arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

NEMANjA DEVIĆ: Zašto je srpski jug bio amputiran iz jedinstvene nacionalne svesti?

Na nedavno održanom naučnom skupu u Vranju, pokrenulo se pitanje šta jug Srbije predstavlja u srpskoj prošlosti i sadašnjosti. I nije moglo a da ne zaboli samo ovlaš dodirivanje činjenica koje govore o Gvozdenom puku iz Toplice, preko srpskog Mančestera kao sinonima za međuratni Leskovac, do Tike&Špica, rođaka iz provincije i “močanja“ kao prvih asocijacija za srpski jug stotinak godina kasnije. Bilo bi vrlo zanimljivo da nam neki master rad na odeljenju za istoriju u Beogradu pokaže (znam da se to neće dogoditi) koji su motivi juga bili dominantni u srpskoj štampi 1920-ih, koji 1930-ih, a koji 2020-ih godina i kako se i pod kojim uticajima ta slika menjala. Ali,

Spomenik palim borcima u hercegovačkom selu Hum

Na prednjoj strani nalazi se koalicija, koja se u komunističkoj vizuri na ovim prostorima udružena borila protiv tzv. NOP-a: ustaše, Italijani, Nemci i četnici. Na početku rata, četnik, da li iz početnog sažaljenja ili kukavičluka, okreće glavu i beži od sukoba sa partizanima. Na drugoj kompoziciji, ista koalicija udara na nejač. Dok otac Hercegovac, rodoljub, prkosi zločincima, majka čuva decu koja su joj se svila oko suknje. Ali četnik sada nasrće prvi, sa isukanom kamom, da kolje. I to je to. Ovakva spomen obeležja nisam zapazio u hrvatskim selima, već u srpskim u kojima je trebalo konstruisati simetriju u zločinima „domaćih izdajica“, četnika (Srba) i ustaša (Hrvata), često i uz

Nemanja Dević: Nova generacija Srba mi uliva nadu da imamo svijetlu budućnost (VIDEO)

Zašto je Nemanji Deviću zabranjen ulazak u Arhiv Srbije? Kako tumačiti rehabilitaciju Nikole Kalabića i reakcije koje su usledile? Šta kriju tajni arhivi Ozne? Kakvo je aktuelno rukovodstvo Muzeja žrtava genocida? Zašto u srpskoj istoriografiji tinja takozvana jasenovačka polemika? Postoji li u Srbiji komunistička duboka država? Gde su koreni i kako je tekao uspon komunističke ideje 1920-1941? Šta nas zvanična istoriografija uči o građanskom ratu i partizanskom pokretu u raznim fazama, do danas? Da li je Komniterna srbofobnu ideologiju preuzela od crno-žute monarhije, i da li je ta ideologija prethodnica današnjeg drugosrbijanstva?  Kakve su posledice pobede komunista 1945 i možemo li se baviti kontračinjeničnom istorijom i razmatrati šta bi bilo da su

Da se uspravimo!

Godine 1988. u listu ”Naš glas” objavljivane su neispričane priče – sećanja savremenika na godine Prvog svetskog rata u Šumadiji i Pomoravlju. Milutin Mladenović, koji je 1915, u godini golgote srpskog naroda, imao svega 10 godina, sećao se susreta sa okupatorskim vojnikom. Nemci su tih dana probili odbranu na Dunavu, zauzeli Smederevo i ušli i u njegovo selo. ”Majka i ja smo pobegli u Azanju. Kad smo se vraćali susreli smo nemačku vojsku koja je išla prema Palanci. Jedan je vojnik odsekao parče hleba, namazao nečim i pružio mi. Pažljivo sam gledao Nemca. Bio sam gladan. Kad je okrenuo glavu, bacio sam hleb. Nisam hteo da jedem zbog ponosa”. Kakav

Nemanja Dević: Raskolom crkve u Americi ugušena je moć srpske političke emigracije

U okviru ciklusa predavanja Srpska dijaspora u Evropi i svijetu poslije 1945. godine predavanje je održao istoričar dr Nemanja Dević, naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju. Njegova tema bila je Srpska emigracija u Sjevernoj Americi u periodu od 1950. do 1980. godine. Dević je podsjetio da su nacionalne snage u proljeće 1945. godine doživjele poraz u građanskom ratu u Srbiji i Jugoslaviji. SPAS PRONAŠLI U AMERIČKOJ BAZI U ITALIJI – Ostaci poraženih snaga našli su se na sjeverozapadu zemlje u maju 1945. godine. Oni koji nisu imali sreće od strane saveznika su predati Titu u zarobljeništvo, što je okončano njihovom likvidacijom. Ipak, jedan dio je uspio da se prebaci kod

EKSKLUZIVNA FOTOGRAFIJA: Valjevski partizani sprovode na strijeljanje sumnjive seljake 1941.

Vidi se da su osumnjičenima vezane ruke na leđima, a među osmoricom partizana koji ih sprovode zapaža se i nekoliko vrlo mladih, verovatno i maloletnih momaka. Među egzekutorima se nalazi i Stjepan (Stevo) Filipović, potonji narodni heroj i simbol otpora valjevskih partizana, zapisao je Nemanja Dević. Jedna od retkih sačuvanih fotografija, koja prikazuje valjevske partizane koji sprovode na streljanje sumnjive seljake, avgusta 1941. godine. Vidi se da su osumnjičenima vezane ruke na leđima, a među osmoricom partizana koji ih sprovode zapaža se i nekoliko vrlo mladih, verovatno i maloletnih momaka. Među egzekutorima se nalazi i Stjepan (Stevo) Filipović, potonji narodni heroj i simbol otpora valjevskih partizana. Ova fotografija još jedan

Nemanja Dević: Smiljanska beseda

Na inicijativu udruženja građana “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, kod masovne grobnice u Teslinom Smiljanu u kojoj je sahranjeno najmanje 500 Srba pobijenih u vreme Nezavisne Države Hrvatske, 30. juna 2018. potomci i poštovaoci žrtava su postavili Časni krst. Tom prilikom pročitana je Smiljanska beseda Nemanje Devića čiji tekst prenosimo u celini. Pamteći skupe, Danas prolazimo stazama koju su, ma gde da smo rođeni, prošli naši preci. Stazama koje su natopljene suzama i krvlju naših novomučenika. Stazama krstonosnim i stazama svetih. I zato današnji hod po toj kamenitoj putanji ne predstavlja naš podvig, već blagoslov što smo se udostojili da tim stopama pođemo. Često se na tužnom i patnjama išaranom licu

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Živojin Mišić: Deco, ostavljam vam samo čast

Gospodin Slučaj, koji je, zapravo, uvek sve, samo ne slučaj… udesio je da ove srede, 27. marta, čije posledice ni do danas nismo shvatili… u jednom prestoničkom restoranu provedem popodne sa praunukom srpskog vojskovođe koji je preteču te tragedije, kažu mnogi, video dve decenije pre nego što je do nje i došlo. Umoran od posla i pomalo malaksao od nekog virusa koji me je drmao, došao sam nekako napet, izgleda ni ne shvatajući kakva je to krv koja teče u venama mog sagovornika – i šta to uistinu danas znači. Kasnio sam, po zloj svojoj navici, ali nije mi zamerio; krupan i krepak, stisnuo mi je ruku, i dobronamerno me

Promovisana “Srpska priča” po memoarima četničkog majora

Knjiga “Srpska priča – sećanja iz rata i revolucije 1941-1945” predstavljena je u Foči, a riječ je o djelu koje je na osnovu ratnih memoara majora Jugoslovenske vojske u otadžbini Aleksandra Miloševića priredio srpski istoričar Nemanja Dević. Dević, koji je stručnjak sa Instituta za savremenu istoriju iz Beograda, na sinoćnjoj promociji u Galeriji Muzeja Stare Hercegovine istakao je da je riječ o poučnom i autentičnom svjedočenju majora Miloševića, seljačkog sina, revolucionara i gerilca, kojeg ni nova komunistička vlast nakon rata nije mogla da optuži za ratne zločine ili saradnju sa okupatorom jer je bio častan oficir. Milošević je emigrirao iz Srbije 1946. godine, prvo u Grčku, a zatim preko zemalja

Dević: Lice Srbije, tako različito od Srbije sto godina kasnije

Narodni muzej Valjeva čuva jednu od najboljih slika Srbije i Srba 1914-1918. Na njoj: brat drži u naručju svog rođenog brata, mrtvog brata, poginulog septembra 1916. na Kajmakčalanu. Ne znamo im imena, a kao da ih znamo, jer u njima prepoznajemo i naše čukundedove na koje čuvamo uspomene. Onaj što je mrtav, kao da je još uvek u jurišu, samo zaspao ili doslovno ostao na večitoj straži. A ovaj što je živ… na njegovom licu nema tuge i nema plača. Na njemu vidite jedan grč, koji opisuje ratnika s kojim se nije bilo dobro sresti u okršaju. Kako su se sreli – tako su i prošli, i Bugari i Švabe

Potomci o precima: Radojka Ristivojević iz Smedereva

Srpska majka. I baka-nana. Radojka Ristivojević iz sela Kusadak, srez Jasenički, okrug Smederevski. U sutonu života. Sa buketom cveća u rukama. I osmehom na licu. Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom  ratu, tačno sto godina ranije. Pre rata imala je pet sinova. Prvo joj je, na Mačkovom kamenu, terajući Švabe, pao sin Miloš, 23 godine star. Pa Marko, sa 19 godina, u povlačenju preko Albanije, da mu se ni grob ne zna. Pa muž Života, otac dvojice heroja, na Krfu 1916. Otišao bio na nekakav izvor i natočio vode u čuturu, zamotao duvan koji je posle dugo vremena dobio kroz sledovanje, seo na jedan

Nemanja Dević

Ej, ljudi, sve je izmišljeno!

Komunističkih manipulacija i falsifikata ima toliko da se bukvalno svemu što su u vremenu socijalizma pisali mora prilaziti sa skepsom i nevericom… Ne znamo, tako, šta je za nas istraživače bolje: da su činjenice skrili od nas, ili da čitamo ono kako su ih oni tumačili. I to smo znali preispitujući glavne istorijske tokove – ali to je slučaj i sa bukvalno svakim detaljem mikroistorije naših gradova, sela, ulica, sa imenima ”narodnih heroja” koja su i danas utisnuta na naše škole i obrazovne institucije u kojima smo stekli prva znanja, sa fabrikama u kojima su naši roditelji započeli karijere i čijeg se poslovanja sa setom sećaju… Radeći na spiskovima žrtava

Dević za IN4S: Srpstvo je karika koja spaja prošlost i budućnost Crne Gore

Mi kroz čitav 20. vijek nijesmo popisali svoje žrtve, ni za Prvi svjetski rat, ni za Drugi svjetski rat, čak ni za ratove 1990-ih godina – i ne znamo koliko nas je nestalo Nemanja Dević Istoričar Nemanja Dević kazao je da su uzaludni napori aktuelne crnogorske vlasti koja na sve načine pokušava da prekine kariku srpskog lanca koji u Crnoj Gori spaja prošlo i buduće. -Proći će i ova vremena. I sadašnji vlastodršci zvaće se jednom bivšima, i oni će biti nečiji djedovi, kao što su sada unuci. Vjerujem da će svojim unucima oni ostaviti mnogo toga u nasledstvo, ali je pitanje šta će im ostaviti u nasleđe. Istorija srpskog naroda

Nemanja Dević

Bez bratskih odnosa se ni sablja ne iskova ni pesma ne sačini

Ovakva država i društvo nikako nisu povoljna sredina za razvoj talentovanog i poštenog mladog čoveka. Situacija se dodatno pogoršava ako ste pride i nacionalno opredeljeni. Na konferencijama i koktelima postajete persona non grata, teže se dobijaju stipendije, a još teže ulazi u institucije. Kolege počinju da vas gledaju kao uvrnutog tipa, a od perspektivnog “lidera” u kojeg je cela čaršija gledala i u njega se uzdala postajete gubitnik neizvesne budućnosti koji jedva sastavlja kraj s krajem. Jednostavno – osuđeni ste ili da pravite prelom u svom mozgu i budete sve ono što niste, ili da se i dalje odupirete sistemu odbačeni od svih, usamljeni i pod čestom rafalnom paljbom sopstvenih

Nemanja Dević: Da li smo mi zaista kao nacija preživeli Veliki rat i stvaranje Jugoslavije?

Juče sam u bioskopu odgledao “Kralja Petra I”. Nisam filmski kritičar, a ne volim da govorim o stvarima za koje nisam stručan. Ipak, ovde hoću da sa prijateljima samo u najkraćem obliku podelim utiske, budući da se radi o oceni istorijskih događaja, aktuelnih i vek kasnije. Po mom mišljenju, film je dobar upravo iz onih razloga zbog kojih se mojim prijateljima nacionalistima ne dopada. Piše: Nemanja Dević 1) Slika, ton, muzika, kadar su savršeni. Kao da smo gledali holivudsku ekranizaciju Tolkinovih bajki, a da, opet, efekti nisu bili u prvom planu, niti su zasenili milu i malu srpsku priču. Muzika se, kao da je iz nekog Morikoneovog vesterna, sjajno uklopila

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.