arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Miloš Ković: Došao je red i na mene, lažni autoriteti me ne žele na fakultetu!

U najnovijem izdanju emisije “Bez ustručavanja” gost je bio profesor Miloš Ković. Ković je meta napada svojih kolega na fakultetu koji ga diskriminišu zbog iznetih politickih stavova. Ković tvrdi da ispunjava sve uslove da bude izabran za redovnog profesora na Filozofskom fakultetu, ali da mu dekan nudi reizbor za vanrednog profesora. U tom statusu profesor Ković je 16 godina i to što dekan ne želi da formira komisiju koja bi ispitala da li on ispunjava ili ne ispunjava uslove jeste jedna vrsta ucene. Ković je u svojoj poslednjoj knjizi opisao odnos velikih sila prema Srbiji kroz vekove. Različite drzave ali i paradržavne organizacije uticale su na sudbinu srpskog naroda. Kroz

Solun: Priznanje „Majka Srbija“ čuvaru Zejtinlika Đorđu Mihailoviću

Ministar spoljnih poslova je rekao da je Mihailović izuzetno važan za Srbiju kao čuvar srpskog sjećanja. Ministar spoljnih poslova Srbije Nikola Selaković i direktor Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu Arno Gujon uručili su juče u Solunu priznanje „Majka Srbija“ čuvaru vojničkog groblja na Zejtinliku Đorđu Mihailoviću. Selaković je rekao da je Mihailović izuzetno važan za Srbiju kao čuvar srpskog sjećanja i mjesta koje svjedoči šta se srpskom narodu dešavalo i kroz šta je prošao da bi danas bio slobodan, živio u Srbiji i čuvao svoju suverenost. On je naveo da je priznanje Mihailoviću uručeno na dan kada je potpisano primirje u Prvom svjetskom ratu, što je

RTRS – 20. oktobar 2011. – Reportaža o stradanju Srba 1941. u jami Ravni Dolac, Livanjsko polje

U selu Rujani, između Livna i Grahova, 20. oktobra 2011 je, povodom Pokrova presvete Bogorodice, služena liturgija i parastos srpskim mučenicima koji su stradali u jami Ravni Dolac u vrijeme Drugog svjetskog rata. U stravičnu jamu Ravni Dolac duboku 55 metara iznad sela Rujana bačeno je 218 živih Srba, pretežno žena i djece, od kojih se četrnaestoro uspjelo spasiti. Bačeni su na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine, a spaseni na Usjekovanje glave Jovana Krstitelja, 11. septembra. Još su žive tri žene koje su bile bačene u tu jamu, a jedna od njih, Boja Radeta, rođena Lalić, koja živi u selu Guber kod Livna, prisustvovala je danas liturgiji i parastosu. Još je živa i Milica Maljković,

MILOŠ KOVIĆ – JUNAK NAŠEG DOBA

Većina onih koji su u nedjelju prespavali Liturgiju i probudili se sa blagom dilemom da li da se maskiraju u zombija, vampira ili kakvu drugu spodobu, vjerujem da nisu kadri da sagledaju širu sliku stvarnosti koja se ne projektuje, barem ne na tako „zanimljiv” način kao stvarnost njihovih „junaka” zatočenih u ružičastim utvrđenjima razvrata i bluda, na društvenim mrežama i tabloidima. Čovjek je biće izbora. Upravo na tome se zasniva njegova sloboda po kojoj se tako očito razlikuje od svih drugih stvorenja. Svaki dan pred nas stavlja nove i veće izbore. I prekjuče smo imali jedan takav izbor – između Liturgije i spavanja, između svetog Luke i Noći vještica. Biramo

BROD: PARASTOS ZA UBIJENE SRBE IZ BARICE DONjE

U brodskoj mjesnoj zajednici Barica Donja ispred spomen-obilježja služen je parastos žrtvama ustaškog terora iz 1941. godine i poginulim borcima i civilnim žrtvama posljednjeg odbrambeno-otadžbinskog rata. Na spomen-obilježju uklesana su imena 124 stanovnika iz Barice ubijena 1941. godine, a na spomen-obilježju iz posljednjeg odbrambeno-otadžbinskog rata imena pet poginulih boraca Vojske Republike Srpske i tri civilne žrtve. U Odbrambeo oradžbinakom ratu iz Barice Donje poginulo je pet boraca i tri civila. “Zato smo danas ovdje da pred sjenama srpskih mučenika opet ponovimo činjenice, da molitvom i paljenjem svijeća osvijetlimo i olakšamo njihov mučenički put ka vaskrsenju. Zato hvala ocu Draganu Zariću za molitvu kroz koju je prožeta i pouka o pobjedi

Bastašić: Hebrang svojim lažima ponovo ubija žrtve u Šaranovoj jami

Na izjavu visoko pozicioniranog člana vladajućeg HDZ-a i nekadašnjeg saradnika Franje Tuđmana i ministra zdravlja i odbrane Andrije Hebranga u kojoj kraške jame u kojima su tokom Nezavisne Države Hrvatske ubijani Srbi i Jevreji naziva fantomskim, reagovao je Dušan Bastašić, predsjednik udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke. Nije prvi put da Andrija Hebrang tvrdi da u Jasenovcu ljudi nisu ubijani već spašavani i da je to grobnica ubijenih domobrana i ustaša, a ne Srba. Osokoljen plimom neoustaštva u hrvatskom društvu, sada ide i dalje pa po prvi put besramno negira i zločine hrvatskih ustaša nad Srbima i Jevrejima počinjene u Velebitskim jamama – kaže Bastašić. Šaranova jama, jedna od 32 kraške

grubisno-polje-parastos.jpg

U crkvi Svetog Marka u Beogradu služen je parastos Grubišnopoljcima poginulim u periodu od 1991. do 1997.godine

U crkvi Svetog Marka u Beogradu služen je parastos poginulim borcima Teritorijalne odbrane opštine Grubišno polje u građanskom ratu u Hrvatskoj 1991.godine, kao i civilima sa tog područja stradalim u periodu od 1991. do 1997.godine. Na području istočne Bilogore, smeštene na severozapadu Hrvatske između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, tokom i posle rata život je izgubilo 76 osoba, većinom srpske nacionalnosti I onih koji su bili u rodbinskim vezama sa srpskim porodicama. Akcija hrvatskih paravojnih snaga “Otkos-10”, gotovo nepoznata srpskoj javnosti, započela je 31.oktobra 1991.godine napadom na pripadnike Teritorijalne odbrane opštine Grubišno polje koja je tada bila u sastavu Banjalučkog korpusa Jugoslovenske Narodne Armije. Ta akcija je bila izvedena u trenutku

Hrvatska: Umesto Komisije za dijalog sa SPC i Vijeća za ekumenizam i međureligijski dijalog uspostavljena Biskupska komisija za ekumenizam

Navedena Biskupska komisija imaće zadatak redovnih susreta Hrvatske biskupske konferencije sa episkopima SPC u Hrvatskoj, kao i sa predstavnicima Sinoda SPC. U ponedeljak 25. oktobra ove godine u Biskupskom domu u Požegi Njegovo Preosveštenstvo vladika Pakračko-slavonski g. Jovan sastao se sa Njegovom Preuzvišenošću mons. dr Antunom Škvorčevićem, Biskupom Požeškim i predsjednikom Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam. Biskup Škvorčević tom prilikom je upoznao vladiku Jovana o odlukama sa zasijedanja HBK od 19. do 21. oktobra ove godine, da umjesto Biskupske komisije za dijalog sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i Vijeća za ekumenizam i međureligijski dijalog uspostavi Biskupsku komisiju za ekumenizam na čijem će čelu biti mons. dr Antun Škvorčević, Biskup

