arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Sandra Blagić: Krst časni uz prijebojski bezdan

Svaki put kada uznosimo Krst časni, da bismo obilježili još jednu jamu, kiša nas ispraća. To Gospod poručuje da je uz nas! Hvala Ti Svevišnji što čuvaš ovčice tvoje, koje ne zaboravljaju mučenike naše. Oko 9 časova ujutro dolazimo u kordunaško selo Sadilovac, pred hram Rođenja Presvete Bogorodice. Na 77. godišnjicu stradanja Sadilovčana i okolnih sela, pravoslavnih Srba od strane Hrvata – ustaša. Pokolj 463 žrtve koje su pobijene i zapaljene u crkvi a najmlađa žrtva tog ljetnog dana nije imala ni ime. Beba od mjesec dana! Novorođenče. Dana 31. jula 1942. godine ustaške zvijeri su u Sadilovcu, u crkvi, na najmonstruozniji način ubile te zapalile žene, djecu i muškarce.

Postavljanje Časnog krsta na jami Ravni Dolac

Mi, potomci i poštovaoci žrtava Pokolja, iz udruženja Ognjena Marija Livanjska i Jadovno 1941, poslije 28. godina uznijeli smo Časni krst kozijim stazama i održali pomen za postradale tog krvavog dana na Ognjenu Mariju 1941 godine. Vezane vijesti: Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Sandra Blagić: Tamo gdje me jeza ne obuzme od straha, već od poštovanja

Davne 1998. godine, prvi put u Donjoj Gradini…Mi kao i svaka druga djeca u tom uzrastu, istrčasmo iz autobusa. Kao psi pušteni s lanca, potrčali ka livadi a za nama krenu vriska, cika ( ne znajući tada, da gazimo po kostima nevino postradalih). Obišli smo kompleks Donja Gradina, saznavši da su za vreme NDH ustaše i ustaško cijeće napravili, stravičan pokolj nad Srbima, Jevrejima, Romima. Djetetu od 10-11 godina  teško je zamisliti da su od ljudi pravili sapun! Ej, sapun!! Da su žene i djecu silovali, nabijali na nož, kopali oči, vadili organe.Da su se takmičili ko će više ubiti ljudi.Da su pili krv, a od očiju i ušiju pravili

Crkve i manastiri u Crnoj Gori su imovina čitavog srpskog naroda

Predsednik Crne Gore g. Milo Đukanović založio se u svojoj izjavi 12. jula 2019. za formiranje „Pravoslavne crkve Crne Gore“. Iako nije uobičajeno da verske odnose u pravoslavnom svetu uređuje neko ko se ne deklariše kao pravoslavac, izjava g. Đukanovića zaslužuje osvrt zbog funkcije koju on obavlja, kao i zbog nasrtaja na imovinu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. S obzirom na to da su srpske crkve i manastiri u Crnoj Gori duhovno zaveštanje i imovina čitavog verujućeg srpskog pravoslavnog naroda, smatram se i ja obaveznim da ne ćutim, pa navodim samo neke od brojnih dokaza o tome. Poslednjih godina bilo je mnogo zamena teza i neistina kada se govori

Matija Bećković: Kako smo izgubili vek

Knjiga Borisava Jovića se ukazuje i kao vapaj da se zaustavimo nad ambisom i udarimo na sve kapije ne bismo li saznali gde smo zabasali. Da su Srbi izgubili vek postignuta je opšta saglasnost. Gotovo da i nema suprotnih mišljenja. Različita su jedino objašnjenja zašto se to desilo. Jedni misle da se to dogodilo neočekivano, odjednom i nedavno, a Borisav Jović dokazuje da je to gubljenje i propadanje trajalo dugo i počelo odavno Borisav Jović se ne pita da li su Srbi izgubili vek ni da li će izgubiti vek, već gledajući istini pravo u oči konstatuje i objašnjava kako su Srbi izgubili vek. Ono što je napisao nazvao sam

Nikola Milovančev: Ustaški „srbosjek“ u partizanskom pokolju monarhista na Lošinju, septembra 1943.

Mnogo kasnije počelo je u Hrvatskoj da se javno govori da je cilj ustaša i hrvatskih komunista bio jedinstven – nezavisna hrvatska država Nikola Milovančev (Foto: Jadovno 1941) U zvaničnoj jugoslovenskoj i srpskoj istoriografiji je sedamdesetak godina tabu tema bio prelazak pojedinih ustaških zlikovaca u partizanske jedinice i njihovo dalje učešće u zločinima nad Srbima Hrvatske i Bosne i Hercegovine – sada pod imenom Josipa Broza a ne Ante Pavelića. Ovo prećutkivanje je logično a još i danas se sakrivaju mnogi dokumenti vezani za ratnu saradnju vrha Nezavisne države Hrvatske (NDH) i vrhova KP Hrvatske odnosno KP Jugoslavije. Piše: Nikola Milovančev Međutim, za upućene, ratna saradnja ustaškog i partizanskog vrha

Odoh ja i ove godine na Jadovno, a vi?

Obično pišem o hodočašću do Jadovna kada se vratimo sa Šaranove jame i odspavam jedan čitav dan. No, sad moram dan prije. Dva su razloga što moram. Prvi je što sam ostao dužan za prošli put, kada smo išli u dva navrata. Jednom na Velebit, i drugi put na Pag. Ove moje zapise, shvatio sam to već druge godine, pišem zapravo kao hroniku za nas koji tamo idemo. I to je drugi razlog što moram da pišem prije puta. Ti ljudi. Gradska uprava nudi besplatan prevoz na festival Egzit u Novom Sadu? Dragi naši gradski oci i republički, koji ste na izborima pobijedili u trci da ko je veći Srbin

Obeležena godišnjica stradanja naroda i sveštenstva iz Crne Gore i Boke 1945. u Kamničkoj Bistrici kod Ljubljane

Verni narod iz Kamnika i Ljubljane i sveštenstvo iz Ljubljane, Postojne i Novog mesta obeležili su u subotu, 8. juna 2019, 74. godišnjicu stradanja naroda i sveštenstva iz Crne Gore i Boke u Kamničkoj Bistrici, blizu gradića Kamnik, u neposrednoj blizini Ljubljane. U grobnicama na tom području leži najmanje 3.500, po nekim ocenama do 6.000 ljudi iz Crne Gore i Boke – boraca Jugoslovenske vojske u otadžbini, žene, dece i staraca, koje su Titovi dželati iz crnogorskih partizanskih jedinica bez suda ubili posle završetka Drugog svetskog rata, maja i juna 1945. Na mestu najveće grobnice u Kamničkoj Bistrici je 2015, posle dugogodišnjeg zalaganja Udruženja „Otkrićemo istinu – Dušan Niklanović“ iz

Milovančev: I sada može da se utvrdi broj žrtava Drugog svetskog rata

U Sloveniji su sredstva za to odobrili i ministarstvo pravde i ministarstvo rada; zašto ne bi moglo da bude isto u Srbiji i Srpskoj Zahvalan sam prof. dr Slavici Garonja Radovanac što je u „Politici” („Koliko je bilo žrtava u Jasenovcu”, 17. april) pokrenula pitanje utvrđivanja broja žrtava u logoru Jasenovac, ali i šire u Jugoslaviji, za razdoblje 1941–1945. Na ovu temu u „Politici” se zatim osvrnuo i istoričar Nenad Lajbenšperger („Teško do tačnog broja jasenovačkih žrtava”). Verujem da se može doći do broja žrtava Drugog svetskog rata, što su poslednjih godina dokazali Slovenci, a to srpska javnost ne zna. Troje istoričara Instituta za noviju istoriju Slovenije latilo se 1997.

Sandra Blagić: Svaka humka ima jednu Jelenu, Stoju, Milicu, Aleksu, Radu, Stojana, Milana, Jovana

Kiša neumorno pada a vjetar fijuče i probija do kosti. Probija do same duše koja se smrzne čim vidi humke Donje Gradine. Nepregledna polja sa grobnicama kojih ima na stotine. Kiša koja pada nije kiša već suze naših mučenika čije su kosti još uvijek prekrivene travom. A njihove duše sa Gospodom stoje. Stoje i gledaju potomke, poštovaoce kako se odnose prema njima. Stotine ljudi i djece koračaju stazom od tucane cigle i ne znaju gdje su došli. Ne znaju da hode po kostima pradjedova, kostima djece, baka i majki. Nema više tišine…čuje se smijeh, vrisak, cika, aplauz. Slabo se čuje molitva i poj sveštenika, slabo se čuju oni koji bi

Stradalnici Jevreji i Srbi 1941. u Banjoj Luci i rušenje hrama Hrista Spasitelja

Aprila 1941. godine  stvorena je, pod zaštitom nacističke vojne sile, genocidna Nezavisna  država Hrvatska, uspostava koje je značila pogrom nad Srbima, Jevrejima i Romima. Što se sprema bilo je mnogima poznato godinama ranije, ali je političko sljepilo većine srpskih političara učinilo da naš narod u Hrvatskoj, Dalmaciji, Sremu, Bosni i Hercegovini dočeka nespreman ustaško preuzimanja vlasti na tom prostoru. Piše: Nikola Milovančev Sve se moglo predvidjeti, kao i genocid do kojeg je došlo u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Hrvoje Magazinović, Hrvat monarhističke i jugoslovenske orijentacije, opisao je u svojim memoarima („Kroz jedno mučno stoljeće“, Društvo Hilandar, Valjevo 2010. g.) svoj razgovor iz novembra 1940. sa Viktorom Gutićem, koji je pola godine

Milovančev: Da li je potreban termin za imenovanje genocida nad Srbima u NDH?

Zadnjih dana aprila o.g. u javnosti se povela polemika oko termina Pokolj, koji je Udruženje građana Jadovno 1941. prošle godine predložilo kao imenitelj za zločin genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Reagovali su Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica iz Banjaluke, a zatim i Katedra za nacionalnu savremenu istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, Katedra za istoriju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu i Javne ustanove „Spomen područje Donja Gradina“. Polemika je skrenula pažnju javnosti a možda je i dobro da je tako, da jednom vidimo gde smo i po ovom pitanju. Pokušaću da budem objektivan jer nisam bio zagovornik prihvaćanja pojma Pokolj kao najboljeg rešenja

Bastašić: Termin “Pokolj” kamen spoticanja

Dio stručne i naučne zajednice u Republici Srpskoj odbacio je inicijativu Udruženja “Jadovno 1941.” da genocid koji je Nezavisna država Hrvatska (NDH) počinila nad Srbima u Drugom svjetskom ratu bude imenovan kao “Pokolj”, što je, kako kaže, predsjednik ovog udruženja Dušan Bastašić pogrešno i utemeljeno na zamjeni teza. Genocid kao zločin nad Srbima do sada uopšte nije ni imenovan, pa se tako ne može ni preimenovati – poručio je Bastašić, podsjetivši da je genocid nad Jevrejima poznat kao “holokaust”, nad Romima kao “porajmos” i da jedino genocid nad Srbima još nema svoje ime. Dodaje da je u njihovoj inicijativi jasno navedeno da se naučna i stručna javnost do sada nije

​Streljanje omladine u logoru Sajmište 1943. (Foto Vikipedija)

Istina o logoru Zemun 1941-1944.

U »Politici“ od 6. juna 2017. je na st. 23 objavljen intervju sa g. Robertom Sabadošem, pod naslovom „Logor Staro Sajmište  čeka da bude dostojno obeležen“.  Zbog poštovanja prema istorijskoj istini ali i prema čitaocima „Politike“, koja se u mojoj porodici čita više od 90 godina, osećam se dužnim da ispravim neke netačnosti iznesene u delu intervjua u kojem se spominje nacističko-ustaški logor Zemun. Već sam naslov članka je sporan. 1941. g. je postojalo samo jedno Sajmište, zato naziv logora nikako ne može biti „Staro Sajmište“. Logor treba zvati njegovim pravim imenom, „Logor Zemun“. Čitavo vreme,  postojanja, vlasti okupirane Srbije nisu imale nikakva ovlaštenja nad logorom – Srbija je bila

Nikola Milovančev: Zašto N. Bakareca boli istina o Paveliću i ustašama u vezi sa logorom Zemun?

Povodom teksta „Vi verujete i u Nedića”, „Politika”, 4. april 2019, prenetom i na „Stanju stvari“ Umesto da odgovori na moj članak „Ima nas koji verujemo u Kosovski zavet”, g. Nebojša Bakarec je napisao nekoliko neistina i političkih diskvalifikacija, a na pitanja nije odgovorio. G. Bakarec u svom reagovanju ponavlja tvrđenje da Kosovski zavet nije povezan sa religijom. Možda bi bilo dobro da je 17. marta ove godine došao u Zemun, u Hram Rođenja Presvete Bogorodice, na predavanje „Sveti vladika Nikolaj i Kosovski zavet”. Predavač je bio o. Stefan, iguman manastira Velika Remeta. Ne sumnjam da bi prisutni tada sa zanimanjem ispratili i izlaganje g. Bakareca i primereno ga nagradili.

Nikola Milovančev: O progonu dr Vladimira Dimitrijevića

Kad se sve sabere – najlošija situacija je, kao i obično, u Srbiji. Zar da se onda začudimo kad vidimo progone najodanijih srpskih sinova? Sa nevericom pročitah vest o progonu dr Vladimira Dimitrijevića, umnog pravoslavnog mislioca i srpskog rodoljuba. Poverenik za zaštitu ravnopravnosti objavio je protekle 2018. godine mišljenje da je on svojim člankom „U odbranu prirodne porodice“ povredio 12. član Zakona o zabrani diskriminacije. Setih se odmah sličnog mišljenja poverenice za zaštitu ravnopravnosti u povodu izjave mitropolita Amfilohija o paradi homoseksualaca u Beogradu 2010. godine. Nisam do tada ni zamišljao da poverenica za zaštitu ravnopravnosti Srbije može da bude tako nestručna i pravno nepismena da izdaje mišljenje u vezi

Nikola Milovančev: Ima nas koji verujemo u Kosovski zavet

G. Nebojša Bakarec, funkcioner SNS-a, objavio je u „Politici“ članak „Pogubne posledice zamrznutog konflikta“. Pojedini navodi u članku ne odgovaraju činjeničnom stanju a vređaju me i kao pravoslavnog vernika (reči o „…utopijama o Kosovskom zavetu…“), pa ću se na njih osvrnuti. (Reagovanje povodom teksta „Pogubne posledice zamrznutog konflikta”, „Politika”, 16. mart.) Autor članka se zalaže za postizanje „kompromisa“ o statusu Kosova, koji bi u suštini značio promenu ustavnog rešenja o Kosovu (preambule Ustava Srbije). Za sva događanja od 2003. do danas (zločin u Goraždevcu 2003., pogrom nad Srbima 2004., proglašenje nezavisnosti Kosova 2008…) g. Bakarec krivi stanje „zamrznutog konflikta“ odnosno nepristajanje na priznanje protivpravne secesije Kosova. Ovo je velika evolucija

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Živojin Mišić: Deco, ostavljam vam samo čast

Gospodin Slučaj, koji je, zapravo, uvek sve, samo ne slučaj… udesio je da ove srede, 27. marta, čije posledice ni do danas nismo shvatili… u jednom prestoničkom restoranu provedem popodne sa praunukom srpskog vojskovođe koji je preteču te tragedije, kažu mnogi, video dve decenije pre nego što je do nje i došlo. Umoran od posla i pomalo malaksao od nekog virusa koji me je drmao, došao sam nekako napet, izgleda ni ne shvatajući kakva je to krv koja teče u venama mog sagovornika – i šta to uistinu danas znači. Kasnio sam, po zloj svojoj navici, ali nije mi zamerio; krupan i krepak, stisnuo mi je ruku, i dobronamerno me

Sandra Blagić: Još jedno stratište pravoslavnih Srba

Između Travnika i Novog Travnika nalazi se mjesto stravičnog pokolja. Nakon proglasa o uspostavljanju NDH, ustaše i ustaška vlast počinju sa ubistvima Srba, Jevreja i Roma. Ustaše formiraju županije kao svoje administrativne jedinice. U Travnik su 16. juna stigli Viktor Gutić i Muhamed Sudžuka. Hapšenje, ubistva, kao i pokatoličenje Srba uveliko je počelo. Koliko se zna, do dan danas, još uvijek nije opisano stratište Smrike kod N.Travnika. Najmasovniji Pokolj na Smrikama desio se krajem jula i početkom avgusta 1941. godine. Smišljenom strategijom, Viktor Gutić je režirao i izveo lažni napad na svoj auto i na svoju pratnju da bi dobio povod za istrebljenje Srba. Jevrejima je bilo zabranjeno kretanje poslije

Promovisana “Srpska priča” po memoarima četničkog majora

Knjiga “Srpska priča – sećanja iz rata i revolucije 1941-1945” predstavljena je u Foči, a riječ je o djelu koje je na osnovu ratnih memoara majora Jugoslovenske vojske u otadžbini Aleksandra Miloševića priredio srpski istoričar Nemanja Dević. Dević, koji je stručnjak sa Instituta za savremenu istoriju iz Beograda, na sinoćnjoj promociji u Galeriji Muzeja Stare Hercegovine istakao je da je riječ o poučnom i autentičnom svjedočenju majora Miloševića, seljačkog sina, revolucionara i gerilca, kojeg ni nova komunistička vlast nakon rata nije mogla da optuži za ratne zločine ili saradnju sa okupatorom jer je bio častan oficir. Milošević je emigrirao iz Srbije 1946. godine, prvo u Grčku, a zatim preko zemalja

Dević: Lice Srbije, tako različito od Srbije sto godina kasnije

Narodni muzej Valjeva čuva jednu od najboljih slika Srbije i Srba 1914-1918. Na njoj: brat drži u naručju svog rođenog brata, mrtvog brata, poginulog septembra 1916. na Kajmakčalanu. Ne znamo im imena, a kao da ih znamo, jer u njima prepoznajemo i naše čukundedove na koje čuvamo uspomene. Onaj što je mrtav, kao da je još uvek u jurišu, samo zaspao ili doslovno ostao na večitoj straži. A ovaj što je živ… na njegovom licu nema tuge i nema plača. Na njemu vidite jedan grč, koji opisuje ratnika s kojim se nije bilo dobro sresti u okršaju. Kako su se sreli – tako su i prošli, i Bugari i Švabe

Incident u Vrbniku 2019. – posledica zahteva za priključenja ostrva Krk Srbiji 1943.

Krajem februara 2019. došlo je do incidenta u gradiću Vrbnik (rodno mesto kardinala Bozanića) na ostrvu Krk: grupa hrvatskih policajaca sukobila se sa meštanima, preteći da će „Srbima zapaliti grad“. Možda je samo ponekom u Srbiji jasno o čemu se radi, jer na Krku danas praktički nema deklarisanih Srba. Malo je nas koji znamo pozadinu, predistorijat. Ja sam se prvi put suočio sa tim jednog letnjeg dana 1974. u crikveničkoj luci, kada je u jednoj polemici kapetan turističkog brodića Vinko Crnčić ljutito uzviknuo „A ča je trebalo onih 40 mladića pobit?“. Kasnije ga nasamo zamolih da mi kaže o čemu je reč. Objasnio mi je da su partizani u vreme

Potomci o precima: Radojka Ristivojević iz Smedereva

Srpska majka. I baka-nana. Radojka Ristivojević iz sela Kusadak, srez Jasenički, okrug Smederevski. U sutonu života. Sa buketom cveća u rukama. I osmehom na licu. Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom  ratu, tačno sto godina ranije. Pre rata imala je pet sinova. Prvo joj je, na Mačkovom kamenu, terajući Švabe, pao sin Miloš, 23 godine star. Pa Marko, sa 19 godina, u povlačenju preko Albanije, da mu se ni grob ne zna. Pa muž Života, otac dvojice heroja, na Krfu 1916. Otišao bio na nekakav izvor i natočio vode u čuturu, zamotao duvan koji je posle dugo vremena dobio kroz sledovanje, seo na jedan

svetozar-livada1.jpg

SVETOZAR LIVADA: Dabogda te predstavljao prof. dr Milorad Pupovac

Prihvaćamo nagonske vlastodršce bez provjere tko su i kakvi su ljudi, kakvo im je znanje, obrazovanje i moral. Dakle, ne stoji da nas ubiše prejake riječi nego konstanta proključalog mentaliteta skorojevića, kojeg samo povijest može izmijeniti …On je bio odlučujući glas za promjenu naziva Sabora u naziv „Hrvatski državni sabor“ iz doba NDH… Iako sam pojeo, kako se kaže, s ovim gospodinom „oku soli“ stvarajući srpske institucije, ne znam kako da se prema njemu postavim. Da l’ da ga sažaljevam, prezirem ili osuđujem. Čovjek nije ono što o sebi primišlja, nego ono što o njemu (ne)djela pokazuju. Zato mi se čini da je najbolje da faktima o njemu progovorim. Kao

Nikola Milovančev: Upućivanje 132 zemunska Jevreja u logor Jasenovac – Stara Gradiška juna 1942.

Dva sačuvana dokumenta vezana za genocid nad Jevrejima u Sremu (kojem je tada pripadao i Zemun) nalaze se u Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu, u fondu 252 – Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek. O postojanju jednog od ta dva dokumenta – o izveštaju Župske redarstvene oblasti NDH o Vukovaru od 19. maja 1942. o upućivanju u logor Zemun zadnjih 13 Jevreja iz kotara »Hrvatski« (Sremski) Karlovci obavestio sam javnost člankom »Falsifikati o logoru Jasenovac i istina o genocidu nad Jevrejima Srema 1942.godine«, objavljenim u »Politici« 11. februara 2019. Piše: Nikola Milovančev Taj dokument čuva se u istom fondu (252 Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek), pod brojem

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala