arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Nemanja Dević: Priča mi požutela fotografija

Ne postoje reči koje bi opisale ushićenje kakvo oseća istoričar dok drži u rukama neki komad hartije, za koji samo on u tom trenutku zna kakvu dragocenost za njegovo istraživanje predstavlja. Meni su danas drhtale ruke, triput me prošla jeza, a oči se ispunile suzama kada sam u arhivu, u zbirci fotografija koje je Ozna zaplenila od nekadašnjih pripadnika kraljevske JVuO, pronašao i jednu na kojoj je moj pokojni čukundeda, Radosav Mijatović. Prepoznao sam prvo njegov lik, pa onda i njegovih saboraca. Onda sam prepoznao i našu staru kuću u selu, gde sam kao osnovac pre petnaestak godina započinjao istraživanje i pisanje (ko je tad to mogao tako zvati?!), pa

devic-prebilovci1.jpg

Mesto srpskog vaskrsa

Zašto je za Srbe bitno da znaju gde su i šta su Prebilovci? Ovo je kratka priča o jednom selu, o srpskom stradanju i vaskrsu Prebilovci danas Hercegovina. Dolina Neretve. Selo Prebilovci, od Mostara udaljeno trideset pet, od mora dvadeset, a od Čapljine pet kilometara. Mesto susreta naroda i vera. I mesto njihovog sukoba. Ako postoji neka verzija ovozemaljskog pakla, u Drugom svetskom ratu Prebilovci sa okolinom su prošli kroz njega. U pogromima tokom prvih meseci postojanja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) nestajala su čitava srpska sela. Na najbrutalniji način uništavani su i tragovi o svakom prisustvu Srba na tim područjima. Masovni pokolji stanovništva u donjoj Hercegovini počeli su na Vidovdan 1941. Ustaše

Godišnjica pogibije 12 ravnogoraca u selu Kusatku

Sadržaj: Na današnji dan, 1944, u mom selu Kusatku kod Smederevske Palanke poginulo je 12 ravnogoraca u borbi sa nemačkim okupatorskim snagama. U sećanje na njih, oklevetane i zaboravljene antifašiste i borce za slobodu, dajem odlomak koji sam im posvetio u knjizi. Piše: Nemanja Dević ”Napadi na nemačke tranportne linije bili su u leto 1944. česti. Snage JVuO, pod komandom potporučnika Dobrosava Radojkovića, popunjene su 9. avgusta 1944. mobilizacijom. Istog dana, izvešteni od šefa železničke stanice iz susednog Kovačevca da će kroz Kusadak proći nemački transportni voz sa oružjem, uputili su se ka železničkom stajalištu Rabrovac, koje je bilo najpogodnije za postavljanje zasede. Planirali su napad na voz, ne bi

Nemanja Dević: Ovo bi valjalo znati pre nego što progovorimo o Nikoli Tesli

Dok spremam knjigu Teslinog prevoda Zmajevih pesama, sa vama delim neke od nikada prevedenih reči čoveka koji je menjao svet svojim izumima, ali i ostavio zlatan trag koji iz srca narodne tradicije vodi do večne istine. Na tom mestu Pupin i Tesla ne samo da su na istom putu, već njime koračaju jedan pored drugog. Nikola Tesla piše: ”Na Kosovu polju pao je Miloš Obilić, najplemenitiji od svih srpskih heroja, nakon što je ubio sultana Murata II posred njegove velike vojske. Da se ne zna da je ovo istorijska činjenica, moglo bi se pomisliti da se radi o mitu, stvorenom pod uticajem Grka i Rimljana. Jer u Milošu vidimo i

Nemanja Dević Foto: Blic Online

Izgleda da nam nisu do kraja isprali mozak

U Kneginje Ljubice ima jedan šarmantan kafić, gde četvrtkom uveče sviraju neki momci uživo – uglavnom neke obrade stranih stvari. Uvek klarinet u toj svirci dolazi do izražaja. Privuče me kad god sam u prolazu, ali nikad nisam svraćao; učinilo mi se da se tu okuplja uglavnom neki dorćolski šminkeraj, pa da ne kvarim imidž ni ja njima ni oni meni. Večeras pošao po mleko, pa opet prolazim pored kafića i imam šta da čujem: klarinetista svira “Vidovdan”. Poručili i vesele se neki mlađi ljudi za stolom. Pa mi beše toplo oko srca. Jest, nama je sve normalno, naše, pravo, autentično i izvorno, postalo tako retko da vidimo i čujemo,

Vojvoda Petar Bojović

Srpsko čojstvo: Vojvoda Petar Bojović

Vaše je samo ovo: vojnik na vojnika, ratnik na ratnika! Sve što je preko toga, nije od Boga! Ako li neko od vas – ne dao Bog – prekrši ovaj zavet svetih ratnika srpskih, kunem mu se, biće izbrisan iz knjige života, kako na ovome, tako i na onome svetu! Otkada je kao momče zakoračio izvan rodnih Miševića kod Prijepolja, preko vojne škole do komandnih pozicija u srpskoj vojsci, vojvoda Petar Bojović svagda je bio prvi. Istakao se komandujući u Balkanskim ratovima 1912–1913, a 1916–1918. obavljao je dužnost načelnika štaba Vrhovne komande srpske vojske. Vojvoda Bojović negovao je kult srpskog ratnika i svetlog oružja, isticao je junaštvo koliko i čojstvo.

Verujem u Boga, Srpstvo i u dobrog čoveka

Ove večeri gledam u zvezdano nebo nad svojim rodnim krajem. Sve češće, tako, poslednjih godina misli mi lete dok sam zagledan u zvezde. Večeras su na Kosovu i u Metohiji, gde sam prošle godine, baš na ovaj dan – Trojičindan, prvi put posetio selo Mušutište. Mušutište je do 1999. bilo mešovito, srpsko-albansko selo, jedno od najvećih u pokrajini. Nalazi se oko 11 kilometara jugoistočno od Suve Reke, u prizrenskom kraju. Karakteristično za mnoga naselja, Srbi su i ovde pretežno bili nastanjeni oko svojih svetinja: one su im davale snagu da izdrže sve teškoće u periodima dugog robovanja. Slično je bilo i u Đakovici i u Lipljanu i u Orahovcu i

Dević: Bićemo svjedoci čina u kome će Republika Srpska ostvariti pravo na nezavisnost!

Istoričar Nemanja Dević je kao jedan od osnivača NVO Srpski akademski krug uspio da autorski prepoznatljivim i veoma upečatljivim tekstovima široj javnosti približi temu istorije srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. U razgovoru za Srpsko kolo Dević kaže da je sudbina Republike Srpske složeno pitanje koje od srpskih elita zahtijeva ono što im je u novijoj istoriji često nedostajalo: strpljenja i mudrosti. „Republika Srpska odraz je viševjekovne borbe za slobodu srpskog naroda zapadno od Drine. Nju je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu devedesetih godina stvorio isti onaj narod koji je, poslije genocida u NDH, postao doslovno živ klan-nedoklan. Smatram da će srpski narod u budućnosti, a mi ćemo biti svjedoci tog čina,

Nemanja Dević

Nemanja Dević: Ja to bre volim, to je moje!

Poslednji put sam na Ravnoj gori bio 2012, sa dedom i bratom. Nas dvojica rešili smo tad da dedi, koji je već bio teško oboleo, ispunimo bar taj dan i skupa, za njegovog života, načinimo još neku lepu uspomenu. Deda nas, sećam se, sačekao u dvorištu, uspravan i vedar, obukao novu košulju i odelo, kao na liturgiju da je pošao. I nije marilo ni što smo promašili put i lutali – deda je bio srećan što je sa nama, i što i on posle mnogo godina ponovo odlazi u tu goru, u čije su ideale verujući pali njegov ded, stric i tast, a otac robijao… Voleo je moj Toma što

Nikola Tesla

Nikola Tesla piše..

”Dok spremam knjigu Teslinog prevoda Zmajevih pesama, sa vama delim neke od nikada prevedenih reči čoveka koji je menjao svet svojim izumima, ali i ostavio zlatan trag koji iz srca narodne tradicije vodi do večne istine. Na tom mestu Pupin i Tesla ne samo da su na istom putu, već njime koračaju jedan pored drugog: Nikola Tesla piše: ”Na Kosovu polju pao je Miloš Obilić, najplemenitiji od svih srpskih heroja, nakon što je ubio sultana Murata II posred njegove velike vojske. Da se ne zna da je ovo istorijska činjenica, moglo bi se pomisliti da se radi o mitu, stvorenom pod uticajem Grka i Rimljana. Jer u Milošu vidimo i

Nemanja Dević

Vekovnik: Naši mali izbori

Pre nekih mesečak dana bio sam na jednom gastarbajterskom punoletstvu. Dečko rođen u Nemačkoj, njegovi su odavde, pa su posebno proslavili rođendan tamo, a posebno ovde. Tamo je verovatno bilo po švapskim adetima, ali ovde je bila sodoma i gomora. Ustvari, tipično srpsko punoletstvo, uz more alkohola, pevaljku, trubače. Gosti i gošće kao na nekom porno kastingu – devojke polugole, nakvarcovane, istetovirane, momci isto tako išarani, nabildovani, da im prsnu one košulje i majice usteluše. Naravno, mnoštvo gastosa punih love, pa su na muziku samo leteli evrići. Još kad su se takvi opili… I sve je bilo u tom fazonu, dok jednog trenutka, u ponoć, nije ušla slavljenička torta sa

Nemanja Dević: Bićemo svjedoci čina u kome će Republika Srpska ostvariti pravo na nezavisnost!

Istoričar Nemanja Dević je kao jedan od osnivača NVO Srpski akademski krug uspio da autorski prepoznatljivim i veoma upečatljivim tekstovima široj javnosti približi temu istorije srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. U razgovoru za Srpsko kolo Dević kaže da je sudbina Republike Srpske složeno pitanje koje od srpskih elita zahtijeva ono što im je u novijoj istoriji često nedostajalo: strpljenja i mudrosti. – Republika Srpska odraz je viševjekovne borbe za slobodu srpskog naroda zapadno od Drine. Nju je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu devedesetih godina stvorio isti onaj narod koji je, poslije genocida u NDH, postao doslovno živ klan-nedoklan. Smatram da će srpski narod u budućnosti, a mi ćemo biti svjedoci tog

Knjiga o Draži

Nemanja Dević: Zašto „Knjiga o Draži“

Za istoričara koji se bavi proučavanjem događaja u periodu 1941–1945, “Knjiga o Draži” će predstavljati nezaobilazno štivo i značajno vrelo saznanja. Knjiga o Draži, nastala s povodom 1956. godine, predstavljala je jedinstven „projekat“ koji je okupio političke i vojne saradnike poslednjeg srpskog đenerala, razjedinjene i rasute od Kanade do Australije. Dvotomna knjiga, koja je okupila 40-ak autora, i kroz njihove istorijske eseje objedinila opise događaja iz Drugog svetskog rata na čitavom srpskom prostoru, imala je za krajnji cilj da, kada u Beogradu to nije bilo moguće, pred svetsku javnost iznese istinu o oklevetanom Ravnogorskom pokretu, poraženom u građanskom ratu u Jugoslaviji. Pisci „ravnogorske istorije“ su podsećali i na uspehe i

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Nemanja Dević: Jesmo li ovo i danas mi?

U Srbiji malo ljudi zna šta se obeležava 11. novembra. Možda zato što je ovaj praznik u kalendaru novijeg datuma. Mnogi ga praznuju i raduju mu se jer je to samo jedan više neradan dan. Petak, 8. novembar. Sasvim običan dan u Torontu. Mitrovdan u Srbiji. Šetnja kanadskom metropolom prija, iako je vazduh oštar. Na ulici, u prolazu, sretne se po koji čovek koji na reveru nosi veštački crven cvet. Mali, ali primetan. Na raskrsnici, pa u prodavnici, još po koji. Iz škole izlazi grupa đaka – svi oni nose crven cvetić. Ljudi žute, crne ili bele kože, bez obzira na veru, stari i mladi – nose ga bez razlike.

Ustaško “bure krvi” od srebreničkih Srba kao poklon Paveliću

Istoričar Nemanja Dević rekao je da su masovni pokolji Srba u Srebrenici kontinuirani, te kao najdrastičniji brutalni primjer naveo da su u Drugom svjetskom ratu ustaše u tom kraju držale “bure krvi” nad kojim su klale Srbe i pripremali ga kao poklon Anti Paveliću. Dević je na skupu “Stradanja Srba srebreničkog kraja u 20. vijeku”, održanom u Medija centru u Beogradu u organizaciji beogradskog Muzeja žrtava genocida, istakao da je prema podacima poslijeratne jugoslovenske Zemaljske komisije utvrđeno da su Srbi u Srebrenici tokom Drugog svjetskog rata pretrpjeli velika stradanja. On je naveo da je tadašnja jugoslovenska Zemaljska komisija, koja je djelovala poslije Drugog svjetskog rata, utvrdila da su ustaše u

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.