Đurđica Dragaš: Jesen na Velebitu

Sami smo odavno… u ovoj prelepoj, strašnoj  pustinji velebitskoj.Ne brojimo dane i godine, ne brinemo o vremenu što prolazi… za nas je odavno stalo. Grlimo plavo nebo,udišemo vazduh pun mirisa mora i soli.Kupamo se u jutarnjoj rosi,trljamo obraze prvim mrazomi, opčinjeni, gledamo plamene boje jeseni. Sami smo odavno… u ovoj prelepoj, strašnoj  pustinji velebitskoj.Ne brojimo dane i godine, ne brinemo o vremenu što prolazi… za nas je odavno stalo. U onoj jami su naše kosti, naša krv utkana u surovi kamen, u zemlju što prekri jauke i bol. Ali nismo mi mrtvi… Rađamo se iznova svakog proleća,rastemo s travama,s nežnim visibabama i jaglacima,bujamo kao planinski potok osokoljen rastopljenim snegom. Mirišemo

Štokholmski sindrom predstavlja ozbiljan psiho-socijalni poremećaj. Kada je nastao i šta predstavlja?

Štokholmski sindrom definiše se kao naizgled teško shvatljiva pojava zbližavanja, razvijanja određenih osećanja, pa čak i specifičnog oblika ljubavi između žrtve i agresora. Termin je promovisao Nils Bejerot, švedski psihijatar i kriminolog, nakon neuspele pljačke banke 1973. godine u gradu po kojem je pojava dobila ime. Inspiraciju i podstrek za dalja istraživanja pružili su mu slučajevi emocionalnog vezivanja talaca za sopstvene otmičare, koje se, između ostalog, manifestovalo opravdavanjem njihovih postupaka i odbijanjem svedočenja i saradnje sa policijom nakon oslobađanja iz zatočeništva. Ovo, naizgled neobjašnjivo, psihičko savezništvo psihijatri i kriminolozi objašnjavaju urođenom potrebom razvijanja specifičnog mehanizma preživljavanja u uslovima egzistencijalne ugroženosti. Osim kod talačkih situacija, primeri sindroma pojavljuju se u praksi

Parastos za stradale Bilogorce 30. oktobra u Beogradu

U crkvi Svetog Marka u Beogradu u subotu 30. oktobra sa početkom u 11,00 časova biće služen parastos poginulim borcima Teritorijalne odbrane opštine Grubišno Polje u građanskom ratu u Hrvatskoj 1991. godine, kao i civilima sa tog područja stradalim u periodu od 1991. do 1997. godine. Inicijativu za obeležavanje stradanja Srba iz ovog kraja pokrenulo je Zavičajno udruženje „Bilogora“ sa sedištem u Beogradu. Na području istočne Bilogore, smeštene na severozapadu Hrvatske u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, tokom i posle rata, od 1991. do 1997. godine, koliko je do sada utvrđeno život je izgubilo 76 osoba, većinom srpske nacionalnosti i onih koji su bili u rodbinskim vezama sa srpskim

OPET ME PROGANjAJU “NATO” ISTORIČARI: Prof. dr Miloš Ković tvrdi da pojedine kolege planiraju da ga izbace sa fakulteta

Nakon osam tužbi zbog povrede časti i ugleda, koje je protiv njega podnelo četvoro kolega – Nikola Samardžić, Dubravka Stojanović, Vlada Stanković i Radoš Ljušić istoričaru i profesoru Milošu Koviću preti – izbacivanje sa Filozofskog fakulteta. Kako Ković tvrdi, grupa profesora predvođena Samardžićem čini sve da on ne bude izabran u zvanje redovnog profesora, iako za to ispunjava sve uslove. I to se ne dešava prvi put, jer su Kovića i pre četiri godine prilikom izbora u zvanje vanrednog profesora hteli da proteraju sa ovog fakulteta Univerziteta u Beogradu. – Ovo je politički obračun i to zna svako ko prati istoriju ovog sukoba, moj javni rad i delovanje Nikole Samardžića,

Danas je Sveta Petka: Svetiteljka koja pomaže bolesnima i siromašnima

Srpska pravoslavna crkva raznuje dan Prepodobne mati Paraskeve – Svete Petke, zaštitnice žena, svetiteljke koja je pomagala bolesnima i siromašnima. Kult Svete Petke neguje se vekovima u jugoistočnoj Evropi, a poštuju je i neki nehrišćanski narodi na istoku. Vernici joj se obraćaju molitvom za pomoć i spas od bolesti i drugih životnih nevolja. Pored hramova Svete Petke često se nalaze izvori lekovite vode koju ljudi uzimaju verujući da će im zalečiti rane i zaštititi ih od bolesti. Paraskeva je rođena u Epivatu, kod grada Kalikratije u Maloj Aziji, pri kraju desetog ili početkom 11. veka. Po predanju, sveta Petka je mnoge godine provela u pustinji, u postu i molitvi i

Episkop Irinej Ćirić

Spasao decu, a skojevci ga izboli nožem

Navršilo se 66 godina od smrti Irineja Ćirića, jednog od najznačajnijih arhijereja SPC u prošlom veku. Iz zloglasnog mađarskog koncentracionog logora Šarvar spasao 2.800 dece, a umro od batinanja U godini koja je na izmaku navršilo se 66 godina od upokojenja episkopa Irineja Ćirića (1884-1955), jednog od najznačajnijih i najtragičnijih arhijereja SPC ne samo svog doba, već celog prošlog veka. Na čelu Eparhije bačke Ćirić je, naime, bio tokom Drugog svetskog rata, kada je ona, okupana u nevinoj srpskoj krvi, bila pod mađarskom okupacijom. To će ga, docnije, praktično koštati života. – Posle rata, komunističke vlasti su ga zbog navodne saradnje sa okupatorom 17 meseci držali u kućnom pritvoru. Liturgiju

Hrvatski zakon o ratnim civilnim žrtvama

Kao čovek koji već pedesetak godina tumači i u praksi primenjuje razne propise, moram priznati da su se autori ovog zakona zaista potrudili da postave mnoge „zapreke” srpskim stradalnicima i članovima njihovih porodica, posebno onima koji su stradali na području bivše RSK, na putu do priznavanja statusa ratnog stradalnika, bez kojeg se ne može ostvariti nijedno od predviđenih prava. Od kada je Hrvatski sabor u julu ove godine usvojio Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, kancelarijama „Veritasa” u Beogradu i Banjaluci svakodnevno se obraćaju Srbi iz Hrvatske i bivše RSK s pitanjem da li se odredbe ovog zakona odnose i na njih. Radi ilustracije navodim nekoliko primera. Dana 25.

Epska bitka Srbina iz Like: Spasava zemne ostatke ustaških žrtava – pre velikog potopa

Tri srpska i tri hrvatska sela u Lici, u dolini podno Velebita, kuće, crkve i grobove, potopiće akumulaciono jezero. Dok katolička crkva vodi uzaludnu kampanju kako bi spasila imovinu, jedan Srbin spasava kosti svojih sunarodnika koje su ustaše bacile u jame, ali i tela američkih avijatičara, koje su ubili meštani Hrvati. Autor: Senka Miloš Kosinj, tako se zove dolina između Gospića i Otočca, kroz koju protiče reka Lika, na jednoj obali su hrvatska, a na drugoj srpska sela, Mlakva, Gradina i Poljan. O izgradnji brane govori se još od 1912. godine, a priprema za realizaciju projekta oko koga se ovih dana digla bura u Hrvatskoj počela je 2010. godine. Srbin

Palanciste_parastos_i_komemoracija.jpg

(NE)ZABORAVLjENI ZLOČIN NAD CIVILIMA

Srna u pet nastavaka, uz do sada nepoznate detalje, donosi feljton o strašnom ustaškom pokolju u Velikom Palančištu kod Prijedora, u oktobru 1942. godine, kada su u jednoj noći, bez ispaljenog metka, ubijena 342 žitelja sela, među kojima 226 djece. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. – Muzej Kozare Prijedor za svojih šest decenija postojanja po prvi put je priredio izložbu dominantno posvećenu stradanju civila u Drugom svjetskom ratu nazvavši je “Godina stradanja – 1942”. Viši kustos istorijske zbirke ovog muzeja Vedrana Adamović kaže Srni da se ne može sa sigurnošću tvrditi zašto se tek sada po prvi put

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Svedočim, ovako je bilo!

Mnogi su me stranci pitali: „Kako je ratovanje počelo?“. Nevoljko sam odgovarao: „Organizirano i veoma agresivno, šovinistički , a neki su svoj integralni nacionalizam dizali na rasizam, da su superiorniji, inteligentniji, prosvećeniji, kulturniji. „Što južnije to tužnije!“ Posebno se licitiralo: ko koga eksploatira, otima devize, pljačka, itd. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. oktobra  2016. godine. Neki manuskript srbijanskih akademika pod naslovom „Memorandum“ bio je proglašen uzrokom rata u Hrvatskoj. Zaredaše osnivanja kriznih ratnih stožera na čelu sa ustašoidima povratnicima, udbovcima, komunjarama prebjeglim u HDZ. Međutim, rat je dogovoren, između kovača rata, Miloševića i Tuđmana, ali ne i objavljen. Vodio se za

Sozercanje (2)

Čitanka srpskog stradanja od ustaša je teško štivo. Užasni pokolji, stravični, monstruozni zločini, demonski karakteri dželata… Piše: Zorica Đoković Ondašnji krici i plač ponekad nadjačaju sadašnju svakodnevnu gradsku buku. Slike nasilnog umiranja promiču pred očima umjesto zgrada i prolaznika. Treba to nositi. Kao i niz pitanja koja izviru iz toga, pitanja bez odgovora. Treba sve to nositi kroz dan i dalje kroz život. Teška literatura koju je nemoguće svakodnevno čitati. Kalendar je prepun datuma kada umiranje za Srbe nije bilo svakodnevni, uobičajeni odlazak dostojan čovjeka na kraju svog zemnog života. Spoznali su nepojmljivo tešku, mučeničku smrt, kojom su prešli preko, ostavivši svoje krvnike i nas, potomke, na ovoj strani. Između

TRAGIČNA SUDBINA DR DIVNE VEKOVIĆ: Prvu žena ljekara u Crnoj Gori komunisti brutalno ubili na Zidanom mostu

Dr Divna Veković, iz vasojevićkog sela Lužac, studije medicine završila je na Sorboni 1909. i bila prva žena lekar u Crnoj Gori. Kao dobrovoljac bila je uz Srpsku vojsku tokom Velikog rata i proboja Solunskog fronta. Dobila najviša srpska i francuska odlikovanja. U Beogradu doktorirala književnost. Prva prevela „Gorski vijenac” na francuski. Objavila važne radove iz filologije, lingvistike, etnografije… Bez suđenja i obrazloženja, u noći 17/18. maj 1945, komunisti su je ubili na bestijalan način. Piše: Milica Kralj U izbegličkim kolonama koje su se 1944/45. kretale putem smrti nije bila samo jedna poražena i izdana vojska koja je do poslednjeg daha branila otadžbinski zavet „Za krst časni i slobodu zlatnu”.

Vladimir Umeljić

Istoričar dr Vladimir Umeljić: Dokumenta o genocidu u NDH uništavana u Brozovo vreme

Ovo, za “Novosti”, naglašava dr Vladimir Umeljić, istoričar i teolog, kojem je upravo ovih dana Izdavačka kuća “Filip Višnjić” u Beogradu objavila istorijski roman “Vučji mesec iznad kuće Čarnojevića (Prilozi za familijarnu hroniku)”. Priznavanje nezavisnosti Kosova i Metohije predstavljalo bi duhovnu kastraciju, a zatim i kolektivno samoponištenje srpskog naroda. Imam poverenja u naš narod uprkos sistematskom rasrbljivanju, koje traje od one nesrećne jugoslovenske zaslepljenosti po završetku Prvog, Drugog svetskog rata i Brozovog terora. I, naravno, uprkos svim drugo i trećesrbijancima, koji se iz raznoraznih razloga kockaju tuđim novcem. Mislim, ili se barem nadam, da ih je naš narod prozreo i stavio ih na mesto koje zaslužuju. Ovo, za „Novosti“, naglašava

Torpedni čamac-prvo Duškovo radno mjesto

Prokletstvo bojovnika Duška

U građanskom ratu devedesetih Duško nije bio jedini hrvatski vojnik ili policajac srpske nacionalnosti, kojem su hrvatske oružane snage ubili članove najbliže porodice. Duškov slučaj je izišao u javnost zahvaljujući odvažnosti i pismenosti njegove ćerke Sanje. Ostali ćute i pate očekujući povećanja braniteljskih privilegija. PIŠE: Đorđe Pražić Duško Knežević je rođen u Karlovcu. Nakon razvoda roditelja u četvrtoj godini sa majkom se vratio u Gospić. Njegova majka Dušanka Vraneš je brinula o njemu i nastojala mu pružiti svu roditeljsku ljubav. Duško nije bio srećno dijete i pritiskali su ga mnogi kompleksi. Problem je pokušao „rješiti“ odlaskom u vojnu školu. Teško da bi se normalno upisao u vojnu školu da nije

SRPSKI ZID PONOSA u Nišu

Verovatno jedan od najvećih i istorijski najdetaljnijih murala u Nišu i šire, jeste upravo mural koji je nazvan SRPSKI ZID PONOSA. Ništa neobično, za one koji ga znaju, inicijator izrade murala, po čijoj idejnoj zamisli motiva je izrađen mural, jeste general Simović. Poznato je da je u Nišu zaživela kultura murala. Nešto nesvakidašnje, što se dogodilo nedavno, jeste izrada murala u dvorištu Komande Kopnene vojske. Verovatno jedan od najvećih i istorijski najdetaljnijih murala u Nišu i šire, jeste upravo mural koji je nazvan SRPSKI ZID PONOSA. Ništa neobično, za one koji ga znaju, inicijator izrade murala, po čijoj idejnoj zamisli motiva je izrađen mural, jeste general Simović. Mural je svojevrsno

Nikola Žutić: Termin Pokolj u potpunosti oslikava preovlađujući monstruozni način ubijanja Srba, nezabilježen u svjetskoj istoriji

Niko živ ne briše termin genocid, samo se pitanje bestijalnog ubijanja Srba konkretizuje Pokoljem. Ostaju i genocid i Pokolj. Zar to treba da se „nacrta“ da bi bilo jasno? Prof. dr Goran Latinović u tekstu „Pokolj ili genocid – o jednoj veštačkoj i štetnoj dilemi“ (objavio NSPM a prenio Muzej žrtava genocida), pominje akademika Krestića i mene kao nekakve besvjesne penzionere koje je zaveo „lukavi stomatolog“ dr Dušan Bastašić, da se opredijele za „štetni i veoma opasni(?!)“ termin „Pokolj“, pa smo se na taj način priključili njegovom (Bastašićevom) amaterizmu i neznanju. Prof. Dr Vasilije Krestić kao akademik, nije klasični penzioner pošto je preokupiran naučnim projektima i poslovima upravnika Arhiva SANU.

Dobrodošlica Nijemcima prilikom ulaska u Zagreb 1941. godine

Hrvatska akademija nauka: Hrvatski jezik uslov Srbiji za pristupanje EU

Hrvatska akademija nauka i umetnosti (HAZU) predložila je vladi da kao jedan od uslova za pristupanje Srbije Evropskoj uniji zatraži da zvanični Beograd, kako navode, “javno i nedvosmisleno prizna hrvatski jezik kao poseban i nezavisan standardni jezik i jedan od službenih jezika EU”, prenela je Hina. Izjavu o tome je doneo Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika HAZU, a prihvatila ju je Uprava Akademije i sada je ona službeni stav HAZU, koji je osim medijima dostavljen i premijeru Andreju Plenkoviću. Odbor je, navodi se u saopštenju HAZU, izjavu doneo „uzimajući u obzir činjenicu da kulturna i javna tela Srbije, kao i institucije koje se finansiraju iz njenog proračuna, učestalo već

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala