arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Krvavo kordunaško jutro

23. December 2024.

Kordun je to decembarsko jutro dočekao prekriven snegom, koji je te godine, po priči njegovih meštana, napadao kao retko do tada. Belinu brda i dolina prekidale su samo zbijene drvene kućice, raštrkane po raznim zaseocima kordunaških sela. Doručak na stolu u jednoj od tih zavejanih drvenih kuća je ostao da se hladi. Majka, u naručju noseći malo dete i za ruku držeći petogodišnjeg sina, potražila je spas duboko u šumi, bežeći od zveri u crnim odelima i sa potkovicama na čelima, koja su se tog prohladnog jutra probijala kroz zavejane seoske puteljke, krvožedno tražeći plen. Znala je da te potkovice nisu potkovice koje donose sreću, već naprotiv. Ostatak porodice to

I FILMOM SEJU LAŽI O ZLOČINIMA U LORI

22. December 2024.

Skandalozno ostvarenje hrvatskog reditelja Sedlara koje govori o zloglasnom logoru u Splitu. Piše: Jurica Kerbler, od stalnog dopisnika – ZAGREB Ako je suditi po nedavno premijerno prikazanom filmu poznatog reditelja Jakova Sedlara “72. bojna Vojne policije”, zločina u zloglasnoj splitskoj Lori – nije ni bilo. Nije bilo ni mučenja i ubistava Srba, zbog čega su suđeni i osuđeni pripadnici te jedinice. Jedan od aktera u filmu, Zlatko Čipčić, predsednik Udruženja veterana te jedinice otvoreno tvrdi: “Znam istinu, ratnog zločina u Lori nije bilo. Prekoračenja ovlasti da, ali ratnog zločina ne. Na svim područjima gde se vodio odbrambeni i oslobodilački rat, pripadnici hrvatske vojske osuđeni su za ratne zločine da bi

Jovo Bajić: KUPREŠKI SRBI 1993. GODINE DOŽIVELI JOŠ JEDNU PREVARU, JOŠ JEDAN BOL (VIDEO)

20. December 2024.

FILM MILORADA BAJIĆA, SNIMLjEN U KUPRESU 14. NOVEMBRA RATNE 1993. GODINE POSLE RAZMENE TELA HRVATSKIH VOJNIKA I UBIJENIH SRBA Utvrđeno je da je hrvatska vlast tadašnje Herceg-Bosne, umesto tela ubijenih kupreških Srba, u devet vreća poslala delove kostura ljudi koji su umrli znatno pre 1992. godine. Jedan kostur raspoređen u četiri vreće. Četrdesetominutni dokumentarni film Milorada Bajića, snimljen u Kupresu 14. novembra 1993. godine, na najbolji način odslikava suštinu verskog rata koji se od 1992. do 1995. godine vodio u Bosni i Hercegovini, pa i na Kupreškoj visoravni. On, pre svega, govori o moralu zaraćenih strana koje su učestvovale u tom sukobu i stradanju i tragediji kupreških Srba. Toga dana

Svedočenja: Sestre Borisavljević

20. December 2024.

“Sloboda” od 10. novembra 2024. godine, broj 2253, objavila je dopis G. Miloslava Samardžića o sestrama Borisavljević Sestre Borisavljević nikada nisam lično upoznao. Ali ono što su uradile za mene, ostaće nezaboravno do kraja mog života. Bilo je to davno. Pre 66 godina. Ilegalno sam napustio Jugoslaviju. Preko Trsta i Milana došao sam u mesto Kremona na reci Po. U izbegličkom logoru bilo je 500 izbeglica. Najviše Hrvata. Četrdeset Srba i jedan Bugarin. Politički azil tražio sam u logoru 1. marta 1958. godine, na moj 24. rođendan. Verovao sam da više neću imati problema. Samo je pitanje vremena da dobijem vizu i da putujem u Ameriku kod stričeva Zdravka i

Gordana Dostanić: SVETI NIKOLA

20. December 2024.

Branitelju čudotvorče i sjajni Hristov ugodniče, svetitelju Nikolaje, slavim te s ljubavlju… U svanuće palim kandilo, a misli se iskradaju na daleku, dedinu grudu gde samuje i ćuti sokak Babića. Samo sitan sneg provejava i ledi se na granama podivljalih šljiva i jedine dve nesasušene grane na krivom stablu jabuke, koju je pre više od jednog veka posadio tada mladi domaćin Miloš. Uvukao se sokak u svoju tišinu kao pod hladan pokrov. Odavno se ovde ni šapat nije čuo, ni korak lagan, mek od tankih opanaka, ni meket janjeta, ni dodir zamrznute grane na oknu malenog prozora, ni pucketanje vatre u toploj sobi… Kao da se sve zavetovalo da niko

Stope u snijegu..

18. December 2024.

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i zbjegovima po Bosni i vrletima snijegom zavijane Like. (Tekst je prenesen sa audio – zapisa, svjedočenja Bukva Kate (rođ. Trbojević, 1934.) koji je Kresojević Danica (rođ. Gabrić) snimila u Vojniću, 13. avgusta 2008. godine.) Zovem se Bukva Kata, djevojački Trbojević. Rođena sam 14.11.1934. godine. Četrdeset i prve, kad je pala Jugoslavija onda mi je otac otiša u vojsku. Već kad je to počelo i pala Jugoslavija otišao je u logor.  Mama i nas troje djece ostali smo sami. I ondak je mama vako s nami kad pobježemo, ona je nas vodla po šumi. Ustaše su bacali letke.  “Ko

Srpska Ramonda: Godišnjica stradanja Srba u Bjelovcu, Sikiriću i Lozničkoj Rijeci

17. December 2024.

Navršilo se 32 godine od masakra nad Srbima u bratunačkim selima Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka. Muslimanski zločinci iz Srebrenice predvođeni Naserom Orićem ubili su 14. decembra 1992. godine u ova tri sela 68 mještana, a ukupno tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata njih 109. „Tog 14. decembra 1992. muslimanske snage tzv. Armije BiH iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića u ranim jutanjim časovima izvršile su napad na srpska sela Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka, koja se nalaze na lijevoj obali Drine jedno pored drugog. Stanovnike ovih sela je probudila rafalna paljba i povici sa okolnih brda: „Ćetnici, sve ćemo vas poklati! Predajte se! Hvataj žive!…“, a koji su se čuli pri napadu

Knjiga pjesama, svojevrsni testament budućim generacijama

17. December 2024.

Dana 12. decembra 2024. godine, u Kući Milanovića u Banjaluci, održana je promocija zbirke poezije pod nazivom „Haj nabu“. Ovo je prva knjiga autora Pavla Pavlice i sadrži pjesme koje su nastajale u vremeskom rasponu od četrdesetak godina. Već u svom naslovu zbirka nosi zanimljiv anagramski kod koji u svom semantičkom razjašnjenju krije one tanane, suptilne, poetske strukture koje opredmećuju veći broj pjesama. Prvi ciklus – Lament nad Krajinom izdvaja se u vrstu autopoetičkog i poetskog iskaza čiji je epicentar tragedija podnevlja i ljudi nekadašnje Krajine. Drugi cikus pjesama – Tačka u vječnosti upućen je na religiozno-tradicionalne elemente srpskog pravoslavlja, dok je treći – Začarani krug u velikoj mjeri usmjeren

Neven Milaković: LIČKA

16. December 2024.

U jami bezdanki, skrivenoj od Boga krvavim šipražjem i ljudskim kostima, djevojčica snena, budila je oca Mazeći ga blago drhtavim prstima, preslaba da glas ispusti, da se prekrsti… da odveže žicu što ga je sputala, samo mu je lice hladno cjelivala, samo ga je suzom vrelom umivala… što je drugo mogla, pa bila je mala. Nije se plašila mraka jer svi su ovdje bili, i majka i braća i baka… i đedo Radivoje, kao da lome česnicu Božićnu, kao da se u Crkvi mole, kao da pored Korane bistre jaganjce pastirskim strahom broje. A negdje gore, na pola puta do vasione, zavijali su kurjaci gladni, sa snijegom zatrpane Kapele, valjda

Zločin u selu Jošanica: Civili i djeca nisu preživjeli Nikoljdan 1992

15. December 2024.

Molitvenim sjećanjem na stradale srpske civile i borce i polaganjem vijanaca danas su obilježene 32 godine od zločina nad 56 svirepo ubijenih u Jošanici na Nikoljdan 1992. godine, a preživjeli su poslije tri decenije dočekali da počiniocima počne suđenje. Na dan kada je trebalo da slome krsni kolač, tada je mučenjem i odsijecanjem dijelova tijela muslimanska vojska iz Goražda zvjerski masakrirala više staraca, 21 ženu i troje djece. Milosti nisu imali ni za dvogodišnju Danku Tanović, Draganu Višnjić od deset godina i njenog tri godine mlađeg brata Dražena. Najstarija žrtva u ovom pokolju bio je devedesetogodišnji starac Rade Pljevaljčić. Parastos je služen kod spomenika u jošaničkom zaseoku Hodžići za 73

Neki pogubljeni pred očima roditelja: Među žrtvama rata u Hrvatskoj 87 d‌jece do 18 godina

15. December 2024.

Među žrtvama rata u Hrvatskoj, kao i u akciji hrvatske vojske u BiH u registru Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” vodi se 87 d‌jece do 18 godina, a posebno je potresno to što su neki pogubljeni pred očima roditelja, koji su potom ubijeni. Direktor “Veritasa” Savo Štrbac je rekao da javnost najviše zna o ubistvu dvanaestogodišnje Aleksandre Zec i njenih roditelja Mihajla i Marije u Zagrebu u decembru 1991. godine, ali da to, nažalost, nije usamljen slučaj. Osim porodice Zec u kojoj je otac bio Srbin, a majka Hrvatica, pogubljene su i četvoročlane mješovite porodice Kozbašić u Petrinji u novembru 1991, Čengić u Erveniku kod Knina u januaru 1992. i Olujići u Cerni kod

Ante Zemljar: Relativnost poznavanja konclogora Slana na Pagu

14. December 2024.

U prilogu objavljenom u listu „Novi Omanut“ br. 31/1998. (Novi Omanut – prilog židovskoj povijesti i kulturi, izdavač Kulturno društvo Miroslav Šalom Freiberger, Zagreb, Hrvatska), citira se broj mrtvih u logorima Slana i Metajna na ostrvu Pagu. Upisana je (samo) 791 žrtva. Marta mjeseca 1999. na ovu zapanjujuću neistinu reagovao je hrvatski antifašista, časni Ante Zemljar (1922—2004.), koji je istinu o strahotama logora na ostrvu Pagu 1941. objelodanio u svojoj knjizi „Haron i sudbine“, objavljenoj 1988. godine. Udruženje građana Jadovno 1941. je tek početkom januara 2018. došlo u posjed pisma koje je prof. Zemljar uputio redakciji časopisa Novi Omanut. Pismo objavljeno u Novom Omanutu br. 36/37 iz 1999. godine, objavljujeno

Đurđica Dragaš: KA MEĆAVI

13. December 2024.

Rodila me bela tama,donela me snežna noć.Studenim me mlekom mećava podojila,međ’ borovima kolevku svila. Rasla sam k’o žito mlado,zeleno,ustalasalo,rosom okupano. Stasala k’o klasje zrelo,jedro,jako,suncem okaljeno. Posekla me ruka mračna.Nad ponorom dušu pustih.Neka leti,mlada,snažna.Nek’ se vrati kući našoj,zatvorenoj,ugašenoj. Nek’ otvori prozor k šumi,neka pusti jato ptica.Nek’ poleti ka mećavi,bela,snežna,jamom nebu obećana! Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Jovo Bajić: ZLOČINI HRVATA U DONjEM MALOVANU I ĆURKOVOM DOLU POD CINCAROM

13. December 2024.

DONjI MALOVAN,  22. APRIL 1942. – SVEDOČENjE MOMČILA DUVNjAKA[1]           Tokom prve ratne zime kupreški Hrvati pravili su plan o upadu u Donji Malovan, srpsko selo na Kupreškoj visdoravni. Italijanska vojska, u čijoj se proširenoj okupacionoj zoni nakratko našla i Kupreška visoravan, procenila je da se bez gubitaka neće moći održati na ovom prostoru pa je u decembru 1941. godine napustila Kupres i povukla se u Duvno. Dok su držali Kupres, Italijani su, kao i u ostalim delovima novoformirane okupacione zone, i ovde razvlastili hrvatsku vlast, raspustili vojne i policijske jedinice, obezbedili slobodu kretanja.  U Kupres  su u to vreme  dolazili i Srbi iz okolnih sela gde su mogli da

Paulin Dvor – malo mesto poznato po velikom zločinu

11. December 2024.

Zločin u Paulin Dvoru godinama je bio prikrivan, a ni sada se o njemu ne govori. Upravo se noćas navršava 33 godine od ubistva 19 civila u ovom mestu. Mesto Paulin Dvor danas teritorijalno pripada opštini Šodolovci iako putno nije direktno spojeno sa mestima ove opštine. Da biste do Paulin Dvora došli iz bilo kojeg dela ove opštine neophodno je da prođete kroz Ernestinovo ili Hrastin. Ovo mesto kao i većina koja pripadaju pomenutoj lokalnoj samoupravi naseljeno je dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka porodicama solunskih dobrovoljaca i kolonista iz različitih krajeva novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, mahom iz Like. Ranija pustara u vremenu Austrougarske monarhije imala je osamdesetak

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA