arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Vasilije Đ. Krestić

Vasilije Krestić: Jasenovac ‒paradigma stradalništva

Besjeda akademika prof. dr Vasilija Krestića na svečanoj akademiji održanoj u SANU 21. aprila 2021. povodom 80 godina od uspostavljanja ustaških logora smrti. Poštovane gospođe i gospodo, uvaženi prijatelji,           Zgrožen stravičnim zločinima koji su se dešavali u Nezavisnoj državi Hrvatskoj nad Srbima, Jevrejima i Romima, naš uvaženi pisac i diplomata Jovan Dučić je na izmaku svog života poručio Srbima da su dužni  na sve strane, urbi et orbi, da šire vesti o genocidu koje su počinili Hrvati. On nije bez razloga tvrdio da se o zločinima tih razmera, koji su se desili u ustaškoj hrvatskoj državi, ne može i nesme ćutati. Smatrao je da sve generacije Srba, ne samo

Zbornik radova „Pravni poredak Nezavisne Države Hrvatske“

Krajem januara 2018. godine izašao je iz štampe zbornik radova „Pravni poredak nezavisne Države Hrvatske“ (ur. Boris Begović, Zoran Mirković) koji su prezentovani 30. marta 2017. godine na konferenciji na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.  Argumenti izneti u izlaganjima i veoma živoj raspravi na konferenciji u velikoj meri su potvrdili osnovnu hipotezu da je Nezavisna Država Hrvatska ipak bila država. U radu konferencije su učestvovali i predsednik SANU Vladimir Kostić, članovi SANU Danilo Basta i Ljubodrag Dimić, vodeći domaći istoričari, kao i veliki broj nastavnika i saradnika Pravnog fakulteta univerziteta u Beogradu. Izvod iz predgovora Zbornika: ”Istorija Nezavisne Države Hrvatske (NDH), pa time i pravna istorija te tvorevine, sagledavala se

Dane Lastavica: HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIM I JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOM LOGORU GOSPIĆ -LIKA 1941-45, A SRBIMA I 1991-…?

Kada se razmišlja o hrvatskim logorima smrti za uništenje srpskog i jevrejskog naroda, koji su bili uspostavljeni i organizovani oko Gospića 1941-45. godine, misao šeće samo oko Okružnog zatvora Gospić, a ponekad i do Jadovnog, ili ostrva Paga, što je nedovoljno za saznanje prave i pune istine o logorima koji su delovali na ovom terenu. DANE LASTAVICA HRVATSKI GENOCID NAD SRPSKIMI JEVREJSKIM NARODOM U KONCENTRACIONOMLOGORU GOSPIĆ (LIKA) 1941-45, A SRBIMA I 1991-…? Nije to bio logor Gospić, već sistem logora, sabirališta i raznih gubilišta, koja su se sastojala od jama, objekata gde su žrtve spaljivane, te mnoga i mnoga masovna gubilišta na području sve od Lićkog Lešća, preko Perušića, Pazarića,

Politika, petak 27. jul 1990.

Ekipa „Politike“ spustila se u pakao Jadovna

Podsjećamo na feljton objavljen u Politici o ekspediciji speleologa, novinara i fotografa iz Beograda, koja je sa sada već pokojnim istoričarem dr Đurom Zatezalom, krajem jula 1990. posjetila područje kompleksa logora Gospić – Jaodvno – Pag. EKIPA „POLITIKE“ POKUŠAĆE DA SE SPUSTI U PAKAO JADOVNA U masovnim hapšenjima i pokoljima pored ustaša-emigranata i novoregrutovanih učestvovala je takozvana regularna hrvatska vojska – domobrani, o čemu svedoči zapisnik o saslušanju Hilmije Berberovića, kancelarijskog podnadzornika, koji je kao domobran učestvovao u klanju u čuvenoj glinskoj crkvi  Velebit, 25. jula 1990. „Politika je na obronke Velebita uputila ekipu novinara, snimatelja i speleologa. O njihovim doživljajima i otkrićima izvestićemo u narednim brojevima lista, kao i

11. mart 1995. – Smetale im srpske djevojčice u Sarajevu

Muslimanski snajperista sa zgrade “Lorisa” na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice je ubio pripadnik 101. brigade tzv. Armije BiH čiji su inicijali S.P. koji je privođen, ali nikada nije procesuiran.On se javno hvalio da je

Antun Miletić za “Glas Srpske”: Na sceni nije samo revizija broja žrtava već cijele istorije

U posljednje vrijeme vrši se ne samo revizija broja žrtava, nego i revizija istorije. Sad se više ne zna ko je dobio, a ko izgubio Drugi svjetski rat i to je prava katastrofa. Piše: Svjetlana Đuričić Kazao je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” istoričar i magistar vojnih nauka Antun Miletić iz Beograda te naglasio da se revizijom bave i mnoge državne ustanove u Srbiji. GLAS: Šta stoji iza tih pokušaja revizije istorije i zašto se uglavnom pokušava umanjiti broj srpskih stradalnika u Drugom svjetskom ratu, a najviše u Jasenovcu? MILETIĆ: Zato što je najviše Srba ubijeno u Jasenovcu. Srba je najviše bilo i u partizanima, dvije trećine je bilo

Mračna misija doktora Korba

Nemačkog istoričara koji je u Berlinu doktorirao filozofiju s tezom da u NDH nije bilo genocida nad Srbima, već deceniju nagrađuju i ugošćavaju srpski visokorangirani istoričari, sveštenici i državni službenici. Piše: Milan Četnik U Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH) nije počinjen genocid nad Srbima. U toj nacifašističkoj, ustaškoj tvorevini jeste bilo genocida nad Jevrejima (holokaust) i Romima (porajmos), ali se nije desio srbocid. U toj klaonici i umiraonici Srbi su bili žrtve trećeg reda ili druge klase. Nad njima je izvršeno drugorazredno „masovno nasilje”. Sa ovakvom tezom, nemački istoričar Aleksander Korb odbranio je 2011. godine svoju disertaciju na najstarijem berlinskom, Humboltovom univerzitetu nakon čega je promosivan u doktora filozofije. Trojica Korbovih

U BIJELjINI OSNOVANO UDRUŽENjE HERCEGOVACA „JOVAN DUČIĆ“

Uz učešće više od 200 članova, u Bijeljini je 30. januara 2023., godine održana osnivačka Skupština Udruženja Hercegovaca u Bijeljini „Jovan Dučić“. Pored svečarske atmosfere i podsjećanja na Hercegovce koji su slavu svoje zemlje pronosili od Hercegovine do Semberije i dalje, širom svijeta, izabrano je i rukovodstvo, odnosno, utvrđeni ciljevi Udruženja. Za predsjednika je izabran ugledni privrednik i humanista Spasoje Albijanić koji je u besjedi najavio da će prevashodni ciljevi Udruženja biti njegovanje duhovnosti, kulture i tradicije mjesta iz kojih članovi potiču, kao i dublje povezivanje Semberije i Hercegovine – zavičaja iz kog su potekli i zavičaja u kojem sada žive. – Mi jesmo Hercegovci po osjećanju, ali mi smo

Neizmišljena priča o njoj

Sanjala sam je noćas. Onakvu kakvu je ne pamtim. Kakva je možda bila nekada davno, bar deceniju i po pre mog rođenja. Nasmejana, a crne oči igraju, gologlava, sa puštenom pletenicom preko leđa. Nigde njene crne marame… Gleda me i ne govori. Samo se smeje i maše, a kao da lebdi iznad polja. Da li njenog, Livanjskog, ili našeg sremačkog? Biće da je Livanjsko. Biće da je otišla tamo na besmrtnim krilima, da nastavi u večnosti sa onima koje su joj uzeli na zemlji. Kako se takva bol može izdržati? Gde se skriva ta snaga kojom tvoje telo i duša podnesu toliki gubitak? Muža, svekrve, braće, devera, sestara, snaha, sinovaca,

USTAŠE RADOMIRU POKLALE SVIH 49 ČLANOVA PORODICE: Knjiga ratnog siročeta od 1942, posle 30 godina dospela u javnost

Mili i rođeni moji, koji ste živi i vi koji to već odavno niste. Posvećujem vam ovu knjigu svedočanstava i dokumenata o ustaškim genocidnim zločinima nad mojim i vašim precima, s jedinom i poslednjom molbom da čuvate i sačuvate uspomene na ove naše mučenike i da sećanja na njih zadržite dugo, dugo, u neprekidnom pamćenju. Dok je 1991. godine ispisivao ovu posvetu na rukopisu svoje tek završene knjige “Jauk i eho jauka srpskog naroda u NDH 1941-1945” Radomir Glamočanin (1925), ratno siroče iz sela Drakulića kod Banjaluke, a docnije uspešan i po dobru upamćen dugogodišnji direktor FADIP-a iz Bečeja, osetio je neopisivo olakšanje – nije to obična knjiga već spomenik,

Odživljeni film: Zašto nisam plakala dok sam gledala “Oluju”

Odgledah “Oluju”. Čekala sam namerno da se malo slegne prašina, da prođe ona uobičajena euforija koja prati premijere ovakvih filmova. Čekala sam baš onako kako svake godine, na godišnjicu naše tragedije, čekam da prođu komemoracije, govori, parastosi, s jedne i slavlje i euforija s druge strane. Otišla sam u bioskop sama jer uvek mi je tako najlakše da se suočim s mukom i iskušenjem. A baš to sam očekivala od filma koji se bavi temom koja mi je obeležila život. Iako sam poslednjih dvadesetak dana pročitala i čula najrazličitije komentare (od osporavanja do divljenja) po glavi mi se “motala” samo jedna rečenica Jove Maksića. Baš uoči premijere, Jovo, koji inače tumači

sisak.jpg

Spisak ubijene i umorene dece na teritoriji NDH – 74.580 popisanih imenom i prezimenom

Iako je najveći deo stradao od ustaša, popisana su deca stradala od svih zaraćenih strana, kao i ona za koje se ne zna tačan uzrok i krivac smrti. „Stanje stvari“ ekskluzivno donosi spisak ubijene i umorene dece na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Reč je o dva spiska stratišta dece ubijene i umorene u „NDH“ – prvi sa nazivom „veći“ (za stratišta na kojima je stradalo desetoro ili više dece) i drugi sa nazivom „manji“ (za stratišta na kojima je stradalo do devetoro dece). Spiskovi su dati po stratištima, azbučno. Ukupan broj dosad popisane stradale dece (do 14 godina) iznosi 74.580 (sedamdeset četiri hiljade petsto osamdeset). Podsećamo da, prema statističkim standardima,

Jadovničani, potomci, poštovaoci i sunarodnici naših Svetih novomučenika srpskih

U ove praznične dane, na isteku kalendarske godine, nastojimo sagledati i procijeniti da li je udruženje Jadovno 1941. tokom 2022. godine učinilo dovoljno i opravdalo povjerenje Vas koji ste na bilo koji način pomogli našu misiju. Pomogli i podržali bilo kroz posjete i čitanje priloga na sajtu www.Jadovno.com , našim stranicama na društvenim mrežama, prisustvovali našim tribinama, učestvovali na obilježavanju Dana sjećanja na Jadovno 1941 – 2022, bilo da ste donirali novac ili opremu za naš rad. Najkraće, ono što bih izdvojio od urađenog je slijedeće: Ako već niste: PRIJAVITE SE ODMAH NA VIDEO KANAL JADOVNO 1941. https://www.youtube.com/channel/UCU0C… – Vas to ne košta ništa, a udruženju će mnogo značiti –

PITAMO: Po čijem projektu će biti građen Memorijal Donja Gradina?

Arhitektonsko rješenje koje bi trebalo da bude uzor najavljenom timu je Memorijalni centar u Starom Brodu na Drini, nedaleko od Višegrada, autora Novice Motike. ENGLISH Obećanja o izgradnji Memorijalnog centra Donja Gradina slušamo već godinama. Intenzivnije od 2010. godine kada je urađen prvi prijedlog projekta koji nije dobio zeleno svjetlo na javnoj raspravi u Banjoj Luci. Prije godinu – dve od zvaničnika se moglo čuti da će projekat raditi jedna poznata kuća iz Amerike. Danas, na sastanku dva srpska Predsjednika, Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, nije pomenuto koje je to projektno rješenje. Nezamislivo je da Memorijal u Donjoj Gradini arhitektonski bude izgrađen po uzoru na memorijale žrtvama Holokausta kao npr.

Mitar Šarić: Nikoljdan u Prebilovcima

Lep jesenji dan mediteranskog podneblja. Devetnaesti decembar. Godina 1941. Sveti Nikola. Narod u našem kraju kaže Nikoljdan. Nikoljdan je krsna slava Prebilovaca. Celo selo osim četiri porodice slavi Nikoljdan. Stojim pred kućom Milana Medića, u Prebilovcima, u kojoj živi naša novonastala zajednica od pet »jedinaca«. Razmišljam; kako se Nikoljdan slavio prošle (1940) i ranijih godina. Ljudi, rodbina i prijatelji, koji dolaze na slavu zovu se pićari. Oni iz udaljenijih mesta dolaze na konak uoči Nikoljdana, a odlaze sutradan po Nikoljdanu. Neki pićari dolaze na konjima, uparađeni u narodnoj nošnji. Poneki je obučen u crnogorsku narodnu nošnju, koja zbog svoje lepote i divnih boja izaziva divljenje svih, a posebno dece. Selo je

Živko Korać – Poslednji aktivni vojnik Republike Srpske Krajine

Pisana priča o jednom čoveku koji nije hteo da se povuče sa kolonom izbeglica 1995. u hrvatskoj agresorskoj operaciji ”Oluja”. Uzeo je oružije i odmetnuo se u šume gde je bio strah i trepet za hrvatske bojovnike punih 5 godina. Živko Korać je rođen 29. oktobra 1957. u Velikom Šušnjaru u srcu Banije u porodici velikih vernika, zbog pravoslavne svesti i velikog patriotizma nikad nije bio član komunističke partije, što mu je bila prepreka da dobije posao u velikim firmama. Odmah na početku ratnih sukoba Živko se odaziva pozivu i stupa u odbranu srpskih sela i gradova na Baniji. Takođe je bio jako poštovan zbog svoje blage naravi ali i

Đurđica Dragaš: Jugoslavije više nema i niko je ne želi… osim vas!!!

Probudite se! Zna se ko, po onoj narodnoj, uči na tuđim, a ko na svojim greškama. Ne bih da koristim teške reči odmah na početku, ali baš o toj poslovici sam razmišljala gledajući objave i čestitke koje su po društvenim mrežama, povodom “Dana Republike”, delili moji zemljaci, sapatnici, Krajišnici. Ono što su ranom zorom započeli osvedočeni i zadrti komunisti i jugonostalgičari, tokom dana i večeri (u skladu s vremenskim zonama u kojima se nalaze) nastavili su zemljaci rasuti po svetu, izbeglice, ljudi koje je na taj put bez povratka odvela upravo ideologija i sistem kojima su se tog dana klanjali. Kap koja je prelila čašu bio je prilog u RTS-ovom

Željko Kresojević: KOMADIĆ KRUVA 

Stara Gradiška – logor. Odvajanje djece od majki, 10. juni 1942. godine Imate jedno dijete Neko dvoje.  Možda ih imate troje. Možda nemate svojih.  Tetka ste nekom … Stric ste nekom, ujak Možda ih imate četvero…  Baš kao što ih je moja baba DRAGICA (rođena Hajdin), stara 30 godina imala na taj dan… DANICU (11), MIHAILA (9), MILOŠA (7) i MILKU (2).  Privili su joj se uz skute.   Najmlađa joj Milka u rukama. Za Danicu ćaća kaže da je bila štrkljava curica, vitka.  Tamne kose i isto takvih krupnih očiju.  Izgleda da je stasom i izgledom povukla na Petroviće i Hajdine.  Moj otac Mihailo, Miloš i najmlađa Milka su

SRPSKO IME BRIŠU PO RECEPTU PAVELIĆA: Zašto se na popisu kod suseda 30.000 pravoslavaca izjasnilo kao Hrvati

Rezultati popisa stanovništva u Hrvatskoj pokazali su da je u odnosu na period pre deceniju broj Srba manji, a Hrvata veći, kao i da je generalno smanjen broj vernika, dok je porastao broj ateista. Pa ipak, zanimljivo je da se oko 30.000 Hrvata izjasnilo da pripada pravoslavnoj veroispovesti, što je drastično više u odnosu na 2011. kada ih je bilo 16.647. Na ovaj trend nedavno je upozorio predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je i izneo najnovije brojke. I dok jedni misle da iza svega stoje strah Srba i težnja da olakšaju sebi život, pa se izjašnjavaju kao Hrvati, ne menjajući veroispovest, kod drugih se “šuška” o pokušajima da se obnovi

Mira Radojević: „Dekonstrukcije jasenovačkog mita“ – razlozi i posledice

Zbog čega vodeći mediji neretko tvrde kako su se „istoričari složili“ da broj jasenovačkih žrtava odgovara procenama Muzeja žrtava genocida? To jednostavno nije tačno. Izvor: Pečat, 5. 11. 2021. Teško je oteti se utisku da smo poslednjih tridesetak godina, naročito u najnovije vreme, postali nevoljni svedoci, učesnici i žrtve jednog čudovišnog procesa u kome se naopako okreće sve ono što smo kao nacija znali o svojoj prošlosti, u šta smo verovali i na šta smo se oslanjali. „Nesrećni srpski narod“, napisao je u predvečerje Drugog svetskog rata Milan Grol, svakih je deset godina „zaluđivan drugom ideologijom“, sve dok nije izgubio svest o vrednostima kojima se rukovodio dok se pod svojim

Sajmište pre Drugog svetskog rata

Dušan Buković: JOŠ JEDNOM O PAVELIĆEVOM HRVATSKOM LOGORU STARO SAJMIŠTE

Veoma je žalosno konstatovati osnovnu činjenicu, da ni dan danas nije poznato izvesnoj beogradskoj, rajetinskoj, izdajničkoj, idolatriskoj i okultnoj Brozovoj podjarmljenoj, denacionalizovanoj i degenerisanoj „eliti“, da se koncentracioni logor na Starom sajmištu nalazio u Pavelićevoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja je bila pod okriljem zloglasnog nemačkog rajha. U vezi sa izvesnom idolatriskom i okultnom beogradskom masonsko-marksističkom rajetinskom elitom, neće biti na odmet da ovde citiramo jedan detalj iz značajne rasprave prof. dr Mirka M. Kosića, koju je objavio pod naslovom „Zablude i zamagljivanje u našoj politici“, gde doslovno stoji: “Oni koji 1918. godine uobraziše da mogu „sve do Graca“ doteraše sa svojom „državotvornošću“ dotle da je Hrvatska Banovina 1939 bila na

Ko i zašto učenicima u Srbiji krije istinu o stradanju Srba u logoru Zemun?

Neko bi to prepoznao kao čin autošovizma, neko kao manifestaciju duha samoporicanja ili antisrbizma ali je neupitno da je riječ o činu vređanja žrtava i njihovih potomaka. U dnevnom izdanju novina kao i na portalu kompanije Novosti, 27. oktobra ove godine, objavljen je prilog pod naslovom „ BEOGRADSKE STAZE STRADANjA: Na mapi budućih školskih ekskurzija biće i mesta masovnih ubistava Jevreja, Roma i Srba u prestonici“ autora R. Dragovića. Tema priloga je vezana za nedavnu inicijativu Muzeja žrtava genocida, upućenu ministru prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja g. Branku Ružiću da se obilasci mjesta ratnih stradanja uvrste u obavezne programe rekreativnih nastava, studijskih putovanja i učeničkih ekskurzija osnovnih i srednjih škola

Dr Dušan J. Bastašić Foto: SRNA

Dušan Bastašić o rezultatima popisa u Hrvatskoj: Na kraju neće ostati ni srpski grobovi

Većinu ljudi srpske nacionalnosti koja trenutno živi u Hrvatskoj čine oni starijeg životnog doba. I oni su se vratili na svoja ognjišta da “završe posao”. Da umru. Kada i oni “odu” nakon njih neće ostati ni grobovi, jer hrvatska država sistematski uklanja i srpske spomenike i obilježja, uz obrazloženje da nisu plaćene komunalne naknade. Brišu sve potencijalne tragove bilo kakvog postojanja Srba na tim prostorima. I u taj proces se uključila i hrvatska istoriografija pa se tako sve češće može čuti da su Srbi u Hrvatskoj posrbljeni katolici ili Vlasi. Istakao je ovo za “Glas Srpske” predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić povodom rezultata posljednjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj, koji

S. Avramov: Negiranje naših žrtava već jako iritira Srbe, osnivamo Memorijalni centar

Pred kraj života, prof. dr Smilja Avramov je bila svjesna snažnog i kontinuiranog procesa izvrtanja i negacije istine o Pokolju, genocidu počinjenom nad Srbima od strane NDH. Angažovala se oko ideje o formiranju Memorijalnog centra za srpske žrtve. Smatrala je nemogućim da se u Beogradu, na mjestu Starog Sajmišta formira Memorijalni centar jevrejskih žrtava jer se, kako je rekla, zna koliko je tamo Srba stradalo. Danas, kada je i zvanično potvrđeno da se na tom mjestu podiže Muzej Holokausta a da Srbi nisu smogli snage, pameti i istorijske odgovornosti da podignu Muzej Pokolja, vrijedi se podsjetiti njenih riječi. OVAKO JE GOVORILA SMILjA AVRAMOV Bez obzira na stvarnost da su Srbi

Bolan trag u istoriji koju ne smemo zaboraviti

SUGRAĐANI NISU IMUNI NA PATNjE NAŠEG NARODA U DRUGOM SVETSKOM RATU Piše: Aleksandra Ilijev Značajna tema okupila je u Kulturnom centru predstavnike starijih i mlađih generacija. Govorilo se o događajima i genocidu u Drugom svetskom ratu na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Sudeći po broju popunjenih mesta namenjenih posetiocima, došlo je neočekivano više ljudi nego što je bilo u planu. To potvrđuje koliko je ova problematika i dan – danas bitna. Rat je odneo  mnogo života i promenio svet iz korena, ali negde usput izgubile su se teške priče stradanja našeg naroda u logorima. Učesnici tribine pokušali su da objasne zašto je do ovih stvari uopšte došlo i koliko je

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala