arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Olivera Šekularac: Da l’ da jaučem ili da mučim, muk samo poneko čuje, prepozna…

O Pokrovu kad bi u crkvu zavičajnu trebalo poći tragovima predaka, najpre tiho, suzno zamolim Gospoda i sve naše pretke mučenike da nama, koji smo ostaci naših preživelih loza, da utehu i snagu da ostanemo pod Bogorodičinim plaštom. Mi koji znamo šta znači slava u Vrepcu pod nebom, pod onim istim nebom pod kojim su se vekovima rađali oni čiju krv nosimo… Od njihove duše je i to nebo, kosti u zemlji, koren na nebu. Ako išta pamtim i znam, a pola života sam na sreću uz Baku provela, znam da je moj deda Nikola redovno crkvi hodio. Njega ubiše tuđi u njegovoj ’45-oj, crkvu srušiše oni koji za Boga

Uvala Slana, Pag, Hrvatska

Đurđica Dragaš: PLAVO

Plavo je more u kojem spavam, plavo kao večnost, plavo od očiju mojih… U moru plavom odavno spavam,očiju plavih, širom otvorenih. Sanjam…Kuću s prozorima što se k nebu plave,uvojak plavi u kolevci sa različkom. Sanjam….konje sa praporcima plavim,vilovite, silovite,besne od krvi plave. Sanjam…livadu plavu od mirisa,ruke njegove, poput somota plavog. Sanjam…Jutro plavo i lavež pasa besnih,oči zverske, od plavih plavlje,od crnih crnje. Sanjam…Krv crvenu na kamenu plavom,smrt crnu na pučini modroj. Sanjam…očiju otvorenih,sa uvojkom plavim na grudima,željna ruku od somota. Plavo je more u kojem spavam,plavo kao večnost,plavo od očiju mojih… Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Đurđica Dragaš: Znam da sam ponosna što si bio moj đido

E moj djede, koliko me bole ove ruševine i tvoj trud koji polako i sigurno nestaje. Znam da je bolelo i tebe, zato si i otišao prerano… I kako da te ne boli, kako da zaboraviš i zatvoriš ta vrata?! Gledam ove slike već danima….i razmišljam … Deda je bio stvaralac, majstor, stolar koji je svojim rukama gradio život i školovao decu. Svi prozori, vrata, sve drveno što je postojalo u ovoj kući i dvorištu, njegovo su delo, njegova muka i znoj. I ne samo to! Ostavio je moj vredni đido svoj pošteni i stvaralački trag i u selu… na kućama, štalama, u podrumima, na kacama (drvenim buradima) koje je

Osamdeset godina od ustaških zločina u Raškoj gori i Raštanima

Na katolički Božić, 25. decembra 1944. godine, ustaše su u selima Raška Gora i Raštani u okolini Mostara na zvjerski način ubile 117 srpskih civila, među kojima je bio i veliki broj djece. Prije osam decenija, oko 5.00 časova ujutro Hrvati iz Devetog ustaškog zdruga, koji su bili uglavnom iz okolnih mjesta, na sopstveni praznik mira i ljubavi, pohrlili su da satru srpsko pravoslavno stanovništvo – od djece u kolijevci do nemoćnih staraca U istraživanjima potomaka žrtava iz Raške Gore, došlo se do preciznih podataka poimenično za 74 žrtve pobijene 25. decembra 1944. godine. Sa žrtvama iz mjesta Raštani, na taj datum ukupno je bilo 117 žrtava. U ostalim događajima

MOJ DEDA ILI SEĆANjE NA ONO ČEGA NIJE BILO

Nisam te dala zaboravu iako se nismo nikad videli, iako se nikada nije sve ovo dogodilo, iako ništa od ovoga nismo izgovorili jer si otišao one daleke 1941, godinama pre mog rođenja. Piše: Gordana Dostanić Sećam se, sedimo u našoj kući tvojom željom i trudom podignutoj u Rusinskoj, kako se onda, kad si tamo kupio plac, zvala ta ulica. Ti me držiš na kolenu i zoveš svojom curicom-grlicom. Cupkaš me i govoriš da tako skakuće jahač kad zajaše ždrpca. Obećao si još tada da ćeš me voditi na tvoje Polje koje drema u seni visoke gore, da tamo jašemo ždrepce, prave, ne one nekakve sa četiri drvene noge, i da

veritas2.jpg

VERITAS: Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba u Gornjim Grahovljanima 29.12.1991.

Krajem 1991, nakon povlačenja pripadnika teritorijalne odbrane sa šireg područja pakračke opštine, u strahu da im se ne ponovi 1941, većina srpskog stanovništva napustilo je svoja ognjišta sklonivši se u Srbiju, Bosnu ili dijelove pakračke i okučanske teritorije, koje su još bile pod srpskom kontrolom. U nekim selima, međutim, manji broj, uglavnom starijih mještana, odlučio je da ne napušta kuće, nadajući se da im niko neće nauditi jer nikome nisu učinili zlo ili kakvu nepravdu. Pripadnici Zbora narodne garde (ZNG), paravojske u to vreme još nepriznate države Hrvatske, 29. decembra 1991. u rano jutro ušli su u Gornje Grahovljane, opkolile selo i sakupili sve žitelje, njih 18 (16 iz Gornjih

Jovan Mirić: „Ne brini, čika će to polako“

Ubijanje srpske dece nije ni zverstvo ni divljaštvo, jer ni zveri ni divljaci nisu takvi. U objašnjavanju ubijanja dece ne obraćamo se ni biologiji ni izvorima (retke) individualne patologije. Obraćamo se kulturi Jedna od teorijskih orijentacija u psihologiji, etološka psihologija (ili biologija ponašanja, kako se ponekad naziva), poznata je naročito po metodu posmatranja živih jedinki u prirodnim uslovima. Najširi teorijski okvir za etologe je teorija evolucije. Svaka živa vrsta raspolaže, prema njima, jednim ograničenim skupom za nju specifičnih urođenih sistema ponašanja, koji se, iako urođeni, mogu u manjoj ili većoj meri menjati pod uticajem iskustva. U proučavanju čoveka etolozi su naročito  bili okrenuti neverbalnoj komunikaciji i uspostavljanju veze između majke

Nadvili se sivi oblaci nad Jadovno

Crvenu zemlju ništa ne očisti od krvi u zvijerstvima prolivene. Spustilo se nebo,teško i olovno,Olujni vjetrovi duvaju sve jače. Nadvili se sivi oblaci nad Jadovno,Za srpskim življem,Bog kroz kišu plače. I zemlja sablasno zadrhti,Osluškujući žalosni poj. Posramljena što se logor smrti,Nalazi baš na njoj. Sa Velebita i dalje oblaci dolaze,Noseći hladnu kišu.Da sapere izmučene obraze,Poluživih, što za slobodom uzdišu. Al’ crvenu zemlju ništa ne očisti,Od krvi,u zvijerstvima prolivene. Riješeni su antihristi,Da pravoslavlje iskorijene. Uzalud se duge na istoku javljaju,Bespomoćni oblaci u daljinu hode.Mučenja i torture se nastavljaju,Miješa se krv sa lokvicama vode. Jauk odjekuje i poneki promukli glas,Priželjkuju mučenici sudnji dan. Da u smrti potraže svoj spas,Da utonu u vječni

Rusi ne zaboravljaju zverstva ustaša: Hiljade Hrvata i bosanskih muslimana ratovalo na Istočnom frontu, “istakli” se zločinima nad civilima

Da ratuje na Istočnom frontu protiv SSSR-a u julu 1941 u NDH se prijavilo čak devet hiljada ljudi. Okrutnost Ustaša na Istočnom frontu u Drugom svetskom ratu i njihova zlodela za vreme NDH Rusi nisu i ne žele zaboraviti. Povod za podsećanje bila je 60 godišnjica smrti Ante Pavelića inicijatora slanja ustaša na Istočni front i organizatora genocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu. Moskovski sajtovi su podsetili da je Ante Pavelić umro u Madridu 28. decembra 1959. godine od posledica ranjavanja u Argentini kada je na njega pucao Srbin iz Crne Gore Blagoje Jovović koji je prvo bio u partizanima a posle razočarenja se pridružio četnicima Draže Mihajlovića. Pod

Branko Medojević: Imamo li gene Slovena ?

Konačno je knjiga koju sam počeo da pišem 2019.godine izdata. Tema koja je obrađena u prethodnoj knjizi a tiče se naseljavanja naših prostora iz pravca Makedonije preko Albanije, produžena je i na početnu destinaciju – Ukrajinu. Prateći  ponavljanje toponima, haplogrupa i drugih pokazatelja, čak i onih koji čine ovdašnja prezimena, bez rezerve ostajem u uvjerenju da su Sloveni-Anti prelazeći donji Dunav i Bugarsku došli do Makedonije i Grčke i sa tog prostora naselili sjevernu Albaniju, okolinu Skadarskog jezera,  dolinu Lima, obalu i ostrva Jadrana, Hecegovinu… Ne osporava se naseljavanje i sa sjevera, preko srednjeg Dunava i Save, uvriježeno u ovdašnjoj istoriografiji kao jedino i nepobitno, sve se pozivajući na Porfirogenita,

Nemanja Zivlak: Popadija

Dara, stamena i ponosita Ličanka, nije imala straha ni pred vukom, niti pred hajdukom. ENGLISH Početkom Drugog svjetskog rata donjolapački paroh bio je jerej Nikola J. Bogunović. Rođen je 03. januara 1908. godine u Zrmanji kod Gračaca. Skroman, miran, tih i bogougodan sveštenik koji je živio sa popadijom Darom i sinčićima Pavlom (Pajom) i Đorđem (Đokicom). Rat kao i svaki donosi veliko zlo jer je sam po sebi jedno veliko zlo. Početkom maja 1941. godine, sušto zlo će zakucati na vrata oca Nikole, zlo u crnim uniformama. Već nakon mjesec dana njega će odvesti prvo u Gospić a potom na Velebit gdje je bačen u neku od velebitskih jama sa

Komandant Crne Legije, pukovnik Jure Francetić u Starom Brodu, na obali Drine 1942.

Aleksandar Stevanović: Sekira za zlikovca Francetića

Petar Trbojević je iz starog karabina pucao na Francetića i pogodio ga u okvir automata. Onda je sa sekirom u rukama na Francetića poleteo Mile Trbojević. Ove godine se puno govorilo o Blagoju Jovoviću koji je konačno počeo da dobija mesto koje zaslužuje u srpskoj istoriji. Tu ipak nije kraj priče o srpskim osvetnicima. Jedan od vodećih Pavelićevih zločinaca i glavni njegov miljenik bio je Juraj Francetić, zvani Jure i Juka. Francetić je bio komandant po zlu čuvene Crne legije koja je uglavnom bila sastavljena od muslimana iz Istočne Bosne. Pod Francetićevom komandom, pripadnici Crne legije izvršili su bezbrojne monstruozne zločine nad srpskim narodom, naročito u Istočnoj Bosni. Hrvati su

Savo Štrbac: Šumovi na vezi između SANU i “Veritasa”

U tekstu “Neophodna istorijska distanca za naučni skup” (objavljen 9. jula 2024. na ovim stranicama), objavio sam odgovor Izvršnog odbora Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) na Inicijativu “Veritasa” da se u toj naučnoj ustanovi, polovinom iduće godine, održi Međunarodni naučni skup pod nazivom „30 godina po završetku rata na području RH 1995–2025”. Odgovor SANU objavio sam prvenstveno zbog stava njenog Odeljenja istorijskih nauka (OIN) da zbog “neophodne izvesne istorijske distance” i “selektivnosti dokumentacije” “u ovom trenutku nije moguće da se zadovolje naučne osnove ovakvog jednog naučnog skupa kako bi se SANU uključila u njegovu organizaciju”, očekujući reakciju i drugih relevantnih naučnih institucija i pojedinaca iz Republike Srbije (a i

Parastos_zrtvama_u_Prkosu_Lasinjskom.jpg

Zorka Popov: Prkos na Kordunu

Naše duše, ma gde bili, tog dana osvanuće tužne, suzne i zatvorene, baš kao što je osvanula i nedelja 21. decembra 1941. godine u našem Prkosu. Selo Prkos, severni deo Korduna, desna obala reke Kupe – nedelja, 21. decembar 1941. Malo selo, „nepoznato” na geografskoj karti, ali je stvarno, i stalno, neizbrisivo iz istorijskih karata i karata naših duša već 80 godina. Obgrljeno maglom, snegom i zatvorenim nebom, kao da je i priroda slutila pogrom i umiranje, tužna što ne može da učini čudo, selo Prkos je opkoljeno. Pohapšeno je 478 nedužnih stanovnika, 477 Srba i jedna Hrvatica – jer je bila udata za Srbina. Više od polovine, 244, bila

Robert Pinkerton i njegovo izveštavanje o Srbiji i Srbima 1816. godine

Pinkertonov izveštaj 22. avgusta 1816. iz Beča, doprinos širenju Biblije u Istočnoj Evropi. Robert Pinkerton (1780–1859), bio je škotski misionar i istaknuti član Britanskog i stranog biblijskog društva (BFBS), bio je ključna je figura u širenju Biblije i hrišćanskih učenja na temelju Svetog Pisma  u Istočnoj Evropi. Njegova misija obuhvatala je brojne regione, ali njegovo izveštavanje o Srbiji i Srbima iz 1816. godine predstavlja posebno vredan izvor za razumevanje kulturnog, verskog i obrazovnog stanja tog doba. Ovaj dragocen dokument  prenosimo u celosti: “Uz Ruse, Poljake i Čehe, Srbi su najbrojniji narod slavenskog porekla. Nastanjeni su na velikom području južno od reka Dunava, Save i Kupe; zajedno sa svojim kolonijama u Mađarskoj

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.