arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Death itself, the act of dying – that was not clear to me, I had no idea about it

It has been seven years since the passing away of Milan Bastašić, my father, a former eleven-year-old boy, a Jasenovac concentration camp inmate. Serbian version On this occasion, I am transcribing part of his testimony, published in 2010. in the book “Bilogora and Grubišno Polje 1941-1991”, which he authored. At the age of less than twelve, as a boy classified among men, he was transported to Jasenovac concentration camp in a cattle wooden wagon from his native Grubišno Polje.  Due to a combination of circumstances that cannot be accidental, after two months, as the patient fell ill with typhus, he returned home. He survived. The only surviving boy- Jasenovac camp inmate from

Milan Bastašić: Ustaški teror ne sme u zaborav

Pokojni Milan Bastašić bio je jedini preživeli od 77 srpskih dečaka sa Bilogore u “Jasenovcu”. Šaranova jama kod Jadovna i jasenovački užasi ostavili rane koje vape za istinom. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. februara 2016. godine. Sa nekoliko prijatelja koji su zdravice zalili dobrom kapljicom i uz dvadesetak pristiglih čestitki sa najboljim željama, Milan Bastašić je nedavno “načeo” 85. godinu. Za osam i po decenija, u njegovoj “knjizi života”, ispisane su mnogobrojne stranice. Većinom one najlepše, posvećene životnim radostima i uspesima. Ipak, negde na njenim prvim stranama, život je pokazao i svoju neljudsku, zversku, bezumnu stranu, ostavivši teške, duboke tragove ustaške kame

Najstrašnija knjiga na svijetu

Čitao sam jednom prilikom o engleskim srednjovjekovnim zakonima, koji po nekim tvrdnjama ni danas nisu ukinuti, a kojima se propisuje način usmrćivanja kod osuđenih na smrt. Od oblika torture je zavisilo koliko će dana proteći do smrti osuđenog. Međutim, bez obzira na varvarski postupak, ovo morbidno štivo se uz malo samokontrole može probaviti. Ono na što sam nailazio u svjedočenjima o ustaškim orgijanjima tek sam djelomično mogao podnijeti. Desilo se da u opsežnijem tekstu pročitam samo pasus-dva, ponekad me kao iz zasjede iznenadi užasan detalj u opisu stradanja nekog mučenika, a postoje i takvi opisi koji se u pristojnom društvu ne mogu ni ispričati. No, sve je to već poznato,

Svijece_001.jpg

Aprilske žrtve 1941. godine – popis

Aprilske žrtve Pokolja 1941. godine sa područja tadašnjeg Kotara Grubišno Polje. Popis je preuzet iz knjige Dr Đuro Zatezalo: Jadovno – Kompleks ustaških logora 1941., izdavač Muzej žrtava genocida, Beograd, 2007. BRZAJA (5) Gegić Adam, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Rebić Mile, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Sović Đuro, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Spajić Rade, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Trbojević Đuro, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. VELIKA BARNA (127) Babić Adama Andrija, 29 g., Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Babić Andrije Pavao, 46 g., Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu.

Film „Irodovi sinovi“ – The documentary film “Sons of Herod”

Tekst ove poruke je na srpskom i na engleskom – The text of this message is in Serbian and English Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde u svetu nije zabeležen ni jedan primer postojanja logora smrti za decu osim u NDH. Zato film posebnu pažnju obraća stradanju dece, baveći se uzrocima ovog svirepog zločina, otkrivajući istovremeno njegovu dubinu, ulogu rimokatoličke crkve, ali i onoga ko je decenijama bio čuvar ove strašne tajne i kraških jama. Molimo Vas da prosledite ovu poruku Vašim prijateljima u Srbiji i inostranstvu i

Ranko Radelić: Milan je bio istovremeno i sjećanje i spomenik i opomena

Navršilo se pet godina kako se u Beogradu 07. oktobra 2016. upokojio Milan Bastašić. Na njegovom posljednjem ispraćaju, 12. oktobra 2016. govorio je i Ranko Radelić, predsjednik zavičajnog udruženja “Bilogora” iz Beograda. Dragi prijatelji, poštovani skupe! Miroslav Antić je svoju Besmrtnu pesmu započeo stihovima: Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti? U subotu, kada sam saznao da je Milan umro, poslao sam tužnu vijest na stotinjak adresa i društvene mreže. Bilo je čudesno gledati već za nepunih pola sata reakciju mnoštva ljudi, a vijest

PRIJE 77 GODINA USTAŠE POČINILE STRAVIČAN ZLOČIN NAD SRBIMA BILOGORE

U subotu, 28. septembra, navršava 77 godina od ustaškog zločina nad više od 500 Srba sa Bilogore i Grubišnog Polja, uglavnom žena i djece. Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić rekao je Srni da su ustaše u selima poubijale gotovo sve koje su zatekle. “Ubili su 500 ljudi i pobacali ih u zajedničke grobnice. Ovaj strahovit zločin počinjen je samo zato što su ti ljudi bili pravoslavni Srbi”, istakao je Bastašić. Bastašić je naveo da je u Grubišnom Polju ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi.

Ranko D. Radelić: PRO MEMORIA CONTRA PRO PATRIA

Popis stradalih Nesrba u genocidu 1941.-1945. u naseljima istočne Bilogore 1941.-1945. godine. Izvod iz uvoda knjige objavljene početkom jula 2021. U Beogradu. U Zavičajnom udruženju „Bilogora“ Beograd još 2014. je započeo rad na projektu „Žrtve Bilogore HH vijeka“, koji je imao za cilj da se na jednom mjestu sakupe i kasnije publikuju svi dostupni podaci i istraži ono što je još moguće, poslije skoro čitavog vijeka od događaja, o žrtvama istočne Bilogore, prije svega srpskim, ali i svima ostalim koje su bile žrtve represije, a posebno ustaške strahovlade u NDH 1941.-1945. godine. Naivnima će ovo istraživanje izgledati kao anahrono, ponovno iščitavanje poglavlja jedne apsolvirane i naizgled davno zatvorene knjige. Posao

putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLjU MIROGOJ

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

Genocid nad Srbima u Hrvatskoj počeo “Otkosom” novembra 1991.

Dr Milan Bastašić, vlastitom sudbinom i brojnim dokazima ustaškog genocida nad Srbima, svedoči o zločinima koji nikad nisu kažnjeni „Pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima video; neka ti ne iščeznu iz srca ni jednog dana tvoga života. Naprotiv, pouči o njima svoju decu i decu njihove dece.“ (Peta knjiga Mojsijeva, 4:9). Pravda | 19. – 22. decembar 2009. | Autor: Danka Kojadinović English Preživeo sam Jasenovac 1941. i „Otkos“ na Bilogori 1991. Pukovnik u penziji, humanista po opredeljenju, doktor Milan Bastašić, epidemiolog, doktor medicinskih nauka, jedan je od, sada već malog broja, preživele dece logoraša Drugog svetskog rata. Do početka poslednjeg rata

Zašto i od koga su djeca sa Kozare dovedena u poziciju da ih neko spasava i usvaja?

Povodom tužne godišnjice stradanje srpske djece sa Kozare, Potkozarja, Banije, Korduna, Slavonije, Srema i Like u NDH 1942.godine. U vrijeme Drugog svjetskog rata, najviše srpskog naroda stradalo je u NDH 1942. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vrhunac, najmasovnije stradanje, bilo je u  julu mjesecu, sa masovnim početkom već mjeseca juna a trajalo je do mjeseca oktobra. Ova konstatacija ne umanjuje i ne može zapostaviti na stotine hiljada pobijenih mladih ljudi, žena, djece i staraca do toga datuma, počev od 10 aprila 1941. godine. Ljetnjih mjeseci 1942.godine, ustaško domobranske jedinice hrvatske i njemačke vojske, otpočele su i sprovele operacije čišćenja Kozare od tamošnjih ustanika/partizana uglavnom srpskog sastava. Pred koljačkim postupcima učesnika

kozarcani-slavonija1.jpg

Sloboština 16.08.1942. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942. u

Ranko Radelić: BILOGORKA NA ČELU SKUPŠTINE SRBIJE

Iz vijesti koja nije do kraja provjerena, saznajemo da će Smilja Tišma otvoriti Prvu (konstitutivnu) sednicu Narodne skupštine Republike Srbije. Datum još nije poznat. Smilja Tišma je rođena u selu Zrinska (Zrinjska u izgovoru Bilogoraca) na Vidovdan 1930. od oca Ilije i majke Marije rođ. 1896. Jošilović u Gornjoj Kovačici. Smiljin djed Andrija Tišma bio je solunski dobrovoljac, pa je to možda bio jedan od razloga da mu je sin Ilija među prvim Srbima iz Zrinske odveden od ustaša 17. maja 1941. i ubijen 1943. u Jasenovcu. Ukupno deset Tišmi iz ovog naselja sa oko 120 srpskih kuća izgubilo je život u Drugom svjetskom ratu. Uskoro nakon oca, u julu

Slobodan Antonić: O brojevima i pokolju – odgovor Mišini

Ako ne možemo dostojno da obeležimo srpska stratišta i grobišta po NDH 2.0, šta nas sprečava da to uradimo u Beogradu? Deo odgovora su naše bezumne mape uma. A deo je, izgleda, i „struka“. Na moj članak Jasenovac u Beogradu reagovao je Veljko Đurić Mišina tekstom Odgovor Slobodanu Antoniću ili kada nešto ne znaš, pitaj one koji znaju. Mišina i ja se, očigledno, razlikujemo u shvatanju javnog zadatka inteligencije. On misli da je glavni zadatak intelektualca da čuva znanje o nekoj temi. Svako ko hoće o toj temi nešto da zna ili kaže u javnosti, treba najpre da se obrati „čuvaru znanja“, a ovaj će mu preneti šta o tome

Vladimir Bursać: Šta za mene znači pojam Pokolj?

Zalaganje Udruženja ”Jadovno 1941.” da svoje aktivnosti na očuvanju i razvoju kulture pamćenja stradalih predaka i sunarodnika za vreme Drugog svetskog rata na teritoriji nezavisne Države Hrvatske, podigne na nivo naučne zajednice, zaslužuje veliku pažnju. Nažalost, svedoci smo koliko je tako nešto mukotrpno i naporno, i na koliko nerazumevanja, otpora ili jednostavnog zaobilaženja i prećutkivanja, od strane zvanične naučne zajednice, nailaze entuzijasti i vredni nacionalni radnici. Kao da samo po sebi već nije dovoljno horsko poricanje druge strane da zločina nije bilo, jer se zločini sistematski umanjuju, obezličavaju, stavljaju pod sumnju. Moramo priznati, da to vrlo uspešno, čine sve institucije, zvaničnici, naučnici, verski prvaci i javnost država koje su nasledile

Milan Radanović: Crkva do kraja rata nije mijenjala odnos prema ustaškoj državi

Rimokatolička crkva, kao najznačajniji subjekt u hrvatskom društvu, propustila je povijesnu priliku da doprinese saniranju užasavajućih posljedica ustaške antisrpske politike. Bio bi to zalog budućem mnogo boljem međunacionalnom razumijevanju i uvažavanju, pogotovo među dva najveća naroda u Hrvatskoj i Jugoslaviji Izvor: PORTAL NOVOSTI ; Autor: Saša Kosanović ; 30. maj 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Srpsko narodno vijeće nedavno je izdalo zbornik radova pod nazivom ‘Pokatoličavanje Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj’. U

Dušan Bastašić: Kada potomci žrtava Pokolja progovore

Prije nekoliko dana, 26. aprila je bila godišnjica kako su 1941. “oćerali naše”. Tako bi naše bake govorile. Sada već davno upokojene bake, lica izbrazdanih dubokim borama, uokvirenih u crne marame i očima crvenim od suza. Uz njih smo odrastali mi, unučad “oćeranih” žrtava Pokolja, djeca roditelja izranjavanih duša. Čeljad rođena sa duboko zapretanom ranom koja bi kod nekih od nas godinama, čak decenijama ćutala. A onda, odjednom prosto vrisnula rasipajići bol svom širinom duše. I opet je opet zaboljelo. Rana koja se prenosi sa generacije na generaciju. Napisao sam na Fejsu nekoliko rečenica na tu temu: “Upravo u ovo doba dana 26. aprila 1941. godine, upale su ustaše u

Sjećanje na ubistvo 487 Srba iz Grubišnog Polja

Iz Udruženja “Jadovno 1941” iz Banjaluke, koje čuva sjećanje na pobijene Srbe tokom perioda Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, napominju da se u julu navršava 79 godina od ubistva 487 Srba iz Grubišnog Polja u kompleksu logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag. U saopštenju Udruženja se podsjeća da su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina, od kojih je 487 ubijeno u julu te godine. “Pod izgovorom da Srbi iz Grubišnog Polja spremaju `đurđevdanski ustanak` iz Zagreba je vozom u Grubišno Polje stiglo oko 120 hrvatskih ustaša, predvođenih šefom zagrebačke ustaške policije Ivicom Šarićem i ustaškim emigrantom Eugenom Didom Kvaternikom”, dodaje se u saopštenju. Ustaše su, kako

Gradići kod Velike Gorice

DAN KADA JE STVORENA NAJKRVAVIJA DRŽAVA U ISTORIJI BALKANA

Fašistička Nezavisna Država Hrvatska /NDH/, na čelu sa ustaškim poglavnikom Antom Pavelićem, koja je bila ratni saveznik nacističkog vođe Adolfa Hitlera, formirana je na današnji dan 1941. godine. Na radiju je pročitan poziv narodu dotadašnjeg potpredsjednika jugoslovenske vlade Vlatka Mačeka da se pokori njemačkoj vojsci i podrži ustaše, koje su odmah počele teror nad Srbima, Jevrejima i Romima. Do jeseni 1941. u Srbiju je protjerano oko 200.000 Srba. Pravoslavni Srbi su, sa blagoslovom Vatikana i Rimokatoličke crkve u NDH, prisilno prekrštavani, a najdrastičniji oblik terora nad Srbima, Jevrejima i Romima bili su masovni pokolji. Samo u Jasenovcu usmrćeno je više stotina hiljada ljudi. Ta najveća “fabrika” smrti u Drugom svjetskom

Ranko Radelić: Izvještaj sa druga strane pakla – Prikaz knjige troje hrvatskih autora

GUBICI KVISLINŠKIH SNAGA PORIJEKLOM SA ISTOČNE BILOGORE I NjIHOVIH CIVILNIH SARADNIKA U RATU 1941.-1945. G. I POSLIJE NjEGA. (Tekst je integralni dio još neobjavljene monografije MRAK I MAGLA – Žrtve Bilogore XX vijeka) Negdje u toku 2015. god, zahvaljujući Gojku Čizmiću iz Štutgarta, do mene je doprla knjiga koju je objavilo troje bjelovarskih autora: Anita Blažeković, Zdravko Ivković i Josip Vusić. Odmah me je privuklo ime jednog od njih, Josipa Vusića, mog profesora fizike sedamdesetih godina u bjelovarskoj Gimnaziji, kojem i danas dugujem što me je tada naučio strogom, egzaktnom pristupu, bar tamo gdje je to potrebno i primjereno. Iako je već naslov sugerisao da su nevina jagnjad bila žrtva

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju “Jadovno 1941.” koji su, “kad već neće niko drugi”, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. “Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave”, rekao je na konferenciji

U Grubišnom Polju služen parastos i održan komemorativni skup (VIDEO)

U subotu, 28. septembra 2019.  navršilo se 77 godina od ustaškog zločina nad više od 500 Srba sa Bilogore i Grubišnog Polja, uglavnom žena i djece. Toga dana ustaše su u selima poubijale gotovo sve koje su zatekle. Parastosu i komemorativnom skupu prisustvovalo je svega desetak potomaka i poštovalaca žrtava. Parastos u crkvi Sv. Georgija u Grubišnom Polju, služio je Otac Slaven Jovičić. Nakon toga, mala povorka se uputila prema spomeniku nad masovnom grobnicom na Trandlerovoj djetelini gdje su zapaljene svijeće i položeni vijenci a prisutnima se obratio Dušan Bastašić, predsjednik  udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke. Slijedio je odlazak do spomenika nad masovnom grobnicom u Kišovom jarku gdje su zapaljene

Održan 10. jubilarni Sabor Bilogoraca u Beogradu

U organizaciji Zavičajnog udruženja Bilogora Beograd  u nedjelju, 2. juna u Belom Potoku  održan je Sabor Bilogoraca. Bio je to deseti po redu, jubilarni skup bivših žitelja Zapadne Slavonije, čiji je rodni kraj smješten u trouglu koji čine gradovi Virovitica, Bjelovar i Daruvar. Prvi ovakav skup održan je u Smederevskoj Palanci, 10. jula 2010. Ranko Radelić nam je rekao da ideja o potrebi da se bar jednom godišnje okupe sunarodnici i obnove sjećanja na oteti zavičaj, nastala je još 2008, kada se u Grockoj 15. marta sastala grupa od 13 inicijatora za osnivanje Zavičajnog udruženja Bilogora. – Pokrenuli smo široku aktivnost na evidentiranju kulturne baštine Bilogoraca, istraživanju njihove istorije, etnologije

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala