arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
sveti-vladika-nikolaj-velimirovic-u-srednjim-godinama.jpg

FILM: Sveti Nikolaj Velimirović

Ovaj dokumentarni film je život našeg Svetog Oca Vladike Nikolaja Velimirovića. Sve što je činio i učinio, a uradio je mnogo, bilo je bez greške za svoj narod. Put koji nam je pokazao tad i danas je jedini pravi za nas pravoslavne Srbe. Dr. Vladika Nikolaj Velimirović (studirao i diplomirao u Bernu) je posle Svetog Save najveći duhovni Srbin kog smo imali. Filozof za pokoljenja – ratnik s naliv perom u ruci. Neprevaziđeni besednik na stranim jezicima bez akcenta. Na njegove su se govore u Londonu i Njujorku gospodari sveta tiskali samo da ga dožive i čuju. Posle su mnogi taj doživljaj “Slušajući Vladiku” kao vrhunski događaj i doživljaj te

Jama

Izvjesno je da je Ivan Goran Kovačić boravio u mnogim livanjskim selima i slušao potresna svjedočenja o zvjerstvima koja su ustaše počinile nad srpskim stanovništvom. „Divni galeb” je, prije nego što će upravo tu u Livnu kliknuti svoju strašnu pjesničku optužnicu, svoj veličanstveni poetski i ljudski protest protivu bezumlja i razbraćivanja, čuo i za živu grobnicu iznad sela Rujana i za slična druga gubilišta i bezdanice — neopojene grobnice oko Livanjskog polja, u kojima nikada niko neće kosti izbrojiti. Ako rujanska jama može biti i nije direktno inspirisala velikog poetu, na čijem će vratu ubrzo poslije toga takođe sijevnuti zločinačko sječivo i prekinuti jednu od najtananijih pjesničkih žica koje su

Sa parastosa za postradale, 29. oktobra 2011. u crkvi sv. Marka u Beogradu

Žrtve istočne Bilogore od 1991. do 1997. godine

Pod istočnom Bilogorom čije su žrtve predmet ovog istraživanja podrazumijevamo pro-stor sa površinom od oko 700 km2 smješten na sjeverozapadu današnje Republike Hrvatske i ograničen na zapadu naseljima pravoslavne parohije Severin, na sjeveru selima parohije Mala Trešnjevica, na jugu Velikim Zdencima, dok je njegova istočna granica selo Jasenaš, odnosno linija na kojoj strogo geografski gledano prestaje Bilogora – prevoj duž kojeg se pružaju put i pruga Bastaji – Suhopolje.   Ovaj spisak poginulih boraca i u teroru stradalih civila u toku oružanih dejstava 1991. godine te prije i poslije njih u periodu od 1991. do 1997. odnosi se na žrtve čiji su egzeku-tori hrvatske paravojne formacije, kao i terorističke grupe

Vukovarski_bluz.jpg

Denis Bojić: Vukovarski bluz (VIDEO)

Film koji govori o stanju srpske zajednice u Vukovaru, refleksiji na ostatak Republike Hrvatske, odnosima i potencijalima. Film koji govori o stanju srpske zajednice u Vukovaru, refleksiji na ostatak Republike Hrvatske, odnosima i potencijalima. Uloga i naracija Zoran Kojić; autor: Denis Bojić; snimatelj: Siniša Ćejić.   Koncept filma je na jeziku prihvatljivom i našem narodu razumljivom, predočiti situaciju te međuetničke odnose gotovo 20. godina od zavreštka ratnih događanja na prostorima bivše Jugoslavije. Dokumentarni film u produkciji Radio televizije Republike Srpske, snimljen u maju 2014.

ognjena_marija_livanjska.jpg

Krvave legende

Knjiga Ljuba Anđelića „Livanjska legenda” svakako je jedno od najpotresnijih ratnih svjedočanstava. Ovaj umni Kolašinac, marljivi hroničar jednog opakog vremena i ratnik plemenita srca, ostavio je svojevrstan dnevnik o zvjerstvima koja su počinile ustaše na prostoru Livna, Duvna, Kupresa, Glamoča… Ostale su tako zapisane krvave legende o zlu, o fanatizmu, mržnji i bezumlju ustaških crnih legija i njihovim zlodjelima iz ljeta 1942. godine, koje, smatram, upečatljivo govore i do kosti razgolićuju ustaški pokret, njegove korijene i ideologiju, njegovu krvoločnost i sumanutost, odnosno dopunjuju i upotpunjuju sliku njegovih zločina započetih godinu dana ranije. Jedna od tih „krvavih legendi” je zapis Ljuba Anđelića o zločinu u selu Katinićima u Vukovskom polju, počinjen

goli-otok-vuksan-knezevic.jpg

Život se razbio o kamen

Vuksan Knežević, nekada najmlađi golootočanin, posle šest decenija vratio se na „mesto zločina“ i ispovedio „Novostima“ svoju golgotu i golgotu žrtava komunističkog terora Evo ga, Goli otok! Više ne liči na sebe. Nekad ovde nije bilo ni drvceta, ni komadić betona. Samo oštri kamen koji seče dlanove. Ni ptica nije mogla da proleti. A sad ima, čak, i turista. Ima, valjda, šta da se vidi… Više kao za sebe šapuće Vuksan Knežević (81) dok se iskrcava na strmu golet. On je jedan od najmlađih golootočkih kažnjenika. Posle šest decenija, došao je da nam ispriča svoju priču, na pustom ostrvu nadomak Raba, gde je proveo najdužu godinu svog života. Dok se

logor-kerestinac-ratni-zlocin-blagojevic.jpg

Mučenje Srba: Pržili me strujom sat vremena!

Batine su bile svakodnevica. Tukli su nas bejzbol palicama, a prve noći su mi slomili10 rebara, priseća se Milorad Blagojević. Horor: Milorad je u logoru pomišljao da se ubije – Nisam zadovoljan presudom. Oni nikada neće biti adekvatno osuđeni. Nikad neće dobiti dovoljno veliku kaznu za zverstva koja su mi počinili u logoru Kerestinac. A moja jedina krivica beše, kako su mi rekli kad su me uhapsili, što mi „ne valjaju“ ime i prezime – kaže na početku razgovora za Kurir Milorad Blagojević, zatvorenik zloglasnog logora Kerestinac, u kojem su civili prebijani, mučeni elektrošokovima, silovani, zbog čega su petorica hrvatskih vojnika prošle nedelje osuđena za ratni zločin i dobila ukupno

Jovo Grubor

Ispovest Srbina: Terali me bojovnici mater da streljam!

Dramatična ispovest Jove Grubora, o zločinima posle ”Oluje”: Nemam baš ništa protiv Gotovine i Markača, ali ko je kriv za ubistvo ovdašnjih Srba. Evo i sada čuvam spisak ubijenih Plavljana i seljana okolnih zaselaka. Najteži zločini su se dogodili u Gruborima dan pre dolaska onog čuvenog “voza slobode” kojim su Hrvati proslavljali “Oluju”. Tada su ubijeni Jovo, Marija, Mićo i Milka Grubor – sve moji rođaci, a zatim i Đuro Karanović i Savo Đurić. Preživeli su “Oluju”, ali ne zadugo. Na svojoj zemlji – Jovo je ovde rođen i tu namerava da umre. Deca – sin i dve sada udate ćerke – odavno žive u Srbiji. Izbegli su za vreme

hercegovina1.jpg

Kako je pokatoličena zapadna Hercegovina

Završna faza potpunog rimokatoličenja Zapadne Hercegovine, započeta u petnaestom, dogodila se u dvadesetom veku. U toku dva svetska rata, i u verske-građanskom ratu koji se vodio od 1991. do 1995. godine rimokatolici su, predvođeni svojim biskupima i sveštenstvom, narodnim prvacima i institucijama kojima je duh zadahnula rimokatoličke crkva, nasiljem (pokoljem i proganjanjem) izbrisali i poslednje oaze srpskog pravoslavnog naroda, koji je još u sedamnaest i osamnaestom veku činio većinu stanovništva ovih prostora. I u Zapadnoj Hercegovini, koja se najduže opirala Rimskoj crkvi i koja je od svih dalmatinskih priobalnih regija poslednja pokatoličena, ponovio se onaj svojevrsni fenomen: prvo je, prešavši iz pravoslavlja u rimokatoličanstvo, srpsko pravoslavno stanovništvo promenilo veru, a

sveti-velikomucenici_prebilovacki.jpg

Selo Prebilovci u Hercegovini – srpska Golgota dvadesetog veka

Od 64 miliona ljudi, koliko je u celom svetu stradalo u Drugom svetskom ratu, na srpski narod otpada više od jednog miliona. Prema njegovom ukupnom broju, samo su Jevreji stradali gore od nas. Da podsetimo, u Prvom svetskom ratu Srbija je od 4.500.000 stanovnika izgubila 1.200.000, što je tada bilo 56,7 procenata muškog stanovništva. Koliko bi danas bilo Srba da se ovo nije desilo? Koordinate 43° 06′ 36″ SGŠ i 17° 41′ 60″ IGD, su na prvi pogled kao i svake druge. Međutim, ove koordinate na karti pokazuju jedno malo mesto sa burnom istorijom i mnogo stradanja. Vihor smrti više puta je opustošio ovo selo – Prebilovce. Avgusta 2012. smo

zaboravljene-svetinje.jpg

Zaboravljene srpske svetinje

Skoplje – U naletu prema vrelim grčkim letovalištima srpski turisti uglavnom samo protutnje kroz Makedoniju. Retko ko se seti krajputaša srpske istorije, poput spomen-kapele kod Udova, Donjeg Karaslara kraj Velesa ili Zebrnjaka nadomak Kumanova, koji podsećaju na surovu cenu ratne golgote srpskih vojnika u minulim ratovima na poprištima u Makedoniji. Malo je onih, koji se makar i na kratkoj pauzi zadržavaju na nekoj od tih istorijskih tačaka u tranzitu kroz Makedoniju. Među retkim izuzecima u toj reci naših ljudi, koji narušavaju uobičajenu letnju turističku sliku bili su Ivan Raković i Katarina Rističević. Pri povratku sa odmora na obalama Egeja, oni su se javili Kulturno-informativnom centru Srba u Makedoniji Spona sa

ostojic-sk-slavija.jpg

Ostojići nisu zaboravljeni

…NE POPSTOJI NIŠTA SKRIVENO ŠTO NEĆE IZAĆI NA VIDJELO I NEMA TE TAJNE KOJE NEĆE BITI OTKRIVENA…   Poštovani prijatelji iz Udruženja „Jadovno 1941“, Prije svega ŽELIM DA VAM SE ZAHVALIM ŠTO STADOSTE NA KRAJ ZABORAVU SMIŠLjENIM, SISTEMATSKIM, ZVJERSKIM… ZLOČINIMA KOJI SU SE DOGODILI U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ U KOMPLEKSU USTAŠKIH LOGORA JADOVNO! Ja sam Ostojić (Danko) Vlado iz Han Pijeska, unuk Ostojić Vladimira – Vlada (1903) iz Vlasenice koji je 28. jula 1941. godine zajedno sa svojim mlađim bratom Ostojić Čedomirom – Čedom (1907) uhapšen od strane ustaša i odveden u logor u Gospiću. Ovaj podatak, o njihovom hapšenju i odvođenju u Gospić čuo sam od svoga pokojnog oca

Šestoro preživjelih Crnogoraca: PERO, RAJKO, ILIJA (Rajkov brat), LUKA i MIJO, a ispred njih MARA CRNOGORAC

Sedam dana u grobnici

Napomena redakcije: Juče, 29. oktobra 2017. upokojila se u Gospodu Mara Kozomora rođena Crnogorac, jedna od mučenica koja je nakon sedam dana izašla živa iz jame Bikuše. Ovo je njena priča koju se zapisao književnik Budo Simonović. Opijelo i sahrana će se obaviti na Bežanijskom groblju u srijedu 1. novembra. Opijelo će početi u 11 časova. Pokoj duši mučenici Mari. Zanimljivo je takođe da je, čak i od onih koja su spašena i na neki način izbjegla ustaško nemilosrđe, veoma malo djece iz livanjskog kraja preživjelo Drugi svjetski rat. Mnogo ih pomrlo još u toku rata. Stigle ih posljedice stradanja, pokosile bolesti, glad i svakojake druge nedaće koje su nadolazile u

kalendar-genocida.jpg

Godišnjica stradanja Srba iz istočne Bilogore

Napadom na TO Grubišno polje 31. oktobra 1991. godine, započela je akcija hrvatske vojske pod nazivom „Otkos – 10“. Cilj je bio likvidirati i protjerati Srbe sa područja istočne Bilogore. Malobrojne snage TO Grubišno polje nisu uspjele zaustaviti napad hrvatskih bojovnika, pa je narod poučen iskustvom iz Drugog svjetskog rata krenuo u povlačenje ka Bosni. Kompletno stanovništvo iz 23 sela i jedan broj žitelja iz još 15 sela napustilo je to područje. U koloni je bilo oko 4 000 ljudi sa preko 600 različitik vozila. Poslije povlačenja Srba iz istočne Bilogore uslijedila su ubistva preostalih Srba, paljenje, pljačkanje i miniranje srpske imovine. Uništene su i dve drvene pravoslavne crkve bilogorskog

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 29. oktobar 1991. Godišnjica etničkog čišćenja Srba u Slavoniji

Tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici hrvatske TO i policije počeli su sprovoditi naredbu o Evakuaciji svih 2 120 mještana iz 26 sela sa isključivo ili pretežno isključivo srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koju je donio Krizni štab opštine Slavonska Požega. U čišćenju sela koja su odbila da se “evakuišu” ubijeno je 71 lice srpske nacionalnosti među kojima 33 žene. Minirano  i zapaljeno je 616 stambenih i 590 gospodarskih objekata, dok su bez kuća ostala 1 492 lica.   Vezane vijesti: Saopštenje povodom godišnjice evakuacije Srba iz 26 sela požeške kotline 29. oktobra 1991. godine

Slučaj Nikole Ribara

Ako se muškarac ocjenjuje po plećima i torzu Kraljevića Marka i Mrnjačevića, onda Nikoli Ribaru u Divoselu nije bilo ravna. Isto tako prednjačio je svojim načinom života. Osrednje domaćinstvo, bez velikih ograda i bašti za povrće, uglavnog krompir, kapula i češnjak i dve tri gredice kupusa, bilo je na leđima kume Soke, njegove supruge. Ona je gajila nešto peradi, dvije kravice, prase sa posjek i nekoliko ovčica. Da, imali su i jednog konja, koga su parili sa komšijinom kobilom i utezali u kola… Kum Nikola, najbliži prijatelj i komšija mom ocu Jovi, koji je rano otišao radi kruva da radi u Kanadi, bio je strastveni lovac. Sjećam se njegovih dvocjevki.

velika-gospa-hram.jpg

Velika Gospa nestala u plamenu

Prošlo  je 26 godine kako je u noći između 23 i 24 oktobra 1991. godine izgorela crkva Uspenja Presvete Bogorodice  u Donjoj Rašenici, u narodu poznatija  kao Velika Gospa. Nedaleko od Grubišnog Polja na brdu između Rašenice i Ivanovog sela, pored groblja  stajala je crkva koja je sagrađena 1709. godine  i po predanju je sagradio kapetan Radojčić.  Bila je jedna od četiri  drvene crkve koje su preživele 1941. godinu, ali ne i 1991. Nepoznata  ruka zapalila je hram koji je izgoreo do temelja  iako je  bio spomenik nulte kategorije i pod zaštitom Uneska. Crkva Uspenja Presvete Bogorodice,  iako  skromnih dimenzija (15 h 9,30 m) bila je najveća po veličini među

bilogora-hronika.jpg

Grubišnopoljska kronika 1990. – 1991. ili o tome kako Ivica i Perica konstruišu hrvatsku istoriju

Šta su sve pojedini Hrvati spremni da učine kako bi opravdali svoje zločine nad Srbima, dokaz je između ostalog i pisanje hronike Grubišnog Polja dvojice mladih hrvatskih autora, Petra Bašića i Ivice Miškulina. U časopisu „scrinia slavonica“ objavljena su 2007. i 2010. godine (Scrinia Slavonica, god.7, br.1, rujan 2007,str. 342–370; Scrinia Slavonica, god.10, br.1, rujan 2010, str. 454-494) sa naznakama „Izvorni znanstveni rad“dva tematski vezana teksta pod naslovom „Grubišnopoljska kronika 1990.–1991.“ (I dio odnosno II dio, u daljem tekstu Kronika) mladih hrvatskih autora Petra Bašića i Ivice Miškulina, iza kojih stoje, odnosno čiji su saradnici sudeći po ispisu ispod imena autora – Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod. Već prvo čitanje ovog „izvornog naučnog rada“ pokazuje šta je zapravo cilj i svrha svega ovoga – stvaranje nove hrvatske povijesti pomoću nepostojećih i falsifikovanih

Panorama_Veliko_Palanciste.jpg

Obračun ustaša i nijemaca preko Srpskih leševa

Srna u pet nastavaka, uz do sada nepoznate detalje, donosi feljton o strašnom ustaškom pokolju u Velikom Palančištu kod Prijedora u oktobru 1942. godine, kada su u jednoj noći, bez ispaljenog metka, ubijena 342 žitelja sela, među kojima 226 djece. Komandant Druge satnije osme ustaške bojne poručnik Ivo Batinić preživio je pokušaj samoubistva pet dana nakon što je njegova jedinica u noći između 22. i 23. oktobra 1942. godine masakrirala 342 žitelja Velikog Palančišta kod Prijedora, među kojima 226. djece. “Ožalošćen događajima, koji su se desili kao nagrada za sve žrtve i napore, pucao je sebi u usta s namjerom da se ubije…Zrno je promašilo i izišlo van kraj lijevog

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 20. oktobar 1942. Godišnjica ustaškog pokolja u Velikom Palančištu

U predvečernjim časovima 20. oktobra 1942. godine ustaše su preuzele od SS-ovaca srpski narod iz sela Veliko Palančište, Malo Palančište i Jelovca koji su prethodno sakupili. To veče izvršeno je razdvajanje muškaraca starijih preko 15 godina na jednu stranu, a žena i djece na drugu stranu.  Ukupno su izdvojena 82 muškarca koji su potom odvedeni u stočni tor Slavkana Vujičića. Svi muškarci su poubijani u toku noći 20/21. oktobra osim Đure Babića i Rade Popovića koji su čupajući proštace ograde tora uspjeli pobjeći.   Vezane vijesti: Ustaški pokolj u Velikom Palančištu oktobra 1942.god. Metak nije ispaljen. Sve su radili kama, nož i tupa sredstva poput palije

Mlincic_Tuk.jpg

Film o bestijalnim zločinima

Srna u pet nastavaka, uz do sada nepoznate detalje, donosi feljton o strašnom ustaškom pokolju u Velikom Palančištu kod Prijedora u oktobru 1942. godine, kada su u jednoj noći, bez ispaljenog metka, ubijena 342 žitelja sela, među kojima 226 djece. Dokumentarni film “Da se njima nikad ne desi”, autora Zorana Radonjića, donosi priče četvero svjedoka ustaškog pokolja u Velikom Palančištu u oktobru 1942. godine. “Na premijeru filma, koja je održana 22. decembra u Muzeju Kozare u okviru izložbe `Godina stradanja – 1942`, od četvero mojih sagovornika došlo je troje. Četvrti, Dušan Babić, toga istog dana je umro”, kaže Radonjić Srni. “Odem u podrum i ležem pred volove, u jasle. Došla

Prvi oslobodioci Beograda – Da li je Beograd oslobodila Crvena armija i da li je preuveličana uloga Titovih partizana?

U godinama kada sam radio u jugoslovenskom Beogradu, a to su bile sedamdesete, više puta sam učestvovao u svečanostima povodom oslobođenja Beograda. I, svaki put me čudilo kako se u zvaničnim nastupanjima jugoslovenskih i beogradskih rukovodilaca mnogo pažnje posvećivalo ulozi boraca JNA u oslobađanju njihove prestonice i kako se skromno spominjala uloga istinskog oslobodioca ovog starog srpskog grada. Odnosno, veoma mnogo se govorilo o general-pukovniku JNA, tada još uvek živom, Peku Dapčeviću, koji je gotovo sam oslobađao Beograd, a veoma malo o general-majoru Crvene Armije, komandantu 4. mehanizovanog tenkovskog korpusa, Vladimiru Ivanoviču Ždanovu koji je, zapravo, i oslobađao jugoslovenski glavni grad od nemačkih trupa. A pukovnik (te daleke 1944.) Peko

Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Malom Palančištu

Dokumenta NDH svjedoče o masakru u Velikom Palančištu

Srna u pet nastavaka, uz do sada nepoznate detalje, donosi feljton o strašnom ustaškom pokolju u Velikom Palančištu kod Prijedora u oktobru 1942. godine, kada su u jednoj noći, bez ispaljenog metka, ubijena 342 žitelja sela, među kojima 226 djece. Kada imate dokumente gdje strana koja je počinila pokolj sama govori o detaljima zločina – onda ste sigurni da niko ne može osporiti objektivnost niti pripisati subjektivnost ili pristranost, ističe za Srnu autor izložbe “Godina stradanja – 1942” Vedrana Adamović. U Muzeju Kozare u Prijedoru po prvi put javnosti su prikazani dokumenti Oružništva NDH o ustaškom pokolju u Velikom Palančištu u oktobru 1942. godine. Među desetinama dokumenata i fotografija koji

Mladi_Franja.jpg

S. Živanović: Ko je bio fra Srećko Perić

U poslednje vreme veliki broj čitalaca i zainteresovanih ljudi obratili su mi se sa pitanjem: ko je bio Fra Srećko Perić i po čemu je poznat. Stvarno, 72 godine posle završetka II Svetskog rata i užasnog genocida protiv Srba, Jevreja i Roma u Hrvatskoj mnogi nikada nisu čuli za fra Srećka Perića, ma da se njegovo ime često pominje u knjigama i u pojedinim novinskim člancima. Ekumenisti u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi ponekad spominju njegovo ime jer je on bio rimokatolički župnik u Nišu sve do 25. maja 1937. godine, gde je radio kao veroučitelj u školi. Osnovao je dve rimokatoličke župe u Srbiji. Još pre kapitulacije kraljevine Jugoslavije, on je

Prebilovci_u_Hristovom_narucju.jpg

VIDEO: Prebilovci u Hristovom naručju

Kada se iščita i čuje priča o Prebilovcima, čovjek ostane zatečen, zapanjen, zbunjen svim onim šta je, kako je i zašto je učinjen zločin, koji kroz  prošli vijek  traje i ponavlja se, iznova isti, u mržnji i zlu. Prebilovci ni danas nemaju tablu, odredište i putokaz gdje su. Ali oni imaju božiji putokaz, i događaje koji su ih uz vječno pamćenje i pomen  na nebu, na zemlji, i prvi puta opijelom održanim u jami pod zemljom stavili i na nebeski tron. Vaskrsli Prebilovci dočekli su ovog avgustovskog jutra, na jugu, kraj Hutova, Neretve, Bregave na brijegu u Prebilovcima, na novo hodočasno mjesto, Vaskrsenje hrama, koji kao da je sa neba

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala