arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Tihomir T. Prodanović: Sećanja na ustaški logor „Danicu“

Noć u kojoj sam izgubio slobodu. Mrtvima – da ih ne zaboravimoŽivima – da se ne zaboravi Subota 26. aprila 1941. godine. Šesnaesti dan fašizam učvršćuje ustaški, novi poredak u Hrvatskoj. „Nova vlast” revnosno kuje okove za sve koji vole slobodu. Iz radio-aparata grme pretnje. Novine u svim vidovima izobličuju istinu. U ovom krvavom proleću teror ore po ljudskim dušama i seje seme mržnje. Umiru vrednosti i komunisti, nestaju svi ljudi koji cene ljudske vrednosti. Ovo je proleće bez proleća koje cveta vedrinom… Zloslutne misli izazivaju još strašniju viziju sutrašnjice i toliko teško saznanje o izgubljenoj slobodi. Spaljujem drage rukopise u kojima sam sanjao drukčiju sutrašnjicu. Rastajem se s knjigama

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Noć strave i užasa

Tih dana uporno je padala obilna kiša i susnježica. Kaputi se nisu ni prisušili kad je s puta u dvorište pa u ganjak jurnula grupa nekakvih osoba s ručnim baterijama. Viču: „Otvaraj”! Udaraju u vrata kao sjekirama. To su ustaše kundacima pušaka razbijale vrata uz viku: “Otvaraj ili pucamo”! Otac pođe da otvori, ali ne može da otključa jer je ključ od udaraca ispao, a lampu nije imao vremena da upali. Napipa na zemlji ključ i otključa prije nego su razbili vrata. Stakla su popucala. Majka je poslije pričala da su šestorica bajonetama na puškama uperenim u oca ušli u sobu gdje smo spavali. Brat i ja smo spavali u

Sjećanje na ubistvo 487 Srba iz Grubišnog Polja

Iz Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, koje čuva sjećanje na pobijene Srbe tokom perioda Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, napominju da se danas navršavaju 84 godine kako su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina sa Kotara Grubišno Polje i u julu ih likvidirali u kompleksu logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag. U saopštenju Udruženja se podsjeća da su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina, od kojih je 487 ubijeno u julu te godine. “Pod izgovorom da Srbi iz Grubišnog Polja spremaju `đurđevdanski ustanak` iz Zagreba je vozom u Grubišno Polje stiglo oko 120 hrvatskih ustaša, predvođenih šefom zagrebačke ustaške

Vladimir Bursać: Šta za mene znači pojam Pokolj?

Zalaganje Udruženja ”Jadovno 1941.” da svoje aktivnosti na očuvanju i razvoju kulture pamćenja stradalih predaka i sunarodnika za vreme Drugog svetskog rata na teritoriji nezavisne Države Hrvatske, podigne na nivo naučne zajednice, zaslužuje veliku pažnju. Nažalost, svedoci smo koliko je tako nešto mukotrpno i naporno, i na koliko nerazumevanja, otpora ili jednostavnog zaobilaženja i prećutkivanja, od strane zvanične naučne zajednice, nailaze entuzijasti i vredni nacionalni radnici. Kao da samo po sebi već nije dovoljno horsko poricanje druge strane da zločina nije bilo, jer se zločini sistematski umanjuju, obezličavaju, stavljaju pod sumnju. Moramo priznati, da to vrlo uspešno, čine sve institucije, zvaničnici, naučnici, verski prvaci i javnost država koje su nasledile

milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

Stiže oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

Grubišno Polje, 28. septembar 1942. – Masovni zločin na Trandlerovoj djetelini

Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi. Neprijatelj je tada u logore, jasenovački i sisački, otjerao 3.000 stanovnika, uglavnom žena, staraca i djece, od kojih se vratio vrlo mali broj. Broj Srba sa Bilogore bio je više nego prepolovljen likvidacijom 487 muškaraca na Jadovnu i ostrvu Pagu početkom jula 1941. godine, iseljavanjem 2.500 ljudi u Srbiju, te odvođenjem

SLOBOŠTINA 16.08.1941. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942.

putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLjU MIROGOJ

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

Najstrašnija knjiga na svijetu

Čitao sam jednom prilikom o engleskim srednjovjekovnim zakonima, koji po nekim tvrdnjama ni danas nisu ukinuti, a kojima se propisuje način usmrćivanja kod osuđenih na smrt. Od oblika torture je zavisilo koliko će dana proteći do smrti osuđenog. Međutim, bez obzira na varvarski postupak, ovo morbidno štivo se uz malo samokontrole može probaviti. Ono na što sam nailazio u svjedočenjima o ustaškim orgijanjima tek sam djelomično mogao podnijeti. Desilo se da u opsežnijem tekstu pročitam samo pasus-dva, ponekad me kao iz zasjede iznenadi užasan detalj u opisu stradanja nekog mučenika, a postoje i takvi opisi koji se u pristojnom društvu ne mogu ni ispričati. No, sve je to već poznato,

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

Dušan Bastašić: Kada potomci žrtava Pokolja progovore

Prije nekoliko dana, 26. aprila je bila godišnjica kako su 1941. “oćerali naše”. Tako bi naše bake govorile. Sada već davno upokojene bake, lica izbrazdanih dubokim borama, uokvirenih u crne marame i očima crvenim od suza. Uz njih smo odrastali mi, unučad “oćeranih” žrtava Pokolja, djeca roditelja izranjavanih duša. Čeljad rođena sa duboko zapretanom ranom koja bi kod nekih od nas godinama, čak decenijama ćutala. A onda, odjednom prosto vrisnula rasipajići bol svom širinom duše. I opet je opet zaboljelo. Rana koja se prenosi sa generacije na generaciju. Napisao sam na Fejsu nekoliko rečenica na tu temu: “Upravo na današnji dan u kasnim večernjim časovima, prije tačno 83 godine, upale

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić – svjedočenje

Sin Luke i Evice, rođen 30. 1. 1931. go­dine u Grubišnom Polju, Savska Banovina. Do­tje­ran u logor Jasenovac prvih dana oktobra 1942. godine, a pušten iz logora 30. novembra 1942. godine. 12. aprila 2011. kazuje: Roditelji su se bavili poljoprivredom. Imali su imanje od osam jutara zemlje, a obrađivali su i zemlju crkvenog posjeda na Majdi, blizu Poljana. Pored kuće, uz glavnu cestu Virovitica – Veliki Zdenci, veličine 12×16 metara sa ganjkom i bunarom pod istim krovom, imali smo štalu, štagalj, svinjac, kokošinjac i poljski za­hod. Osim velikog dvorišta postojala su dva voćnjaka, pretežno šljiva, zatim jabuke, kruške, dud i dva velika oraha. Vinograd je bio na kraju okućnice –

Ranko Radelić: Odnos prema Jasenovcu je kalibrisan kao mjera ljudskosti

Uporedimo li dostupne tragove preostale iz prošlih epoha sa onim što nam kao predložak pruža 20. vijek, jasno je da su naši davni preci bili biološki prilagođeniji ovoj planeti, nesumnjivo inteligentniji i moralno superiorniji od današnje populacije, koja je biološki, ali i na mnogo drugih planova, na putu ubrzane devolucije. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Iako je Jasenovac jasan znak tog propadanja,

Ranko Radelić: Genocid nad Srbima – poglavlje istrgnuto iz knjige svjetske istorije

Džonatan Štajnberg, pokojni profesor moderne evropske istorije na Univerzitetu Pensilvanije i istaknuti proučavalac Holokausta, napisao je – „Izostavljanje Hrvatske iz konvencionalnih studija o Holokaustu je poput knjige čije je prvo poglavlje istrgnuto“, te da su napadi na Srbe u NDH „najraniji totalni Genocid koji je pokušan tokom Drugog svetskog rata“. Prije više od 2.000 godina, u trećem vijeku prije nove ere, u sjevernoj Indiji nije bilo ni demokratije, ni ljudskih prava, ni pametnih telefona, ni interneta, a pogotovo nije bilo nevladinih organizacija. Postojalo je samo čudesno Maurijsko carstvo, sa Ašokom Velikim (273.-232.) kao njegovim vladarem. Nakon burnih ratova koje je vodio oko 265. pne, okrutni i surovi ratnik Ašoka je

milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

Stiže oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

Komšija me vodi u logor

Odvede mene moj komšija, onaj što je prije šest dana sipao ustašama rakiju iz one zelene pljoske kad smo Jovanka i ja prestravljeno i paralizirano gledali u cijevi ustaških pušaka, a Dalmatinac Marijan, koji nas je poznavao par mjeseci, raspravljao se sa ustašama. Bio je sam početak oktobra ’42. Ljesa je otvorena otkako sam jutros tuda izašao iz dvorišta. Krave prolaze ljesu, prelaze veliku bašču, pa drugu ljesu i skreću u štalu. Ja sam nekako malo zaostao, kad, prije nego što ću skrenuti prema štalskim vratima da povežem krave, iz naše kuće izađe Pepa Moćnik. Vrata kuće su širom otvorena. Oba krila. U kući se prema svjetlu prozora vide neki

komemorativni-skup-z-s16.jpg

Video: Grubišno Polje – 28. IX 2012. – parastos i komemoracija

Grubišno Polje – Prije 11 godina U Hramu Svetog velikomučenika Georgija sa početkom u 12.00 časova služen je parastos. Drugi dio sabranja održan je na bivšoj željezničkoj stanici u Grubišnom Polju gdje je obavljeno polaganje vjenaca i obraćanje zvanica, nakon čega su učesnici obišli i stratišta na Trandlerovoj djetelini i u Kišovom (Kiselovom jarku. (Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. oktobra 2012. godine.) Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno je 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici

Grubišno Polje, 28. septembar 1942. – Masovni zločin na Trandlerovoj djetelini

Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno je 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi. Neprijatelj je tada u logore, jasenovački i sisački, otjerao 3.000 stanovnika, uglavnom žena, staraca i djece, od kojih se vratio vrlo mali broj. Broj Srba sa Bilogore bio je više nego prepolovljen likvidacijom 487 muškaraca na Jadovnu i ostrvu Pagu početkom jula 1941. godine, iseljavanjem 2.500 ljudi u Srbiju, te

SLOBOŠTINA 16.08.1941. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942.

Tihomir T. Prodanović: Sećanja na ustaški logor „Danicu“

Noć u kojoj sam izgubio slobodu Mrtvima – da ih ne zaboravimoŽivima – da se ne zaboravi Subota 26. aprila 1941. godine. Šesnaesti dan fašizam učvršćuje ustaški, novi poredak u Hrvatskoj. „Nova vlast” revnosno kuje okove za sve koji vole slobodu. Iz radio-aparata grme pretnje. Novine u svim vidovima izobličuju istinu. U ovom krvavom proleću teror ore po ljudskim dušama i seje seme mržnje. Umiru vrednosti i komunisti, nestaju svi ljudi koji cene ljudske vrednosti. Ovo je proleće bez proleća koje cveta vedrinom… Zloslutne misli izazivaju još strašniju viziju sutrašnjice i toliko teško saznanje o izgubljenoj slobodi. Spaljujem drage rukopise u kojima sam sanjao drukčiju sutrašnjicu. Rastajem se s knjigama

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Noć strave i užasa

Tih dana uporno je padala obilna kiša i susnježica. Kaputi se nisu ni prisušili kad je s puta u dvorište pa u ganjak jurnula grupa nekakvih osoba s ručnim baterijama. Viču: „Otvaraj”! Udaraju u vrata kao sjekirama. To su ustaše kundacima pušaka razbijale vrata uz viku: “Otvaraj ili pucamo”! Otac pođe da otvori, ali ne može da otključa jer je ključ od udaraca ispao, a lampu nije imao vremena da upali. Napipa na zemlji ključ i otključa prije nego su razbili vrata. Stakla su popucala. Majka je poslije pričala da su šestorica bajonetama na puškama uperenim u oca ušli u sobu gdje smo spavali. Brat i ja smo spavali u

Sjećanje na ubistvo 487 Srba iz Grubišnog Polja

Iz Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, koje čuva sjećanje na pobijene Srbe tokom perioda Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, napominju da se danas navršavaju 82 godine kako su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina sa Kotara Grubišno Polje i u julu ih likvidirali u kompleksu logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag. U saopštenju Udruženja se podsjeća da su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina, od kojih je 487 ubijeno u julu te godine. “Pod izgovorom da Srbi iz Grubišnog Polja spremaju `đurđevdanski ustanak` iz Zagreba je vozom u Grubišno Polje stiglo oko 120 hrvatskih ustaša, predvođenih šefom zagrebačke ustaške

Ranko Radelić: Odnos prema Jasenovcu je kalibrisan kao mjera ljudskosti

Uporedimo li dostupne tragove preostale iz prošlih epoha sa onim što nam kao predložak pruža 20. vijek, jasno je da su naši davni preci bili biološki prilagođeniji ovoj planeti, nesumnjivo inteligentniji i moralno superiorniji od današnje populacije, koja je biološki, ali i na mnogo drugih planova, na putu ubrzane devolucije. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Iako je Jasenovac jasan znak tog propadanja,

Jadovno 1941: Atlas / Mapa Pokolja, Genocida počinjenog nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske

Zajedničkim snagama, sabornošću na ovom projektu, učinićemo korak više na objelodanjivanju istine o Pokolju i čuvanju sjećanja na naše nevino postradale Svete novomučenike srpske. Atlas / Mapa Pokolja, genocida počinjenog nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske je projekat udruženja građana Jadovno 1941. iz Banje Luke. Cilj projekta je da se na internet Mapu unese što više tačnih lokacija konc. logora, stratišta, masovnih grobnica, kraških jama u kojima su ubijane žrtve, spomenika žrtvama. Za svaku od unesenih lokacija, pored tačnih koordinata sa linkom na Gugl mapu, nastojimo dodati fotografije, kraći tekst i linkove na tekstualne, foto ili video priloge objavljene na našem sajtu, YouTube kanalu ili na drugim sajtovima. Pored do sada unesenih lokaliteta, u našoj bazi podataka

Akcija Otkos – trijumf ustaštva i fašizma!

Kao i proteklih nekoliko godina, u subotu 29. oktobra ove godine sa početkom u 11 časova u crkvi sv. Marka u Beogradu, biće služen parastos izginulim borcima Teritorijalne obrane opštine Grubišno Polje u građanskom ratu u Hrvatskoj 1991, te civilima sa tog područja stradalim u periodu od 1991. do 1997. godine. Piše: Ranko Radelić Inicijativa za obilježavanja ovih događaja započetih pre trideset godina u kojima je život izgubila 76 osoba i čiji su egzekutori paravojne formacije, terorističke grupe i pojedinci organizovani ili podržani od hrvatskih vlasti,  došla je od Zavičajnog udruženja „Bilogora“ čije je sjedište u Beogradu. Većinu stradalih čine civili, svega troje od njih je izgubilo život u ratnim

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala