OTVORENO PISMO VLASTIMA REPUBLIKE SRBIJE

Pokret za odbranu Kosova i Metohije upozorava vlasti Republike Srbije da je neorganizovanje predstojećeg referendumskog izjašnjavanja 16. januara 2022. godine na teritoriji Kosova i Metohije suprotno ustavnim načelima i da zato predstavlja dovoljan razlog za njegovo otkazivanje. Podsećamo da je u preambuli Ustava navedeno: „Polazeći od državne tradicije srpskog naroda i ravnopravnosti svih građana i etničkih zajednica u Srbiji, polazeći i od toga da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u

Košare za decu – protiv „haške istorije“ i autošovinizma

Knjigu „Košare – novi kosovski boj“ namenjenu deci od osam i više godina napisao je istoričar Milan Bojić, ilustrovao Vladimir Krstić Laci, a izdavač i urednik knjige je Aleksandar Miljević iz kuće „Dobrodetelj“. Nedavno objavljena knjiga „Košare – novi kosovski boj“ namenjena deci od osam i više godina, izuzetno je važna u vreme kad se budućim nastavnicima i profesorima istorije nameću „haška istorija“ i autošovinizam. Prema Bojićevim rečima, Miljević je došao na ideju za knjigu jer ništa slično nije napisano za decu, a njemu je važno što je objavljena jer je završio Filozofski fakultet u Beogradu na kome postoji jedna interesna grupa čiji je interes da nam nametne „hašku istoriju“

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala