arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dušan Bodiroga: Film „Garavice“ mora biti proglašen za film od nacionalnog značaja

Dragan Radović je snimio film koji je možda i najbolji film o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu! Ono što bi trebalo da rade državni instituti, fakulteti, državna politika i timovi ljudi koji ionako primaju plate iz budžeta, uradio je jedan jedini čovjek bez ičije bilo kakve pomoći! Naime, i u Foči je prikazan film „Garavice“ o jednom od najvećih stratišta Srba u Drugom svjetskom ratu i o stradanjima našeg naroda u Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi, Velikoj Kladuši i Bosanskom Petrovcu. Autor ovog filma je Dragan D. Radović iz fondacije Zaboravljeni korijeni koji je u ovom filmu bio sve: režiser, tekstopisac, istraživač, istoričar, snimatelj, montažer, producent i finansijer. Taj Dragan

Slobodan Čikarić: Bekstvo na Kozaru 1942.

Za vreme NDH (1941–1945) ustaše su poslale u smrt 1.700 Srba pravoslavaca svih uzrasta i oba pola u maloj dubičkoj opštini smeštenoj u „Banijskom trokutu”. Gotovo sva srpska deca su pobijena. Hitlerova Nemačka rešavala je „jevrejsko pitanje” tako što je šest miliona Jevreja spalila u krematorijumima ili im na drugi, podjednako surov način oduzela život. Pavelićeva NDH prihvatila je doktrinu glavnog ustaškog ideologa u Pavelićevoj vladi doglavnika Mileta Budaka, koja se može nazvati „sveto trojstvo”. Naime, Budakova ideologija o rešavanju srpskog pitanja u NDH sastojala se u sledećem: trećinu pokrstiti, trećinu proterati, a trećinu pobiti. Kasnije su se ustaški ideolozi u NDH predomislili. Ipak, sve Srbe u NDH (i one

Savo Štrbac: Nad kim (ni)je počinjen genocid u Jasenovcu

Mediji iz Beograda i regiona prošle nedelje su, s bombastičnim naslovima, objavili vest da je na drugom godišnjem zasedanju Međunarodne alijanse za sećanje na Holokaust (IHRA), koje se održava u Londonu, šef zvanične delegacije Hrvatske Sara Lustig, odgovarajući na direktno pitanje, navodno rekla “da niko ne može da poriče genocidnu prirodu režima NDH i zločina izvršenog nad Srbima”. O tome što je tačno u Londonu izrečeno, od vlade i/ili Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske, kao ni od Sare Lustig, do pisanja ovog teksta (u nedelju) nije bilo nikakvog javnog reagovanja, ali je istog dana saopštenjem reagovalo vođstvo IHRA, koje “osuđuje curenje netačnih informacija iz rasprave o bivšem logoru Jasenovac”, uz kritiku

Crno jezero: Grobnica za 2000 Srba

Odlomak iz zapisa Svetozara Ćulibrka iz Buševića. Svetozar je bio prvoborac i nosilac Spomenice 1941. „Malo zatim, uđe jedan ustaša i izdvoji deset ljudi, zatim ih sveza i ponovo vrati. Govorilo se da će u Gospić na rad ili u Njemačku. Naveče je uletio u crkvu jedan ustaša sa isukanim bajonetom. Išao je od čovjeka do čovjeka i svakom stavljao bajonet pod grlo, prijetio i psovao. Tako ih je pripremio za pokolj koji je već bio počeo te noći  u Sokolskom domu. Za njim je došao drugi ustaša i donio kutiju „Ibra“ u kojoj je bilo 500 komada cigareta i svima ih podijelio. Stavljajući cigaretu u usta, Ilija je tiho

Noć kada su hrvatske snage ubile 18 civila

Posmrtni ostaci žrtava pobijenih 1991. u Paulin Dvoru kod Osijeka, u pokušaju prikrivanja zločina posle rata prebačeni na Velebit, gde su otkriveni 2002. godine. U noći između 11. i 12. decembra, navršiće se 33 godine od kada je više pripadnika 130. brigade Hrvatske vojske (HV) upalo u kuću Andrije Bukvića u selu Paulin Dvor kod Osijeka i u znak odmazde zbog smrti saborca likvidirali 18 civila, 17 Srba i jednog Mađara. Oni su u pomenutoj kući bili u nekoj vrsti kućnog pritvora. Prosečna starost likvidiranih bila j 64 godina, a među njima je bilo osam žena i četiri bračna para. Samo iz porodice Katić ubijeni su Dmitar (82), njegovi sinovi Milan

Gospodine, opali još jedan metak, jer me nijesi dobro pogodio

VELIKI USPJEH FILMA “GARAVICE” Gledaoci dokumentarnog filma “Garavice” sigurno su zapazili svjedočenje Hrvata Živka Ćurića o zakopavanju srpskih žrtava kada kaže da je jedan ostao živ i javio mu se riječima “pa zar ti mene ne poznaš, kad smo zajedno služili vojsku u Negotinu, ja sam Karanović Nikola”, a zatim kada je ustaša pucao iz pištolja u njega, on ponovo odgovorio “gospodine, opali još jedan metak, jer me nijesi dobro pogodio”. Ime i prezime uz detalj o služenju vojske u Negotinu bili su dovoljni da Nikolini potomci nakon gledanja filma prepoznaju o kome je riječ. Nikola je rođen oko 1900. godine u selu Lipa od oca Luke i majke Marije

Bojan Vegara: MITING NA KRAJU RATA

Čuli smo da je sutra na Ilidži miting za ostanak u Srpskom Sarajevu i tu noć dogovorili da uzbunimo obje škole i da blokiramo puteve. Razradili smo taktiku i otišli u Žunovnicu da kažemo ostatku raje i Zeničanima. Dogovor je brzo pao. Pisale su se parole. Šile su se zastave. Iskupljale toljage, pendreci, dimne bombe i topovski udari. Maksimalno naloženi da izazovemo pažnju svjetske javnosti i da sa svog ne idemo. Dogovorismo se, da poslije velikog odmora blokiramo put SFOR-u za Igman i to kod podvožnjaka u centru Hadžića. A onda da krenemo pješke na Ilidžu. Ujutru smo svi došli u školu na prvi čas. Niko nije izostao. I niko

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na području kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG Ante Antunović, Mušaluk, Gospić Bio sam stražar u Zbirnom ustaškom logoru u Gospiću 1941. godine Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović u Gospiću 6. jula 1952. godine. „Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

“Prađeda smo prenijeli u groblje.” Reče mi brat a glas mu jeca. “Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?” I nastavi dalje k`o da teret skida. “Znaš onu jamu što je bila iza đedovog zida? Što nam je ćaća govorio često, Da ne poganimo to sveto mjesto. Pričo je đed dok je još moga Da su u jamu četrdes’t i prve Krvave zvijeri, komšije naše Bacile nejač našega sela U odijelima sa znakom ustaše. Spustih se juče, jadna mi majka, Na konopcima i snagom seljaka A da vidiš dolje strave i jada K’o na vratima i predvorju Ada. Kosti i lobanje, jao meni

Radmanović: Hrvatska Vlada trebala bi da prizna genocid nad Srbima u NDH

Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nebojša Radmanović smatra da bi bilo sasvim normalno da hrvatska Vlada prizna genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, nakon što je hrvatska delegacija na međunarodnom zasjedanju u Londonu pomenula genocidnu prirodu zločina nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/. Radmanović je istakao da do toga zadugo neće doći. S obzirom na konstantnu polemiku u širokoj javnosti o kompleksu Jasenovac i šta se tamo dogodilo, Radmanović je naglasio da u novoformiranoj hrvatskoj državi nikada nisu priznali da se desio genocid u Jasenovcu. – Nedavno se desilo na konferenciji u Londonu gdje su se razmatrali različiti projekti, gdje je bio i projekat o revitalizaciji

Bastašić: Skandalozno da Hrvatska i dalje ne priznaje genocid nad Srbima

Šef delegacije Hrvatske Sara Lustig na konferenciji IHRA u Londonu, nije jasno rekla da je NDH izvršila zločin genocida nad Srbima. Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić smatra skandaloznim da Hrvatska i dalje ne priznaje da je NDH izvršila genocid nad Srbima i da je za žaljenje to što se sva srpska stratišta i te genocidne radnje ne pominju na međunarodnim skupovima, kao što je bio o Holokaustu u Londonu. – Hrvatska je davno priznala da je NDH izvršila genocid nad Jevrejima i Romima, ali ne i da je genocid počinjen nad Srbima – rekao je Bastašić Srni. Komentarišući pisanje pojedinih srpskih medija da je Hrvatska na drugom godišnjem zasjedanju

MASOVNA GROBNICA I STRATIŠTE „RADULOVAC“

Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole Čornog u selu Lišnji, te zarobljavaju one Srbe koji su to jutro došli da cijede ulje iz sjemenki. Zarobljene Srbe su tada potjerali do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti koje su imali po džepovima. Sredoje Vasić o ovom događaju svjedoči:„Druga grupa vojnika je iz Čorli i Paramija gonila prema nama dvije kolone pohvatanih ljudi. Tada sam gledao kako su jednog starijeg čovjeka iz Čorli, koji nije mogao

Šamac: Pomen za 137 Srba koje su ubile ustaše 1944. godine

Kod spomenika u Srpskoj Tišini i Šamcu služen je pomen za 137 Srba koje su 1. decembra 1944. godine ubile ustaše, među kojima je bilo desetoro djece. Lazo Vakić iz Srpske Tišine koji je u Drugom svjetskom ratu izgubio sedam članova porodice, među kojima tri strica, dok je otac odveden u logor, rekao je da je najstariji član familije Vakić. – Ustaše su potrpale u dva kamiona stanovnike Srpske Tišine, njih najviše, te iz Pisara i Šamca, koje su prevezli preko Save i strijeljali kod mosta. Ustaše su bacale bombe na nejač koja je ostala u kućama – ispričao je Vakić. Potomak žrtava Lazar Stanojević, kojem su ustaše otjerale u

PREDRAG V. OSTOJIĆ : USTAŠKI ZLOČIN U STAROM BRODU KOD VIŠEGRADA 1942.

Istorijska studija “Ustaški zločin u Starom Brodu kod Višegrada 1942 – U svjetlu njemačkih dokumenata” istoričara Predraga Ostojića još jedan je u nizu dokaza da o nekim događajima iz naše prošlosti o kojima se uz časne izuzetke, ne samo da nije pisalo i nije govorilo već da o njima nije bilo “poželjno ni pisati ni govoriti”. Knjigu je objavila izdavačka kuća “Svet knjige” iz Beograda i kako je najavljeno iz ove izdavačke kuće imaće svoje promotivno predstavljanje uoči Vidovdana u Višegradu u povodu otvaranja i osveštavanja muzeja žrtvama ustaškog zločina na Drini. Prenosimo tekst istoričara Nemanje Devića, koji je uz dr Bojana Dimitrijevića jedan od recenzenata ove knjige koja je

Miloš Ković: Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji dve Jugoslavije

Navršilo se 106 godina od proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je proklamovao prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević u kući Krsmanovića na Terazijama u Beogradu, a Kraljevina SHS je 1929. formalno promenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Svečanom proglašenju državnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca prethodili su zaključci Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i odluke o ujedinjenju Vojvodine i Crne Gore sa Srbijom. „Danas se na to ujedinjenje najčešće gleda kao na krupnu istorijsku grešku. Oni koje su Srbi spasavali i prevodili na pobedničku stranu u dva svetska rata kasnije nisu pokazali ni zahvalnost ni lojalnost. Cenu takve greške platili su, naravno, Srbi. Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.